Stenografske beleške › Deseti saziv
STENO BELEŠKE, 2. dan, 3. deo
2014-07-16 · Izvorni fajl Skupštine za ovaj dan
Poštovana predsednice, uvažena ministarka, ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, danas su nam tema izveštaj o poplavama i zakon o otklanjanju posledica poplava.
Kada pogledamo zakon možemo da vidimo dve stvari. Prva stvar je da premijer očigledno nema poverenje u svoje najbliže saradnike, da nema poverenja u institucije, pa da će stručno odraditi ovaj posao, pa posao direktora Kancelarije za pomoć i obnovu poplavljenih područja poverava gospodinu Blagojeviću, direktoru privatne firme.
Druga stvar koju možemo da uočimo kada pogledamo ovaj predlog zakona, da iako ste ministarka pomenuli da su iz svakog ministarstva po tri osobe date na raspolaganje gospodinu Blagojeviću, ovo možemo da protumačimo kao to da Vlada zapravo želi da umanji posao i da pobegne od odgovornosti, jer će za rad, odnosno nerad tih ljudi odgovarati upravo gospodin Blagojević. Gospodin Blagojević, koji za razliku i od kolega iz vladajuće većine i od ministara za svoj rad ne odgovara ni biračima koji su ih birali, ni svim građanima Srbije, ali ni Narodnoj skupštini koja je postavljala ministre.
Znate, već je dva meseca prošlo od poplave. Moram da izrazim sumnju da će za manje od mesec dana nastava u svim školama početi na vreme, kao što ste najavili i da će svi oni koji su ostali bez svog krova nad glavom do početka jeseni, odnosno pre početka jeseni, kako ste maločas rekli dobiti svoje kuće.
Još jedan dokaz da bežite od odgovornosti je taj što za pomoć nije odvojen nikakav novac iz budžeta, već samo onaj novac koji je stigao iz donacija. Još neka od mana je ta da će, kako ste malopre pominjali biti izgrađeni tipski objekti površine 60, 80 i 100 m2, ali da te tipske objekte građani neće moći da prodaju u narednih pet godina. Pitam šta se dešava ukoliko je neko već planirao da proda svoju kuću iz razloga, što recimo želi da se preseli u inostranstvo ili ukoliko neko želi ili možda sada nakon što obnovi svoju kuću, želi da je proda kako bi detetu mogao da plati školovanje, ili ukoliko se nedajbože neko razboli pa mu je neophodan novac za lečenje?
Ono, takođe, što ne bi trebalo zaboraviti jeste da će za izgradnju i obnavljanje svih tih objekata biti neophodno izdavanje i građevinskih i upotrebnih dozvola. Smatram da će građanin nepotrebno za te dozvole, ako recimo želi da izgradi kuću od 100 m2 morati da daju i do 15.000 dinara za različite takse, što će za sve te kuće koje će biti sagrađene iznositi negde oko 10% od svog novca koji će biti izdvojen za obnovu kuća
Kada pogledamo ovaj izveštaj o poplavama, osim što na prvi pogled možemo da uočimo da poplavljenih područja nema, jer nam već na prvoj stranici piše da potražimo plavom bojom obeležene poplavljene opštine na crno-beloj fotografiji, a osim toga možemo da uočimo da su postojali još neki veći nedostaci.
Neko od poslanika vladajuće većine je pomenuo da se posledice mogu izbeći ili umanjiti ukoliko se preventivno deluje. Ja se apsolutno slažem. Između ostalog možda su posledice mogle biti umanjene da je za odbranu od poplava bilo dovoljno novca. Novca nije bilo dovoljno zbog toga što su, između ostalog, 2012. godine izmenama zakona umanjeni prihodi „Srbijavoda“.
Takođe je neko od poslanika vladajuće većine pomenuo da neko godinama nije vodio računa o tome šta može da se dogodi. Ja se još jednom slažem sa poslanicima vladajuće većine, kada je ova izjava u pitanju, jer nakon što je donet zakon 2011. godine imali smo tri Vlade, ovo je treća vlada i neko godinama nije vodio računa. Evo treća vlada nije donela sve uredbe, pa između ostalog ni uredbe o sistemu za uzbunjivanje, ni o formiranju jedinica za uzbunjivanje i o civilnoj zaštiti. Hvala.
Zahvaljujem. Dr Zorana Mihajlović.
Hvala na vašim komentarima, ali dužna sam određeno objašnjenje.
Kad kažete da novca nije bilo za upravljanje vodama. Slažem se da je došlo do promena načina finansiranja od 2012. godine, ali isto tako reći ću vam da novca nije bilo zbog toga što je ova država siromašna deset prethodnih godina. I tih deset prethodnih godina nije SNS činila vlade, nego upravo vaša stranka, DS. Bez obzira na sve, nažalost to je stanje.
Drugo, kada kažete Kancelarija. Ja bih volela da pročitate, to bi bio red, da pročitate Poslovnik Vlade, pa ćete lepo da vidite da je Kancelarija služba Vlade. Pa u članu 31. piše – Vlada uredbom osniva službe za stručne ili tehničke poslove za svoje potrebe ili za poslove zajedničke za sve ili više organa državne uprave i propisuje njihovo uređenje i delokrug. Znači Kancelarija je služba Vlade, nije negde sa strane. Vlada odgovara. Dakle Kancelarija ima svog direktora, ali Vlada je ta koja je želela kroz Kancelariju da centralizuje ono što su prilivi, znači izvori sredstava i ono što je posle sama obnova.
Pominjali ste građevinske dozvole. Ne znam gde ste vi pročitali da će ljudi za građevinske dozvole sada nakon poplava da plaćaju neke iznosi koji ste pomenuli. Izvinjavam se, to nisam videla u zakonu. Ako ste videli, kažite mi gde ste to videli. Neće plaćati. Imaće i građevinske i lokacijske dozvole. Zato i pravimo ovaj zakon koji ovakav kakav jeste traje godinu dana.
Rekli ste takođe da, kada dobiju svoje kuće od 60, 80 ili 100 kvadrata, onda u narednih pet godina neće moći da prodaju. A šta ako su baš hteli da prodaju kuću. Nažalost desila se elementarna nepogoda. U pitanju je poklon države. Mi ćemo urediti svu dokumentaciju, što se ranijih elementarnih nepogoda nije dešavalo. Građene su kuće, ali se nije vodilo računa o tome da li te nove kuće koje se grade imaju građevinske dozvole, lokacijske dozvole, da li su izgrađene na sigurnim mestima itd.
Država će svaku kuću, od njih 485 izgraditi na prostoru, dakle koji je prvo siguran, drugo daće i građevinsku i lokacijsku dozvolu i sve što je potrebno da neko kada dobije svoju kuću ima kompletnu dokumentaciju i da je izvršen i prenos svojine.
Mislim da sam na najosnovnije stvari odgovorila. Ako ima potrebe za dopunom dopuniću.
Reč ima poslanica Nada Lazić. Izvolite.
Poštovana predsedavajuća, poštovane gospođe ministarke, ministri, poštovane kolege i koleginice, odmakli smo već dugo u današnjoj raspravi. Pretpostavljam da smo svi već umorni. Ja ću samo pokušati da se osvrnem na nekoliko stvari vezanih pre svega za izveštaj o elementarnoj nepogodi. Nažalost, po svojoj staroj navici, mi uvek delujemo na nesreću, delujemo na posledice, a ne delujemo preventivno i ne poštujemo onu narodnu – bolje je sprečiti nego lečiti. Tako da evo danas zbog ovoga sedimo ovde ovoliko dugo i normalno i velika sredstva će biti upotrebljena da se saniraju štete.
Želim samo na nekoliko stvari da se osvrnem u ovom izveštaju. Pre svega nešto što je meni bilo i čudno i ako hoćete i zasmetalo. U ovom izveštaju nema podataka o poplavama u Vojvodini tj. nema izveštaja „Voda Vojvodine“ o aktivnostima koje su preduzimane na teritoriji Vojvodine, pre svega u opštini Šid i Sremska Mitrovica ili bar nema izdvojeno. Pominju se u nekim delovima pojedinačnih ministarstava.
Ovde je jedan kolega pomenuo aktivnosti u Sremskoj Mitrovici i hvala mu na tome, ali nije njegovo da nas on o tome obaveštava. Ovaj izveštaj treba da sadrži i tu informaciju. Toga ovde nema.
Posebno bih se osvrnula sa aspekta zaštite životne sredine i resornom ministarstvu da uputim svoje opažanje. Naime, u izveštaju ovog ministarstva stoji da je sa ugroženih područja sakupljeno 288.328 kilograma životinjskog otpada i 133.729 kilograma hrane životinjskog porekla, koja je uništena u kafilerijama. Nažalost, u ovom dokumentu ne stoji u kojim kafilerijama, niti stoji podatak koliko kafilerija postoji na teritoriji Srbije, što je veoma važan podatak, s obzirom da su tri kafilerije u Srbiji negde 2006/2007. godine preko projekta Svetske banke dobile opremu. To su bile u Ćupriji, Padinskoj Skeli i Somboru.
Nažalost, Padinska Skela i Sombor su početkom ove godine prestale sa radom zbog, tako bar u medijima stoji, finansijskih razloga i čekaju pomoć resornog ministarstva. Jedina koja je primala konfiskate je spalionica u Inđiji, ispostavilo se da su one jedine i funkcionisale u celoj regiji, pa je, koliko vidimo iz medija, a to ne stoji u izveštaju, ovde dovožena uginula stoka i sa područja Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.
Ovo je veoma važno sa aspekta zaštite životne sredine i veoma je važno napomenuti da su ti objekti i te kako korisni i važni i da u suštini jedino na teritoriji Vojvodine rade.
Druga stvar koju bih napomenula je kada je u pitanju stanje vodovodnih i kanalizacionih objekata, jer složićete se da je to nešto što je najveći problem, odnosno sa najdužim trajanjem nerešavanja u opštinama koje su zahvaćene, odnosno naseljima koja su zahvaćena poplavama.
U izveštaju koji daje Ministarstvo zdravlja stoje podaci vezani za zabranu korišćenja voda u pojedinim naseljima, voda za piće, ali ne stoje podaci vezani za stanje vodovoda i kanalizacije, s obzirom da je ta infrastruktura masovno uništena ili su bar pretpostavke da je uništena, jer u izveštaju takvi podaci ne stoje.
Mi smo u okviru Odbora za zaštitu životne sredine, čiji sam član, imali javno slušanje baš na temu posledice poplave po životnu sredinu. Nažalost, na tom javnom slušanju, da li zbog toga što je ono bilo organizovano relativno rano, pa nije bilo dovoljno podataka, ili predstavnici ministarstva i agencije koji su bili prisutni nisu bili spremni, odnosno sposobni, tako da kažem, da nas informišu.
Tamo nismo mogli skoro ništa da čujemo, sem jednog fantastičnog izveštaja i prezentacije, bolje tako da kažem, profesora sa Šumarskog fakulteta o eroziji u Srbiji i posledicama koje takve pojave mogu da izazovu. Kada ljudska delatnost napravi pogrešne poteze, nestručno reaguje, nestručno radi onda imamo takve pojave.
Nažalost, stručnjaci su se u celoj ovoj priči, moj je utisak, malo slušali, odnosno malo videli ili su se naknadno pitali za posledice, odnosno kako i šta treba raditi.
Mislim da u budućnosti moramo mnogo više da slušamo stručnjake iz oblasti hidrotehnike, stručnjake za eroziju, za bilo šta vezano za ovu oblast, jer mi se kao društvo moramo potpuno drugačije ponašati. Prisutan je veliki amaterizam u toj oblasti, pogotovo kada je izgradnja u pitanju. Ovde smo imali prilike da čujemo šta će se sve događati oko gradnje kuća i tome slično.
Još nešto bih rekla. Nije prikazano stanje vezano za odnošenje otpada sa ovih područja koja su zahvaćena poplavama. Na pitanje koje sam uputila na tom javnom slušanju - šta se radi sa otpadom koji se odnosi iz zahvaćenih područja, dobili smo odgovor od predstavnika ministarstava da se preporučuje opštinama, odnosno naseljima da definišu privremenu lokaciju za odlaganje, što u prevodu znači bivša ciglana ili bivša nekakva depresija na terenu u kojoj će se bacati otpad i to je kao privremeno rešenje, a iz iskustva znam da su privremena rešenja nešto što najduže traje i ovo nije dobar pristup kada je u pitanju zaštita životne sredine.
Osvrnula bih se samo još najedan detalj kada su mediji u pitanju. Mediji su bili veoma puno prisutni tokom poplava, da ne kažem da su neki čak sa nekim sladostrasnim uživanjem snimali tuđu muku i jad, a nisu, recimo, učili stanovništvo kako se, između ostalog, ili kako bi moglo da se da uputstvo za čišćenje bunara posle poplava.
Ovde kod sebe imam jedan isečak iz novina koji bi bio fantastično uputstvo za građane, gde bi zapravo preko javnog servisa moglo da se organizuju tematske stvari vezano za postupanje u ovakvim situacijama, odnosno kako ljudi u domaćinstvu mogu da prevaziđu probleme i kako mogu da normalizuju svoj život.
Očekujem da posle ovog izveštaja, koji za mene nije ni potpun ni dovoljan, dobijemo poseban jedan detaljan izveštaj kada je u pitanju uticaj na životnu sredinu i posledice, jer to može da posluži posle i za apliciranje za različita sredstva.
Predstavnici Lige socijaldemokrata Vojvodine neće podržati ovaj izveštaj, a ni njegov zakon koji je proistekao iz njega. Hvala.
Hvala. Reč ima ministar Snežana Bogosavljević Bošković. Izvolite.
Zahvaljujem. Ja ću samo kratko. Pomenuta je aktivnost Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine u smislu Uprave za veterinu i njene uloge u asanaciji terena.
Želim da istaknem da su poplave nanele velike štete stočnom fondu, tako da se na terenu pojavio veliki broj uginulih životinja.
Naša Uprava za veterinu u koordinaciji sa veterinarskim institutima, u koordinaciji sa odgovarajućim službama drugih ministarstava, kao što je Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo odbrane, delovala je tamo gde je bilo moguće odmah nakon povlačenja vode. Sakupljani su leševi i specijalnim vozilima prevoženi su u kafilerije, gde je izvršeno njihovo neškodljivo uklanjanje. Uklanjanje leševa, odnosno njihovo neškodljivo uklanjanje se odvijalo u dve kafilerije. Jedna je u Inđiji, a druga je u Somboru.
Takođe, pomenuli ste da je Vlada Srbija posebnom odlukom odobrila uvoz uginulih životinja sa područja BiH samo za ovu situaciju, za vanrednu situaciju, kada smo od ljudi iz BiH, od nadležnih službi dobili zahtev i molbu da im se izađe u susret pošto ne raspolažu sopstvenim spalionicama. Mi smo smatrali da je to opravdano ne samo zbog njih, nego i zbog činjenice da bi ne uklanjanjem leševa sa njihove teritorije bila ugrožena zdravstvena bezbednost i našeg područja.
Dakle, nakon uklanjanja leševa, izvršena je i dezinfekcija terena i moram da kažem da su naše službe vrlo kvalitetno, profesionalno i efikasno odradile svoj deo posla, tako da možemo reći da na terenu nije zabeležena nijedna pojava bilo kakve zarazne bolesti ili njenog širenja. Toliko.
Hvala. Reč ima Gordana Čomić. Izvolite.
Zahvaljujem. Ukratko o razlozima zašto ću glasati protiv izveštaja. Zato što na od ukupno 310 strana i 114 strana pravog teksta, ovo ostalo priloga, ne vidim ono što bih volela da vidim i kod Vlade kojoj sam opozicija i kod Vlade koju sam podržavala, a to je svest o realnosti, kao što to ne vidim ni u raspravama posle.
Znate, velike kiše i poplave padaju jednako i na vlast i na opoziciju, ali je vlast odgovorna da smanji štetu i da sprovodi nadležnosti i prevenciju, a opozicija je odgovorna da obelodani sve ono što vlast želi da sakrije.
Ako pri tome zaboravimo da kiša pada i po vlasti i po opoziciji, imaćemo na jesen ponovo kiše i ako na jesen kiše dočekamo bez podzakonskih akata u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ako na jesen kiše dočekamo sa tim da li je važnije ko je šef štaba, a ne da li je urađeno sve što direkcije za vode treba da urade, onda će nam se mnogi pridružiti u glasanju protiv ovog izveštaja.
Ukratko zašto ću biti protiv zakona. Tri strašno važne stvari ostaju bez odgovora. Prva je pitanje zašto Kancelarija ima nalog za direktna plaćanja, po kom osnovu? Po kom osnovu će Kancelarija raditi isto što i Ministarstvo, odnosno davati naloge Trezoru?
Drugo, nije tačno da u zakonu piše da su dozvole i da je sva dokumentacija za one pogođene poplavom, da će biti besplatna. Nema razloga da opština ili bilo ko kaže da neće naplatiti, ako treba takse, ako treba da se plati plan. Zašto o tome govorim? Zato što u zakonu piše - rekonstrukcije. Mi svi ovde znamo da za to treba dozvola. Ako vam treba građevinska dozvola, neko će od vas da traži pare za tu građevinsku dozvolu. Tražiće pare za plan. To, ministarka, u zakonu ne piše da će biti besplatno.
Drugo, odnosno poslednje vreme, prijava, to je stvar koja mi najviše smeta vezana sa Kancelarijom i vezana sa idejom da direktor Kancelarije, ko god on bio, ili ona bila, meni je to svejedno, gledam šta radi, a ne ko je, da radi direktna plaćanja. Vreme prijava od osam dana, zašto se traži od ljudi osam dana? Kako možete da znate da možete da nađete sve ljude u osam dana da se prijave?
Zašto vam treba još jedan registar onih koji će imati zahtev za štetu od poplava? Nemojte to da radite ljudima i odredbom u zakonu da očekujete da mi kažemo – super, sve ćete one obuhvaćene poplavama stići da registrujete u osam dana. Nećete, prosto zato što ljudi nisu na terenu, jer mnogi od njih ne mogu u kuće. Lokalnim samoupravama treba vreme da ih nađe.
Mi smo pokušali da podnesemo amandmane koji su u korist pojašnjenja ovih zakona, kojima treba da bude jasno da li će stradale u poplavama da košta nešto dodatna dokumentacija, koja treba da bude jasna, razlozi otkud Kancelariji nalog za direktna plaćanja i, naravno, molbu za produženje roka. Hvala vam za produženje vremena.
Reč ima ministarka Zorana Mihajlović.ZORANA MIHAJLOVIĆ: Hvala. Vi ste to i u amandmanu predložili. Slažem se, da preciziramo. Mi ćemo taj amandman prihvatiti. Dakle, sasvim sigurno i članom Zakona o planiranju i izgradnji 143. i piše da u vanrednim situacijama neće plaćati, ali ćemo precizirati dodatno, da sasvim sigurno neće imati dodatne troškove kod izdavanja građevinskih dozvola, odnosno kod prikupljanja papira, gde ćemo mi, naravno, pomoći.
Kada govorite o Kancelariji, samo sam dužna dodatno objašnjenje. Oni zaključuju ugovore. Normalno je da se kuće grade i šalju se određene situacije. Da bi sprečili zloupotrebe po lokalnim samoupravama da one to rade, mi smo to centralizovali, da te privremene situacije dolaze na Kancelariju. To je razlog zašto ona ima mogućnost direktnog plaćanja.
Reč ima narodni poslanik Gordana Čomić.GORDANA ČOMIĆ: Zahvaljujem. Upravo zbog rečenice koju ste podelili, argumentacija je – lokalne samouprave će zloupotrebiti, a Kancelarija neće, časna reč. O tome vam govorim u razlozima zašto glasam protiv Izveštaja, kada kažem kiša pada i na vlast i na opoziciju.
Ako nemamo poverenja u ljude koji su na lokalnim izborima dobili obavezu i pravo da upravljaju poslovima na lokalnom nivou, kako onda od njih očekujemo da isto to rade kada su u pitanju vanredne situacije i poplave? Zašto smatramo da osnivanjem ove nove Kancelarije i direktnim plaćanjem odatle sprečavamo zloupotrebe? Zato što je u pitanju Vlada?
Nemam za vas predlog da to bude na lokalnoj samoupravi. Imam apel za sve nas, da počnemo da posmatramo Srbiju takva kakva jeste. Dva puta godišnje se u Srbiji negde nešto plavi. Dva puta godišnje imate erozije i klizišta. Srbija je zemlja, geografija koju volimo, a koja ima na godišnjoj bazi više problema sa poplavama nego druga susedna teritorija.
Molim da time počnemo da se bavimo, da poslušamo stručnjaka o kojem je govorila moja koleginica Nada Lazić i da prestanemo da pokazujemo toliko nepoverenje svima drugima sem nama u Vladi, koji znaju da će Kancelarija da radi plaćanja besprekorno. Pratićemo i nadamo se da će biti besprekorno, zbog i vas zajedno, a ne zbog toga što ćemo uhvatiti nekoga da zloupotrebljava novac iz donacija. Hvala.
Reč ima ministarka.
Nisam rekla da će zloupotrebiti. Rekla sam da ne bi možda zloupotrebili. Znam tačno šta sam rekla. To je pod jedan.
Pod dva, mnogo je lakše kontrolisati na jednom mestu 126 situacija koje mogu da dođu ili 50 situacija koje mogu da dođu, nego ih kontrolisati po svim lokalnim samoupravama. To je bio jedan od razloga, ne zato što će Vlada ili Kancelarija to da urade besprekorno, a lokalne samouprave neće, nego je jednostavnije i efikasnije zato što nam je potrebno da brže reagujemo, budući da ćemo za mesec i po dana imati mnogo privremenih situacija u mnogo opština. To je bi jedini razlog, a ne nepoverenje o kojem vi govorite.
Zahvaljujem. Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog načelnog i jedinstvenog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz član 96. Poslovnika?
Reč ima narodni poslanik Bojan Kostreš.
Hvala. Uvažene dame i gospodo, uvaženi predstavnici Vlade, ukratko ću, pošto je kraj današnjeg radnog dana. Bilo je puno emocija, puno teških reči. Mislim da su ovi događaji upravo danas u ovoj sali i mene naterali možda govorim drugačije nego što sam inače planirao.
Pre svega, želim da kažem da je moj utisak i utisak nas u poslaničkoj grupi LSV takav da Republika Srbija nije spremna da se na pravi način uhvati ukoštac sa elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama ovih razmera.
Nažalost, nije nam prvi put da doživljavamo elementarne nepogode i prirodne katastrofe. Na svu sreću, nije bilo u ovim razmerama. Nadam se da se ove razmere više nikada neće ponoviti. Ali, činjenica je da smo u poslednjih desetak godina imali poplave i u Banatu, Jaši Tomić, zemljotres u Kraljevu i klizišta po centralnoj Srbiji i ono što, nažalost, mogu da primetim i moram da zaključim jeste da će se to što se događalo događati ponovo. Priroda je takva. Dolazimo u situaciju da imamo i klimatske promene. Mislim da je realno pretpostaviti da će se takve stvari događati sve češće i češće.
Dolazimo sad u letnjim periodima da danas, posle svih ovih obilnih kiša koje su se desile i kod nas u Vojvodini i ovde u Beogradu ne liči, ali ukoliko dođemo u situaciju da se veže kraj jula i početak avgusta ili ceo avgust, možda i septembar, da budu visoke temperature, da imamo konstantno visoku temperaturu, nama mogu da prete i požari.
Da li je Republika Srbija spremna u ovom momentu da se suoči sa eventualno tom nepogodom i na koji način možemo da sprečimo požare ili da im se suprotstavimo? Da li imamo kapaciteta?
Ovo govorim ne zato da bih plašio ljude i ne govorim zato da bih tražio krivce, nego govorim zato da ukažem na ozbiljnost situacije u kojoj se svi nalazimo i na potrebu da fokusiramo snage, da fokusiramo znanja, da fokusiramo svu energiju koju imamo, da probamo da napravimo regulativu koja će biti dovoljno dobra i dovoljno kvalitetno da ovakve situacije predupredimo i da se one više ne događaju.
Mislim da ovu skupštinu, ovaj visoki dom, da nas očekuje jedan veliki posao pisanja zakona o civilnoj zaštiti. Mislim da civilna zaštita mora da funkcioniše mnogo bolje, mnogo efikasnije nego danas i mnoge poslove koje su i u Šapcu, i u Obrenovcu, i u Sremskoj Mitrovici, i u Šidu i u drugim mestima radili dobrovoljci, to je upravo posao civilne zaštite.
U ovom momentu, nažalost, nemamo u onoj meri i na onaj način organizovanu civilnu zaštitu koja bi mogla da učestvuje u rešavanju ovakvih problema. Mislim da je posao ovog visokog doma i, na kraju krajeva, Vlade da probamo zajedničkim snagama, da na osnovu iskustava koja imamo ovde iz prethodnog perioda, na osnovu iskustava iz regiona, na osnovu iskustava koje imaju druge zemlje, da pronađemo snagu da donesemo taj zakon i da taj zakon što je pre moguće usvojimo, jer će nam u velikoj meri pomoći da imamo preventivu, s jedne strane, a sa druge strane da možemo efikasnije , bolje i kvalitetnije da reagujemo.
Postaviću hipotetičko pitanje. Na poziv premijera se odazvao veliki broj dobrovoljaca i to je odlično. To samo pokazuje kakav je duh naših građana, da su ljudi kada je teško spremni da pomognu i spremni su na sebe da preuzmu i odgovornost i da uđu u opasne situacije.
Šta bi se desilo da su kola krenula nizbrdo? Šta bi se desilo da je negde nasip pukao? Šta bi se desilo da ti ljudi, koji su otišli tamo punog srca, u želji da pomognu, da urade nešto korisno, šta bi se desilo da je došlo do nepredviđene situacije? Ti ljudi nisu bili obučeni za taj posao, ti ljudi nisu imali adekvatnu opremu.
Ponoviću, ne tražim krivce. Ne želim da uperim prst ni u koga. Znam da je u tom momentu to rešenje verovatno bilo i sigurno i jedino realno. Možda bih i ja postupio tako. Hajde da nam se takve situacije više ne događaju. Hajde da na takva mesta u takvim situacijama, bez obzira na dobru volju, ne odlaze dobrovoljci, nego odlazi civilna zaštita, odlaze ljudi koji su za to obučeni, ljudi koji su za to opremljeni.
Neće to ići ni lako ni brzo. Znam kakva je situacija i vezano za novac i vezano za sredstva kojima Republika raspolaže, ali ako ne krenemo da se time bavimo, opet ćemo doći u situaciju da u nekoj novoj elementarnoj nepogodi imamo iste ili slične probleme.
Na Ligu socijaldemokrata Vojvodine u ovom smislu možete računati, kao podrška ili da učestvujemo u poslovima pisanja tog zakona, ukoliko je to neophodno.
U Izveštaju koji sam pročitao nisam video da je bilo izveštaja Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i mislim da je to veliki problem. Mislim da je to problem i govoriću samo kratko, ali u jednom političkom aspektu, jer ako tu u tom izveštaju republičke administracije nema mesta za informacije iz pokrajinske administracije, onda mi stvaramo problem. Te dve administracije su ista jedna administracija na dva različita nivoa. Zato mislim da mora u budućnosti da se pronađe mesto za izveštaje Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i Vlade Vojvodine i svih ostalih institucija koje funkcionišu na teritoriji.
Samo zbog javnosti ću pročitati izveštaj iz jednog dokumenta, prikaz troškova odbrane od spoljnih i unutrašnjih voda u periodu maj – jun 2014. godine. Neću čitati po stavkama. Na kraju, izdvojeno je 329.092 dinara od strane „Voda Vojvodine“. Ako ni zbog čega drugog, zbog toga što su ljudi radili na području odbrane obala Save i kod Šida i kod Sremske Mitrovice i mislim da su zaslužili da budu pomenuti. Da ne govorim o tome, ako se nešto desi na teritoriji Republike Srbije, a ja nekako doživljavam Vojvodinu delom Republike Srbije, da to onda treba da bude u ovom izveštaju.
Čitajući ove izveštaje, koje sam dobio od Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“, došao sam do još jedne informacije koja je meni bila veoma zanimljiva. Sva ulaganja koja su se dogodila, a vezana za rekonstrukciju vodozaštitnih pojaseva i izgradnju novih, za izgradnju dokumentacije za eksproprijaciju, sve što je rađeno, rađeno je u periodu između 1980. i 1990. godine. Gle čuda, u vreme kada je Vojvodina imala punu autonomiju i upravljala svojim novcem.
Možda bi bilo dobro da malo razmislimo o tome da ljudi, ne samo u Vojvodini, nego i u drugim krajevima mogu možda bolje i kvalitetnije da vode računa o svojoj sredini. Ne zato što neko u Vladi Republike Srbije ne želi da uradi dobar posao ili ne želi da bude od koristi ili ne voli ovaj ili onaj kraj, nego zato što mislim da ljudi u Vladi Republike Srbije, bez obzira na njihove sposobnosti i kvalitet, ponekad ne mogu da pokriju sve oblasti.
Završio bih sa nekoliko pitanja, odnosno dva pitanja. U izveštaju Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine stoji da su uzeti uzorci poljoprivrednog zemljišta na 300 lokacija. Nemamo podatke o tim uzorcima šta se jasno događa.
Drugo, interesuje me da li se na poplavljenim područjima, znači na poljoprivrednom zemljištu, tamo gde je moglo, obnovila proizvodnja? Da li je Ministarstvo poljoprivrede savetom ili na neki drugi način pomogla poljoprivrednicima u tom kraju? Da li je nešto urađeno, šta je urađeno, na koliko hektara i kakve rezultate možemo očekivati na tom području?
Na kraju, hoću da kažem, bez obzira na veliku nesreću koja se dogodila, da su svi oni koji su učestvovali u odbrani od poplava sigurno dali svoj maksimum i verujem da su se trudili da urade najbolje što je moguće. Mislim da jedini način da nam se katastrofe ne događaju, jedini način da ne dođe do velike materijalne štete i ljudskih žrtava jeste preventiva, jeste dobra organizacija i jeste saradnja svih nivoa vlasti.PREDSEDNIK: Reč ima ministar Velimir Ilić.
Prokomentarisaću nešto po drugi put. Opet se čuje priča o Jaši Tomiću. Ponavljam, to je CEB-ov kredit koji je strogo kontrolisan i sproveden do kraja. Međutim, posle Jaše Tomić, Vojvodina je zatražila sredstva za sređivanje svih kanala u Vojvodini i odbrambene nasipe. Sredstva su dobili. Nikakva povratna informacija kako su sredstva iskorišćena nije došla nikada i građani koji tamo žive kažu da ti kanali nisu rađeni, završeni. Bila je izborna kampanja i to je sve otišlo.
Pričamo o klizištima u Vojvodini. Da li su podignuta sredstva? Koja su to klizišta? Gde su izveštaji? Povratni izveštaj nije došao, a nadležnosti su prenete i nije bilo mogućnosti da se iskontroliše. Ako hoćete anketni odbor, kontrolišite, nema nikakvih problema.
Druga stvar, da li vi verujete da je rađen most na Dunavu bez dozvole? Da li verujete da nije urađena zaštita u koritu Dunava? Da li vi verujete da se stari most na Beškoj sanira po drugi put za 20 godina? Da li vi verujete da je i drugi most urađen bez ikakve zaštite? Zato nije mogao da dobije građevinsku i upotrebnu dozvolu i ne može je nikada dobiti dok se to ne uradi.
Želim sada da vas opomenem da sam gradonačelnicima Beograda, prethodnim, ne ovima sada odskora, poslao upozorenje za klizište Duboka i za Savu i poslao im projekat koji je urađen kompletno da zajednički uđemo u realizaciju. Tu je trebalo da prođe Koridor 11. Oni su doneli odluku i prešli na drugu obalu i rekli – idemo levom obalom od Obrenovca, ovo sve nije u redu. Da li verujete da korito Kolubare, posle izmeštanja i pomeranja kopova… Nije završen projekat regulisanja reke Kolubare, nego je samo delimično urađen i 2010. godine prekinuti su radovi?
Da li znate gde je najveća divlja gradnja? U Pančevačkom ritu. Da li verujete da je Jaroslav Černi upozorio da stogodišnje vode Dunava će poplaviti Pančevački rit? Najveća divlja gradnja je tamo. Da li verujete da sam pet puta upozorio rukovodstvo Beograda da se uradi kanalizacija Umke i da se barem 30-40% smanje klizišta zato što svako dvorište ima od tri do pet septičkih jama? I danas Umka nema kanalizaciju. Trideset tri posto Beograda nema kanalizaciju. Ovča, Borča, da ne nabrajam, Kaluđerica, Umka itd. To su sve ozbiljni problemi koji treba da se rešavaju.
Zato smo tu svi zajedno. Nemojmo sada – ovo su ovi, ovo su oni. Bilo je svega. Došao je jedan zakon da nešto uradimo, obnovimo, napravimo, da shvatimo da se sa prirodom teško bori, ali moramo da se borimo. Lepo je imati reke, ali treba ih uvesti u red, u vodotoke itd. Lepo je praviti nešto, graditi, ali ne sme se graditi. Znate da je najveća divlja gradnja u Novom Sadu, to je ono, kako zovu naselje „Dolina lopova“, tako ga zovu. Ili bedem da se pravi, ili naselje da se dislocira. Vi znate, kad god Dunav naraste, tamo je poplava.
Znači, gradimo u potpuno plavnom području i svi to tolerišu na lokalu. Ne bih želeo sada da kažemo kriv je Pera, Žika, Mika. Lokalne inspekcijske službe to dozvoljavaju. Vi znate da je na Karaburmi napravljeno nekoliko zgrada u prethodnih četiri, pet, šest godina, na lokalitetu Karaburme, Zvezdare, koje tonu. Dolaze građani, svaki dan su dolazili kod mene u Ministarstvo. Klizišta, a data je dozvola da se pravi zgrada nasred klizišta i upozorenja i ne vredi, zgrade su napravljene. Ljudi su kupili stanove i šta sada da rade?
Prema tome, neka ovo služi kao neka opomena svima i da svi shvatimo, ima tu krivice, svega i da se to uvede u red i zato svi da se potrudimo, posebno parlament, da vršimo svi kontrolu, da izađemo iz onih okvira, da bi imali neku situaciju, pa da posle jurimo krivca. Ne možemo sada da jurimo krivca kada odemo u opoziciju, a kada smo pozicija nismo rešili nijedan problem. Opet dođemo na vlast, opet jurimo krivca iz neke opozicije, a ovamo napad na vlast – ona je kriva, a mi smo danas opozicija, mi ništa nismo krivi. Ne znam ko je vodio ove gradove gde su nastali ovi problemi koji su sada eskalirali.
Prema tome, zna se tačno, svako klizište je obeleženo u Srbiji gde ne sme da se gradi. Zna se tačno koji je bedem propao, zna se tačno, imate sve izveštaje. Možete to pogledati i stručnjaci su upozorili. Reka Sava mora da se izbageruje. To se odlaže 10 godina. Duboka mora da se reši. Ne možemo bežati od toga. Mi prebacimo auto-put pored Bariča, pređemo na surčinsku stranu i kažemo – rešili smo problem, a nismo rešili problem. Hajde da rešimo problem po problem i da svi uložimo napor da to rešimo. Sutra će neko biti opet vlast, sad je opozicija, problem će ostati stalno i on će se vrteti.
Prema tome, nemojmo tako prilaziti. Dajte da nešto uradimo, da ovaj program koji je dat, on je takav kakav je, ali je napravljen. Nešto je ostalo napisano da neko sutra može čitati, a ne da se pitamo šta je bilo pre pet, 10 ili 20 godina, ko je kriv itd. Ja vas molim da podržimo sve ovo što je Vlada predložila, da što pre krenemo u gradnju.
Tačno je da „Srbijavode“ trebaju puno novca, ali tačno je da „Srbijavode“ mora da budu kapa za sve vode. Nemojmo sada da se takmičimo, desna obala je „Srbijavode“, a leva je „Vojvodina vode“. Mi smo uspešni i kod nas nije probilo, kod njih je probilo. A, ko će da plati štetu? Pa, Srbija cela, kao država. Moramo svi da platimo štetu.
Mora da bude jedinstven sistem odbrane od poplava. Nemojmo reku deliti na levu i desnu stranu, pa ćemo se takmičiti sa koje strane će da probije bedem. Bedem mora da bude dobar i sa leve i sa desne i jedna kontrola mora da bude ista. Neka postoje „Vojvodina vode“, ali neka bude neka kapa, neko odozgo ko će ipak to sve da iskontroliše i da da određene saglasnosti. Hvala.
Reč ima ministarka Snežana Bogosavljević Bošković. Izvolite.
Samo kratko da odgovorim poslaniku Kostrešu na postavljeno pitanje koje se tiče presejavanja poljoprivrednih površina koje su bile zahvaćene poplavama.
O tome sam govorila, ali opet ću, nije mi teško, već sa zadovoljstvom mogu da ponovim i sada i koliko god puta treba. Mi smo se angažovali odmah nakon povlačenja voda sa poplavljenih područja da procenimo koje su sve to poljoprivredne površine koje se mogu presejati. Naše stručne službe su bile na terenu i došli smo do podatka da je to ukupno 16 hiljada hektara.
Naravno, sa ovih poplavljenih površina uzimani su uzorci zemljišta za ispitivanje mikrobiološkog i hemijskog sastava. Na bazi rezultata tih istraživanja i u saradnji sa stručnim službama predložili smo našim proizvođačima da te površine zaseju hibridima kukuruza grupe zrenja od 100-300. To su hibridi sa kraćim vegetacijama. Jedna manja površina od ukupno zasejanih površina zasejana je semenom soje.
Prema našim informacijama sa terena, a sutra ćemo krenuti u obilazak ovih zasejanih poljoprivrednih površina, stanje ovih useva je zaista dobro i mi se nadamo da će biti i dobar prinos u skladu sa tehnološkim normativima zasejanih kultura.
Kao što sam jutros nagovestila, od sutra počinje raspodela goriva našim proizvođačima. Za nekoliko dana će krenuti i raspodela sredstava za nabavku đubriva. Celom ovom poslu prethodio je jedan intenzivan rad na obezbeđivanju semena. Semena smo obezbedili od donatora, naših instituta, od inostranih instituta. Prethodio je rad na obezbeđivanju sredstava i prihvatljivog modela za nadoknadu u smislu potrebnih mineralnih đubriva. Tako da očekujemo da će vrlo brzo ova aktivnost biti završena i da ćemo dobiti očekivane prinose.
Ono što je još interesantno, prema našem akcionom planu veoma brzo, u narednih nekoliko dana ćemo započeti nadoknadu štete u stočarstvu. Imamo u velikom broju životinje koje smo planirali da nadomestimo našim stočarima, koji su pretrpeli štetu u tom smislu, a prema našem planu ide i nadoknada šteta u rasadničkoj proizvodnji, u plasteničkoj proizvodnji, nadoknada za uništene ribnjake i pčelinjake, ali o tome kada se završi prethodni posao. Očekujemo da će se sa ovim nadoknadama krenuti već krajem septembra i početkom oktobra. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Borislav Stefanović, tri minuta i trideset pet sekundi.
Hvala.U ovom kratkom vremenu koje je preostalo našoj poslaničkoj grupi, samo da dodam nekoliko stvari i da postavim dva pitanja za koja ću zamoliti ministarku bar pismeno da mi odgovori, ako ne može danas. U svakom slučaju smatramo da je ovaj zakon donet da bi se izbegao Zakon o javnim nabavkama, kao što smo više puta rekli, da bi se formirala samo još jedna Vladina agencija. Rekli smo ko je čovek i kakav koji treba da je vodi.
Možda sada izgleda i da ste sproveli zakon koji ste pre toga slavodobitno najavljivali, a posle doneli. Možda biste i stigli. Kako gospodin Blagojević najavljuje do prvog avgusta počinje isplata preko 200 hiljada dinara u Obrenovcu. Zaista verujem i želim da to bude tako, a vreme će pokazati. Plašim se da ponovo bude još jedno prazno obećanje od strane ove vlade.
Dakle, zanima me ono što nisam stigao da pitam – zašto je direktor „Železnica“ gospodin Simonović tražio od poslovnih partnera i firmi da donacije za poplave uplaćuju direktno na račun „Železnica“? Znate za taj slučaj i ako je to tačno, a jeste, šta ćete tim povodom uraditi, pošto znam da ste na predsedništvu stranke bar ga pet puta smenjivali. Mislim da je red da to više rešite.
Drugo pitanje, videli smo svi kako je u Obrenovcu otvoreno gradilište, premijer je bio tamo i gospodin Blagojević, za nekih desetak kuća. Sećate se toga, montažnih objekata. Moje pitanje je ko vrši nadzor nad izgradnjom tih objekata u Obrenovcu i ko je izdao odobrenje za izgradnju, na osnovu koje projektne dokumentacije, na osnovu koje tenderske dokumentacije su pribavljene ponude? To me živo interesuje.
To su tipski montažni objekti i nije mi jasno kako će gospodin Blagojević sada biti garant sprovođenja radova na zakonit način, ako to nije bio u stanju da uradi za ovih deset kuća, pošto znamo da nema ni dokumentacije, niti je bilo tenderske procedure, niti bilo čega drugog.
Evo, to su ta dva pitanja koja bih postavio, želeći da zaista dođemo do istine koja će uveren sam spasiti Srbiju i da dođemo do onoga što ne valja da nam se to ne bi ponavljalo, a ne zato što neko nekog mrzi, ne voli, patologija i ostale stvari koje su ovde spominjane, a kojima u ovoj sali nije mesto.
Mislim, ministre Iliću, da možete vrlo tako dobro da pitate, a niste, da li verujete da je predsednik Nikolić napravio nelegalne objekte u plovnom delu reke Save. Da li vi verujete u to? Ja verujem da jeste, video sam. Pa šta ćemo sa tim? Pa ko će te stvari, pa da li je on poplavljen? Pa hoćemo te stvari da ispravljamo zakonski već, i vi ste vodili neke resore, mogli ste nešto i da uradite u tom smislu.
Govorite o divljim naseljima, pa vi ste vodili taj resor. Šta je sa Kaluđericom? Spominjete Dolinu lopova, ima tih dolina skoro u svakom gradu. Problem je samo što ti koji su ih pravili mahom su sada vrlo bliski, ne vama lično, nego vašoj koaliciji.
Da li se sećate našeg dogovora do pre nekoliko sati? Zahvaljujem.
Hvala.
Hvala. Ministre, želite sada ili da odgovorite na sva pitanja. Izvolite.
Biću kratka. Vezano za železnicu i to što smo pročitali iz medija, dakle tim za borbu protiv korupcije i Ministarstva koji je bio i u energetici, a postoji sada i u građevinarstvu, i u saobraćaju i u infrastrukturi radi svoj posao. Svu dokumentaciju koju budemo imali, kao što smo i za sve drugo što smo predali, predaćemo nadležnim organima ukoliko se utvrdi da je sve ono što je u medijima pisalo tačno, a vezano za direktora Železnice.
Kada pitate za Obrenovac, u pitanju je pre svega donacija. Nadzor vrši donator. Napravljen je ugovor između donatora i Kancelarije u kojem tačno piše, ne mogu tačno da vam kažem koji član, ali je u pitanju ključ u ruke. Znači, oni su ti, fondacija „Blic“, koji će te kuće predati kao ključ u ruke.
O tome šta se priča na Predsedništvu SNS, vi niste član SNS, niti ste član Predsedništva SNS i to o čemu se priča naša je stvar. Ono što mi želimo da izađe u javnost mi to i kažemo, tako da ne znam kako vi to znate o čemu se priča i koliko puta je neko smenjen na Predsedništvu itd, ali to ostavljam vama.
Kada govorite o objektima koji su legalizovani ili nisu, odnosno nelegalno su izgrađeni, podsetiću vas, a moram da se vratim na to i to je ono što sada pokušavamo da ispravimo, to je zakon koji je, šta ćemo, moramo da kažemo, vaš ministar Dulić pravio, a vezan je za upravo izgradnju. Najveći problem u izgradnji sa nelegalno izgrađenim objektima desio se upravo za vreme ministrovanja ministra Dulića.
Zahvaljujem. Reč ima Olgica Batić, izvolite. Koleginica čeka 30 minuta.
Hvala puno. Konačno. Poštovana predsednice, potpredsednice Vlade, uvaženi ministre, kolege i koleginice narodni poslanici, pravo da vam kažem da kada sam detaljno pročitala svih ovih 312 strana, a koliko broji ovaj izveštaj Vlade Republike Srbije, tek onda mi je u potpunosti postala jasna prva strana koju je potpisao premijer. U njoj se između ostalog i kaže da se navedeni izveštaj dostavi Narodnoj skupštini sa predlogom da se njegovo razmatranje, ponavljam razmatranje, obavi na sednici Narodne skupštine po hitnom postupku.
Kada neki akt uđe u skupštinsku proceduru uobičajeno je da stoji razmatranje i usvajanje. Mislim da ovde nije reč o previdu, mislim da je ovde reč o nameri i to stvarnoj nameri. Pohvaliću naravno tu nameru. Pre svega predstavlja oprez gospodina Vučića, njegovu odgovornost, ali isto tako mogu da kažem poštovanje apsolutno svih narodnih poslanika i, bilo da dolaze iz redova opozicije, bilo da dolaze iz redova pozicije, a sve iz razloga da pojedinim izveštajima pojedinih ministara koji u svom skupu predstavljaju ovaj celovit izveštaj, naravno, ni sam premijer nije zadovoljan, pa je zato lepo čovek uzeo, prikupio ove izveštaje, preuzeo odgovornost i, ovde doveo, doduše ja sam očekivala mnogo veći broj ministara, ali danas je prisutan daleko manji broj ministara od očekivanog, da čuje šta o sastavu njegove Vlade misli kontrolni organ, a to je naravno Narodna skupština.
Naravno, pokušaću da pođem nekim redom. Nisu mi na prvom mestu jasne konstatacije, česte izjave poslanika da će se oni izjasniti, da će oni glasati ili neće glasati za Izveštaj, jer na prvoj strani, kao što sam rekla, nigde ne piše da će se o Izveštaju glasati. Mi Izveštaj samo razmatramo i tu je svaka tačka. Već sam objasnila, nije privid nego namera.
Neki spore to da se u Izveštaju iznose brojke, da su oni pretrpani nekakvim podacima, da su tu i slike, grafikoni. Vidite, po svojoj formi jedan izveštaj to mora da predstavlja, jer u suprotnom ne bi bio izveštaj, čisto pojašnjenja radi. Sve ovo sa svim tim tabelama, grafikonima, ciframa što u svojoj ukupnosti predstavlja ono što se zove izveštaj, ja delim, gledam i čitam u tri grupe.
Prvo su oni izveštaji koji su izuzetno dobri izveštaji gde se taksativno navodi sve što je rađeno, ne samo kao neka mapa gde se bilo, gde se boravilo, nego apsolutno sve šta se radilo, mere koje su preduzete i ono što se tek namerava preduzeti, a koje se odnose pre svega na resore. Tu prvo nabrajam one izveštaje koje smatram izuzetno kvalitetnim, a takve izveštaje predstavljaju izveštaji ministra Gašića, ministra Stefanovića, Selakovića, gospođe Mihajlović. Naravno, pohvaliću izveštaj Generalnog sekretarijata Vlade, mislim da je izuzetan, kao i izveštaje gospodina Udovičića i gospodina Tasovca.
Drugu kategoriju izveštaja po svom ličnom ubeđenju, a dozvoliću sebi naravno da budem lična, u tu grupu svrstavam one izveštaje koji teško da zaslužuju prelaznu ocenu, a to su izveštaji, moram spomenuti naravno i iskoristiti prisutnog, meni ovde omiljenog ministra, gospodina Velimira Ilića, onda izveštaj Kori Udovički i izveštaj Lazara Krstića, sada već bivšeg ministra. Ostali izveštaji koje nisam spomenula ne zaslužuju posebne pohvale, ne zaslužuju posebne ni pokude. Teško da se mogu pohvaliti kao dobri.
Na kraju krajeva, ono što je dobro mislim da nema svrhe nešto preterano ni hvaliti, ali neki od izveštaja su nekonkretni, neki od izveštaja u pojedinim delovima sadrže i netačne podatke, a pojedina ministarstva čak u svojim izveštajima nisu mogli ni da poentiraju, a to je lako bilo učiniti, naravno, samo da su predstavili sve ono što je trebalo da rade, a nisu uradili i da su svojim izveštajima obuhvatili sve ono što je u njihovom domenu i njihovom resoru bilo, a nažalost, to se ovim izveštajem pokazalo da jednostavno sopstvene nadležnosti svojih resora ne poznaju.
Pokušaću da krenem nekim redom. Izveštaj ministra finansija, kažem bivšeg ministra finansija, Lazara Krstića, počev od strane 100, pa tako ministar finansija navodi - u centrali Uprave za trezor određena su lica koja su bila neprekidno dostupna. Vidite, ovo je potpuno netačno. Kada zovem ili kada sam zvala ili pozovite vi sutra ili prekosutra, velika je verovatnoća da vam se apsolutno neće niko javiti i to ceo dan.
Naravno, kaže se dalje u izveštaju gospodina Krstića – omogućeno je svim korisnicima budžetskih sredstava da izvršavaju svoja plaćanja. Izvinite, pošto se svi predstavljaju, da se i ja predstavim, Olgica Batić, građanka Obrenovca, poplavljenog područja naravno. Morala bih gospodinu Krstiću da je ovde prisutan da kažem – vidite, gospodine Krstiću, to u Obrenovcu ne funkcioniše. Apsolutno se ne vrše nikakva plaćanja, doskoro nismo bili ni u mogućnosti da vršimo ikakva plaćanja ičega. Kaže – u pripremi je zakon kojim će se urediti način, evidentiranje i kontrole primanja i trošenja sredstava. Ovo je izvrsna, gotovo epohalna ideja bivšeg ministra Krstića, samo što je to prvo moralo da se uradi, pa onda da se unese u ovaj izveštaj.
Kaže se dalje – otvoren je račun za brze donacije, pa se kaže – uplaćeno 500.000 evra. Super, ovde se postavlja pitanje – a gde je novac, koliko je potrošeno, da li se možda trošilo nenamenski i to jedinice lokalne samouprave, kome je novac dat, kome se to pomoglo od ovog novca? Naravno, ima li tu gde recimo Obrenovca, Krupnja i drugih poplavljenih područja? Onda se kaže da poreske prijave umesto do 15.5. mogu se, zamislite, primiti i do 19.5. i to stoji u izveštaju bivšeg ministra Lazara Krstića.
Sve je to super, samo da posle tog 19. maja u poresku upravu je moglo da se uđe, a pazite gle čuda u Poreskoj upravi u Obrenovcu je čak i 20. maja bilo vode i nije moglo da se uđe u zgradu Poreske uprave. Ne znam samo kome bi se te poreske prijave u tom naknadno ostavljenom roku mogle dostavljati. Toliko o izveštaju gospodina bivšeg ministra Krstića.
Što se tiče Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, pre svega sramno je da jedno ministarstvo koje nosi taj naziv, dakle, državne uprave i lokalne samouprave daje svoj izveštaj na nepunu jednu stranu. To je jako neozbiljno. Vidite, izuzetno neozbiljno.
Znači, na strani 120. nalazi se izveštaj Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave. Tu se navodi da je organizovano dvadesetčetvoročasovno dežurstvo, naravno ministarka nije prisutna, ja bih je pitala – izvinite, a koja je korist iz toga i šta smo mi to imali od tog dvadesetčetvoročasovnog organizovanog dežurstva na dvije lokacije zamislite, na kojima se Ministarstvo nalazi? Mislim da bi s tom stavkom i tim detaljem ovaj izveštaj bi gotovo bio potpuno obesmišljen, a i ovako je obesmišljen.
Kaže se – formiranje zajedničkog centra za podršku lokalnim samoupravama. Pazite, u Obrenovcu je, dolazim iz Obrenovca, idem tamo svaki dan, spavam tamo, u onome što se kućom može nazvati, u stvari u onome što je ostalo od kuće. Tamo nisu čuli za to, ili srpski rečeno, o tome u Obrenovcu pojma nemaju.
Onda, kaže se – gradnja Sekretarijata za javnu politiku radi razvoja metodologije za procenu šteta. Meni je jako interesantno i zanimljivo kada se neko bavi osnivanjem bilo kakvog sekretarijata, bilo kakve javne politike, samo je moje pitanje ovde opet, ne, naravno neću dobiti odgovor, ko je ovo koristio, gde je koristio, u kojim zemljama u sličnim situacijama se takvo nešto koristilo itd? Naravno mnoštvo je potpitanja, ali niste resorno odgovorni za tako nešto, pa je iluzorno da vama postavljam ta pitanja.
Na kraju se navodi da je naravno, ministarka državne uprave u dva navrata posetila poljoprivredno područje. Izvinite, više nego sramotno. Ministar državne uprave da poseti u dva navrata poplavljena područja, pa se taksativno navodi koja poplavljena područja i oni se mogu navesti na prste jedne ruke.
Naravno, što se tiče, meni omiljenog uvaženog, cenjenog gospodina Ilića, s kojim sam vrlo rado u prošlom sazivu ulazila u raspravu, i zadovoljstvo je ulaziti, a i opštepoznata činjenica je već da mi volimo naše duele, on kao resorno nadležan za vanredne situacije, ne sporim to da ste obilazili, svaka čast, gotovo da sam fascinirana onim što ste na strani 117. naveli 17. maja gde ste sve bili i ja vam na tome čestitam, ja fizički ne bih mogla to izdržim i da obiđem sva ta mesta, eto duplo sam mlađa od vas, možda čak i više. Ali, izveštaj ste dali na strani i po.
Mislim da ste prvopozvani bili da date od svih ministarstava, ako izuzmemo ova po „difoltu“ ministarstva silna koja su bila prvo pozvana da reaguju kao što su policija i vojska. Posle njih je trebalo vaš izveštaj upravo da bude najobilniji.
Naravno, u izveštaju ne navodite efekte, ne navodite konkretne mere, ne navodite pomoć, ne navodite procenu stanja, ne navodite predvidivost budućeg stanja, ništa od toga se ne nalazi.
Što se tiče Ministarstva poljoprivrede i tu imam zamerke. Prva radikalna zamerka, u stvari ja ne znam kako je to moglo uopšte da se desi Ministarstvu poljoprivrede, da kada nabrajate područja, poplavljena područja kažete na strani 73 – na teritorijama gradova i opština gde je vanredna situacija na snazi, pa onda nabrajate: Šabac, Sremska Mitrovica, Ljig, Ub, Lajkovac, Osečina, Paraćin, Mionica, Svilajnac, Smederevska Palanka, Šid, Trstenik, Kosjerić, Bajina Bašta, Krupanj, Mali Zvornik, Koceljeva, Vladimirci, sve veterinarske organizacije itd. Ne znam da li znate da je i u Obrenovcu bilo poplava. Evo, završiću, pa mi slobodno odgovorite. Znači, u vašem izveštaju Obrenovac se ne pominje kao poplavljeno područje.
Mislim da je ovaj izveštaj mogao biti daleko kompletniji, kada sam rekla da su neka ministarstva mogla poentirati zaista to zaslužilo da poentiraju, mislila sam upravo na Ministarstvo poljoprivrede, ali naravno vaš izveštaj je morao za tako nešto, da bi dobio višu ocenu, biti detaljniji, konkretniji, svega znate ima pomalo, ali ničeg dovoljno. Naravno nije sve obuhvaćeno ili je nedovoljno obuhvaćeno, pa recimo tako imate stranu 73. što sam spomenula poplavljeno područje Obrenovca nema u vašoj mapi, u vašem ministarstvu, stanje objekata za klanje, stanje prerađivačkih kapaciteta, stanje stoke.
Naravno, moram da vam dam jedan primer. U Obrenovcu imate dve privatne veterinarske stanice. Jedna od njih je samo dan ranije, znači, 15.5. završila državni program mera zaštite stoke i zato je to razlog zašto u Obrenovcu sada nema zaraze. Namerno to govorim, neću reći koja je stanica u pitanju, da ne bi bilo subjektivna ili bi mi se to spočitavalo.
Vidite ta ista stanica je bila poplavljena, a već 22. maja su dobili nalog Uprave za veterinu, ta ista veterinarska stanica, da organizuje službu. To je ta ista veterinarska stanica koja je primila grupu međunarodnih veterinara, a koji su došli da pomognu, oni su to uradili. To je za svaku pohvalu.
Na ovom mestu, budući da mi vreme ističe, iskoristiću da pohvalim prvenstveno građane Republike Srbije i volontere, koji nažalost u mnogim lokalnim samoupravama nisu naišli na tretman, na kakav je trebalo da naiđu, pristojni, mladi ljudi, željni i spremni da pomognu ljudima u nevolji.
Ali, na kraju krajeva, moram ovde da spomenem još i to da je u Obrenovcu mnogo bolje organizovana veterinarska nego zdravstvena služba, zamislite. Pomoć seljaka, seme, đubre, nafta, od toga ništa. Znači, morali ste biti efikasniji, brži i morali ste biti inventivniji.
Naravno, kada je ovaj izveštaj u pitanju, mislim kada bi ovaj izveštaj, što u svojoj ukupnosti predstavlja pojedinačne ministre koji čine Vladu Republike Srbije, bio merilo rada svakog ministra ponaosob, mislim da bi premijer Vučić mogao već odmah da izvrši rekonstrukciju i četiri-pet ministara odmah da smeni pošto se pokazalo da nisu moralno odgovorni da sami podnesu ostavke.
Na samom kraju moram da spomenem, budući da na 123. strani počinje izveštaj Hidrometeorološkog zavoda, moje pitanje, i pitam se sve vreme od kada smo dobili izveštaj, ne znam za koga je Hidrometeorološki zavod uopšte pisao upozorenja, zašto je pisao, kakav je efekat i kome je pisao.
Naravno, na sve ovo sam ukazala, a mislim da građani Obrenovca ovo vrlo dobro znaju. Budući da me vreme ograničava, mislim da sada kada bi i blanko rekli da vanredna situacija se u Obrenovcu produži i traje narednih pet godina ništa ne bi promenili jer situacija u Obrenovcu je daleko od redovne, daleko od normalne.
Ono što je najbitnije jeste da pre svega ovo što sam rekla, ne govorim kao narodni poslanik, niti politički koristim, ovo govorim kao građanka Obrenovca, kao neko ko je tamo odrastao, kao neko kome je tamo dom, kao neko kome je tamo porodica, kao neko ko je tamo svaki dan.
Nažalost, Obrenovac kao grad više ne postoji. Sve što je ostalo od Obrenovca, ostala je još jedino opštinska vlast, a pritom moram biti potpuno iskrena, pa na komentare nekih kolega koji su ovde spočitavali mnogo toga reći, da obrenovačku vlast ovakvu kakva je čine koalicija DS, URS i SPS. Hvala.
Reč ima Marko Đurišić, a neka se pripremi Aleksandra Tomić.
Hvala poštovana predsednice, prisutni ministri, kolege poslanici, željno sam čekao ovo diskusiju i ceo dan danas proveo u sali sa željom da dobijem odgovor na neka pitanja koja me muče od dana kada je proglašena vanredna situacija. Osećao sam da tu nešto nije u redu.
Ovaj izveštaj, koji smo dobili pre dve nedelje, počinje tako što govori o tome kako je 15. maja u 11.00 časova održana vanredna sednica Republičkog štaba za vanredne situacije na kojoj je predloženo da se proglasi vanredna situacija, koja je na sednici Vlade u 13.00 časova i proglašena.
Onda se ovaj izveštaj uglavnom bavi stvarima koje su se dešavale od tog trenutka, ali mogu da se pronađu i neke stvari koje su se dešavale i u danima pre. To su ovi izveštaji Hidrometeorološkog zavoda o kojima je i koleginica Batić malopre govorila i sada to na ovom papiru izgleda crno ovde. To crno u prirodi je crveno i znači da su prognozirane naročito opasne vremenske pojave takvog intenziteta da mogu da predstavljaju opasnost za bezbednost ljudi i životinja. Ovo prvo upozorenje koje je izdato 12. maja govori da su za 14. i 15. prognozirane takve prilike.
Moje pitanje koje sam postavio premijeru Vučiću, koji nažalost nije ovde kada smo ovde jedini put do sada govorili ovde kada su bili odgovori Vlade na poslanička pitanja – zašto vanredna situacija nije proglašena ranije. Bio je odgovor kako u Bosni i Hrvatskoj nikada nije proglašena vanredna situacija na celoj teritoriji. Za mene to nije odgovor.
Želeo sam da dobijem odgovor, zašto je Štab za vanredne situacije formiran tek 15. maja, kada je već u 18 opština dan ranije bila proglašena vanredna situacija? Zašto je vanredna situacija proglašena tek u 13.00 sati 15. maja? Poplave su elementarna nepogoda koja može srećom da se predvidi jednim delom. Obim padavina, pa možete da predvidite šta će da se dešava. Zemljotresi nisu ta vrsta elementarne nepogode. Požari takođe.
Zakon o vanrednim situacijama kaže da se vanredna situacija za Republiku Srbiju, odnosno njen deo, proglašava ako postoji neposredna opasnost da će zahvatiti, ili ako je već zahvatila najmanje dve opštine. Ovde su se dešavale stvari i situacije u kojima su sati i minuti imali veliku odluku. Da se nešto uradilo dan ili dva ranije, možda bi neki život bio spasen, možda bi neka materijalna šteta bila manja. Naravno da nije moglo da se spreči sve, ali nešto od toga jeste.
Ja sam želeo, i čekao sam ovu raspravu da bih dobio odgovore na ta pitanja. Pošto premijer danas nije tu, iako je najavljivao da će biti kada bude ova rasprava, nije tu ni ministar unutrašnjih poslova ceo dan, bojim se da neću dobiti odgovore na ta pitanja.
Čuli smo, kada sam pročitao ovaj izveštaj mogao sam da vidim i gde je bio ministar Velimir Ilić. Tada sam postavio pitanje, takođe gde je bio ministar za vanredne situacije. Ima na dve strane u ovom izveštaju gde je bio sve ministar. Ali ministar je danas rekao, za mene jednu frapantnu stvar. Ministar za vanredne situacije je rekao kako je takva bila situacija da smo mi morali sve da damo u ruke rukovođenje predsedniku Vlade.
Evo je odluka o obrazovanju Republičkog štaba za vanredne situacije od 15. maja. Za komandanta dr Nebojša Stefanović, za načelnika Predrag Marić, i za članove svi ministri Vlade. Gospodina Vučića nema nigde. Gospodin Vučić nije bio ni komandant štaba, ni član štaba. Onda se postavlja pitanje u kom svojstvu se on obraćao građanima svih tih dana.
Mi smo svi gledali na televiziji direktno prenošene sednice Republičkog štaba za vanredne situacije i gledali smo obraćanje gospodina Vučića. Bio sam siguran u tom trenutku da je on komandant, ali on nije bio komandant.
Ono što sam takođe hteo da pitam, danas ponovo, pošto sam to pitanje postavio na Odboru za odbranu i bezbednost, koju smo imali 4. jula, šta je sa četiri nestale osobe, koje smo čuli da je to i toliki broj čini mi se 29. maja. Pa je prvo meni ministar koji je bio na toj sednici rekao, nema više nestalih osoba. Posle 20 minuta se ipak ispravio i rekao da ima još dve. Hteo sam da čujem da li se nešto promenilo u ovih poslednjih 11 dana.
Hteo sam da razgovaram o tome zašto nije proglašena mobilizacija civilne zaštite? Zakon o vanrednim situacijama jasno definiše postojanje civilne zaštite. Na Odboru smo mogli da čujemo, između ostalog, kako u poslednjih godinu dana Sektor za vanredne situacije ne može da nabavi opremu za 1.000 pripadnika civilne zaštite, od 1.500 koliko je obučeno, a predviđeno je da ih bude 8.000. Mislim da su to ozbiljne stvari koje zahtevaju odgovor. Jer ono u čemu se slažem i sa ministrom Stefanovićem i komandantom štaba, koji je rekao da nas u budućnosti čekaju ovakve stvari, klima se promenila i sve češće ćemo se suočavati sa elementarnim nepogodama.
Hteo sam da pitam, kada je počelo ispuštanje na Đerdapu? Koliko se sećam to je negde bilo kad je već bila proglašena vanredna situacija 15. ili 16. i trajalo je skoro dve nedelje. Sećam se te vesti da je završeno ispuštanje i da je to spušteno na najniži nivo. Nisam dovoljno stručan, ali sigurno da je pomoglo to što je urađeno da vodostaj na Dunavu ne pređe bilo kakvu opasnu granicu, kao ni vodostaj na Savi.
I da li da je to urađeno dan, dva ili tri ranije, a moglo je već 12. maja, kada je prvo upozorenje od Hidrometeorološkog zavoda izdato, da li je mogla da se smanji negde neka šteta? To su pitanja na koja mi moramo da odgovorimo, odnosno ova vlada koja je bila odgovorna za rad Republičkog štaba.
Vreme ste prekoračili. Zahvaljujem.
Prvo Zorana Mihajlović. Izvolite.
Žao mi je što nemate poverenja u lokalne samouprave i u lokalne štabove, što ste sada i pokazali.
Dakle, 12. maja kada je RHMZ dao svoj prvi izveštaj, da li stvarno mislite da se lokalni štabovi nisu već organizovali. Iz ovog istog izveštaja koji ste čitali, onda ste takođe mogli da vidite da mnogo pre 15. maja, ne mnogo, nego dan pre 15. maja ste imali proglašene vanredne situacije u nekim opštinama gde je procena lokalnih štabova bila da to svakako treba da se uradi. Znači, nije tačno da niko ništa nije radio, otprilike kako sam mogla da razumem, izvinjavam se ako sam pogrešno razumela, do 15. maja.
Ono što je za mene neverovatno, to je da vi pitate u kom svojstvu se Aleksandar Vučić obratio građanima, u kom svojstvu je bio na štabu, u kom svojstvu je on, eto uopšte nešto govorio za vreme vanredne situacije u trenutku kada je Srbiju pogodila neverovatna nepogoda. Pa u svojstvu predsednika Vlade.
Predsednik Vlade brine o građanima svoje zemlje. Premijer jedne države treba da se pojavi i treba da priča u trenutku kada su onakve poplave kakve su se dešavale u Srbiji. Šta je tu problem? Naprotiv, treba da budemo ponosni što imamo premijera kome nije teško da bude sve vreme tu sa svojim građanima.
Što se tiče drugih pitanja koje ste postavili, ne mogu da dam odgovor na to, ali ću insistirati da dobijete u pisanom obliku odgovor od nadležnih ministarstava. Odnosi se i na Đerdap i na mobilizaciju civilne zaštite.
Zahvaljujem. Repliku je tražio Zoran Babić, kao šef poslaničke grupe. Pomenut je predsednik SNS. Ima pravo dve minuta.
Zahvaljujem se, gospođo predsednice. I opet dupli aršin i opet dupli standardi, i opet zahtevi koje zaista ne mogu da uhvatim ni za početak ni za kraj. Danas smo u holu Narodne skupštine čuli zahtev jednog opozicionog narodnog poslanika koji je rekao – a bože moj, u Vladi se ništa ne radi, tamo sede neki dokoni ministri, pa nemaju šta da rade, pa su došli u Skupštinu da sede.
Ne odgovara vam kada dođu ministri u Skupštinu, a zaboravljate da Skupština nema samo zakonodavnu već i kontrolnu ulogu prema Vladi Republike Srbije. Ne odgovara vam ni kada Vlada radi, ne odgovara vam ni kada Vlada ne radi. Ne odgovara vam kada ministri dođu, pa kažite jednom šta vam odgovara. Pa kažite jednom šta hoćete.
Nije vam odgovaralo kada se premijer Vlade zimus, gospodin Vučić, kada su bili smetovi na Feketiću, kada se umešao. Sada vam ne odgovara zašto se umešao. Pa kažite jednom šta želite da se radi. Ako ste mislili da ćemo iz toplih soba tvitovati ili slati poruke na društvenim mrežama, umesto pomagati ljudima, e to nećemo da radimo.
Uvek ćemo biti uz građane, uvek ćemo biti uz one koji su ugroženi, uvek će premijer raditi svoj posao, a ako vam smeta što u tim danima velike nesreće za naše građane, bio i na bedemima Čevrentije, i na Crnoj Bari, i u Obrenovcu, stigao i do Koceljeve i do Verana. Ako vam smeta to angažovanje, pa kažite šta hoćete. Ali samo jednom imajte neke normalne i iste standarde i na početku rasprave i na kraju rasprave, a Vladu pustite da radi odgovorno posao koji je radila.
Danas sam slušao, znate zašto je u Šapcu tako formiran krizni štab? Umesto da kažete hvala bogu, hvala Vladi Republike Srbije, zato što je Šabac odbranjen, a ne ko je šef kriznog štaba ili zašto je načelnik Generalštaba angažovan u samom Šapcu.
Ministar Snežana Bogosavljević Bošković se javila pre, ima prednost.
Narodna poslanica Olgica Batić pitala me je da li znam gde je Obrenovac, verovatno podstaknuta izveštajem koji je stigao iz Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Naravno da znam gde je Obrenovac. Mislim da je nesporazum nastao iz razloga što je ovaj izveštaj pisan pre nego što je ukinuta vanredna situacija u Obrenovcu.
Naime, kao ministar i moje službe su u Obrenovac mogle da uđu kasnije nego što je pisan izveštaj. Voda u Obrenovcu se, kao što znate, sporo povlačila. Naše službe nisu mogle da deluju. Ja sam u Obrenovcu bila dva puta.
Prvi put sam bila kada je voda bila još uvek dosta visoka i naše službe nisu mogle da reaguju. Znači, mislim na službe koje su zadužene za sanaciju terena. Tom prilikom sam u kombijima, odnosno onim žandarmerijskim džipovima, prošla kroz Obrenovac i videla sam sve razmere štete i sve razmere nesreće koja je zadesila građane Obrenovca i to je bio najteži utisak koji sam doživela, odnosno koji sam ponela iz svih poplavljenih područja, a bila sam na mnogim područjima. Zaista me je najviše pogodilo stanje i dešavanje u Obrenovcu.
Drugi put sam bila kada se voda već povlačila i kada su naše nadležne službe mogle da deluju na terenu. Znači, Uprava za veterinu, veterinarska inspekcija, u saradnji sa institutima za veterinarstvo, vršili su dezinfekciju terena okolnih sela, takav je bio dogovor, da za dezinfekciju i asanaciju gradskog područja bude nadležno Ministarstvo zdravlja, a ovaj okolni deo, prigradska naselja su pripala našem ministarstvu. Lično sam bila po ovim mestima. Sve su to snimile televizijske ekipe i bilo je prikazano i na lokalnim, ali i na državnim medijima.
Na kraju, hoću da kažem i da se pohvalim da sam lično od generala Božovića posle svega ovoga, u znak zahvalnosti koju smo učinili ja i moje ministarstvo u asanaciji posledica poplave na području Obrenovca, dobila i zahvalnicu i, da sam znala, ja bih je ponela da vam je pokažem. Hvala lepo.
Reč ima mr Velimir Ilić.
Na postavljeno pitanje bih odgovorio da sam 14. maja, kada je već poplava krenula punim jekom, dobio rešenje od premijera da sam postavljen za ministra bez portfelja za vanredne situacije.
Nisam imao pravo da primim nijednog službenika dok se ne uradi iz budžetske rezerve izdvajanje sredstava za kabinet ministra, tako da me je vanredna situacija dočekala bez ijednog službenika.
Tačno je da je premijer odredio ministrima gde će ko da ode na teren, gde je bilo najkritičnije u tim prvim danima i meni je rekao da sam zadužen za Moravički okrug, prvo je počelo – Lučani, Čačak, Čemernica, Dučina i zapadna Srbija. Ja sam otišao tamo gde mi je premijer rekao. Premijer je bio s nama u kontaktu i u 1 sat, i u 12 sati je zvao i pitao o stanju na terenu – da li je popustio bedem, šta je bilo, kakva je situacija, ima li žrtava itd. Naravno, logistiku je davala Vojska, ministar Gašić, policija. Svi smo bili u svakodnevnom kontaktu.
U opštini Ražanj u toku dana smo nabavili pontonski most, montirali i trafostanicu, pustili vodu. Takođe, u opštini Ljig, Bajina Bašta, to znaju dobro gradonačelnici, u opštini Kosjerić, trebalo je nabaviti naftu, nije bilo litar nafte, sve su pumpe bile poplavljene, trebalo je nabaviti u Požegi, Lučanima, trebalo je rešavati mnoge gradove širom Srbije, Ljuboviju, krenuli smo svi redom prema Krupnju i pomagali jedni drugima i bili u svakodnevnom kontaktu.
Prema tome, nisam imao koga da mi piše izveštaj. Verujte mi, bio sam na terenu. I tačno znam gde sam bio, postoje izveštaji i sada ćete dobiti i projekte i možete da vidite to brdo papira. Ali, ja sam bio sam, nisam imao ni vozača. Nisam mogao da primim vozača jer nisam imao sredstva da ga obezbedim. Mnogi kabineti nisu bili formirani.
Ali, bio je jedan izuzetan napor i izuzetna saradnja između ministara. Prema tome, mi smo se borili. Pomagali su nam ministri drugih ministarstava, davali svoja vozila, prevozili i pratili logistikom sve ono što se radilo.
Nema smisla sada pitati neke sitnice, bilo je jedno teško vreme i logično je da premijer stane u ovako teškoj situaciji na čelo i najlogičnije je da premijer održi prvi sastanak i da kontroliše sve što je rađeno, kao i da se predsednik uključi u celu priču. Svi su se uključili. Verujte. Ali, mi nismo mogli da se javljamo. Na primer, sećam se kad sam bio u Paraćinu, Svilajncu, nije bilo ni vode, ni struje, niti rade mobilni, niti bazne stanice – ništa ne funkcioniše. Nije to bilo tako jednostavno.
Kada sam došao u Bajinu Baštu, tamo je bilo 500-600 klizišta, to ministarka Mihajlović bolje zna. Ljudi su bili u panici, klizaju brda, nestaju reke, odlaze putevi, tope se, građani se uplašili, kuće nestaju. Bila je jedna složena situacija u kojoj se učinio jedan maksimum da se nešto uradi u tom momentu.
Sada je najlakše kritikovati. Ali, činili smo sve da spasimo što se spasti moglo. Naravno, mi smo tek bili došli. Nemojmo sad o propustima – te došlo je do toga i toga itd. Sigurno je da nije bilo sve u redu i da je moglo preventivno da se deluje i zato se i borimo sad, o čemu je govorila potpredsednica Vlade – o preventivi. Preventiva je izuzetno važna i značajna, da ne bi došli u ovakve situacije.
Ponavljam, mislim i koliko se sećam da ni Ministarstvo energetike nije formiralo kabinet kad je bila vanredna situacija. Jednostavno, nije imalo vremena. Jer, to se dogodilo u jedno nevreme, u jednom momentu kada se Vlada formirala, konstituisala.
Mogu vam reći da se sećam noći kad smo bili na rekama, čitave noći me zvao premijer i tražio informaciju – jel' puko bedem, jel' puko bedem, javi ako je pukao, kad je pukao itd? Narod je došao da brani, da li će da odbrani, da li neće, narod je ostao po krovovima kuća, general Diković je poslao helikoptere, možda se i sećate kada su se ljudi skidali sa krovova, kada ljudi nisu hteli da napuste kuće i imovinu. Bilo je jedno teško stanje.
Zamislite vi sad da ubedite jednu staricu, da je vežete sajlom i da je nosi helikopter na primer 500 metara, da je skine sa neke terase i da iznese na suvo tamo gde nema poplave itd.
Da li vi verujete, ja sam gledao kada na Čemernici, jednoj maloj rečici, nije uspeo nijedan čamac da se održi više od jednog minuta? Tolika je bila bujica. Vi ne možete da verujete koliko je to bio jedan težak udar. Nijedan čamac. Da nije bilo helikoptera i vojske, bilo bi mnogo više žrtava, ali ovako, zahvalnost svima, učinili su sve što su mogli.
Drago mi je da niko nije pravio pitanje i stranaka i ko je gradonačelnik, iako mi smeta ako se to sada potencira.
Sećam se u Paraćinu, na primer, ja sam našao gradonačelnika da je spavao u svom kabinetu na dušeku i bilo je jedno vanredno stanje, ljudi su učinili koliko su mogli, neko je znao, neko nije znao, ko je znao uradio je više.
Prema tome, hvala vam i meni je drago da se sve to završilo, možda najbolje što je moglo i neka ovo bude nauk za budućnost, da se mnogo više radi na preventivi.
Hvala. Reč ima dr Aleksandra Tomić.ALEKSANDRA TOMIĆ: Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege poslanici, da privedemo kraju današnju sednicu i ono što treba kao zaključak da izađe sa današnjeg plenarnog zasedanja, to je da je ovaj izveštaj precizan, detaljan, ali za trenutnu situaciju kada je pisan sasvim dovoljan.
Ono što još treba istaći, to je da ministarstva nisu imala definisanu formu kako ti izveštaji treba da izgledaju i zbog toga dolazimo u situaciju da su neki izveštaji detaljni i zaista usklađeni sa onim formama koje smo navikli da dobijamo u Skupštini Srbije, a neki jednostavno nisu.
Ono što treba reći to je da treba da se ponosimo time što imamo odgovornu Vladu i premijera, jer, daću vam primer, prošle godine su Nemačku zadesile iste ovakve poplave i premijerka je podigla potpunu gotovost u smislu odbrane od poplava, iako je šteta bila samo 100 miliona evra za jednu Nemačku, ali je non-stop bila prisutna na terenu i svi ministri su radili u funkciji odbrane od poplava.
Na kraju treba reći da su određeni odbori razmatrali ove izveštaje, kao što smo čuli, ali da nisu baš svi odbori u kojima stoje ovde izveštaji razmatrali. Jedan od odbora je Odbor za zaštitu životne sredine, jer prosto nije bilo materijala u samom izveštaju da bi razmatrali to.
Zašto ovo govorimo? Zato što je ipak Skupština nešto uradila kao podršku Vladi, odnosno samo Ministarstvo životne sredine i poljoprivrede, a to je da je održavala javno slušanje koje se odnosi na procenu štete i metodologije, uopšte procene štete koja je trebalo da bude sastavni deo praktično izveštaja, na osnovu koga bi se uradio jedan finansijski plan.
Moje pitanje je da li uopšte imate saznanja o tome u kakvom stanju su sanitarne deponije otpada, kojih ima sedam, koje su građene u saradnji sa EU? Da li znamo da se neke nalaze na potencijalnim klizištima? Ako jesu, da li klizaju ili ne? Da li to Ministarstvo životne sredine ima kao informaciju?
Drugi deo je onaj koji se odnosi na tu procenu štete sa ekološkog aspekta - da li je ona ušla u ovu evidenciju od 1,5 milijardi evra? To nam je bitno kao informacija i zbog pozicije i zbog opozicije, jer smo hteli kao poslanici da damo svoj doprinos upravo sa time kroz Odbor za zaštitu životne sredine.
Drugi deo pitanja, ako smo pričali o sanaciji terena od životinjskog otpada – da li su određene privatne kafilerije učestvovale u prikupljanju tog otpada i sanaciji tog otpada? Znate, kada pričamo o privredi i kada pričamo o firmama koje su učestvovale u toj sanaciji, ako dolaze iz privatnog sektora, za njih to predstavlja jednu vrstu dobiti i možda na adekvatan način mogu da se oduže državi za to što su dobili repromaterijal sa kojim će izaći na komercijalno tržište.
To su neki detalji koji zaista u tom privrednom smislu nama daju veliki podstrek da u budućem vremenu zaista učinimo sve da ovu štetu svedemo na minimum, a da na što efikasniji način ljudima sagradimo nove kuće i postane Obrenovac jedan novi grad, ne bude više mrtav grad, nego da dobiju neku svoju novu budućnost. Zahvaljujem.
Za reč se javila poslanica Olgica Batić. Po kom osnovu želite reč?
(Olgica Batić: Replika.)
Nemate prava na repliku.
Davali ste svima pravo…
Koji je to argument? Davala sam svima pravo samo kad ima osnova.
Po članu 104. stav 3. predsednik parlamenta odlučuje o tome da li su ispunjeni uslovi za repliku.
Nije bilo nikakvih uvredljivih izraza po stavu 1. Pročitajte.
(Olgica Batić: Bilo je pogrešnih tumačenja.)
Nisam vam dala reč.
Za reč se javio narodni poslanik Marko Đurišić.
Po kom osnovu želite reč?
Pravo na repliku.
Nemate pravo na repliku.
Gospođa ministar je pogrešno protumačila moje izlaganje, stav 1. član 104.
Pročitajte čitav član 104. Ja sam pravnik.
(Marko Đurišić: Kaže – ako je pogrešno protumačeno izlaganje.)
Pozivam vas na lepo ponašanje i dostojanstvo parlamenta. Nemojte govoriti u glas sa predsedavajućim. Tako smo se dogovorili na sastanku šefova poslaničkih grupa.
(Marko Đurišić: Ne, nismo se dogovorili.)
Pročitajte stav 3. ko odlučuje o pravu na repliku. Nemate pravo na repliku.
Saglasno članu 98. stav 4. Poslovnika, zaključujem zajednički načelni i jedinstveni pretres o predlozima akata iz tačaka 3. i 4. dnevnog reda.
(Sednica je prekinuta u 19.55 časova.)