Stenografske beleške › Deveti saziv
Deseto vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2013. godini 1. dan, 1. dan, 3. deo
2013-08-26 · Izvorni fajl Skupštine za ovaj dan
Poštovani predsedavajući, uvaženi gospodine generale, hvala vam što ste mi dali reč.
Dobro je, uvaženi gospodine ministre Selakoviću, što ste poslali ovaj predlog zakona o ministarstvima, odnosno o izmenama ministarstava. Po meni je ovaj predlog jedan dalji iskorak u smislu afirmacije, u širem smislu, srpske države i nacije. Kad to kažem onda mislim na modernizaciju Srbije, o kojoj ću nešto reći, koju vodi SNS. Jedan od elemenata modernizacije jeste i izgradnja institucija sistema. Upravo ovaj zakon, odnosno izmene ovog zakona idu u prilog izgradnji institucija sistema državnih organa, odnosno organa državne uprave.
Nemam problem što su danas gospoda govorila o radu Vlade za godinu dana; nije loše da se u sklopu ovoga kaže o radu Vlade Republike Srbije u proteklih godinu dana. Ali, isto tako, nije dobro da se iznose neistine, pogotovo od opozicionih narodnih poslanika. Jedan deo upozoravam da ovo nije isti sastav Narodna skupština koji je bio unazad godinu dana, odnosno godinu i po dana. Ovde stoje neki drugi narodni poslanici, koji se služe argumentima.
U tom smislu dozvolite da kažem da je nova Vlada Republike Srbije... Pokušaću jezikom argumenata da govorim; ukoliko ne budu istiniti, molim opoziciju da me demantuje. Nova Vlada Republike Srbije je, u kontekstu ovog zakona, prošle godine došla na vlast u praznu, odnosno porušenu kuću koju je dovela Demokratska stranka na čelu sa svojim koalicionim partnerima.
Dozvolite da kažem u kom kontekstu je nova vlada preuzela vlast. Preuzela je državu u kojoj je prosek plata bio najniži u regionu. Gospodine predsedavajući, mogu li nastaviti? Ponavljam ovu rečenicu, preuzela je državu u kojoj je prosek plata bila najniži u regionu: Bugarska 375 evra, Rumunija 390, Hrvatska 800, Slovenija 1.000, Albanija 380, BiH 450, Crna Gora 530, Srbija 333 (službeni izveštaj, 19. 5, dakle u toku izbora 2012. godine). Nezaposlenost 25,6%, najveća u Evropi; inflacija 13%, najveća u Evropi; budžetski deficit 7,1%; javni dug Srbije sedamnaest milijardi evra. Zdravstvo, po oceni Evropske unije, najgore u Evropi; sudstvo, po oceni Evropske unije, najgore u Evropi; školstvo, uništeno i haos. Nerešen problem Kosova i Metohije; evropska perspektiva Srbije daleko; korupcija najveća u istoriji Srbije. Dakle, Srbija uništena i devastirana. Gospodo, moram vas podsetiti da je manjak na dan preuzimanja Vlade u budžetu bio pet meseci manjka budžeta, i evro 119,65.
Šta je nova vlada učinila za godinu dana u kontekstu ove izmene zakona, da kažem, pa onda ću reći zašto je došlo do izmene zakona. Održava sednice redovno, ne telefonski. Nećete reći, valjda, da nije istina? Obavezno su prisutni predstavnici Vlade, ako ne svi, ako nisu na službenom putu, svakog poslednjeg četvrtka u mesecu. Nećete valjda reći da nisu? Ustanite pa recite da li nije istina. Jasno izražena želja ka Evropskoj uniji. Šta imate na to reći? Hvala vam na priznanju. Postavljen plan razrešenja kosovskog čvora...
(Predsedavajući: Molim narodne poslanike da se drže svojih zahteva; malopre ste govorili da poslanik ima pravo da govori ono što smatra da treba da govori. Prema tome, ne možete tražiti jedne principe za sebe, a druge principe za druge. Poštujete kako ono što vi tražite, pa onda uvažavajte i druge. Izvolite.)
Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Gospodo poslanici koji ometate, hvala vam na političkoj kulturi i civilizacijskim tekovinama koje ispoljavate.
Peto, borba protiv korupcije – nulta tolerancija. Šta imate o tome reći? Preciznije je utvrđena uloga MMF-a u savladavanju aktuelne ekonomske krize. Unapređivanje ekonomske saradnje sa Ruskom Federacijom; inicijativa da se osvajaju nova tržišta u svetu (Ujedinjeni Arapski Emirati i druga tržišta), otvaranje ka njima.
Energetika i poljoprivreda – ova ih je vlada prepoznala kao strateške grane koje mogu da pokrene novi investicioni ciklus, odnosno ukupan privredni razvoj. U tu svrhu, vi ste dobili podatke, narodni poslanici, agrarni budžet za 2013. godinu je izdašniji, u uslovima u kojima živimo, i najavljene su nove investicije u energetici, čuli ste ovih dana.
Prvi put posle šest godina u ovoj skupštini je na vreme donesen budžet Republike Srbije. Valjda ćete reći da to nije istina? Kurs evra bio je 119,26, sad 111 – 114,26.
Donet Zakon o javnim nabavkama; donet napredniji Zakon o javnim preduzećima. Ugovor sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o rešavanju osam srpskih poljoprivrednih preduzeća. Izvoz veći, kako ste danas čuli. Industrijska proizvodnja povećana. „Jat“, ponos Srbije. Projekti, prvi put u istoriji Srbiji, projekti iz energetike svi u jednoj knjizi, a neki su se počeli realizovati.
Brz odgovor na poslanička pitanja. Nećete reći, valjda, da nije istina i to?
Srbija je u međunarodnim odnosima bolja za godinu dana nego u prethodnih dvadeset. Doneta je Strategija za borbu protiv korupcije.
To je bio samo deo zadataka, odnosno realizovanih zadataka ove Vlade Republike Srbije.
I, ono što smo uveli u politiku Srbije, što vi nikada neće priznati, jeste da stranački ne delujemo. Ne morate da priznate. Za nas je bitan odnos prema radu, znanje i efikasnost.
Ali, izvinite, narodni poslanici, ja neću da slušam pridike danas od predsednika jedne poslaničke grupe koji je samo četiri-pet sati u toku godine bio na Skupštini. Taj nema pravo da drži pridike.
I mi narodni poslanici idemo u modernizaciju, pa valjda i Skupštine. Nećete reći da naš predsednik Skupštine ne vodi dobro Skupštinu? To i vi priznajete u razgovoru sa mnom u četiri oka, ili kad se nađemo na kafi.
(Predsedavajući: Gospodo narodni poslanici, ako budete i dalje dobacivali, ja ću morati da primenim pravila iz Poslovnika, pa birajte, molim vas.)
Hvala vam, gospodine predsedavajući. Ja znam da ih boli istina, ali je tačno ono što sam izneo – kad je ova vlada preuzela vlast, da je država uništena. Ali, mi nemamo problem da afirmišemo svakoga, i one ministre koji će biti ili koji neće biti, ukoliko su sposobni da izvrše neke zadatke.
Daću vam primer jedne susedne države. Ja tog predsednika susedne države rado ne spominjem, ali je bio u pravu, radi se o Franji Tuđmanu, kada je najboljem poznavaocu međunarodnog prava, izvinjavam se pravnicima u ovoj skupštini, jednom od najboljih u tadašnjoj Jugoslaviji... Imate problem, gospodo iz opozicije, da istinu ne govorim možda? Ustanite pa recite da li govorim. Kada je rekao gospodinu Šeparoviću, najboljem poznavaocu međunarodnog prava: „Bićeš mi ministar vanjskih poslova dok Hrvatska ne bude međunarodno priznata“. Čim je priznata, posle toga, smenio ga – „Izvršio si zadatak, sada ćeš biti rektor univerziteta“. To je vođenje politike. To je ta nova politika, koju vi ne možete shvatiti.
Dakle, jedan ministar može obaviti jedan zadatak najbolje u ovoj državi. I, završio je svoj zadatak; ide na drugo mesto na kome može dati celog sebe. O tome je govorio u tom smislu i gospodin Korać u uvodnom delu. Mislim da je dobro rekao, kada se određeni problemi nađu, onda u određenim ministarstvima dolazi do izmena, i određeni ministri obavljaju svoj zadatak i idu na druge poslove.
Vi koji dobacujete, iz opozicije, dozvolite, uvek ću završiti ovom rečenicom, vi iz Demokratske stranke pogotovo – malo vam je, gospodo, što ste uništili sadašnjost, što ste mnogim generacijama oteli budućnost, a hteli ste, da ste ostali na vlasti, i srpsko nasleđe. To vam građani Srbije nisu dozvolili i, hvala Bogu, neće u budućnosti. Hvala vam lepo.
Borko Stefanović ima pravo na repliku. A vi, po Poslovniku? Bojan Đurić, po Poslovniku.
Član 27. i, naravno, povređeno dostojanstvo Skupštine. Molim vas, gospodine Arsenoviću, pa u dvadeset četiri ili dvadeset tri godine istorije parlamentarizma u Srbiji se nije desila takva uvreda za ovaj parlament da se kao etalon za pravilno uređenje i vođenje države pominje primer Franje Tuđmana!
Ja vas molim da reagujete, da opomenete gospodina Atlagića, to je zaista šokantno za ovu skupštinu. Ne znam da li gospodin Atlagić preti da će neko od razrešenih ministara biti rektor univerziteta. To u ovoj zemlji, bogu hvala, makar tehnički nije moguće; dakle, ne može predsednik države da postavlja rektora. Ne smem ni da zamislim koliko bi smešno bilo da osoba kvalifikacija Tomislava Nikolića postavlja rektora univerziteta.
Borislav Stefanović.
Ne možete repliku na povredu Poslovnika, ali ono što mi možemo kao repliku... Čekao sam strpljivo, mada nije bilo jednostavno ovo saslušati i sačekati, ali sam dočekao da se spomene DS i hvala vam na tome. U stvari, ja ne repliciram vama lično. Mislim da su jako štetne stvari koje ste izneli. Spominjanje Tuđmana kao referentne, merljive stvari u ovoj situaciji je zaista uvredljivo za mnoge ljude; verovatno i za Lintu koji sedi iza vas, a pretpostavljam i za neke od naših poslanika.
Ali, pošto ste vi jedna vlast, kako bih rekao, čitača početnika, vi ste svi, od vrha do dna, fascinirani knjigom koju ste pročitali tog jutra. Recimo, Aleksandar Vučić pročita o Singapuru i onda u dvadeset intervjua priča o Singapuru, gde je inače diktatura. Onda se pročita Maks Veber, pa naprednjaci navale na kiosk da kupe Maksa Vebera jer misle da se tamo prodaje. Razumete, to je vaš problem.
Onda vi ovde čitate referate iz 1982. godine, što je nama zaista bilo fascinantno slušati, kao i da je jedna od glavnih karakteristika uspešnosti Vlade – ministri su bili prisutni na sednicama, osim onih koji su opravdano odsutni. Ja zaista nisam hteo vama lično da odgovorim, ali ovo je bilo toliko inspirativno i za vaše poslanike, žao mi je što ne možete da ih vidite iza vas. Ako smo se danas u nečemu ujedinili, to je zaista najviša moguća ocena duhovitosti vaših izlaganja. Hvala.
Marko Atlagić ima reč.
Posle ove izjave gospodina Stefanovića, nemam reči. Meni je žao što on nije slušao šta sam ja govorio, ali drago mi je što su građani Srbije slušali.
Isto je i sa gospodinom Đurićem. U kom kontekstu sam govorio o gospodinu Tuđmanu? Šta ja mislim, gospodine Đuriću, o gospodinu Tuđmanu, ja sam objavio u mnogim međunarodnim i domaćim časopisima. Ukoliko ste pismen čovek, a smatram da jeste, pratite, uđite u te zbornike i pročitajte. Ali, nemojte tako jeftino prodavati demagogiju, a niste slušali. Slušali su građani Srbije, i u tom smislu mi je zaista drago što su oni slušali, a ne vi.
Mene interesuje samo da li je istina ono što sam ja iznosio za Vladu, i jednu i drugu, ili ne? Nemojte podvaljivati šta sam ja rekao o njemu. On je 99% fašista, to nije sporno. Ali, svaki fašista ima nečega što je dao u nauci ili možda negde drugde, u biologiji itd. Dakle, ja ne govorim u političkom smislu.
Meni je zaista žao što vi niste slušali. Uzmite stenogram i pročitajte, i onda reagujte. Čitavo vreme ste ometali jer vam je bilo žao slušati o uspesima nove vlade. Mene interesuje da li od one 22 tačke nešto nije istina, ili jeste?
A to što gospodin Borko Stefanović kaže, isto podmeće, jer nije slušao. Gospodine Borko, ja nisam govorio o prisustvu Vlade na sednicama Vlade, nego u ovoj skupštini, u četvrtak, svakog poslednjeg četvrtka u mesecu. Svi ministri su bili stalno prisutni, osim onih koji su bili na službenom putu van zemlje. Da li je to tačno ili ne, gospodine Stefanoviću Borko? Uzmite stenogram, jer ste čitavo vreme pričali. Kako vas nije sramota neistine iznositi?
Po Poslovniku, reč ima Predrag Marković, zatim Janko Veselinović.
Hvala vam, gospodine predsedavajući. Jako je lepo kada se stvori ovakva atmosfera, vesela, duhovita, to opusti ljude, ali, molim vas, po Poslovniku, hoćete li od Poslovnika, član 27, koji baš vas obavezuje kao predsedavajućeg dok vodite Skupštinu, do člana 107. koji govori o dostojanstvu, do toga da i po Zakonu o Narodnoj Skupštini niko nema pravo, pa ni stranka jednog poslanika nema pravo, da mu zabranjuje šta će on da govori, čijem će liku da se divi, to je njegova stvar. Ako se neki poslanik javi po Poslovniku da to zabrani drugom poslaniku, vi morate da intervenišete, molim vas. Svako bira kome će se u kom delu biografije diviti, to je potpuno pravo. To je prva stvar.
Druga stvar, ako tom prilikom u zanosu neko uvredi ovaj parlament pa kaže – u 24 godine dugoj istoriji parlamentarizma... Molim vas, znam da je neprijatno svakome ko tako nešto izgovori, ali u međuvremenu je vaše ne da izričete opomenu ili ma šta, nego samo da skrenete pažnju, ništa više, i da podržite dobru atmosferu, koja je bila baš vesela ovih nekoliko minuta. Hvala vam.
Reč ima Janko Veselinović. Izvolite.
Član 107. Poslovnika. Ne mislim da je ova atmosfera imalo vesela. Ja sam zaprepašćen ovim što sam čuo malopre od poslanika SNS-a. Zaprepašćeni su sigurno i izbegli i prognani iz Hrvatske, od kojih su mnogi dali svoj glas Srpskoj naprednoj stranci. Šta je to 1% dobro Tuđman učinio za Srbe u Hrvatskoj? Šta je to 1% Hitler učinio za čovečanstvo? Šta je to Musolini učinio?
Smatram, predsedavajući, da ste povredili Poslovnik, da je trebalo da upozorite poslanika, da je trebalo... Nadam se da će se i Poslanička grupa SNS izjasniti o ovome. Ovo je uvreda srpskog naroda iz Hrvatske i uvreda srpskog naroda i uvreda, uopšte, zdravorazumskog razmišljanja. Ni u Hrvatskom saboru se više Tuđman ne citira. Njegova dela su dobro prepoznata. On nije završio na Haškom tribunalu samo zato što nije bio živ. A da neki poslanik Srpske napredne stranke citira njega kao primer ponašanja u Narodnoj skupštini Republike Srbije, to je za svaku uvredu.
Od onoga što smo jutros slušali ovde do ovoga sada, ovo je paradigma svega onoga što slušamo poslednjih godinu dana od vladajuće koalicije i od poslanika SNS. Hvala.
Srđan Miković, povreda Poslovnika.
Moram još jednu stvar da iznesem, pošto je dužnost da se govori istina. Zvonimir Šeparović nije stručnjak za međunarodno pravo, bavio se krivičnim pravom i viktimologijom. Znači, nema govora o tome. To je prilog diskusiji mog uvaženog prethodnika.
Zoran Babić, replika. Izvolite.
Govorim u ime Poslaničke grupe SNS. Ideologija koja je pominjana u protekloj razmeni replika ništa dobro nije donela, čak štaviše, odnela je milione života, ostala je na đubrištu istorije. Od onih koji su to propovedali, koji su okrvavili ruke u tome, neki su zasluženo bili kažnjeni; neki, kao što je kolega malopre rekao, samo zato što nisu ostali u životu nisu bili kažnjeni.
Ali, u jednoj stvari sam siguran, ovde sedi četrnaest poslaničkih grupa u ovom parlamentu, nijedna od poslaničkih grupa u srpskom parlamentu, Bogu hvala, ne zastupa takve vrednosti, takve ciljeve, takve bolesne stvari, koje su, nadam se, decenijama iza naše države.
Verujem da nam je svima na srcu da gradimo državu Srbiju, uređenu državu jakih institucija, perspektivnu državu, državu iz koje ljudi neće odlaziti, nego će ostajati ovde, zapošljavati se, formirati svoje porodice, živeti dobro. Siguran sam da to ne samo da piše u svim našim programima, siguran sam da se svi za tako nešto zalažemo.
U ime SNS, mi više nećemo ulaziti u ovakve vrste polemika koje zaista ne donose ništa dobro nama kao državi, kao narodu. Ne pričam samo u ime poslaničke grupe. Molim vas da svi prihvatite da izađemo iz ovoga, da ne uzbunjujemo, ne uzbuđujemo i ne dovodimo u konfuziju građane koji nas u ovom trenutku slušaju. Ipak mislim da smo svi, nas 250 narodnih poslanika, ozbiljni ljudi, ljudi kojima su na srcu, u mislima i u programima neke druge ideje. Sve to što se dešavalo decenijama iza nas treba da ostavimo tamo gde jeste, jer to nisu vrednosti koje treba i pominjati, a kamoli promovisati.
Reč ima narodni poslanik Borislav Stefanović. Izvolite.
Slažem se, međutim, nisam siguran da kada to kažete, gospodine Babiću, možete da garantujete za svakog vašeg poslanika. Voleo bih da je to tačno. Kao što bih voleo da Srpska napredna stranka, s obzirom na to da imate toliko stručnih ljudi, poradi na pravopisu. Recimo, da znaju da se kada je neko mrtav ne može reći da je „gospodin“; isto tako, da ne može da se kaže „čak štaviše“. Možete ili „čak“ ili „štaviše“, ne možete i jedno i drugo.
Isto tako, ne možete ustati pa reći da je Demokratska stranka sprovodila antisrpski program i bila antisrpska stranka, a da očekujete da mi sada ovde sedimo i kažemo – pa da, jeste, nema veze. To je samo jedno od mišljenja jednog poslanika.
Molim vas, evo, apelujem na vas, pošto prihvatam i kao šef poslaničke grupe da se izađe iz ove diskusije zato što je štetna, štetna je po mentalno zdravlje, ako hoćete, da vaši poslanici vode računa da ovo nije 1996. i 1997. godina i da ne može da se kaže da je jedna stranka antisrpska. Ako imate dokaze za to, kažite nam po čemu smo mi to antisrpska stranka, a po čemu ste vi srpska. Da li smo po Tuđmanu mi antisrpska ili ste vi srpska? To je, naravno, isti nivo prizemnosti kao to što ste rekli o Demokratskoj stranci?
To vam je takav rezultat, i time završavam, kada vam postavimo 78 pitanja o funkcionisanju buduće, sadašnje, kakve god hoćete vlade, da je nazovemo, nemate nijedan odgovor. Sve što ste rekli na poređenju dve vlade, izbegavajući kontekst, ekonomske okolnosti i sve drugo, pada u vodu samo zato što ste upotrebili neodgovarajuće poređenje. Ovo govorim zbog svih poslanika. Mnogi su se osetili povređenim. To nije dobro poređenje. Imali ste tolike druge. Mogli ste vojvodu Šešelja spomenuti, recimo. Hvala vam.
Reč ima narodni poslanik Srđan Šajn. Izvolite.
Dame i gospodo, samo bih kratko. Javio sam se pre nego što se gospodin Babić javio i zato ću samo u jednoj rečenici da kažem da se u potpunosti slažem sa njim. Govorim sada kao predstavnik Romske partije, koja je član ovog poslaničkog kluba, da i u srcu i u duši delimo one vrednosti o kojima ste vi, gospodine Babiću, pričali. I, kao što sam rekao za izlaganje kolege iz jedne druge poslaničke grupe, koje je imalo konotacije vezano sa fašizmom itd., upravo ovde želimo jasno da kažemo da ni 1%, ni 0,01% takvih vrednosti ne možemo da prihvatio i da, jednostavno, moramo da stanemo svi zajedno na stranu Srbije. Samo toliko i hvala.
Hvala. Gospodine Lapčeviću, po kom osnovu ste se javili za reč?
(Milan Lapčević: Po kom osnovu je gospodin Šajn dobio reč?)
U pravu ste. Pogrešio sam.
(Milan Lapčević: Hvala.)
Reč ima narodni poslanik Žarko Korać. Imate četiri minuta na raspolaganju. Izvolite.
Hvala lepo. Gospodine predsedavajući, poštovani narodni poslanici, zaista je dugo najavljivana rekonstrukcija Vlade. Dobili smo zakon o izmenama Zakona o ministarstvima koji pokazuje da će, bar prema ovoj konstrukciji ovde koju ja imam, ovo biti apsolutno, bar u ovom smislu organizacije Vlade, potpuno vlada kontinuiteta. U ovom materijalu koji smo dobili se samo, kao što je više puta ovde rečeno, dele ministarstvo finansija i ministarstvo privrede. Tačno je da se u Ministarstvu pravde i državne uprave, o čemu je govorio ministar Selaković, mnogo preciznije definiše njegov delokrug rada. Sve ostalo je ostalo jednako. Drugim rečima, kada govorite o odnosu strukture, forme i načina rada, ovde nema ni jedne jedine nove ideje. Znači, to treba jasno i javno reći.
Moram reći, ovo što smo dobili ovde ne uliva nikakvu nadu u to kako će funkcionisati Vlada. Ostaje, naravno, da vidimo taj personalni, lični sastav, ko će biti članovi Vlade, ali što se tiče same organizacije rada Vlade, ovde nema ni jedne jedine nove ideje.
Pošto je ovde pomenuta Vlada iz 2001. godine, a ja sam bio član te vlade, navešću vam primer kako kada se organizacija Vlade napravi drugačije, onda i njen sadržaj rada izgleda drugačije. Ta vlada je imala politički, grubo rečeno, i tehnički, profesionalni deo, stručni deo. Politički deo su bili potpredsednici, koji su bili lideri stranaka ili najvažnije ličnosti, ne mora predsednik, u predsedništvu stranaka. To je bio politički deo Vlade, oni su donosili odluke. Drugi deo Vlade su bili često nestranački ljudi, koji su imali zadatak da se nekakve odluke koje su definisane na nekom političkom nivou realizuju u praksi. Za tu vladu je mnogo puta ironisano u odnosu na broj potpredsednika, ali jedini smisao toga da se uvede tako veliki broj potpredsednika je bio taj što je pokojni premijer dr Zoran Đinđić smatrao da je potrebno da Vlada ima politički konsenzus.
To je tačno ono što ova vlada sada nema. Mi ne znamo na kom mestu i kada su se dogovorili oko rekonstrukcije. Svim građanima Srbije je vidljivo da je jedan ključni čovek Vlade bio za to da se URS izbaci iz Vlade, drugi čovek je bio za to da se on zadrži. Uzgred budi rečeno, nije samo Mlađan Dinkić napustio Vladu, nego će i dva ministarstva ostati bez ministara – za evropske integracije i za lokalnu samoupravu. Drugim rečima, dogodilo se ono čega sam se i pribojavao, nejasno je na kom mestu se ostvaruju politički dogovori o tome kako izgleda rad Vlade.
Ministar Selaković je u pravu kada kaže da vlade treba da imaju nekakav kontinuitet, da neke zemlje ne menjaju broj ministarstava. To, recimo, važi za SAD, koje nemaju vladu u pravom smislu te reči, ali imaju državne sekretare i to se tamo zaista ne menja, ali to su zemlje mnogo stabilnijih, izgrađenijih institucija i mnogo stabilnije, doduše malo specifičnije, demokratije u formi.
Mi ovde imamo jasnu naznaku da se ništa zapravo promeniti neće. Ostaje nam sada samo da vidimo neka nova imena od kojih, bez obzira na nivo i stepen obrazovanja, teško je verovati da mladić od 28 godina (celog života sam bio nastavnik i radio s mladim ljudima) može da ima kapacitet, sem ako nema pomoć, dobronamernu stručnu pomoć drugih ljudi, da se izbori s onim što mu je dato. Poštujem to što je izabran jedan mlad i obrazovan čovek, ali moram reći da unapred nisam sasvim siguran da on to može da ostvari.
Zato, još jedanput, ovako kako nam je dat zakon o promenama Zakona o ministarstvima, ovo je vlada kontinuiteta. Nikakve nove koncepcije nema u radu Vlade. Videćemo, kada budu došli ovde ministri i kada budu izabrani, da li će oni nešto promeniti u svom radu.
Još jedno, i s tim završavam. Vrlo je neobično ono što je urađeno: prvo je najavljena rekonstrukcija, pa se onda priča mesecima o rekonstrukciji. Bilo bi valjda logično da je dogovor o rekonstrukciji postignut na političkom nivou, a tehnička realizacija rekonstrukcije Vlade i eventualno zakon, koji bi onda drugačije organizovao samu Vladu, urađeni vrlo kratko. Mi prisustvujemo jednoj agoniji, jednom procesu dogovaranja koji traje šest meseci, gde očigledno postoje sve veće pukotine između SPS-a i SNS-a o tome kako dalje. Građani Srbije plaćaju cenu za to.
Dakle, kada se navode kvaliteti Vlade, onda je trebalo biti malo samokritičan pa pokazati da ovih šest meseci pokazuju da se ova vlada približava kraju onoga što je mogla da uradi. Hvala.
Hvala. Reč ima narodni poslanik Milan Lapčević. Izvolite.
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, kolege narodni poslanici, današnji zakon o kome raspravljamo je u stvari uvod u rekonstrukciju, dugo najavljivanu rekonstrukciju Vlade, koja je došla nepunu godinu dana posle njenog formiranja.
Prošle godine, krajem jula meseca, formirana je ova aktuelna vlada, koja još uvek traje. Argumenti za ovakav raspored ministarstava i njihove nazive su bili da upravo treba da obezbede funkcionalno i delotvorno obavljanje poslova iz delokruga rada pojedinih ministarstava. Na našu opasku da nije normalno da dve najproblematičnije oblasti u našem društvu, finansije i privreda, budu spojene u jedno mamutsko ministarstvo i da je ogroman posao koncentrisan na jednom čoveku, protivargumenti su bili da je to najbolja moguća organizacija i da zbog toga treba da glasamo za takav zakon o Vladi.
Posle godinu dana kaže se da je „stalno i delotvorno praćenje rada organa državne uprave jedan od preduslova za obavljanje poslova iz nadležnosti Vlade i stoga je Vlada, pored brojnih aktivnosti u drugim oblastima iz svoje nadležnosti, a uviđajući značaj dobre organizacije za delotvornije obavljanje poslova iz utvrđenih nadležnosti, od početka svog rada stalno pratila stanje i cenila potrebu da se izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima stvore normativne pretpostavke za adekvatniju i racionalniju organizaciju državne uprave, kao i uspešnije funkcionisanje ministarstava i drugih organa državne uprave“.
Šta god značilo ovo što sam pročitao, teško da je nekome jasno, govori nam da se ovim zakonom predlaže da se uradi upravo ono što smo pričali prošle godine da ne treba raditi. Prošle godine ste nas uveravali da je takva organizacija ministarstava najbolja. Sada nam kažete da je, u stvari, ovakva, drugačija, odnosno podeljeno Ministarstvo finansija i privrede na dva, u stvari najbolje rešenje. Kada da vam verujemo? Prošle godine ili sada? Nije prošlo, ne znam, stotinu godina, prošlo je jedva godinu dana.
Šta su bila obećanja aktuelnih ministara i čitave Vlade kada je izabrana? Smanjićemo deficit i javnu potrošnju, ukinućemo agencije, smanjićemo zaduženja koja su bila enormna u prethodnom periodu. Da li se to desilo? Nije. Deficit je bio projektovan na sto dvadeset milijardi dinara. On je u ovom trenutku verovatno oko te cifre; rebalansom je povećan na 170. Za četiri godine prethodne vlasti, koja je enormno zadužila zemlju, zaduženja su bila sedam milijardi. Za prvih godinu dana, ili možda čak i manje od godinu dana, ta zaduženja su prebacila četiri milijarde evra. Javna potrošnja se ni u jednom segmentu nije smanjila, naprotiv, imamo kontinualno povećanje u javnim službama, a naročito u javnim preduzećima.
Od marta meseca se kreće sa pričom da bi trebalo rekonstruisati Vladu zbog neispunjenja određenih ciljeva i zbog problematičnog stanja upravo u oblastima o kojima sam govorio. Pa se kaže 13. marta – rekonstrukcija Vlade, nema mesta za više fotelja. Prvi konkretni potezi očekuju se do kraja sledeće nedelje kada glavni odbor naprednjaka odlučuje o smenama svojih ministara, koja će biti uvod u provetravanje kadrova u taborima SPS-a i URS-a, 13. mart.
Taj glavni odbor sledeće nedelje je verovatno održan, ali, naravno, priča koja se u žargonu može nazvati „španska serija“ se nastavlja. U štabu naprednjaka su 20. maja rekli da će sednica Glavnog odbora biti održana posle tog datuma i da će se analizirati rad svih ministara i da će biti doneta odluka. Pa, kaže, 29. marta, prvi potpredsednik Vlade – uskoro rekonstrukcija Vlade, biće rekonstrukcija, za to nam je potrebno sedam do deset dana bez stresa i obaveza oko nekih krucijalnih stvari kojima se sada bavimo. Pa, 27. juna – sledeće nedelje kreću razgovori o rekonstrukciji Vlade, kaže premijer Dačić. Pa, 30. juna – o rekonstrukciji Vlade će razgovarati lideri vladajućih stranaka. Sledeće nedelje sastanak lidera vladajućih stranaka. U ponedeljak sastanak lidera vladajućih stranaka. U 16 sati je počeo sastanak. U 18 sati sastanak još traje. U 20 sati – nastavićemo razgovor, ovo je prvi sastanak.
Pa se kaže – potrebne su brze promene. Rekonstrukcija Vlade mora biti brza, temeljna i to će se završiti do kraja jula. Prvog jula kaže – razgovori ključnih partnera u vlasti o rekonstrukciji Vlade trebalo bi da počnu već danas; zatim, 16. jula Nebojša Stefanović – zakazali smo sednicu Glavnog odbora za 6. jul, a za 29. ili 30. će biti zakazana sednica parlamenta; biće donete odluke o rekonstrukciji Vlade i biće poznata imena ministara.
Zatim se kaže – za tri nedelje nova vlada spremna za izazov. Sastanak Vučića, Dačića i Dinkića počeo u 16 časova; na sastanku je bilo reči itd. Nova, rekonstruisana vlada biće spremna i poznata od 26. jula itd.
Danas je 26. avgust, mi krećemo u tzv. završetak priče „španske serije“, koja se zove rekonstrukcija Vlade i koja je lek i zamena za sve probleme u ovoj zemlji. Za ovih šest meseci tokom kojih nas je vladajuća elita zamajavala pričom o rekonstrukciji Vlade niste na medijima mogli da čujete kakve i kolike probleme ima država, kakve i kolike probleme će izazvati dugotrajna suša, koliko nam je smanjena industrijska proizvodnja, koliko je povećan broj nezaposlenih, kakva je socijalno-ekonomska situacija, kolike su cene višanja, šljiva, malina, kupina i ostalih poljoprivrednih proizvoda itd. Za sve je lek bila rekonstrukcija Vlade. Sve što je problem u ovoj državi, pa, nažalost, i ta bolna tema lečenja dece i nedostatak para u budžetu, biće kada bude rekonstrukcija Vlade.
Evo, krećemo u rekonstrukciju Vlade, a šta se radilo prethodnih šest meseci? Nisam siguran da smo imali neke bitnije aktivnosti i bitnije rezultate, sem onih koji su se radili iza leđa ili ispod žita, kako bi se reklo.
Šest meseci je bilo potrebno da se fokus javnosti prebaci na nešto drugo, da se ne razmišlja o tome kako će se preživeti, da se ne razmišlja o tome da li će Srbija izgubiti svoj suverenitet na Kosovu tako što svakodnevno gasi svoje institucije i tera te naše jadnike i mučenike sa Kosova da moraju pod zastavom Kosova da izađu na izbore i da im time daju legitimitet itd.
Na kraju, epilog čitave priče je da se jedno ministarstvo cepa na dva i svi problemi... Krivac za sve što ne valja u ovoj zemlji je Mlađan Dinkić, i URS. Pre samo nekoliko godina Mlađan Dinkić je pričao da nikad neće sa SNS, a ovi su pričali da je on čovek sa nekim brojem na leđima, da je najgori i da treba da mu se sudi. I, pazi, ne lezi vraže, kada su svi pomislili da će biti završetak priče na tome, pre dva dana Mlađan Dinkić je imenovan za glavnog savetnika Komiteta za saradnju sa UAE i kaže – Vučić se uzdigao iznad dnevne politike i čast mi je da radim sa gospodinom Vučićem.
Kada na sve to dodate izjavu potpredsednika SNS gospođe Zorane Mihajlović da je sve ništa dok Vučić ne bude premijer, u današnjim novinama, onda razlučite šta je istina i dokle traje ta „španska serija“.
Demokratska stranka Srbije, naravno, neće podržati ovakvu promenu zakona zato što ona neće ništa novo i konkretno doneti. Politika će ostati stara, a priče o rekonstrukciji i leku za sve će se nastaviti, samo će verovatno drugi akteri biti krivci. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Zoran Babić, replika.
Dame i gospodo narodni poslanici, zarad istine i zarad izbegavanja kataklizmičkih najava šta će biti, ili kataklizmičkih proteklih pet-šest meseci, ne mogu da oćutim da je Vlada Republike Srbije u poslednjih šest meseci raspravljala samo o rekonstrukciji, iako je pominjanje rekonstrukcije bila jedna vrlo lepa injekcija adrenalina pa da su svi dali dodatni gas i dodatni input u angažovanju, ne mogu da prihvatim činjenicu, jer niko iz Srpske napredne stranke, a nisam čuo ni od naših partnera iz Vlade Republike Srbije, nije rekao – samo da dođe novi ministar finansija i biće para za sve. Takva izjava bi bila izjava neodgovornog čoveka.
Od Srpske napredne stranke ste mogli samo da čujete da će biti teško i da jeste teško, da nijedna reforma koja se sprovodila i koja će se sprovoditi neće biti laka ni jednostavna. Spremni smo na te reforme. Spremni smo da trpimo političke posledice takvih reformi. Spremni smo da radimo za Srbiju, i za poteze koji sada neće biti popularni, ali će doneti boljitak svim građanima Srbije u narednom periodu. Ali, nemojte, molim vas, u ovom visokom domu koristiti govornicu, koristiti sve ovo i govoriti nešto što jednostavno nije istina.
Zarad potvrde mojih reči, izvinite, molim vas, dokapitalizacija „Jata“, dovođenje „Etihada“, kada se desilo? U poslednjih nekoliko meseci, kada se uveliko govorilo o rekonstrukciji. Zar nije dovoljno jedno javno preduzeće čije je funkcionisanje rešeno? O tome vam je govorio i gospodin Vučić danas kada je bio tu. Nemojte koristiti govornicu za neka paušalna iznošenja onoga čime mislite da ćete samo trenutno politički poentirati.
Reč ima narodni poslanik Milan Lapčević.
Gospodine Babiću, nisam iznosio paušalno ocene o radu Vlade, već sam govorio o činjenicama koliki je deficit u budžetu, koliko se Srbija zadužila u ovih šest meseci. Nije to priča kataklizmičkih procena, već analiza postojećeg stanja.
Sporazum sa „Etihadom“ jeste bio pre mesec dana, na osnovu, verovatno, jednogodišnjeg rada.
Ali, da vas uputim na jedan članak koji je izašao juče, a kaže: „Lekcija iz Danske, rekonstrukcija Vlade trajala jedan dan“. Pitam vas, šta ste radili šest meseci? Zašto je jedina tema u javnosti bila rekonstrukcija Vlade, lek i rešenje za sve? Kako je moguće da vi najavite marta meseca, pa da onda raspravljate o tome na partijskim organima ili, ne znam, na sastanku lidera koalicije krajem juna, a da rekonstrukcija bude krajem avgusta, dvadeset šestog, početak, bez imena i bez znanja ko će sutra voditi određene resore i kakav će biti program tih ljudi koji će preuzeti te resore?
Zaista, možete vi da se pravdate koliko god hoćete, ali ugledajte se malo na ljude koji to rade mnogo efikasnije. Za šest meseci ste mogli da raspišete izbore, u roku od 45 dana od raspisivanja se održavaju; završe se izbori, dva meseca traju pregovori o Vladi; znači, za tri i po meseca imali biste novu vladu da ste raspisali izbore u martu. Vi šest meseci zamajavate javnost Srbije sa rekonstrukcijom i pričate o tome da je efikasnije pričati o rekonstrukciji nego o novim izborima. Naravno da nije, nego potrebna je tema da bi se pokrili problemi u javnosti u Srbiji. Hvala.
Narodni poslanik Zoran Babić ima reč.
Kamo sreće da smo Danska, ali Danska nismo. Mnogi koji sede u ovoj sali, a tu mislim i na vas, gospodine Lapčeviću, i na vašu poslaničku grupu, propustili su priliku kada su mogli Srbiju bar donekle da približe standardu Danske. Nisu to uradili.
S druge strane, program ministara i ministarstava nije stvar zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. To je stvar Zakona o Vladi, ekspozea i svega ostalog dalje.
Što se tiče tog pravljenja, nekako mi još uvek odzvanjaju reči iz ove sale iz 2007. godine. Da se podsećamo tih par dana, pa hoću tamo, hoću tamo. Nemojte, molim vas, da se vraćamo u istoriju opet. Jeste ona bliža, ali nemojte da se vraćamo u 2007. godinu i u pravljenje nekakve vlade, hulahopke ili ne znam ti ja šta.
Što se tiče deficita, verujte, bio bih jako srećan da je ova vlada bila u situaciji kao neka vlada pre pet, šest, sedam, osam godina, kada je imala ogroman resurs, kada je prodavala društveni kapital, punila od toga budžet i hvalila se time. Znate, kada prodate dedovinu, možete da je prodate samo jednom da rešite nešto; potrošili ste, kraj.
Ova vlada nije prodala ništa, niti je imala šta. I ono što je mogla nije želela, nego smo išli sa principom dokapitalizacije. Ali, prodavali ništa nismo.
Zbog toga, ta rupa u deficitu, koja se popunjavala privatizacijom onoga što su generacije sticale, a vidimo da su mnoge od tih stvari koje su tada prodate sada stvar nekih sudskih postupaka... Nemojte da vraćamo taj koncept ponovo nazad.
Molim da privodimo kraju replike.
Da, gospodine Babiću, sećam se te 2007. godine. Vi ste nosili majicu sa jednim likom ovde i prsili se sa njom u parlamentu. I tada ste imali šansu da uđete u neku vladu, ali prosto se nije desilo.
Nemojte da pominjete 2007. godinu, jer u 2007. godini je prosečna plata bila 450 evra. U 2007. godini spoljni dug je bio smanjen, od 2004. do 2007. godine, za pet milijardi evra. Te pare koje su došle od privatizacije nisu potrošene kao što su neki trošili pre vas, nego su vraćani međunarodni ugovori od ko zna kada. Znate da je to zlatni period Srbije, bar u poslednjih petnaest godina, da se najbolje živelo, sa najboljim standardom, sa najkvalitetnijim programom i najkvalitetnijim životom. Od prodaje, da.
Gospodine Babiću, tada kada ste vi nosili tu majicu i kada ste se nadali da ćete biti deo vlasti novoj vladi je ostavljeno preko milijardu evra u kasi, živih para. Niko nije strpao u džepove, nego je ostavio novoj vlasti. Ovi vaši prethodnici su vam ostavili minus od ko zna koliko, milijardu i po, a vi ćete da ih nadmašite šestostruko.
Narodni poslanik Zoran Babić.
Ako mi dozvolite, neću se više javljati. Koliko je kvalitetno sećanje gospodina Lapčevića potvrđuje činjenica, a ja valjda to najbolje znam, da 2007. godine u parlamentu nisam bio. Moj prvi mandat je bio 2008. godine. Prema tome, loše se sećate, gospodine Lapčeviću, ili bar selektivno, kada su te stvari u pitanju.
S druge strane, nekako kada neka vlast i neka vlada dobro radi, ona valjda dobija izbore, dobija poverenje. Građani kažu – to, odlično ste radili, hoćemo još. Što izgubiste izbore samo posle godinu dana? Šta je bilo sa tim? Ako je sve to idealno, sve dobro, kako ste to izgubili poverenje građana Srbije?
Lako je prodati. Jednom se prodaje i više nema. Mi hoćemo, SNS hoće da rešava probleme u Srbiji, hoće na zrelim, realnim i dobrim osnovama da zapošljava ljude i da se hvali takvim stvarima.
Ovim završavamo replike.
Evo, završavamo krug replika. Svaka čast vama za vaše zalaganje i za želju da uradite nešto najbolje za Srbiju. Ta želja, to zalaganje i to htenje se mere nekakvim brojčanim podacima. Kada izađete sa činjenicama da je smanjena zaposlenost, da je smanjen spoljni dug, povećan standard itd., onda možemo da pričamo. Naravno, svi mi želimo najbolje svojoj zemlji. Rezultati su ti koji treba da budu presuđujući.
O prodaji, ne prodaji, mi nismo rasprodavali teritoriju, a ni poklanjali, što se danas čini uveliko, gospodine Babiću, i vi ste toga svesni. Možete to jednom u istoriji da uradite i više nikada nemate pravo nazad. Vodite računa o tome, jer istorija kome sudi, najteže su osude.
Narodni poslanik Zoran Babić ima reč.
Kada se izgube činjenice, kada se izgubi nit, kada se izgubi veza sa realnošću i istinom, kada ne može da se odgovori na realan i kvalitetan način, onda se pribegava tome – izdajnici, prodali ste teritoriju.
Ko je prodao teritoriju, gde? Poklonili, prodali. Gde, šta, kome, kako? Ili ćemo na razne egzoduse, kamione, traktore i razne mnogo ružnije stvari da odreagujemo molebanom i time smo sve završili?
Ne završava se na taj način ništa, dragi moj kolega Lapčeviću. Nije to odgovor. Odgovor je voditi realnu, ostvarivu politiku, a to je politika Srpske napredne stranke.
Gospodo, mislim da se vi polako udaljavate od teme.
Gospodine predsedavajući, slažem se da se treba da se vratimo na konkretnu temu, ali to pre svega mora da uradi pripadnik vladajuće koalicije, ne mogu ja.
Beše jedna zakletva – tako mi Bog pomogao, neću se smiriti dok Kosovo i Metohija ne budu sastavni deo, daću sve od sebe itd. Rečnik i termini „izdajnici“, „prodali ste“, „gde će vam duša“, kletve, jesu milje iz kog vi potičete, ne ja.
Dakle, gospodine Babiću, nema razloga da sada idemo u neku veliku priču, sve se vidi. Sve se vidi, sve se zna. Institucije, prelazi, Jarinje, Srbi morate na izbore, priznajte itd., to jesu stvari o kojima će ipak istorija da presudi. Jednom učinjeno, nikada nazad.
Reč ima narodni poslanik Božidar Đelić.
Gospodine predsedavajući, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, šest meseci se dizala tenzija, sada je jasno da je pravi cilj ove operacije bio da se ne govori o pravim problemima naše zemlje.
Danas, kada se dođe do Predloga zakona, stvari su veoma jasne. Verovatno ste hteli ovim nemogućim rokovima, po ko zna koji put, da onemogućite diskusiju u ovom parlamentu. Ostaće zapisano da je ovo zakon o strukturi izvršne vlasti koji je dat parlamentu da ga za nekoliko sati prouči, da se izjasni, da ono o čemu se priča šest meseci bude svedeno na nekoliko sati diskusije.
Ne govorim ovde o suštini, jer kad pogledamo ovaj zakon, bez ikakve želje da bilo koga ovde uvredim, on je jedno veliko ništa. Ne da ništa ne piše u njemu, zato što Zakon o ministarstvima postoji, postoji nekoliko godina, nekoliko decenija, ali ovaj zakon se svodi na tri stvari. Prvo, da se podeli Ministarstvo finansija i privrede u dva ministarstva. To je, izgleda, bio jedini cilj ovde, da se izbaci URS. Međutim, videli smo, sada ne znam ni kako da ga nazovem, budući, bivši ministar se već vratio u izvršnu vlast, imenovan je kao zamenik realnog premijera ove vlade, to smo i danas videli, jer od formalnog predsednika Vlade ni traga ni glasa. Nemojte da nam kažete da je bio u Briselu, jer nam je prvi potpredsednik, koji je došao i time jasno preuzeo odgovornost za sve resore ove vlasti, rekao da on odlazi u taj isti Brisel.
Tako da mi sada i ne znamo koji je status te partije, da li je taj URS opozicija, da li je u vlasti. Ne bih hteo da budem u koži budućeg ministra privrede, jer je dato budućem, bivšem ministru da se bavi jedinim investitorom kojeg ste možda ovde doveli. Kažem možda, zato što smo od tih silnih poslova za sada videli jednu kupovinu, mislim da i ona nije uređena, hotela na Kopaoniku. A što se tiče „Jata“, evo, mi ovde zvanično tražimo da nam se dostavi ugovor. Mi pozdravljamo tu operaciju, ajde da vidimo do tančina koje su to obaveze Republike Srbije, jer pre koji dan smo videli da gromoglasno najavljena investicija u neke obnovljive izvore energije može da dovede do ogromnog gubitka naše zemlje. Dozvolićete da nemamo poverenja u vaše pregovaračke moći i želimo da vidimo taj ugovor.
Druga stvar, to je prebacivanje normativnog dela svojinskih odnosa iz Ministarstva finansija u Ministarstvo pravde. Znamo da je to bilo u saveznom ministarstvu pravde, pre nego što je u momentu ukidanja državne zajednice SCG prebačeno u Ministarstvo finansija Republike Srbije. Kao bivši ministar, mogu da vam kažem da to nije dobro. Mislim da je ovde to predmet lobiranja, da li advokatskog ili drugog lobija, ne znam, ali nije dobro da sva pitanja koja se tiču imovine budu samo u jednom ministarstvu.
Setite se rasprave o Zakonu o restituciji. Imao sam tu čast i veliku odgovornost da vodim taj posao u prethodnoj vladi. Konkretan posao je tu pokazao da Ministarstvo pravde nema taj kapacitet i da je loše to što ministarstvo finansija, koje u krajnosti odgovara za imovinu Republike Srbije, neće imati nikakvu normativnu mogućnost da interveniše, neće više imati eksperte koji će se time baviti i sve će biti prebačeno u Ministarstvo pravde; mada i dalje, i to je sada ta podela normativnog i efektivnog dela, drugostepeno odlučivanje po sporovima oko pitanja imovine ostaje u ministarstvu finansija. To nije dobro.
Za dijasporu mislim da je to pitanje kojim treba da se bave sva ministarstva i nije uputno da se to naznači samo jednom ministarstvu, Ministarstvu spoljnih poslova, kao da je nama dijaspora strana. Ona mora biti deo našeg bića, naravno, u raznim pravnim statusima; ne treba da se delimo na razne načine. Ali, to je sve što ste ovde napisali.
U ovom zakonu nema nijedne inovacije, nema jedne reči koja je promenjena u poređenju sa prethodnim Zakonom o ministarstvima. Čuli smo godinu dana velike rasprave – da je ovo neka nova lestvica, da će se neka nova struktura uvesti. Od toga nema ništa. Nema ničega što će omogućiti, u strukturnom smislu, bilo kakvu uštedu. Nema nikakve inovacije u domenu funkcionisanja naše države. Nema ništa. Sada mi, građani Republike Srbije, moramo da verujemo da će taj novi elan proisteći iz identifikacije nekoliko novih ljudi.
Inovacija, bar od 5. oktobra, jeste to što raspravljamo o ovom zakonu, a da uopšte ne znamo ko će biti ministri, a još manje šta predviđaju i šta će raditi. Nije tačno da kada su se menjali prethodni put zakoni o ministarstvima nismo znali ko će biti ministri. Mogu da kažem, na ličnom primeru, da sam bio predočen našoj javnosti mesec i po dana pred izbore. To je praksa koja bi bila dobra za sve nas, naročito za one koji nisu članovi političkih partija i koji su nepoznati našoj javnosti.
Zbog toga mislim da treba pomenuti sve ono, i počeću od onoga što su pripadnici ove većine govorili da je moralo da se promeni u ovom zakonu, i time ću zaključiti, jer to će biti predmet ne samo rasprave drugih poslanika Demokratske stranke, nego i naše diskusije o amandmanima koje smo podneli.
Ako je centralni cilj punopravno članstvo u EU, kako je moguće da ovde nema naznake da li ćemo imati potpredsednika za evropske integracije? Zašto nije bilo nikakve debate oko pitanja ministarstava, kako će se to pitanje rešiti? I, evo nas, posle navodnog dobijanja početka pregovora, mi nemamo pregovarače ni dan-danas. Da li će biti ministar pravde istovremeno, da li će se odreći svog portfelja, da li će se uzeti neko iz prethodne vlasti? Mi o tome ne znamo ništa. Što je mnogo gore, ni naši evropski partneri. Doći ćemo u situaciju da u septembru, oktobru... Da vas podsetim, pošto je država ipak ozbiljna stvar, niko se danas ne bavi onim što bi trebalo da bude dijalog sa Evropskom komisijom tako da izveštaj koji nas očekuje u novembru, a koji će biti dovršen u septembru mesecu, bude što je moguće povoljniji za našu zemlju.
Da ne govorim o tome da ova saga i te kako košta građane. Budite u koži ministara ili ljudi koji rade u njihovom okruženju i da već šest meseci ne znate šta će biti sa vama. Budite u koži onih ministara koji već dva meseca znaju da će biti smenjeni. Šta radite, šta preduzimate? Ništa, naravno. Kakva je situacija sa vašim saradnicima? Nikakva. Na njima je da ispaštaju. Ali, problem je u tome što ispašta i naša država, što se ništa kod nas ne preduzima.
Za zaštitu životne sredine imamo apsurd, za čoveka koji je navodno svemoćan u ovoj zemlji, koji kaže – slažemo se mi da ne treba to pitanje da bude podeljeno između tri ministarstva, ali, eto, nema moći. Kažite nam ko je taj koji vas sprečava, da mi govorimo sa njim ili sa njom, pa da rešimo. Treba Srbiji, kao što je postojalo od Zorana Đinđića, pokojnog, ministarstvo koje se bavi pitanjem zaštite životne sredine. To će biti 30% budućih pregovora naše zemlje sa EU, toliki je taj Aki komuniter.
Šta je sa saobraćajem? Valjda godinu dana vidimo da ne mogu tri ministra da se bave koridorima. Jednoga ste izbacili, možda, ne znamo još. Ništa se tu ne menja. Zašto danas, mada ste se i vi izjasnili tim povodom više puta, priznajući da ovaj rad i funkcionisanje Ministarstva prosvete ne ide, niste predložili, a to je naš amandman, da se formira ministarstvo visokog obrazovanja, nauke i tehnološkog razvoja, a da onda, eventualno, pripojimo prosveti neke druge delove?
To su sve stvari koje možete da uradite, međutim, mislim, i time ću zaključiti, da Vlada, i tu su činjenice apsolutno neumoljive i vaši marketinški trikovi ne mogu dugo da funkcionišu... Nezaposlenost je povećana za 40.000 ljudi; mladi – 51,2% njih je bez posla, ništa im niste rekli proteklih godinu dana, ništa za njih niste preduzeli. Srbija je na začelju u domenu stranih direktnih investicija, suprotno onome što je bio slučaj tokom prethodne vlade.
Zadužili ste zemlju za dodatne četiri milijarde evra, a ne da vraćate neke prethodne dugove. Ne samo to, kamate će neminovno da porastu u predstojećem periodu, a za to niste spremni. To ste pokazali tako što ste katastrofalno vodili javne finansije. Poslednji čin tog sramnog akta je bio promašaj od milijardu evra našeg budžeta. Time smo na magarećoj klupi javnih finansija Evrope.
U ovom Zakonu o ministarstvima i onome što vidimo da se najavljuje kao ekipa koja će doći vidimo da nam se za privredu smeši neko ko se bavi samo stečajevima, a za finansije neko ko sigurno ima dobro obrazovanje, ali, pošto smo on i ja radili u istoj firmi, ja na nešto višoj poziciji, mogu vam sa sigurnošću reći da nema ama baš nikakvo iskustvo u domenu vođenja javnih finansija. To je, nažalost, perspektiva ove države. To je, nažalost, ono protiv čega će se Demokratska stranka boriti u mesecima koje dolaze, da se izbegne ono što, strah me, može biti finansijski i svaki drugi vid kraha ove zemlje. Hvala.
Hvala. Ministar Selaković.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, moram da reagujem na iznetu tvrdnju, a to je da se radi o zakonu koji je jedno veliko ništa, a posle se o tom zakonu priča skoro desetak minuta. Ako je to jedno veliko ništa, onda ne biste mogli ništa o njemu ni da kažete. Ali je rečeno par stvari na koje moram da reagujem.
Da, jeste istina da su nekada svojinskopravni odnosi i njihovo regulisanje bili u nadležnosti saveznog ministarstva pravde. Da, nažalost, nisu prešli u republičko Ministarstvo pravde. Podvlačim, reč je o normativnom delovanju, odnosno o delokrugu koji pokriva zakonodavnu delatnost. Dokaz da je promašaj što se ta oblast nalazi u delokrugu Ministarstva finansija jeste činjenica da 23 godine Republika Srbija nema svoj zakon o svojini i drugim stvarnim pravima. Kao diplomirani pravnik, moram da kažem da se svakim danom nepostojanja tog zakona naša šteta u budućnosti povećava geometrijskom progresijom. Jedina smo bivša socijalistička država koja taj zakon nije donela.
Dokaz da je mesto delokrugu tih poslova u nadležnosti Ministarstva pravde jeste i činjenica da je svojevremeno, a ispravite me ako grešim (to je 2007, 2008. godina, dakle, druga vlada Vojislava Koštunice), kada je postignut dogovor između tadašnjeg ministra finansija i ministra pravde kojem će taj posao preći u delokrug, mislim čak da ima i neki zaključak Vlade, dakle, Dušan Petrović bio ministar pravde tada; on je prihvatio u nadležnost Ministarstva pravde izradu nacrta zakona o svojini i drugim stvarnim pravima. Dakle, jedan izuzetno bitan zakon, jedan od temeljnih zakona u pravnom sistemu jedne zemlje.
Naravno da to treba da pređe u delokrug nadležnosti Ministarstva pravde, odnosno ministarstva nadležnog za pravosuđe. Jer, kao što rekoh, svakim danom nepostojanja tog zakona mi gubimo. Čak i kada bi se sutra usvojio nacrt koji je izrađen, ovde bih ga pred vama branio ja ili neko drugi ko je ministar pravde, jer smo mi formirali kao Ministarstvo radnu grupu, angažovali stručnjake i radili na tom poslu.
Prema tome, svakako da mislim da je to dobro i opravdano rešenje. Opet napominjem, normativa iz oblasti svojinskopravnih odnosa, ne onaj drugi deo delokruga Ministarstva finansija, koji tamo svakako ostaje. Svakako da to treba da bude tu.
Pominjali ste Zakon o restituciji. Da je bilo više stručnjaka isključivo pravne struke uključeno u izradu toga zakona, verovatno bismo imali zakon koji se mnogo efektivnije, bolje i više primenjuje. Dakle, mi generalno imamo problem sa primenom toga zakona jer taj zakon primenjuju ne samo agencija, već i sudovi. Ako definišete nešto što je sudski postupak, treba da konsultujete ljude iz te struke. Tako da mislim da nikako nema mesta primedbi koja je ovde izrečena, da to ne treba da bude u nadležnosti Ministarstva pravde. U svakom slučaju, biće podneti određeni amandmani, pa verujem da će se Skupština u danu za glasanje izjasniti o njima. Zahvaljujem.
PREDSEDAVAJUĆA (Vesna Kovač): Hvala, reč ima Neđo Jovanović, povreda Poslovnika.
Poštovana predsedavajuća, kolege narodni poslanici, u nizu danas iznetih uvreda, prvo reklamiram član 27. i član 106. zakona o poslovniku, uvreda koje se odnose prevashodno na premijera, predsednika Vlade Republike Srbije. Nije niko reagovao, a naročito nije reagovao niko od onih koji su predsedavali, na te insinuacije i poniženja učinjena od predstavnika Demokratske stranke.
Da li je premijer formalni ili faktički, gde se on danas nalazi, i te kako dobro znaju predstavnici Demokratske stranke. Nalazi se upravo tamo i radi onaj posao koji je trebalo oni da završe, koji nisu znali ili umeli da završe, ili se nisu najbolje snašli, a to mu dođe jedno te isto. Tako da sa aspekta onoga što oni tumače o premijeru možemo samo govoriti o tome gde su bili kada su bili sa nama u vlasti, zašto nisu radili ono što je trebalo da urade.
Prema tome, samo želim da skrenem pažnju da se ovakve, prevashodno ponižavajuće, konstatacije o premijeru više ne iznose i da vi, predsedavajuća, kao i svi ostali predsedavajući ovog parlamenta na to reagujete. Zahvaljujem se.
Hvala. Predrag Marković, replika u ime URS.
Hvala vam, poštovana predsedavajuća. Skrećem vam pažnju da Poslovnik u kontekstu zabranjuje lično obraćanje u smislu da nekoga vređate, prozivate ad hominem, a ne u smislu poštovanja.
Gospodine Đeliću, dragi Božo, ovolika tuga da jedan poslanik iz jedne stranke...
Molim vas, ovo sam rekao ozbiljno, ne znam zašto se smejete kad neko kaže „dragi gospodine Đeliću“. Molim vas, naš korektan odnos je višegodišnji. Ali, jedan poslanik želi da mu se kaže šta će da radi druga poslanička grupa, jer on ne zna.
Molim vas, naravno da ne znate. Ne vi, nego svi oni koji ni za sebe ne znaju pa, recimo, pre podne tvrde „glasaćemo protiv“, pa uveče glasaju za. Ja ne glasam. Ne glasam, zašto? Jer, nije to pitanje da li si ti pozicija ili opozicija, nego postoje odgovorni ljudi, odgovorni ljudi znaju prioritete. Kad je prioritet Evropa, ko god hoće da radi za Evropu, radimo sa njim.
Pogledajte istoriju prethodnih godina. Ko god je stvarno radio u tom trenutku, tu smo bili, jer je to prioritet. A ne, ako slučajno nismo na vlasti, mi više nismo za Evropu, mi izlazimo iz sale, mi više ne glasamo, mi ju-hu-hu, dok nas neko ne pozove telefonom i kaže – vrati se nazad i glasaj. Pa se vrate u dvanaest sati noću i glasaju ljudi. Ne mislim ni na jednu stranku pojedinačno, ima toga koliko hoćete.
Postoje ozbiljna i čvrsta opredeljenja za neke vrednosti i vaša obaveza da se za to zalažete. Podržavate svakog ko se menja i prihvata ta opredeljenja.
Postoji skepsa prema tim vrednostima. Poštujem stranke koje su evroskeptici, ali ne poštujem evrohisterike i nikada neću skakati po studijima ni sa kim da se ljubim.
Istovremeno, ovo je rekonstrukcija. Za rekonstrukciju, ne daj Bože da govorim da postoje ministri kojima se 15 minuta pre nego što će se predsednik Vlade koji vrši rekonstrukciju pojaviti u jednoj emisiji da saopšti imena javlja da više nisu ministri za jednu oblast. Smatramo sam to sramnim i sad smatram sramnim. Podržavam ozbiljnost svih onih... I danas sam rekao, kad god zovem ljude da dođu u ovu zemlju da pomognu, ja im kažem – dobro došli u Srbiju. To sam rekao gospodinu Đeliću 2001. godine, to ću i sada reći svakome ko hoće ozbiljno da radi. Hvala.
Reč ima gospodin Arsić. Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, mogu da kažem da sam se od svojih kolega iz Demokratske stranke svega i svačega naslušao. Znači, ako bi bila poznata imena svih kandidata za ministre, dok raspravljamo o Zakonu o ministarstvima, a ne Vladi, onda bi verovatno bile optužbe da pišemo zakone za pojedine ministre, kandidate za ministre, to tako ispada.
Kada su u pitanju te priče da je neko imao samo nekoliko sati da prouči zakon, dok je vaš prethodni govornik bio ministar u Vladi Republike Srbije, a bio je tada ministar finansija, nama su zakazivane sednice Skupštine Republike Srbije sa tačkama dnevnog reda koje Vlada još nije ni izglasala i uputila u Skupštinu.
Takođe, što se tiče te priče o nezaposlenosti, 40.000 novih nezaposlenih ima, a pre godinu dana nezaposlenost je bila blizu 26%, sada je 24,2%, interesuje me, evo, čak da ima tih novih 40.000 nezaposlenih, ko je odgovoran za onih prethodnih milion? Što to ne kažete? Što ne kažete da ste vi tada bili na vlasti?
Ili, što ne kažete da je avgusta meseca, kada je Mirko Cvetković imenovan za premijera, evro bio 80 dinara, da bi avgusta meseca 2012. godine bio 118? To je skoro 50% skok evra, a potrošeno je više od tri i po milijarde evra na zaštitu kursa dinara. Da li je možda za to kriv i Zakon o deviznom poslovanju, koji je isto taj Mirko Cvetković predložio (kolega iz Demokratske stranke je tada bio u toj istoj vladi), koji je dozvoljavao da se uplati avans za robu, da se roba nikad ne unese i devize nikada ne vrate nazad u zemlju, da bi se na taj način štitio višak kapitala koji nije služio za devizne špekulacije na tržištu i upropašćavanje i građana i privrede?
Reč ima Božidar Đelić, replika.
Prvo, što se tiče ovog pitanja svojine, ja vam govorim iz iskustva, znači, saznaćete, pošto o tome postoji arhiva, da su u radnoj grupi koja je pisala Zakon o restituciji i te kako bili prisutni i vrhunski pravnici, i odgovorni ljudi iz našeg pravosuđa, pravobranilaštva. Veliki sam pobornik toga da se zakoni pišu baš od strane tih ljudi, onih koji će znati odakle će iskrsnuti problemi u primeni.
Čuo sam vas više puta sa vašim novim prijateljem Fileom, da se hvalite da je pohvalio neke vaše poteze. To je dobro, mislim da ćete se setiti koliko je i kako pohvaljen Zakon o restituciji, koji dobro funkcioniše. To je izuzetno kompleksna materija i na neki način uspeli smo, možda u poslednji momenat, da je na jedan kvalitetan način rešimo.
Međutim, niste dali nikakav odgovor na druga pitanja, koja nisu ništa manje velika, možda su i veća. Ako je gospođa Mihajlović (valjda je ona neki potpredsednik vaše stranke) u više navrata govorila da treba da se formira ministarstvo za zaštitu životne sredine, zašto to nije urađeno? Zašto, ako ste toliko pričali o evropskim integracijama, i dalje nemamo nikakvu, bar u strukturi, orijentaciju o tome da li će i na koji način biti rešeno to centralno pitanje? Zašto tri meseca posle navodnog dobijanja statusa, tj. početka pregovora, ne znamo ko će voditi pregovore? Tako možemo dugo.
A što se tiče ovih pitanja koja ste postavili, mi nismo završili posao. Podsetio bih vas da Demokratska stranka, kada je imala odgovornost za pitanje Kosova... Ovde je i čovek koji je pregovarao i koga ste tada napadali, proglašavali ga za izdajicu. Sa mnogo, mnogo manje ustupaka, naša zemlja je dobila mnogo više.
Da li smo mi na bilo koji način krenuli u put tzv. oficira za vezu? Bilo li je potpisa sa nekim entitetima koji bi mogli na neki način da dovedu do implicitnog priznavanja tzv. Kosova? Da li je Srbija prihvatala sve ovo što ste vi prihvatili?
Pitam vas, pošto je to činjenica, da li smo dobili onako oštro saopštenje, tj. zaključak Bundestaga, koji sada vezuje ruke ne samo tom parlamentu, nego svakoj budućoj vladi Nemačke? Teško je misliti da će se ta politika na bilo koji način promeniti, ma kakvi bili rezultati njihovih predstojećih izbora. To ste dobili. Dobili ste nešto što će biti i dalje velika teškoća u našim evropskim integracijama. Toliko o vašem učinku.
Hvala. Reč ima Borislav Stefanović. Izvolite.
Nisam hteo da se javljam zaista više. Ne mogu da odustanem, to je više iz poštovanja i dubokog razumevanja za kolegu Arsića. Koliko razumem, ovo su vam poslednji dani na tom mestu, pa uvek koristim priliku da s vama razmenim, dok mogu, konstruktivne međusobne kritike i argumente. Žao mi je što dolazi, video sam naslov u vašoj režimskoj štampi, rekonstrukcija poslaničkog kluba, ali, dobro, šta je tu je. Nekada stvari ne idu nabolje.
Ono što je sigurno jeste da, zaista, kao DS više nećemo ulaziti u te, da tako kažem, ne mislim na vas lično, koještarije, da se meri učinak Cvetkovićeve vlade i ove vaše vlade u godinu dana. To su koještarije. Znate zašto? Zato što građane Srbije zanima kako žive sada i kako će živeti sutra, i oni i njihova deca.
Pošto smo mi izgubili izbore za nepuna 2% od vas, što se sada zaboravlja, i pošto je gori deo vlasti ušao sa vama u koaliciju, a bolji nije, pošto su naši rezultati bolji ostali van vlasti, a gori su ušli sa vama u vlast i pošto, na vašu žalost, ali najviše na žalost građana Srbije, brojevi vas demantuju i pokazuju da se sada gore živi i da je sve gore u svim segmentima (što smo rekli danas i gospodinu Vučiću, nije uspeo da nam kaže u kojoj je to oblasti napravljen napredak u ovoj zemlji, na žalost građana Srbije), to je ona crta koju bih ja sada podvukao i da mi vidimo, gospodo, šta vi znate da radite i koji su vaši rezultati.
Pustite Mirka Cvetkovića, neka se bavi konsaltingom, pustite one koji su se ogrešili o zakone da odgovaraju, pustite one koji su krivi, neka idu gde treba da idu, pustite građane Srbije da donesu svoj sud, ali zaista je ovo postalo potpuno besmisleno. Dakle, šta je opozicija za vas? Neko vam kaže – ljudi, ovo ne valja, vi kažete – aha, šta ste vi? To zaista, gospodine Arsiću, više nikoga u Srbiji ne interesuje. Vas najmanje treba da interesuje, jer vi imate najveću odgovornost, vi vršite vlast, vi vodite ovu zemlju. Prema tome, to je suština, ništa drugo.
Inače, Ivica Dačić, da je premijer, on bi bio danas, gospodine Jovanoviću, ovde; on nije bio danas ovde. Pošto je on nas uvredio milion puta da ne postojimo, da je opozicija nepostojeći entitet, ko će njega da opomene za njegovo ponašanje, možda vi možete? Hvala.
Molim vas da se ne obraćate direktno narodnom poslaniku. Veroljub Arsić, replika.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja mogu da se složim sa nekim stvarima koje je rekao prethodni govornik, ali sa nekima stvarno ne mogu.
Znate, Srbija je predugo bila, mogu da kažem, pogotovo u ekonomskom smislu, uništavana. Živelo se na lažima, živelo se na kreditima i evroobveznicama, živelo se na zaduženjima, živelo se na privatizaciji, živelo se na lažnim demagogijama, pa smo došli danas maltene do toga da je sve ono što je vredelo u Srbiji propalo i da to sada treba nekako da se pokrene. Svi koji se iole razumeju u ekonomiju znaju da to nije ni tako lako ni tako brzo.
Da li ima rezultata nabolje? Svakako da ima. Evo, ja ću samo jedan primer da vam navedem, što se nikada nije desilo za vreme vlasti Demokratske stranke: evro je danas manji nego što je bio prošle godine u isto vreme. Vi time niste mogli da se pohvalite. Mi možemo. Samo jedan dinar kada je evro manji, država duguje oko dvadeset milijardi dinara manje. Vi to jako dobro znate i znate da je to manji pritisak na budžet Republike Srbije.
Šta je ono što zameramo Demokratskoj stranci? Ne dobre namere. Kao što je rekao i predsednik Srpske napredne stranke, sve vaše kritike koje su opravdane, sve ono što vredi da vas poslušamo i što smatramo da je dobra ideja, prihvatali smo. Zbog toga, prihvatite i vi deo svoje odgovornosti za ekonomsku situaciju u Srbiji kakva je danas. Ništa drugo ne tražimo od vas. Samo svoj deo odgovornosti. Neko ima individualnu, neko ima samo političku.
Hvala. Gospodine Kasaloviću, po kom osnovu? Ako je povreda Poslovnika, onda ima prednost.
Gospodine Jovanoviću, onda vi imate reč za repliku, mislim, povreda Poslovnika.
Isto će da bude; kao što bi rekao gospodin Kasalović, to ću reći i ja dragim kolegama iz Demokratske stranke. Kada bismo mogli premijera da kloniramo, to bi bilo najbolje, bio bi i u Briselu, i u Skupštini, i u Vladi, bio bi svuda, s obzirom na to da radi onoliko koliko radi.
S obzirom na činjenicu da ukazujete kako žive građani Srbije, onda se podsetite, nije vas uhvatila tolika amnezija, to je veoma kratak period, skorije prošlosti: ko je generisao da građani danas žive loše; ko je imao premijera koji se najmanje mešao u svoj posao, da ne govorim o poslovima drugih ministara, odnosno poslovima Vlade; ko je uzrokovao ogroman broj poništenih privatizacija; ko je uzrokovao ruiniranje pravosuđa; ko je uzrokovao stečajne mafije; ko je uzrokovao krađu imovine kroz raznorazne stečajne postupke. Nije to skora prošlost, nije to neko davno vreme iz kojeg proizilaze svi oni uzroci koji generišu ono na šta vi danas ukazujete. Ova vlada to pokušava da popravi i ovaj premijer pegla vaše fleke.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Petković.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, meni je zaista žao što u ovoj sali nisu predsednik i prvi potpredsednik Vlade. Ja sam razumeo da gospodin Dačić ima snage da radi 16 sati dnevno, za razliku od gospodina Vučića, ali prvi potpredsednik se danas pojavio ovde i zaista to cenimo, kratko, ali smo imali priliku da ga čujemo.
Pre nešto više od godinu dana premijer je u ovoj sali izneo svoj ekspoze, u kome je izneo da je njegov koncept najefikasniji i da je to najbolje što Srbija ima u tom trenutku i predložio sastav svog kabineta. Šta smo danas čuli? Čuli smo da to nije dobro, da je za sve kriv Mlađan Dinkić, da je bolje da umesto Vlade sa sedamnaest ministarstava imamo Vladu od osamnaest ministarstava.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar nas danas nije ubedio da je predlog ovog zakona bolji od prethodnog. Niko od nas nije srećan zbog problema u kojem se naša država nalazi, svi bismo voleli da je situacija mnogo bolja, ali kada je već tako, hajde da pokušamo da na jedan pravi način sagledamo te probleme i da vam pomognemo da ih na neki način rešite. Srbija je na 127. mestu po prilivu stranih investicija u ovoj godini i to je najgori rang države Srbije u poslednjih dvanaest godina.
Suština je, naizgled, da se jedno ministarstvo deli na dva dela, da treba promeniti gospodina Dinkića. U stvari, iza svega stoji politička nagodba između SNS-a i SPS-a. Ostali su „slučajni partneri“, koje niko nije pitao kako će se sprovesti ova rekonstrukcija.
I, ne razdvaja se samo jedno ministarstvo na dva, vi ste ovim putem promenili devet ministara. Ako je problem bio u Ministarstvu kulture i Ministarstvu sporta, onda ne znam o čemu treba da pričamo.
Srbija je postala „dogovorićemo se“ zemlja, ali u smislu da sve što se dešava u njoj treba da se dogovori sa Aleksandrom Vučićem.
Iskreno se nadam da predsednik Vlade neće tražiti u petak ovde da mu damo sto dana Vlade da pokaže kako radi on i njegova najnovija vlada.
Hoćete da menjate Srbiju, a četiri meseca vam je bilo potrebno da promenite nekoliko nesposobnih ljudi. Hteli ste manju Vladu, uštede, a sa tim ne izlazite pred parlament.
Došle su promene, danas smo čuli. Jesu, promenili ste svoja izborna obećanja. Šta je bilo sa krađom na izborima, gospodine ministre, vi ste ministar pravde? Da li je izvršena departizacija? Nije. Da li ste smanjili javni dug? Niste, on je povećan. Valjda ste zbog toga zvali gospodina Dinkića u Vladu? Kada nije uspeo da obavi svoju misiju, on nije više ministar i od juče je potpredsednik prvog potpredsednika Vlade u nekakvom komitetu. Da li je smanjen broj zaposlenih u državnoj administraciji? Nije, nažalost, i tu je povećan.
Srbija ima pad privredne aktivnosti, ima pad standarda, pad realnih zarada. Sve u Srbiji pada, samo Vlada nikako da padne.
Mi smo postali zemlja promašenih tema. To se najbolje danas videlo u ovom parlamentu.
Ovaj zakon jeste uvod u rekonstrukciju i nije čudno da pričamo danas o tome šta će se dešavati u ovoj sali u petak, kada premijer bude ovde, jer ćemo imati jedan svojevrsni miks, mešavinu Jejla i Megatrenda, torijevaca i askurđela Jovana. Zaista, mi imamo opravdan strah i bojazan kako će ta vlada funkcionisati u narednom periodu.
Pokušavate da resetujete naciju i da nam kažete da ćete vi od sutra postati neki novi i da od danas snovi postaju stvarnost. Svima je jasno da ste vi na okupu samo još nekoliko meseci, dok se ne završe izbori na Kosovu i Metohiji.
Ministarstvo finansija će voditi gospodin Krstić, čovek koji ima 29 godina života, to je jednako broju godina koliko je Ivica Dačić u politici, i sada će meni neko da objasni da će on moći da sprovede svoju ekonomsku politiku i da promeni ovo što je gospodin Dačić do sada radio.
Hoćete da nam kažete da je to politika koja će nas voditi napred, kada je u pitanju i državna politika, i odbrana teritorijalnog integriteta i demokratski procesi i mediji i stanje u ekonomiji?
Mi smo postali „zemlja sa posebnim potrebama“; za nas nema leka u Srbiji, nego mora da stigne iz uvoza. Imamo nemuštu spoljnu politiku, imamo razorenu privredu, imamo uhapšene medije, imamo poniženo pravosuđe, ojađene građane. Nije za sve kriva Vlada, naravno, ali to što ja i TV dnevnik ne živimo u istoj zemlji, to ne znači da vi i mi ne treba da živimo u istoj zemlji. Deca u Srbiji gladuju, deca u Srbiji umiru zato što država nema novca da im plati operaciju u inostranstvu, ne od državnih para, nego od para koje plaćaju građani Srbije kroz doprinose za zdravstveno osiguranje.
Mi smo došli dotle da su u ovoj zemlji Pavlovići vehabije.
Šta je rešenje? Hajde sve da ukinemo: i Narodnu skupštinu, i vojsku, i policiju, i sudstvo, i načelnike okruga i da Aleksandar Vučić bude država.
Ne, on će to rešiti tako što će dovesti nekoliko savetnika, nekoliko eksperata koji će nam predložiti stezanje kaiša i štednju. U ovoj državi ne troše pare građani. Da li je neko objasnio novom ministru finansija, koji tek treba da prouči budžet i rebalans budžeta, da vidi kakvo stanje je zatekao, da li mu je neko rekao da sva raspoloživa sredstva treba da plasira u poljoprivredu i da stavi pod kontrolu javna preduzeća dok direktori tih javnih preduzeća, kao što je gospodin Simonović iz „Železnica“, nisu pojeli budžet tih preduzeća?
Nama je potpuno jasno, gospodine Selakoviću, ja sam u to potpuno siguran, da je ovo samo jedno premošćavanje do narednih izbora, koji će vrlo brzo uslediti u Republici Srbiji. Ne znam ko će biti predsednik Vlade nakon tih izbora, možda i on bude neki uvozni projekat iz inostranstva, ali znam sigurno ko neće biti predsednik te vlade.
Jedva čekam raspravu da čujemo kakav je to novi kabinet koji će omogućiti građanima Srbije bolji život i koji će sačuvati Kosovo i Metohiju u granicama Republike Srbije, koji će moći da kaže – mi smo uradili nešto dobro za ovu zemlju.
Svi pokušaji do sada su se pokazali nedelotvornim. Zbog toga nećemo podržati ni ovaj zakon, a ni u petak najnoviju Vladu Republike Srbije.
Reč ima narodna poslanica Gordana Čomić.
Zahvaljujem. Dame i gospodo, šest meseci vesti o rekonstrukciji Vlade, o najavama šta će se sve dubinski, vizionarski, na potpuno nov način i s novim idejama dogoditi, dakle, svih tih šest meseci vesti o rekonstrukciji Vlade... Moram da kažem vesti, jer dijaloga o tome nije bilo, očigledno čak ni u vladajućoj koaliciji. Jer, jutros smo otvorili novine pa videli da jedna ministarka zahteva ostavku predsednika Vlade. Svaka opozicija u svakoj zemlji bi takvu ministarku podržala. Verovatno zna žena o čemu govori kada u Vladi kao ministarka traži ostavku predsednika Vlade.
Dakle, sav taj sled vesti i saopštenja koja smo šest meseci slušali završio se sa dve promene. O tome je već ovde bilo reči. Prva promena je podela jednog ministarstva na dva, finansije i privreda, a druga promena je predmet mog interesovanja.
U dva ministarstva koja su navedena u ovom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, Ministarstvu pravde i Ministarstvu spoljnih poslova, menjaju se nadležnosti. Moje pitanje je – da li će ministri Nikola Selaković i Ivan Mrkić podneti ostavke? Da li će se nove nadležnosti u njihovim ministarstvima smatrati da se i ministar ima smatrati, kao i tekst u izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima da „ministarstva nastavljaju sa radom“? Ako Ministarstva nastavljaju sa radom, da li su ministri Nikola Selaković i Ivan Mrkić u istoj poziciji kao i ministarka Zorana Mihajlović, ministarka Slavica Đukić Dejanović, ministar Milan Bačević, ministar Rasim Ljajić, ministar Jovan Krkobabić, Sulejman Ugljanin kao ministar bez portfelja i ministar Velimir Ilić, čija ministarstva se ne spominju u ovom zakonu o izmenama i dopunama? Na osnovu čega su ovi ministri koji ne menjaju nadležnosti u ministarstvima i ministri Nikola Selaković i Ivan Mrkić sa promenjenim nadležnostima takođe ministri jednom kad ovaj zakon stupi na snagu?
Moje pitanje je možda vama neobično, možda mislite da se to može objasniti lako i jednostavno, da se podrazumeva, ali ja duboko verujem da je procedura istovremeno i kultura i da se ništa ne podrazumeva, jer je ogromna razlika u tome da li će devet članova Vlade podneti ostavke predsedniku Vlade, koje će on uputiti Narodnoj skupštini, jednom kad ovaj zakon stupi na snagu, ili će jedanaest članova Vlade podneti ostavku predsedniku Vlade, koji će onda o tome obavestiti Skupštinu?
Ministri, odnosno članovi Vlade koji moraju da obaveste predsednika o svojim ostavkama, ako ne bude još sednice o razrešenju, jesu ministri: Vučić, Knežević, Petković, Dinkić, ministar Obradović, ministar Mrkonjić i ministarke Verica Kalanović, Suzana Grubješić i Alisa Marić. Tih devet ostavki je sasvim izvesno. Šta će biti ako ministri Nikola Selaković i Ivan Mrkić ne podnesu ostavku? Hoće li polagati zakletvu? Ovih devet novih ministara sasvim sigurno će početi svoj mandat polaganjem zakletve.
Da li ćemo svi podrazumevati da rečenica u zakonu o ministarstvima da „ministarstva nastavljaju rad sa promenjenim nadležnostima“ (u Ministarstvu pravde nešto manjim, bogami, ali u Ministarstvu inostranih poslova priličnim promenama nadležnosti) podrazumeva da su tim zakonom o ministarstvima izabrani i ministri? Ako se tako biraju ministri, zašto onda imamo sednicu za izbor članova Vlade?
Nije u pitanju samo proceduralna stvar, jer devet ministara je manje od polovine članova Vlade (19), a jedanaest nije, tako da bi, u kratkom periodu, sa jedanaest ostavki Vlada ipak pala, što je vrhunac šestomesečne priče o rekonstrukciji Vlade.
Ja ovo zaista pitam, a pitam iz jednog dobrog razloga. Nakon što je prestala da postoji potreba za ministrima na nivou bivše Savezne Republike Jugoslavije, mi smo sebi dozvolili da uredbom ministar spoljnih poslova Vuk Drašković i ministar Rasim Ljajić postanu članovi Vlade Republike Srbije, bez izbora, bez debate u Skupštini. Ako je tada to imalo opravdanje u opštem kontekstu u kojem se zemlja nalazila, sada opravdanja nema.
Nemojte da ostavljamo ikakve dileme o tome da li su Nikola Selaković, sadašnji ministar pravde sa nadležnostima koje ima po prethodnom Zakonu o ministarstvima, koji se sada menja, i ministar spoljnih poslova Ivan Mrkić i nadalje ministri. Odgovor na to pitanje pomoglo bi da ubuduće ne delimo ministre: jedan je položio zakletvu, a drugi nije.
Ne ulazeći uopšte u to da li će ili ne ovi ministri to smatrati ozbiljnim pitanjem, ja ga smatram ozbiljnim, kao što smatram sasvim neozbiljnim ceo pokušaj da se šest meseci saopštenja i vesti o tome šta se namerava uraditi pretopi u dve male promene, od kojih jedna sobom čak nosi nejasnoću šta će biti sa dva ministarstva koja se u ovom zakonu o izmenama i dopunama spominju. Hvala vam.
Hvala. Reč ima ministar Selaković. Izvolite.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, postavljeno je jedno, u najmanju ruku, veoma važno, ali i veoma zanimljivo pitanje, pitanje na koje nam odgovor može dati naša dosadašnja skupštinska ili parlamentarna praksa.
Ako me sećanje dobro služi, a i vi ste neko ko je prisutan u nekoliko saziva kao narodni poslanik u ovoj skupštini, kada je vršena poslednja rekonstrukcija Vlade, a to je bilo 2011. godine, u nekim slučajevima je došlo do spajanja određenih ministarstava, dakle, iz dva ministarstava, u više ministarstava, ali je bilo izmena i dopuna delokruga nadležnosti nekih od ministarstava. Recimo, tada je Ministarstvu pravde dodeljeno još nekoliko nadležnosti u delokrug, kao što su: upravljanje oduzetom imovinom proisteklom iz krivičnog dela, priprema propisa o zaštiti podataka o ličnosti i tajnosti podataka itd. Ali, u tim slučajevima kada nije došlo do promene naziva ministarstva i kada je ministarstvo nastavilo sa radom ministar koji se nalazio na čelu tog ministarstva nije ponovo polagao zakletvu. Dakle, tako je bilo 2011. godine, tako će, pretpostavljam, biti i ovoga puta. Zahvaljujem.
Hvala. Pravo na repliku, narodni poslanik Gordana Čomić. Izvolite.
I 2011. godine sam imala isti zahtev, a ovo koristim da vas podsetim. Svima koji dobacuju da mi zahtev nije bio ispunjen ja ću da dobacim – pa šta se onda promenilo? Ako ćete stalno ponavljati greške prethodnih i u tome nalaziti opravdanje, onda će se rečenica koja glasi „sa nama će biti bolje i ova rekonstrukcija Vlade će doneti boljitak“ topiti brže nego što se topi sneg na avgustovskom suncu. Cela ideja je da ne ponovite grešku, nejasnoću, zato sam spomenula i 2006. i 2011. godinu, koju su pravili vaši prethodnici. Tako se napreduje – ne ponavljate greške, ne pozivate se na tuđe greške da time opravdate svoje, jer se to ne može. Tako se samo mogu napraviti nove greške.
Ne sumnjam da će ova tema, koliko god da je procedura, biti ponovo u javnosti, ali ako ćete se bez podnošenja ostavke pozvati na rekonstrukciju Vlade iz 2011. godine, onda i ono malo razlika koje ste pokušali u ovih šest meseci da unesete – nestaje. Nemojte, podnesite ostavku, položite zakletvu i napravite i time promenu. Hvala vam.
Hvala. Reč ima ministar Selaković. Izvolite.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, postoji nešto što se zove parlamentarna praksa i postoji nešto što se zove ustaljeni običaj.
Očigledno je da je ovde reč o nečemu što je predstavljalo pravnu prazninu u našem zakonodavstvu. Ako je to greška što ste pomenuli da je bila greška 2011. godine, to će značiti da u periodu od 2011. pa do jula meseca 2012. godine, recimo, moja prethodnica nije radila pod zakletvom. Postavlja se pitanje, kako je onda delovala, kao i svako od ministara u prethodnoj vladi kome je dopunjen delokrug nadležnosti a nije polagao zakletvu? Da li ćemo onda smatrati da su radili neobavezani zakletvom?
Neke stvari parlamentarna praksa uspostavlja. Mi možemo, ponukani ovim što ste malopre napomenuli, da u budućim izmenama uvedemo i obavezu da u slučaju izmene ili dopune delokruga nadležnosti nekog ministarstva čija se suština delatnosti ili naziv ne menjaju i taj ministar bude obavezan polaganjem zakletve. Ali, kažem, ovo je nešto što je u parlamentarnoj praksi u Srbiji, koliko god da ona traje, na ovaj način ustaljeno.
Ne znam zašto onda vaš apel da se to učini nije prihvaćen. Zaista ne sećam se i ne znam koji je bio razlog za to.
Hvala. Reč ima narodna poslanica Gordana Čomić, replika.
To vam i pričam. Dakle, vi ćete svoj legitimitet vući iz parlamentarne prakse. Nepodnošenjem ostavke i nepolaganjem zakletve ćete time reći da je i prethodni slučaj bio sasvim u redu. Ja vam predlažem da pravite novu praksu, ništa drugo. Ništa više i ništa manje.
Tek pravljenjem nove prakse imate prava da unesete dilemu oko toga šta je bilo sa prethodnim podnošenjem ostavki, ili nepodnošenjem ostavki, pogotovo ako se radi o slučaju iz 2006. godine kada su članovi Vlade Republike Srbije uredbom postali ljudi koji nikada nisu bili na izborima.
Nemam nikakvu lošu nameru; duboko verujem da je svaka kultura istovremeno i procedura i da što se čvršće držimo toga da znamo da procedure treba da bude, to će biti bolje po sve nas.
Vi ćete se o ovome dogovoriti, podneti ostavku ili ne, ali je, recimo, ovo dobra prilika da zaista uredite dodatnim propisima šta u nekim drugim slučajevima rekonstrukcije, da li ove iste vlade za šest meseci, jer ako je sad bilo šest meseci, rekonstrukcija, ukupno godina trajanja Vlade, može da se desi ili opet u nekom drugom slučaju.
U svakom slučaju, zahvaljujem na odgovoru i nadam se da će naš dijalog svima pomoći da otklonimo svaku dilemu o legitimitetu ministara Ivana Mrkića i Nikole Selakovića u ministarstvima sa promenjenim nadležnostima. Hvala vam.
Hvala. Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, replika. Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, mogu da prihvatim da kroz neku simboliku pokušava da se uvede nova praksa kao što je polaganje zakletve. Ne vidim da je to nešto što će suštinski da... Oni ministri koji su položili zakletvu, nisu podnosili ostavke, ostali su ministri u Vladi, treba da podnesu ostavku da bi ponovo bili birani i da ponovo polože zakletvu.
Ali, nova praksa u Srbiji već postoji. Po prvi put predsednik Republike Srbije nije više član nijedne političke stranke. Zar to nije prava, suštinska nova praksa? To je ona prava. Po prvi put je predsednik jedne političke stranke, najveće u Skupštini Srbije, rekao da ne može da obavlja kvalitetno i dužnost ministra odbrane i dužnost prvog potpredsednika Vlade i odrekao se jedne od tih funkcija. Ne sećam da je iz rekonstruisane Vlade 2011. godine novi ministar finansija, a tadašnji premijer, polagao novu zakletvu zato što je bio premijer, zato što je tu u toj vladi jednu istu zakletvu podneo.
Ne smatram da će jedan takav simboličan čin da utiče bitno na rad Vlade. One promene koje treba da se dese u ministarstvima ne treba da budu samo personalne, već suštinske. Zato se i rekonstruiše ova vlada, da se konačno sa jednom praksom koja postoji u Srbiji već 25 godina prekine. Danas, kada je Srbija u teškoj ekonomskoj krizi, mi u Srbiji imamo kult nerada, kult želje da se radi samo u javnim preduzećima…
(Predsedavajuća: Vreme.)
Neću da oduzimam.
Hvala. Reč ima narodna poslanica Gordana Čomić.
Čim bude bilo ko uneo u Skupštinu predlog za opoziv predsednika Srbije, mi ćemo razgovarati o njegovim kvalitetima, greškama, dobrim delovima njegovog rada i slično. Opoziv predsednika Srbije trenutno nije tema ove sednice, ali jeste tema rekonstrukcije Vlade.
Postavila sam pitanje, sasvim jednostavno, da li će dvojica ministara čija su ministarstva predmet izmene ovog zakona i čije se nadležnosti u ministarstvu menjaju podneti ostavke pa ponovo biti birani ili ne? Odgovor koji sam dobila je – praksa.
Ja sam saglasna. Ono što predlažem jeste da se ta praksa menja. Biće uvaženo ili neće biti uvaženo, ali ako želite da mi zamenom priča o tome da neko drugi nije podneo ostavku ili nije član stranke, zato što pitam da li će Nikola Selaković i Ivan Mrkić podneti ostavku, jer im se menjaju nadležnosti, onda treba da pitam i dalje jer se očigledno ne razumemo.
Stekla sam utisak da se ministar i ja u dijalogu potpuno razumemo i odgovorom sam zadovoljna. Ne znam šta još vama treba da objasnim.
Šta će biti sa Kancelarijom za dijasporu, šta će biti sa svim onim što postoji? To isto ne piše, ali smatram da je to tema za sednicu na koju će predsednik Vlade doneti imena novih ministara nakon što nam pošalje ostavke koje mu je podnelo devet članova Vlade. Moje pitanje ne može biti jednostavnije: hoće li ostavke podneti devet ili jedanaest?
Niti koga vređam, niti koga spominjem, niti imam protiv da bude ministar ko god hoće da bude ministar. Postavljam jednostavno, proceduralno pitanje, jer posle izbora novi članovi Vlade polažu zakletvu. To stoji u zakonu. Procedura je kultura.
Reč ima ministar Selaković.
Dakle, to pitanje koje smo definisali, uveren sam, oboje kao neku vrstu zakonske praznine, trebalo bi da bude definisano Zakonom o Vladi, što je apel za buduće izmene i dopune Zakona o Vladi, da se uzme i to u obzir i da se reguliše pitanje za koje se vidi da je propušteno.
Pomenuli ste jednu stvar, i smatram potrebnim da na to odgovorim da ne bismo mešali neke stvari. Ovom dopunom delokruga nadležnosti Ministarstva spoljnih poslova nikako se ne dira u postojanje Kancelarije za dijasporu. Kancelarija za dijasporu nastavlja da postoji, kao što je nastavila i Kancelarija za odnose sa crkvama i verskim zajednicama, odnosno za vere, ali postoji delokrug poslova koji ne može kancelarija da obavlja, već je potrebno da obavlja organ državne uprave u rangu ministarstva, pa se ti poslovi dopisuju u nadležnost Ministarstva spoljnih poslova.
Reč ima narodni poslanik Ivan Jovanović.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u obrazloženju izmena i dopuna Zakona o ministarstvima koje smo čuli od vas govorili ste da je ovaj predlog inspirisan nedovoljnim razvojem privrede, da je princip rekonstrukcije grupisanje srodnih poslova i da poslanici treba da kažu da li je zakon loš ili ne. Mislim da je to nedostatak ovog predloga. To što ste se vi usredsredili na ove ključne teme a čini mi se da je šest meseci u Srbiji jedina tema ta famozna rekonstrukcija i ono što se oko nje dešava.
Rekonstrukcija je u Srbiji šest meseci bila važnija od svega: od mature, ekonomije, privrede, zdravlja, životnog standarda. Rekonstrukcija u Srbiji je šest meseci važnija od života. To je krucijalna tema. A onda dobijamo predlog sa obrazloženjem da ste radili grupisanje nekih poslova.
Po ovom predlogu, vi ste pregrupisali jedino ministarstvo Mlađana Dinkića i njega ste rekonstruisali. Sve ostalo, sudeći po ovom predlogu, ostaje isto, a bilo je prostora. Potpuno je nelogično da resor zaštite životne sredine ne bude razdvojen. Takođe je potpuno nelogično i neprincipijelno da se tri ministarstva bave izgradnjom puteva u Srbiji. Takođe, potpuno nelogično je da Ministarstvo rudarstva bude odvojeno od Ministarstva energetike.
Naravno, vi imate svoje političke razloge za to. A da li građani Srbije imaju razloga da šest meseci slušaju o načinu na koji ćete vi rešiti vaše političke nesuglasice? Naravno da nemaju.
Mislim da je Demokratska stranka dovoljno kritikovala Mlađana Dinkića. Rekli smo šta mislimo o njemu i predlozima koje je ovde donosio. Imali smo mi naše predloge koji su bili dobra alternativa. Upozoravali smo da rebalans za 2012. godinu neće biti dobar, da nije dobro da se takav rebalans usvaja i da to neće doprineti poboljšanju ekonomske situacije u Srbiji. Niste slušali. Niste slušali ni kada smo vas upozoravali da je Predlog budžeta za 2012. godinu takođe loš, da je nerealan i da će Srbiju dovesti u situaciju da će rebalans biti mnogo brži nego što se očekuje. Naravno, opet nam niste verovali, niste želeli da slušate i došli smo i do rebalansa.
Bili smo protiv mnogih vaših zakonskih predloga. Smatrali smo da će oni unazaditi situaciju u Srbiji u svakom smislu. To se dešavalo. Dešavalo se kod seta poreskih zakona, koji su direktno bili zavlačenje ruke u džepove građana; to se danas ispostavlja kao račun građanima Srbije.
Zakon o planiranju i izgradnji kojim je ukinuta naknada za konverziju zemljišta, takođe. Gospodin Ilić, koji neće biti rekonstruisan, bio je predlagač tog zakona. Kome je ta izmena išla u korist i ko je profitirao od te izmene?
Žestoko smo kritikovali probleme koji su generisani u prethodnom periodu, afere sa aflatoksinom, nerešavanje problema u privredi, zdravstvu, prosveti. Preko tih problema se prelazilo medijskim spinovanjem, izmeštanjem iz fokusa javnosti najvažnijih društvenih tema.
Centralno mesto neuspešnosti ove vlade je potpuni fijasko u privredi i finansijama. To je danas potpuno jasno. To čak i vi posredno priznajete ovim predlogom zakona. Nikad veći budžetski deficit, povećanje cena hrane za 13%, novo zaduženje države od četiri milijarde, 40.000 manje zaposlenih u privredi, stranačko zapošljavanje 10.000 kadrova u javnom sektoru, samo su neki od rezultata Vlade.
Nažalost, očekivali smo da uz ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima budu i neki predlozi politike koja će pomoći da se postojeća situacija u Srbiji promeni. Toga nema. Ne radujemo se zbog toga, ali mislimo da građani Srbije ovo ne zaslužuju.
Vrhunac nedoslednosti, cinizma, nepoštovanja institucija, građana Srbije, Ustava jeste prodaja hotela na Kopaoniku, bratu ili prijatelju, nije bitno uopšte. Ono što je važno jeste da je taj hotel kupljen za milion i po evra od strane Direkcije za imovinu Republike Srbije, a onda je iskorišćen međudržavni sporazum da se on proda bez tendera, direktnom pogodbom, za manji iznos nego što ga je Vlada platila. To je nešto što je nedopustivo, nedopustivo je da se to dešava u 2013. godini.
„Vršački vinogradi“, ko je za to odgovoran, kao i za hotel na Kopaoniku? Te odgovore očekujemo, i da nam kažete, gospodine Selakoviću, šta građani Srbije da očekuju ubuduće. Šta da očekuju od prodaje „Telekoma“ koja se najavljuje?
Mi podržavamo nastavak evropskih integracija koje sprovodi ova vlada, zato što smo mi ti koji su promovisali tu politiku dvadeset godina u Srbiji. Žao nam je što se vi niste setili da je to dobra ideja pre dvadeset godina. Možda bismo danas bili članica Evropske unije.
Za kraj, jedna zanimljiva činjenica – onako kako vi i gospodin Vučić danas branite ovu rekonstrukciju, tako je Mlađan Dinkić branio rebalans u julu 2013. godine. Poruka vam je valjda jasna.
Hvala. Narodni poslanik Janko Veselinović ima reč. Izvolite.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, priča jedan: Velimir Ilić je pre nekoliko dana izjavio kako je pljačka to što država građanima Srbije naplaćuje porez petsto-šeststo puta više u odnosu na prethodnu godinu. Priča dva: prekjuče ili juče prvi potpredsednik Vlade, a zapravo faktički predsednik Vlade, imenuje ministra Dinkića, bivšeg, za svog zamenika za jedinu i najveću, ako je uopšte bude, investiciju sa Arapskim Emiratima. Zašto? Na predlog Emiraćana. Zašto su ga Emiraćani predložili? Zato što im je dao, kao što je rekao moj kolega Ivan, hotel za 40% realne vrednosti tog objekta.
Šta kažu ove dve priče? Svi smo mi Mlađan Dinkić. Svi ste vi, gospodo iz Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije i ostalih, glasali za zakone Mlađana Dinkića. Kada smo mi ovde panično govorili da će to ugroziti ovako loš standard građana i da neće moći da plate za svoj stan ili kuću porez sedamsto puta veći, vi ste ćutali i glasali za te zakone.
Svi vi nemo posmatrate činjenicu da pomalo klizi u jednu opasnu zonu ugovor ili dogovor dva brata – gospodina Vučića i šeika Muhameda.
Šta je šest meseci radila ova vlada? Spremala zakon o rekonstrukciji, ovaj zakon sa praktično dva suštinska člana, u kojem se jedno ministarstvo razdvaja i od njega se prave dva. Šta je radila Vlada, koja se više rekonstruiše nego što zaista upravlja ovom zemljom? U pravu je moj prethodnik, gospodin Đelić, šta su ministri, koji su znali pre pet ili šest meseci da će biti rekonstruisani, mogli raditi u međuvremenu? Ova zemlja je u međuvremenu grcala u problemima. Problemi su se gomilali.
Da pogledamo redom kakva je situacija po ministarstvima za koja predlažete da će nastaviti da postoje. Vi ste ih do sada vodili. Ministarstvo unutrašnjih poslova – nikad više kriminala, od onog najsitnijeg do organizovanog, kao za vreme ove vlade. Ministarstvo finansija – šta reći a, kako kažu, ne zaplakati? Nikad veća inflacija, nikad manje plate, nikad veće cene, nikad veći dug itd. Ministarstvo spoljnih poslova – jedino što znamo je da automatski, po hitnom postupku, stižu bivši ambasadori i po partijskoj liniji se smenjuju.
Ministarstvo odbrane – jedino što znam kao rezultat je da je dosadašnji ministar odbrane zadužio zemlju za milijardu dolara (odnosno, nisam siguran da li je dolara ili evra) za kupovinu novih vojnih aviona. Ministarstvo saobraćaja – da ne govorimo, nisu ošišali travu na onoliko puteva koliko smo mi sagradili. Ni za to nisu sposobni. Stali su svi radovi. Nema novih investicija u oblasti saobraćaja.
Ministarstvo građevina i urbanizma – nula, projekti za nepostojeće investicije. Ministarstvo pravde i državne uprave – stigli zakoni o pravosuđu, o kojima ste govorili kada ste krenuli u izbore, za reforme pravosuđa, pa ste ih povukli. Gde su ti zakoni? Kada će doći u proceduru? Jedini valjan vaš rezultat jeste amnestija, za sada, 3.000 zatvorenika, za koje smo čuli da su najveći počinioci krivičnih dela.
Ministarstvo poljoprivrede – aflatoksin, neisplaćene premije itd. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja – mala matura, neisplaćene zarade naučnim radnicima itd. Ministarstvo zdravlja – nema lekova, nema stentova, zaraze su u bolnicama, umiru deca, kartice itd. Ministarstvo energetike i životne sredine – nikad gore stanje u životnoj sredini, uništena je životna sredina, pare su otišle za neke druge namene. Ministarstvo kulture i informisanja – pitajte radnike u oblasti kulture i informisanja kakvo je stanje. Ovih dana ste na korak da ugasite javni servis Vojvodine, a već ste uništili nezavisnost državnog javnog servisa. Još nekoliko ministarstava, ne bih da se dalje posvećujem detaljno da ne bih oduzimao vreme kolegama koje će govoriti.
U svakom slučaju, ovo je najgora vlada od 2000. godine. Ovo je vlada koja ima dobar marketing, ali iza toga ništa. Gospodo, odgovornost za sudbinu ove države je pred vama. Ova rekonstrukcija, sa ovakvim zakonima, ništa ne donosi, i sa vlašću jednog čoveka. Hvala.
Hvala. Ministar Selaković.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsedavajuća, evo, već zalazimo, što kažu, u neke poznije, sitnije sate pa nekada neko izlaganje zaista podseća na neku horor bajku, ili užasavajuću. Ne znam kako postoje živi u Srbiji posle ovoga što smo sada čuli.
Ne znam odakle da počnem. Uništena životna sredina, ispašće – svi smo ozračeni, opada nam kosa, ne možemo da se krećemo. Nema lekova, nema hrane, bolesti na sve strane. Pa, onda se javi i samoupravljanje kao, verovatno, neko podsećanje na prošlost. Uz puno uvažavanje kolegi koji je govorio pre mene, ali zaista ne znam da li vi možete da verujete u reči koje ste ovde rekli.
Postoje zakoni koje je ministarstvo na čijem sam čelu predlagalo Vladi, Vlada ih predložila Skupštini, za koje su vaši predstavnici na odborima glasali za. Ne znam kako se onda desilo da to nije dobro ako su vaši poslanici glasali za to. Da li to znači da ste i vi doprinosili nečemu zlom, lošem i pogubnom po Srbiju? Postoje i čitavi nizovi amandmana koji su usvajani, upravo predlagani od vaše poslaničke grupe, odnosno od vaših poslanika. Da li i to znači saučešće u nečemu što je pogubno i loše za Republiku Srbiju?
Postoje i neke ocene Evropske komisije koje govore da je Srbija zabeležila napredak u sprovođenju reformi u mnogim oblastima, a ne sećam se da ih je bilo u toj meri i na takav način u nekom prethodnom periodu. Da li to znači da ste vi odstupili upravo od tog, kako se naziva, evropskog puta? Da li to znači da imate neko suprotno mišljenje od onog mišljenja koje ima zvanični Brisel kada je u pitanju sprovođenje reformi?
Dosta toga je rečeno. Recite mi, šta je to što je ostalo od te političke ujdurme zvane „aflatoksin afera“? Gde je dokazano to što je sve vreme tvrđeno? Verovatno je dokazano u stotinama poklanih grla mlečne stoke, u stotinama unesrećenih poljoprivrednih domaćinstava, u desetinama hiljada litara prosutog mleka. Ne znam gde je to dokazano, da je postojala ta afera zaista. Ako je neko uveren u lansiranje te afere, kako je to radio, zašto ne podnese krivičnu prijavu protiv onih koje je optuživao za tu aferu?
Zaista, ja ne verujem da postoje ljudi koji mogu da veruju upravo u ovo što ste rekli. I ne verujem da bi iko od nas ovde postojao da je to zaista tako kao što vi kažete. Ne vidim u čemu je to u vezi sa Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Znam ja da vi to ne mislite, znam da ste jedan vrstan pravnik i da vrlo dobro znate šta tu piše, ali dajte onda da govorimo o tome. Zahvaljujem.
Hvala. Marko Atlagić, povreda Poslovnika.
Hvala, gospođo predsedavajuća. Pozivam se na čl. 106. i 107. Poslanik, prethodni govornik, gospodin Janko Veselinović je izneo niz uvreda na dostojanstvo Narodne skupštine i samo da se govori o tački dnevnog reda... Ne samo uvreda, nego je i ponizio dostojanstvo Skupštine. Ovde je na dnevnom redu Zakon o ministarstvima, a nije Mlađan Dinkić. Nije gospodin Vučić predsednik Vlade, gospodine Veselinoviću (gospođo, trebalo je da reagujete na to), nego potpredsednik Vlade itd.
Ali, nije problem što gospodin Veselinović inače govori neistine. On je čitav dan od jutros govorio neistine, tako i za izbegla i raseljena lica. Ja sam, gospodine Veselinoviću, bio 52. svedok u Hagu, da branim Srbe u Hrvatskoj protiv udruženog zločinačkog čina Franje Tuđmana. To zna čitava Srbija i čitav svet. Koliko ste se vi zalagali za izbegla lica koja danas spominjete u ovoj skupštini u prethodne četiri godine, to najbolje oni znaju. A tužilaštvo i policija treba da ispitaju vašu delatnost pre četiri godine i da vide kako ste sagradili onu kuću u Hrvatskoj i od kojih para. Toliko, hvala.
Molim narodne poslanike da institut povrede Poslovnika ne koristimo za replike.
Što se tiče povrede člana 106, zaista moram priznati da ja nisam shvatila izlaganje gospodina Veselinovića tako. Stvarno se izvinjavam.
Prvi se za repliku javio Vladimir Ilić u ime Ujedinjenih regiona Srbije. Izvolite.
Drage demokrate, što kaže moj kolega, vaša opsednutost Mlađanom Dinkićem prelazi u patologiju. Vi mu se, zapravo, potajno divite. On je vaš nedostižni idol i uzor.
Ovde smo čuli gomilu besmislica, manipulacija, podataka koji nemaju veze sa zdravom pameću. Ja ću da vam iznesem nekoliko zvaničnih podataka naše statistike: godine 2012, privredni rast minus 2%, 2013 – plus 2,1; industrijska proizvodnja 2012 – minus 4%, 2013 – 4,2%; nezaposlenost, o kojoj toliko pričate, 2012 – 25,5%, 2013 – 24,1%; izvoz 2012 – plus 1%, 2013. – plus 21%; deficit budžeta, o kome takođe puno pričate, u prvih šest meseci 2013. za 26% niži u odnosu na isti period 2012. godine; deficit republičkog budžeta niži za 12%.
Dakle, pitali ste se šta je to dobro. Sve je bolje nego u vreme kada ste vi vodili Srbiju. Najveći uspeh ove vlade nisu ovi rezultati, nije ovo za diku – jeste što vi više niste na vlasti. To je najveći uspeh.
Da vas podsetim da ste petsto miliona evra uništili kroz dve banke, „Agrobanku“ i Razvojnu banku Vojvodine. To je najveći rezultat vaše vlasti. I vi danas imate moralno pravo da držite bilo kom lekcije...
(Predsedavajuća: Vreme.)
…a pogotovo Ujedinjenim regionima. I, da kažem, ponosan sam na to što je Mlađan Dinkić angažovan da bude u timu koji pregovara sa Emiratima. Da to nije tako, da je to odbio, vi biste bili prvi koji biste rekli da nije patriota, da je izdajnik, jer vama ništa nije dobro.
Hvala. Gospodine Radenkoviću, povreda Poslovnika, izvolite.
Uvažena potpredsednice, reklamiram povredu Poslovnika, čl. 107. i 108.
Vi ste povredili Poslovnik. Možda vi doživljavate Srbiju ovako kako je predstavljao kolega Janko Veselinović, ja je ne doživljavam. Užasnut sam onim što je on izneo, da se mi nalazimo... Kao što je i ministar konstatovao, i mislim je trebalo da mu skrenete pažnju. Jer, ono što je on rekao o ovoj zemlji u kojoj živimo, to ne liči na jednog demokratu, na jednog predstavnika naroda u parlamentu.
Dajte te primere da vidimo, gospodine Veselinoviću. Ne znam čemu takvi opisi stanja u ovoj zemlji. Da li želite da uplašite ovaj narod da će tako biti? Ne, neće tako biti. Idemo ka tome da bude bolje. Molim vas da ubuduće vodite računa šta pričate, osim ako vi stvarno ne vidite tako stanje sa svog aspekta, da vas sada ne vređam, ne želim to da radim. Hvala.
Hvala, poštovani gospodine Radenkoviću. To što poštujem tuđe mišljenje i što uvažavam što neko misli drugačije od mene ne znači da mislim isto kao on. Dakle, stvarno se trudim da razumem da svi narodni poslanici imaju pravo da iznesu svoj politički stav.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, replika.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada su u pitanju moje uvažene kolege iz Demokratske stranke, ja bih samo na neke stvari da ih podsetim.
Pre tačno trinaest meseci pričali su kako će NBS da štampa dinare i kako će evro da ode u nebesa. Nije se desilo. U otprilike istom vremenskom periodu pričali su kako će inflacija da bude najveća u istoriji Srbije, a danas je ona na nivou jednocifrenog broja i u konstantnom padu, trenutno je 8,8%, što se nije desilo od 2008. do 2012. godine. Ako ćemo da pričamo o statističkim podacima.
Kada je u pitanju Ministarstvo inostranih poslova i ambasadori koji se vraćaju u Srbiju, da li je moj poštovani kolega mislio i na konzula u Čikagu, gospodin Nikitović, je l' tako, koji je imenovan 2003. godine, znači za vreme vlade DOS-a, odnosno Demokratske stranke, i koji je podigao kredit, kupio kuću, a onda iznajmio sam sebi da plaćaju građani Republike Srbije.
Što se tiče milijardu evra za nabavku novih aviona, da pokušamo da cenjeni kolega sedne u borbene avione Vojske Srbije, neki su njegovo godište, da poleti. Samo, ima jedan problem; kada avion poleti mora i da sleti. A što se tiče cifre od milijardu evra, možda bi i bila tolika kada bi ministar odbrane bio iz Demokratske stranke. Ovako će biti oko osam puta manje.
Što se tiče Ministarstva poljoprivrede, i te čuvene „afere aflatoksin“, još nikada nisam video u političkom životu da je neko tendenciozno, zarad malih i jeftinih političkih poena, uništio jedan dobar deo srpske poljoprivrede i poljoprivrednike.
Gospodin Markićević, replika na izlaganje gospodina Veselinovića. Jeste li to želeli? Izvolite.
Poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije koji još uvek gledate ovaj prenos, hteo sam da kažem nekoliko rečenica kao repliku na izlaganje gospodina Veselinovića. Ne bih se zaista u ove sitne sate javljao posle svega onoga što su danas građani Srbije čuli, nažalost, u ovom parlamentu, da nije upotrebio nekoliko reči.
Kaže, govoreći o Ministarstvu urbanizma i građevine, Velimir Ilić – nula. Gospodine Veselinoviću, takvom pričom... Kad bih bio cinik, ja bih rekao – samo vi nastavite. Već godinu dana tako pričate i rejting vam pada kao stranci, a nekome rejting raste, upravo zbog toga što govorite ordinarne neistine.
Moram da vas podsetim da je vaš predsednik, odnosno još uvek počasni predsednik, kao predsednik Nacionalnog saveta za infrastrukturu (neću da govorim o ustavnosti toga tela, kako je formirano), ukinuo nama građanima zapadne Srbije mogućnost da putujemo modernim putevima, auto-putem. Dakle, govorim o Koridoru 11. Tamo su, gospodine Veselinoviću, za vašu informaciju... Ja mislim da ste vi iz Vojvodine, pa niste dobro informisani. Drage volje ću vam biti domaćin, da vidite hiljade, bukvalno hiljade mašina i hiljade radnika koji probijaju tunele, prave nadvožnjake, mostove i sve redom. Ne znam kako se ne setiste priče o hrastu.
Dakle, ovoj vladi i svakoj vladi je potrebna opozicija. Ja vam najiskrenije kažem, dugo godina sam bio opozicionar, da imate pogrešnu taktiku. Dakle, kritikujte, i ja ću vas možda lično podržati za neke stvari koje nisu bile dobre u ovoj vladi, uostalom, zbog toga se i vrši rekonstrukcija Vlade, a nemojte govoriti ono što svi građani Srbije znaju, pogotovu koji prolaze Ibarskom magistralom; vide da tamo rade, bukvalno, na stotine mašina.
I, malo da se našalimo, ja ću stvarno morati da poverujem Tijaniću i ovim vašim vračarama koje vas još uvek savetuju. Pređite, moj vam je savet, ostavite se vidovite Zorke, možda angažujte malo deda Miloja. Ili budite ozbiljna opoziciona stranka, kao što ste u nekim periodima i bili, to mogu da vam otvoreno kažem i priznam. Hvala lepo.
Janko Veselinović, replika.
Vrlo je interesantno kako vas je istina sve pogodila redom.
Da li je stanje u zdravstvu bolje nego što sam ja rekao? Mislim da je gore. Da li je stanje u školstvu bolje nego što sam rekao? Mislim da je gore. Da li je stanje u drugim nabrojanim oblastima bolje nego što sam rekao? Mislim da je gore. Pa zbog toga, gospodo, menjate 70% ili 60% ministara, zbog toga menjate Obradovića, zbog toga menjate Kneževića. Osvestite se. Srbija je u najtežem položaju posle 2000. godine. Vi ste je u tu situaciju doveli. Nemojte menjati teze. Vi ste na vlasti više od godinu dana.
Nažalost, neki od vas stvarnost gledaju ružičastim naočarima. U tome se naša percepcija razlikuje. Za vas je stanje u zdravstvu verovatno dobro. Možda se vi lečite na neki drugi način. Možda vi ne čekate u redovima. Možda vi niste danas polagali maturu, koja ne vredi ničemu; đaci se smeju i usput krste zbog čega polažu nešto što je unapred poništeno.
Gospodine Selakoviću (koga sada ovde nema), vi ste abolirali, odnosno amnestirali tri hiljade ljudi koji su bili osuđeni i na najteža krivična dela.
Tačno je, mi smo podržali brojne zakone koje je ova vlada predložila i koji su bili okrenuti ka Evropskoj uniji i ka nekoj reformi, za razliku od vas koji ste, dok smo mi bili na vlasti, uvek podmetali klipove u naše točkove. Ali, nažalost, vi te zakone niste primenjivali. Vi ste vašu vlast sveli na vlast jednog čoveka, na diktaturu.
Na kraju, samo da kažem, moju kuću su zapalili oni koji su bili indoktrinirani idejom onoga koga su danas ovde veličali, dok su moji roditelji bili unutra.
PREDSEDAVAJUĆI (Konstantin Arsenović): Veroljub Arsić, replika.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srbija danas nije u najtežoj situaciji; bila je prošle godine, krajem jula meseca i početkom avgusta 2012. godine, bila je na ivici bankrota, bila je u padu industrijske i bilo koje proizvodnje, bila je u povećanju nezaposlenosti. Sve to je ova vlada zaustavila.
Priča o tome ko sprovodi zakone, a ko ne sprovodi... Ja mislim da neke kolege iz Demokratske stranke tome ne treba da nas uče, zato što smo donosili gomile zakona koji nisu sprovođeni. Čak i kad su doneti dobri zakoni i kada je trebalo da daju jedan dobar rezultat, zbog raznih političkih, ekonomskih, tajkunskih i drugih veza ti zakoni su upropašćavani. Spomenuo sam jedan, Zakon o deviznom poslovanju.
Priče o maloj maturi – znate šta, gospodin Obradović nije bio samo u ovoj vladi, nego i u vašoj. Neću sada mnogo tu da polemišem. Ali, uvek se postavlja jedno prosto pitanje – kako to da neki koji su bili sa vama u vlasti, tada su bili dobri, a danas ne valjaju? Ako onda nisu valjali, što ste ih trpeli? Zašto ne izađete na izbore i da rešimo taj problem?
Stalno pričate ovde o prevremenim parlamentarnim izborima, a četiri godine ste se, po svaku cenu, držali na vlasti, od 2008. do 2012. godine.
Vreme, gospodine Arsiću. Borislav Stefanović ima reč.
Gospodine Arsiću, da vam kažem jednu stvar. Meni je žao što i dalje ne možemo da pričamo jezikom brojki. I uvek se vraćamo na ovu istu priču – mi vama iznesemo podatke, vi kažete da to nije tačno i iznosite ove vaše, ružičaste, pink podatke i svako ode kući, a građani Srbije gledaju i veruju vama iz SPS-a, iz URS-a, iz SNS-a, iz Nove Srbije, koji ste svi ustali (ima tu i ova Seljačka stranka, izvinjavam se) i našli se pogođenim – ovo je strašno, na šta ovo liči?
Pa, nikom normalnom ovo ne može biti drago, nikom u ovoj našoj zemlji. I umesto o tome da pričamo, zašto je to tako, šta ćete konkretno da uradite da to promenite, vi i dalje idete s tom pričom – znate šta, ja sam ovu kuću razbucao, ali sam je manje razbucao nego vi. Nije tačno. I rekao sam, uopšte neću više u te polemike da ulazim.
Ali, hoću da ulazim u polemike kada nam drže predavanja o mojoj stranci. Dakle, Demokratska stranka, sada ćete vi da čujete kako ste vi propali... A lepo sam vam danas rekao, i gospodinu Selakoviću i gospodinu Vučiću, pošto mi po vama ne postojimo, mi smo statistička greška, gospodo, tako stalno pričate... I vi isto, koji ste se digli dotle taman da se ušlepate na nečiju listu, pa vi uspone i padove ne biste preživeli ni pet minuta, a ne petnaest godina koliko se mi borimo protiv tih kvaziaždaja koje vi predstavljate, svi zajedno. Nemojte vi nama, imajte bar toliko dostojanstva, Demokratskoj stranci, da držite predavanja. To koliko ćemo mi imati ili ne, to će građani Srbije reći. Ali, vi se samo opustite i nastavite da ovako radite kao i do sada. Svi će da vam poveruju. Samo, to je ispod svakog nivoa.
(Predsedavajući: Vreme.)
I na vas, predsedavajući, apelujem. Nemojte dozvoliti ovakve stvari, pridike tog niskog karaktera, da nam ljudi govore ponovo uvrede. Na osnovu kojih dokaza? Koje banke? Kakve stranka ima veze sa tim? Na šta to liči? Kakve veze Demokratska stranka ima sa tom bankom koju ste spomenuli? Sada iznesite dokaze, ili iznesite dokaze za Nacionalnu štedionicu. Sada odmah.
Veroljub Arsić ima reč.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja bih mogao da se složim sa kolegom iz Demokratske stranke, ali pod jednim uslovom – da je Srpska napredna stranka krenula od nule 2012. godine reformišući zemlju. Nije od nule, krenuli smo od debelog minusa. U tome je problem. Pogledajte budžet, deficit 173.000.000.000. A koliko su otplate kredita i kamata iz prethodnog perioda? Više od pola.
Da li je kriva Demokratska stranka za situaciju u „Agrobanci“ i Vojvođanskoj banci? Možemo i o tome da polemišemo. Možda su došli neki drugi pa je taj novac nestao. Ali, ima jedan problem – odgovorni ste bili za rad te dve banke. Prihvatite taj deo odgovornosti. Zašto ste osnivali novu „Agrobanku“? Kako to da je izveštaj iz decembra 2011. godine govorio da je banka likvidna, a onda, samo mesec dana kasnije, da je u debelom minusu? Kako se to desilo?
O kojoj nezavisnosti centralne banke ste tada govorili? Ko je to mogao da naredi guverneru? Šta se desilo sa viceguvernerom koji je bio zadužen za te banke? Ništa. Čak ni moralnu odgovornost nije imao. Ali smo zato morali da obezbedimo petsto ili šeststo miliona evra iz budžeta, znači od para građana Srbije, da se taj gubitak pokrije; eto odakle su krediti, eto odakle je depozit.
(Predsedavajući: Vreme.)
Eto odakle tolika zaduženost naše privrede.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam se zalagao za temeljnu rekonstrukciju Vlade. Čak sam rekao da neću glasati za Vladu ukoliko ona ne doživi temeljnu rekonstrukciju. Danas mislim da to nije naš glavni problem. Danas mislim da pre Vlade treba menjati opoziciju, odnosno bivšu vlast, odnosno stranku koja je bila nosilac te vlasti. Mislim da je veoma loše za građane da ne promene na prvim sledećim izborima opoziciju, one koji će oponirati ovakvoj vlasti, kako oni kažu – veoma lošoj.
Ja u Vladi nemam nikog, mogu da budem objektivan. Nisam nikad vršio vlast, nisam bio član upravnog odbora ni na republičkom, čak ni na opštinskom nivou. Obično sam završavao kao predstavnik građana i pokušavam da budem realan. Mogu da se složim sa opozicijom da stanje nije dobro, da je Srbija bogata zemlja, bogata i plodna zemlja u kojoj žive siromašni i gladni ljudi. Mogu da se složim sa njima, zato što je to njihova zasluga.
Jedan lider je rekao da postoje bogate zemlje, koje imaju zlato i dijamante, prirodna bogatstva, ali su siromašne i njihovi građani su siromašni. Takođe je rekao da postoje države koje nemaju ništa od toga, ali su bogate i njihovi građani su bogati zato što su ljudi organizovani, sve je do organizacije. Taj čovek je bio lider stranke koja je danas u debeloj opoziciji i koja više ne liči na samu sebe.
Sa mnogo toga se mogu složiti, ali kada sam došao ovde posle debele pauze, 2012. godine, zatekao sam javni dug zemlje, znači, samo posle nekoliko godina... Ostavili smo javni dug koji je bio pet ili šest milijardi, a kada sam se vratio javni dug je bio preko sedamnaest milijardi! I ne samo to, dug privrede je bio petnaest milijardi, a trgovinski deficit je bio jedan prema dva, na jedan evro izvoza imali smo dva evra uvoza. Zatekli smo dug građana od pet milijardi; ukupan spoljni dug zemlje, privreda i država, bio je trideset šest milijardi dolara; zatekli smo deficit koji je bio gotovo dve milijarde.
Zatekli smo i obaveze, koje ove godine, sa kamatama, treba da iznose 3,5 milijardi. Samo kamate su ove godine devetsto i nešto milijardi. To su kamate na onaj dug u vreme kada se trošilo, kada je bilo široko, kada se živelo od zaduženog, a ne od zarađenog, kada su se krediti povlačili da bi se svojim članovima i svojim bližnjima namestili poslovi. Građani od toga nisu imali nikakve koristi.
Gora od duga je struktura duga. Većina duga je bila sa visokim kamatama, kratkoročni krediti, sa obavezama koje dospevaju – ove godine, čini mi se, preko tri milijarde, a dogodine sa kamatama treba da otplatimo 4,5 milijardi dugova koje ste ostavili.
Struktura duga je bila jeziva. Ali, ono što je još gore, na sav taj dug, vi niste ostavili izvor za vraćanje duga. Privredna aktivnost je bila gotovo nikakva.
Neću da kažem da je krivica samo do vas, Srbija je možda podelila sudbinu bivših jugoslovenskih republika koje su, svojom krivicom, razbijanjem jedne bolje države, postale drugorazredne i trećerazredne kolonije. Srbija deli tu sudbinu, ali odgovornost bivše vlasti je nesumnjiva.
Ovde smo čuli sve i svašta. Uglavnom se govorilo o Vladi, raspravljalo o njenim rezultatima, a manje se govorilo o Predlogu zakona. Manje-više se govorilo o predstojećoj rekonstrukciji, pokušale su se naći mane onih koji moraju da vade fleke koje su nesumnjivo ostale iza stranke bivšeg režima, koja je nedavno osvojila cela 3%.
Pošto su govorili o ministarstvima, ja ću spomenuti samo neke. Ako ima rezultata, onda nesumnjivo ima u borbi protiv korupcije. Dakle, sigurno je da se manje krade. Čak su se i pripadnici stranke bivšeg režima, tamo gde čine vlast, pomalo uplašili pa manje kradu sada u unutrašnjosti, a čini mi se da se čak i u Vojvodini manje krade, ili im je malo prpa zbog borbe protiv korupcije.
Dakle, to nesumnjivo ima rezultate. Rezultati su slabiji od onog što sam ja očekivao, ali pošto je ministar pravde tu, on može to da objasni. Borba protiv korupcije ovde ima jedan nedostatak, a to je što su pravosuđe i tužilaštvo konačno postali nezavisni od vlasti, ali samo od sadašnje. Od bivše vlasti tužilaštvo nije nezavisno, barem ne u celini, i ja to odgovorno tvrdim. Zato su optužnice loše, zato se veoma sporo postupa. Dakle, imamo pravosuđe koje je zavisno od bivše vlasti, barem u polovini slučajeva, i ono opstruira neku bolju i efikasniju borbu protiv korupcije koja bi usledila.
Što se tiče Ministarstva poljoprivrede, žao mi je što ministar poljoprivrede nije tu, ali ja sam nudio ostavku ako je ta afera sto posto tačna. Dakle, ja sam hteo svoju poslaničku legitimaciju da vratim ukoliko se u javnim skladištima nađe onih 60.000 tona aflatoksičnog kukuruza. Ja sam tražio vanrednu kontrolu, i nje je bilo. Kukuruza koji je aflatoksičan nije bilo. Cela afera je smišljena da bi se prikrio taj manjak i uništio navodno zaraženi kukuruz, kojeg uopšte nije bilo.
Dakle, taj propust bivše vlasti pokušali su da zataškaju oni koji su, najverovatnije, za taj novac kupovali stanove u Beču.
O subvencijama koje ste isplaćivali za vinograde koje ste potom uništavali, subvencijama koje su isplaćivane za raznorazne seljake iz grada, o tome ne treba ni govoriti.
Hajde da govorimo malo o odbrani. Ako ne kupimo avione, izgubićemo pravo kontrole leta. To vam je svakako jasno, da zemlja koja ubira prihode na osnovu toga mora da ima i odgovarajuću avijaciju zbog određenih situacija. Stoga mislim da je nužno kupiti te avione. Ali, nije bilo nužno kupiti „kartije roudstar“ od pet hiljada evra, „kartije roudstar“ zlatni, deset hiljada evra, a „šopard“ hronograf 4.500 evra, „brižet gold rouz“ 15.000 evra, „frenk miler turbion“ 40.000 evra. Ovo što sam nabrojao nisu marke aviona, ovo su marke satova bivšeg ministra odbrane, koji je imao platu hiljadu evra, a, gle čuda, ima satove koje su nosili kraljica Viktorija, Napoleon, Marija Antoaneta, Vinston Čerčil. Hajde, odaberite tu moralnu gromadu, s kime bih ja mogao njega da uporedim.
On je govorio o „jahanju tigra“, o jahanju krize. Naravno da on nije „uzjahao tog tigra“, ne zato što se bojao tigra, već zato što se bojao da tigar ne odgrize tu ruku sa tako skupocenim satom. Dakle, ti satovi, letovanja od 14.000 evra... I, još nešto, vaš bivši ministar odbrane nije imao poverenja u državno školstvo, decu je školovao u internacionalnoj privatnoj školi u Beogradu. Školarina za jedno dete košta 20.000 evra godišnje, a on je plaćao za dva, a ja sad pitam... Izvinite, predsedavajući…
(Predsedavajući: Molim vas, nemojte ulaziti, ostavite porodične probleme van ove teme.)
Nisu to porodični.
(Predsedavajući: Pa jesu.)
Nisu to porodični, to su vladini problemi bili, izvinjavam se, evo, neću više. Samo ću reći da su to bili problemi Vlade, nepoverenje u državni sistem školstva, o tome sam govorio. Znači, bez namere da spomenem uopšte ime pojedinca, a kamoli ime dece, ne pada mi na pamet.
(Predsedavajući: Spomenuli ste školovanje dece, prema tome, meni je dovoljno)
Pa, dobro, ja se izvinjavam. Morao sam da kažem da se radilo o privatnoj školi, da je tu školarina jako velika, samo da dokažem da nije imao poverenja u državni školski sistem iako je bio ministar u toj vladi. Evo, da se to razume tako, da ne bi neko sasvim drugačije razumeo moje reči i moje tvrdnje.
Dakle, plata je bila hiljadu evra. Samo ovo što sam nabrojao, bez gradnje na onom pašnjaku prve klase pored Hrama Svetog Save... Najverovatnije da će biti da je to tast, on obično peva o belim ovčicama, ovo su bele zgrade. Ta investicija košta oko 400.000 evra.
Ja se divim kolegi Mićunoviću i dajem mu za pravo što je izbacio dva ministra odbrane iz sale, ali mu savetujem da izbaci iz stranke bivšeg ministra odbrane.
Dakle, nemojte biti nervozni, ja ne tvrdim da je sve idealno, privrede nema, nismo je ni zatekli, ovo što smo obnovili – obnovili, nije idealno. I ja razmišljam o tome kako glasati za Vladu, ona je imala svoje promašaje, ali mislim da u ovakvim okolnostima, složenim okolnostima koje su ostavljene, i nije moglo biti bolje. Verujem da će ova vlada, ako bude izabrana, napraviti još bolje rezultate.
Što se izbora tiče, ukoliko ih želi stranka o kojoj sam govorio, najbolje da ih organizuje prvo u Vojvodini, tamo su najjači, pa da vidimo kako će proći. To im je moj savet, time će uhvatiti jedan dobar zalet za parlamentarne izbore, ukoliko žele to da poslušaju.
Bojim se da je vreme iza nas bilo veoma teško, a da su posledice dugoročne, jer oni koji su vodili državu su se organizovali samo da napune novčanike. Tim novčanicima su otprilike i razmišljali, nisu vodili računa o narodu koji gotovo da nije imao šta da jede; sa tim narodom su delili dobro i zlo tako što su sebi uzimali dobro, a narodu ostavili zlo. Na to konačno treba staviti tačku. Hvala.
Hvala. Reč ima Borislav Stefanović, po Poslovniku. Izvolite.
Vidite, ovo je, gospodine predsedavajući, ja računam, bar dvadeseti, trideseti put, možda ne vi lično, ali svaki predsedavajući krši 106, 107, 108, birajte koji hoćete od ovih članova, i to baš kod ovog navedenog poslanika.
Dakle, ovo je zaista ispod svakog nivoa, da se iznose ovakve stvari o nekome, potpuno neproverene i nedokazane, i da se pusti da čovek to izdeklamuje, da neko ima nešto, bez ikakvih dokaza. Na taj način pokušavaju da kriminalizuju Demokratsku stranku, što im neće uspeti. Kao kada bih ja sada ustao i rekao, na primer, da je taj poslanik dao pare da bi bio poslanik, i to preko jednog velikog biznismena, da ima „rols-rojs“ zlatni u svojoj kući, da je falsifikovao pečat od svoje firme, a ja, recimo, to ne kažem. Da li me razumete? Znači, takve stvari ne smete dozvoliti ni vi, niti bilo koji predsedavajući, zato što je to laž. Ako nije laž, onda mora da ima dokaze da je tačno to što je rekao.
Kao što meni ne bi palo na pamet da to kažem zato što to nije istina, tako ni oni ne treba to da rade i niko u ovoj skupštini ne treba to da toleriše, pa makar to bio i čovek koji njima, vlasti, režimu služi za zabavljanje i za ovakve najprljavije, najniže moguće porive kojima se služe.
Vi vrlo dobro znate, predsedavajući, da mi na replike takvih volumena, tog tipa, obično ne odgovaramo, jer to ide njima na štetu, u suštini.
Gospodine Stefanoviću, mislim da ste bili svedok kada sam zamolio prethodnog govornika.
(Borislav Stefanović: Niste zamolili kada su nabrajane lažne stvari.)
Moram da priznam da ja ovde ne mogu, nisam u mogućnosti i nije moje da ispitujem ko laže, ko ne laže. Nažalost, praksa je ovde da svi pomalo odstupe od teme, ne pomalo nego podosta. Više se govori o drugome, a najmanje o onome što je na dnevnom redu. S te strane, ja se slažem sa vama i zato molim narodne poslanike da stvarno pređemo na temu koja je na dnevnom redu.
Povredu Poslovnika reklamira narodni poslanik Srđan Milivojević. Izvolite.
Gospodine predsedavajući, reklamiram povredu Poslovnika, član 32, a u vezi sa članom 27. gde se kaže da potpredsednik Narodne skupštine pomaže predsedniku Narodne skupštine u vršenju poslova iz njegovog delokruga, ali se ne kaže da imate veća ovlašćenja od predsednika Skupštine.
Trebalo je da prekinete prethodnog govornika, jer ovaj nivo uvreda, ovaj nivo neistina, pa, to nije viđeno u ovom parlamentu. To nije viđeno u istoriji parlamentarizma Srbije, da čovek koji ne zna da progleda i da kaže tačno vreme na satu sad ovde iznosi optužbe na račun poslanika Demokratske stranke, kakve satove ima. Znate, iznošenje takvih podataka vređa dostojanstvo ovog doma, vređa dostojanstvo narodnog poslanika.
Šta treba da se desi čoveku sada? Da izađe na ulicu i da ga sačekaju ti koji falsifikuju pečate, da ga prebiju i da mu traže sat, a da on sat nema. Pazite, ovo je navođenje na krivično delo, to što radi ovaj poslanik. On navodi kriminalce, koji su amnestirani, da sada uđu u stan Dragana Šutanovca, da mu obiju stan i traže te satove. Da li to treba da čekamo? A to treba očekivati od ovakvih, da sarađuju sa kriminalnim grupama, jer ih amnestiraju jer čine krivična dela.
I, sada treba da strahujemo za bezbednost Dragana Šutanovca, da li će neko njemu da obije kuću zbog ovakvih laži, neistina i izmišljotina. Pa, to je skandalozno! Ovo je navođenje na krivično delo.
Gospodine Milivojeviću, i vama isto mogu samo da kažem da sam na vreme reagovao kada je počeo da iznosi o ličnim problemima narodnih poslanika. Potpuno se slažem da ovde ne treba to da bude tema. Moramo da vodimo računa o dostojanstvu svakog našeg poslanika i ja se za to zalažem.
Da li uvek u pravo vreme reagujem? Verovatno ne, i to prihvatam kao svoju, da kažem, grešku, ali zato molim da i vi meni svi ovde pomognete i da se ne služite problemima koji nisu predmet rasprave.
Povredu Poslovnika reklamira narodni poslanik Marijan Rističević. Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 108: „O redu na sednici Narodne skupštine stara se predsednik Narodne skupštine“.
Sve mislim da neko to pokušava da ospori, da preuzme vođenje Narodne skupštine i da, po svojoj subjektivnoj želji, propiše na koji način poslanici treba da govore, šta treba da govore, koje marke mogu da čitaju, koje marke ne mogu, šta u svojim govorima treba da rade.
Najbolje da svoje govore dam unapred na recenziju. Međutim, ja ih ne pišem, pa ću uvek ubuduće morati to da napišem, da odnesem na recenziju u stranku koja se toliko buni, pa da mi oni odobre da ja govorim, o čemu imam pravo da govorim itd. Koliko se sećam, zdušno su se zalagali da, recimo, govornik ne odgovara za reči izgovorene za govornicom.
(Predsedavajući: Molim vas, nemojte sada da vodite repliku.)
Ne, ja govorim samo da pokušavaju da preuzmu vođenje sednice.
Da ne bih dužio, ja ne tražim da se o ovome glasa, ali moram da primetim nešto o ovom pokušaju vođenja sednice, preuzimanja ovlašćenja predsedavajućeg. Mislim da je stvarno naše zdravstvo u vrlo lošem stanju kad slušam nastupe koje sam slušao malopre. Hvala.
(Predsedavajući: Nisam shvatio da je želja narodnih poslanika koji su reklamirali povredu Poslovnika da preuzmu vođenje sednice. Imali su pravo, po mome, da reklamiraju povredu Poslovnika. Prema tome…)
I još nešto, ja nikome nisam pomenuo ime.
Narodni poslanik Borislav Stefanović reklamira povredu Poslovnika. Izvolite.
Članovi 106. i 107. ponovo. Dakle, čuli ste sada obrazloženje koje kaže potpuno suprotno od onog što smo mi naveli.
Mi vrlo precizno kažemo, ako se ovakva praksa prihvati bez opomene predsedavajućeg, a vi niste opomenuli ponovo poslanika, onda se to nastavlja, i nastavlja i nastavlja i nikada kraja biti neće, jer onda svako, predsedavajući, može u ovoj Skupštini, bilo koji poslanik, za svog kolegu da kaže šta god mu padne na pamet, bilo šta, pošto nije važno. Tu se mora reagovati. Mi smo jedino to tražili, da reagujete.
Tražimo da opomenete poslanika zato što je sada, i pored vaše intervencije, implicirao da mi treba da idemo kod lekara, da nešto nije u redu sa nama. Prema tome, da li vi vidite šta se ovde dešava? Dok pristojna Srbija ćuti i dok se mi povlačimo, pametniji popušta, ovakve situacije, ovakvo ruglo parlamentarizma, nepristojnosti, prostakluka treba da nam vodi ovu skupštinu.
Apelujem na vas da to ne dozvolite. Siguran sam da to ni Nebojša Stefanović ne bi dozvolio. Ovo je sramota, ovo je dno i ovo je, nažalost, pravo lice ove poslaničke grupe s one strane.
Moje je pravo kada ću i koga opomenuti. Molim vas, što se toga tiče, isključivo je pravo predsedavajućeg.
A što se tiče govora, mislim da sam isto tako reagovao. Sada, koliko ste vi tim zadovoljni ili ne... Imate pravo da se izjasnite da li je povređen Poslovnik ili ne u danu za glasanje. Gospodine Stefanoviću, da li tražite da se Skupština izjasni o tome u danu za glasanje?
(Borislav Stefanović: Ne.)
Gospodine Babiću, po kom osnovu tražite reč?
(Zoran Babić: Replika. Pomenuta je poslanička grupa kojoj pripada narodni poslanik Marijan Rističević.)
Gospodine Babiću, nemate pravo na repliku. Ovde je bila povreda Poslovnika i isključivo je upućena prema predsedavajućem. Znači, reklamiranje svih povreda Poslovnika je upućeno predsedavajućem, a ne vama poslanicima. Prema tome, ako ko povredi, to vi dobro znate.
(Zoran Babić: Povreda Poslovnika.)
Možete da govorite o povredi Poslovnika. Izvolite.
Reklamiram povredu Poslovnika, član 107. Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine.
Iako sam ponekad malo glasniji, bučniji i oštriji u svojim izlaganjima, ne podržavam govor mržnje, jer mržnja ništa dobro ne donosi društvu u kojem je pojedinac koji mrzi, ni njemu lično, ali ni društvu kojem pripada.
Ne podržavam ni da se ovaj parlament pretvori u pričaonicu i izlaganje prljavog veša. Jesam za to da ovaj parlament bude arena, mesto gde će se debatovati o činjenicama, ali i jesam, kao što su i svi ljudi u Srbiji, a ljudi u Srbiji cene principijelne ljude, ljude koji neguju…
(Predsedavajući: Gospodine Babiću, i vas molim isto, zloupotrebljavate Poslovnik. Vi ste reklamirali povredu Poslovnika, a sada…)
Zato što je izrečeno nešto što ne stoji i na taj način je povređen Poslovnik, član 107, i to ću vam dokazati u narednih nekoliko rečenica.
Standardi moraju da budu isti. Standardi ne mogu da budu plivajući. Ako se o nekom pomene nešto, a taj neko je nečiji, ja ću da ćutim, a ako se pomene nešto kao što je malopre bilo izrečeno da je ministar odbrane zadužio ovu zemlju za milijardu evra, onda smo ćutali, onda tu nije poremećeno dostojanstvo Skupštine, onda je to super i onda to tako treba i onda je to politička borba. To, jednostavno, nije tako.
Ako je gospodin Stefanović hteo da bude principijelan, onda je morao da tako kaže i o svojoj poslaničkoj grupi da bi takvu kritiku uputio drugim poslaničkim grupama. Budite principijelni i imajte iste aršine za sve; ne možete realnost, istinu i život u Srbiji da posmatrate samo jednim okom i kako vam odgovara.
Smatram da nije povređen Poslovnik, a vi se možete izjasniti da li želite da se glasa u danu za glasanje. (Ne.)
Narodni poslanik Borislav Stefanović želi da govori o povredi Poslovnika. Izvolite.
Naime, čl. 106. i 107 – poslanik ne treba da se obraća drugom poslaniku, čak ni kada reklamira Poslovnik. Pošto sam ja sve vreme imao utisak da se on obraća svom poslaniku kada je govorio o tome, o govoru mržnje i svemu ostalom, pošto bi to bilo primerenije... Inače, kada smo mi izneli podatak za milijardu, ako niste bili tu, vaša poslanička grupa je to demantovala. To je bila procena Demokratske stranke, da li je tačna... Vi kažete da nije, mi kažemo da jeste, i to je to. Ali, da ja ustanem sada i da kažem da vi imate 80 kuća, gospodine Babiću, da imate 15 firmi u Vrnjačkoj Banji, razumete...
Ali, samo da bih bio jasan, to su stvari koje ne možete dozvoliti vi kao šef poslanika koji se tako ponaša.
Neću vam dozvoliti repliku.
Zoran, po kom osnovu?
Istu povredu Poslovnika reklamiram, kao što je uradio i gospodin Stefanović. To, zaista, u mojem petogodišnjem iskustvu parlamentarnom nisam doživeo, da neko reklamira povredu Poslovnika zbog osećaja da se neko nekome lično obratio, a onda to isto radi.
(Predsedavajući: Niste rekli član.)
Članovi 105, 106, 107, 108, šta god da treba. Gospodine predsedavajući, ja cenim vašu želju da ovo uvedete u neke mirnije i normalnije tokove, a, evo, ulazimo u dvanaesti sat vrlo žučne i burne rasprave, ali je zaista neprimereno za Skupštinu da se reklamira povreda Poslovnika zbog ličnog osećaja ili pogleda, eventualno upućenog, a onda se istog trenutka ista ta stvar radi i direktno se obraća drugom narodnom poslaniku. Molim vas da to, gospodine predsedavajući, sankcionišete.
Reč ima Ivan Karić. Izvolite.
Zahvaljujem se, uvaženi predsedavajući. Uvaženi ministre, ono o čemu celokupna javnost govori poslednjih mesec dana uglavnom, i pozicija i opozicija, i čini mi se da do sada nije bilo političkog pitanja po kome je ostvarena takva saglasnost opozicije i pozicije, to je potreba osnivanja novog ministarstva zaštite životne sredine kao samostalnog ministarstva.
Ono o čemu se, međutim, veoma glasno govori, to su ekonomske slobode. O tome se priča na sve strane, međutim, zaboravlja se da u 21. veku ekonomske slobode podrazumevaju ekološke slobode i ekološke potrebe građana i građanki jedne zemlje. Nikada do sada, čini mi se, nije se dešavalo da iza jedne inicijative, koju smo mi započeli još pre godinu dana kada smo raspravljali o Zakonu o ministarstvima, Zakonu o Vladi (rekli smo da ne može jedno ministarstvo da bude u tri različita ministarstva, i „Zeleni“ to već godinu dana stalno pričaju), stane veći politički autoritet, međutim, mi nemamo rezultat, nažalost.
Nas očekuje izazov „zelene ekonomije“ i izazov stvaranja jednog kapitalnog fonda, zelenog, investicionog, razvojnog fonda. Nažalost, bez minimalne, efikasne i odgovorne ekološke administracije nećemo uspeti da razvijemo niti „zelene javne nabavke“, niti „zelenu ekonomiju“.
Mene zanima, to bi trebalo da nam objasnite, kako će sada, kao i do sada ove godine, kako će ministarka zaštite životne sredine da kontroliše ministarku energetike, kako će ministar prirodnih resursa da kontroliše ministra rudarstva koji uništava prirodne resurse? Voleo bih da nam date odgovor dokle će trajati ova antiekološka politika Vlade, koliko će trajati nenamensko trošenje ekološkog novca od naknada za zagađenje, a ono traje već godinu dana?
I, samo da vam kažem da ima primera i u Evropskoj uniji: Nemačka ima posebno ministarstvo, Francuska ima posebno ministarstvo. I neke zemlje na istoku imaju posebno ministarstvo, i naša omiljena zemlja na istoku, naravno, ima posebno ministarstvo za zaštitu životne sredine.
Očekuje nas investicija između jedanaest i četrnaest milijardi evra, prema procenama, koliko je potrebno za popravljanje i usaglašavanje standarda i kvaliteta životne sredine u Srbiji. Mi za to nismo spremni i, po svemu sudeći, nećemo ni biti spremni.
Nije hrast kriv što deca nemaju lekove, krivi su nesposobni ministri i nesposobni direktori republičkih fondova. Čuda o kojima se priča su uneta pre godinu dana. Nekim čudom je pre godinu dana neko ministarstvo podeljeno na tri ministarstva; mi smo vas upozoravali pre više od dva meseca, a i pre toga, da ćete udariti u hrast – pazite, ljudi, udarićete u hrast. Vi nas niste slušali.
I sada kada idemo prema EU, a tu vas podržavamo, kao što smo vas podržavali u pregovorima o Kosovu, „Zeleni“ vam kažu – zalutaćete na tom putu, jer nemamo posebno ministarstvo. Koliko god vam se činila beznačajna tema zaštite životne sredine, ona će činiti više od 30% svih pregovora.
Na kraju krajeva, nije važno da li ćemo stići u EU ili nećemo, najvažnije je pitanje kako ćemo popraviti stanje i kvalitet životne sredine u Srbiji, kako ćemo izlečiti građane. Onda ćemo, valjda, sami po sebi stići i u Evropsku uniju. Trebalo bi da mi nju dovedemo ovde, a ne da se trudimo da mi idemo tamo, ne čineći ništa. Ne smemo da čekamo skrštenih ruku naredne tri godine bez ministarstva ekologije. Onda ćete se pitati – kako to da je ekologija ovako važna, a mi nemamo posebno ministarstvo?
Zbog toga još jednom apelujemo da se ministarstvo za zaštitu životne sredine i prirodne resurse što pre oformi. Taj predlog postoji i kod predsednika Vlade, pre tri meseca su „Zeleni“ to poslali, i kod potpredsednika Vlade. Možemo da vam pomognemo svakog trenutka da to ministarstvo napravimo prema evropskim standardima, ali, očigledno, vama pomoć nije potrebna.
Reč ima narodni poslanik Maja Videnović. Izvolite.
Poštovani gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas je na dnevnom redu obmanjivanje građana, u formi koja zaista jako dugo nije viđena.
Danas je na dnevnom redu zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Na početku moram da postavim pitanje – da li je moguće da je danas u Srbiji najvažniji zakon o kojem parlament treba da raspravlja Zakon o ministarstvima? Da li je moguće da ne postoji važniji problem i važnija tema oko koje bi se narodni poslanici okupili i razgovarali?
Zašto danas raspravljamo o Zakonu o ministarstvima kao uvodu u rekonstrukciju Vlade? Pa, zato što je danas u Srbiji šest meseci najvažnija tema rekonstrukcija Vlade. Tu temu su pokrenuli sami pripadnici Vlade; tu temu su pripremili oni koji Vladu čine, oni koji su za sopstvenu vladu govorili da je to najbolja vlada u prethodnih dvadeset godina, a za ljude koji je čine da su to najbolji ministri koje je Srbija imala u prethodnih dvadeset godina. Dakle, ti isti, najbolji ministri, iz najbolje Vlade koju je Srbija imala u prethodnih dvadeset godina, predlažu rekonstrukciju i zalažu se da ona bude temeljna, dubinska, suštinska, vrednosna.
Danas se, zapravo, zauzimaju predizborne pozicije jer je više nego jasno da je Vlada pala. Biće formirana za narednih nekoliko dana, koliko je još potrebno da nađete ljude koje ćete predložiti i da nađete usput i plan i program, koji tražite na način koji je uvredljiv i za politiku koju ćete sprovoditi, a i za ljude koje ćete predložiti. Biće formirana neka nova vlada, sa nekom očito novom, rekonstruisanom politikom, koja nije dobila podršku građana na izborima.
Da nije u pitanju obmanjivanje građana, vi ćete me demantovati najjednostavnijim odgovorima na samo nekoliko pitanja. S obzirom na to da je ovo obmanjivanje građana i zamajavanje koje traje već šest meseci, samo postavljam nekoliko pitanja.
Zašto će neki ministri biti smenjeni? Zato što su radili loše? Mislim da ste dužni da kažete građanima zašto su tačno radili loše, zapravo, šta je bilo loše u njihovom radu. Da li ih možda smenjujete zato što su radili dobro, ali može bolje, kako nevešto pokušavaju da nas ubede kolege iz najveće stranke na vlasti? Da li to znači da su oni koji ostaju radili odlično, da od njih boljeg nema i da niko ne može bolje?
Da li to znači da Velimir Ilić, na primer, ne može bolje? Od onoga kako on radi, ne postoji mogućnost da neko radi bolje? Od Bačevića nema boljeg? Ne postoji bolji stručnjak koji bi smislio potrebniji i neophodniji za Srbiju megalomanski projekat.
Dinkić je radio loše i zato ste ga izbacili, a za sve to loše ste godinu dana vi glasali. U svemu tome lošem ste učestvovali i sve to loše podržavali.
Zašto će biti smenjen ministar Petković, živo me interesuje? Da li će biti smenjen zato što je ćutao kada su se pravili sramni spiskovi nepodobnih kulturnih poslenika? Ili će biti smenjen zato što je nesposoban da reši finansiranje javnih servisa? Ili će biti smenjen zato što je ukinuo finansiranje kulturnih manifestacija od nacionalnog značaja? Recite, zašto će tačno čovek biti smenjen?
Ministar Obradović, za to mi je potpuno nejasno. Zašto će biti smenjen ministar Obradović kada on nije kriv za aferu oko male mature, za koju je, znamo svi, kriva radnica iz štamparije, a on apsolutno ni za šta nije odgovoran? Zašto će biti smenjen tačno ministar Obradović? Da li zbog toga što učenici na testovima ostvaruju najlošije moguće rezultate? Da li možda zato što je nikad manji budžet za nauku i obrazovanje? Da li možda zato što su po prvi put naučnici na ulicama?
Mislim da ste građanima, ne nama, dužni odgovor, posle šest meseci zamajavanja, zašto će tačno ovi ministri biti smenjeni. Ukoliko bežite od činjenica da su oni radili loše ili od činjenica da su radili dobro, a da može bolje, onda dolazimo u situaciju da je to moguće da se radi zbog toga što je tako hteo jedan čovek. To je jedan čovek koji za ovih godinu dana odlučuje, od izmeštanja hrasta, od nivoa aflatoksina, za koji danas čujemo da je zapravo izmišljen... Samo bih volela da informišete i zemlje u regionu i zemlje EU da je ta afera oko aflatoksina, koja je obuhvatila i njihovo područje, izmišljena samo u Srbiji. To je čovek koji odlučuje o Kosovu i Metohiji. To je čovek koji odlučuje o situacijama u fudbalskim klubovima. To je čovek koji odlučuje o lečenju dece u inostranstvu, ne po našim tvrdnjama, nego po priznanju direktora Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Ne može se ovo društvo menjati, modernizovati, niti Srbija može biti zemlja koja napreduje ka EU ukoliko najvažnije i sve odluke u ovoj zemlji donosi jedan čovek.
Dakle, ovih godinu dana, koje vi obeležavate svečano, sopstvenim smenjivanjem, jeste godinu dana zamajavanja javnosti. S druge strane, imamo činjenicu da ne postoji danas ni jedna jedina oblast u Srbiji u kojoj se živi bolje i u kojoj je nešto poboljšano u odnosu na prethodnih godinu dana, nijedna. Naprotiv. Nikakva istraživanja javnog mnjenja, po kojima imate 128%, realnost u Srbiji ne mogu da promene. Vas demantuje realnost.
Realnost jeste da je ovo definitivno najgora vlada od 2000. godine. Danas je Srbija zemlja koja ne reaguje na ugrožavanje ljudskih prava. Danas je Srbija zemlja koja ćuti kada se prave spiskovi nepodobnih, izdajničkih pojedinaca. Danas je Srbija zemlja u kojoj su odlučivanja iz institucija izmeštena na stranačke konferencije za štampu i na sednice predsedništava i glavnih odbora stranaka koje, na sreću ili na žalost, imamo priliku da gledamo na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Danas je Srbija zemlja u kojoj se smenjuje guverner Narodne banke, u kojoj se smenjuje predsednica Vrhovnog kasacionog suda, u kojoj se ćuti na napade na predstavnike nezavisnih tela, u kojoj se kriminalci amnestiraju (posledično, imamo duplo povećan broj krivičnih dela ubistava i razbojništava na ulicama), u kojoj postoji sprega između pojedinih tabloida i medija, te tako postoji medijski linč, gde se ljudi optužuju preko medija, njima se sudi bez dokaza. To je zemlja u kojoj još nismo dobili datum za početak pregovora, odnosno dobili smo ga ali niko danas ne ume da kaže koji je to tačno datum; zemlja u kojoj su se utišale kritike, u kojoj se za sve pita jedan čovek. To je zemlja koja srlja u jednoumlje.
Od rešavanja svih ovih problema (prosto želim da ostavim kolegama vreme da i oni kažu neku reč, a imali bismo, nažalost po građane Srbije, da ih nabrajamo onoliko), vi ste izabrali da građanima ponudite, na sopstvenu godišnjicu, kada se smenjujte, ovaj cirkus od rekonstrukcije, prilikom koga ste sami o sebi govorili najbolje.
Mi smo vama govorili prethodnih godinu dana, ukazujući na štetne posledice onoga što vi činite. Građani o vama govore svakoga dana, kada odu u prodavnicu ili na pijacu; pacijenti kada čekaju terapiju ili pokušavaju da nađu lek; učenici kada se preispituju da li se uopšte isplati učiti i raditi; roditelji kada su u strahu da li će se njihova deca bezbedno vratiti.
Vi ste o rekonstrukciji rekli najbolje, optužujući jedni druge i preteći u toku ove rekonstrukcije. I dan-danas imamo izjave da ova rekonstrukcija niti je temeljna, niti suštinska, jer ministar policije ostaje ministar policije, on je premijer; niti rekonstrukcija uopšte postoji zato što prvi potpredsednik Vlade nije premijer. Dakle, ovo je farsa i iz svega ovoga što sam iznela svakom čoveku danas u Srbiji je jasno da jeste u pitanju obmanjivanje građana. Hvala vam na pažnji.
Pošto narodni poslanici Aleksandar Senić i Jelena Trivan nisu tu, reč ima narodni poslanik Srđan Milivojević.
Preostalo vreme vam je dva minuta i trideset sekundi.
Hvala, gospodine predsedavajući. Gospodine ministre, ovaj predlog zakona o ministarstvima koji je danas na dnevnom redu rezultat je devetomesečnih porođajnih muka, koje donošenjem ovog zakona nisu okončane. U istoriji parlamentarizma nije se desilo da jedna vlada pada devet meseci. Pad ove vlade počeo je donošenjem budžeta promašenog za milijardu evra, i još uvek traje.
Vi ste verovatno kandidati za najgoru vladu u 21. veku. To nije čudo, jer ovu vladu, okosnicu ove vlade čine one stranke koje su činile ne najgoru vladu 20. veka, ono je bila, prošli put, najgora vlada od kad su Južni Sloveni došli na Balkan. Goru upravu Srbija imala nije. Gore ljude od tih koji su tako loše vodili računa o državnim i nacionalnim interesima nismo mogli da nađemo.
Kada danas govorite o opljačkanim parama, znate, neko će te pare da vrati. Sudiće mu se – ukrao si toliko. Doneli smo Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom, ali, nažalost, mrtvi iz grobova ustati neće. Neće ustati žrtve politike Karlobag–Karlovac–Ogulin–Virovitica, nikada.
Danas, kada tvrdite da je najveći domet ove vlade to što ste ostvarili neverovatna dostignuća na putu evropskih integracija, u ime istine, u ime pravde, u ime iskazanih i 5. oktobra potvrđenih slobodarskih težnji građana Srbije, moram da vas pitam – ko je devedesetih građane Srbije koji su se zalagali za evropsku budućnost nazivao izdajnicima i stranim plaćenicima? Ko je sakatio, ubijao i u crno zavijao milione građana ove zemlje koji su verovali da je mesto Srbije u Evropskoj uniji? Zbog koga i zbog čije politike su građani ove zemlje trpeli sankcije? Zbog Dragoljuba Mićunovića, Borisa Tadića? Da nije bilo zbog Zorana Đinđića, Slavka Ćuruvije, Ivana Stambolića? Da li ste čuli možda završne reči za ubistvo tih ljudi? Da li poznajete neke od tih koji su pomenuti u završnim rečima tužilaca i sudija?
Moram da vas pitam danas, kada tako slavodobitno govorite da ste vi najzaslužniji za evropsku budućnost Srbije, da li vi pamtite svoje političke biografije do 2000. godine? Trebale su vam dvadeset tri godine da shvatite da je budućnost Srbije u EU. Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Bajro Gegić. Pet minuta vam je na raspolaganju. Izvolite.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, Stranka demokratske akcije Sandžaka učestvuje u Vladi Republike Srbije od 2005. godine, a od 2008. godine predsednik stranke gospodin Sulejman Ugljanin je ministar bez portfelja zadužen za razvoj nedovoljno razvijenih područja i rukovodilac vladine kancelarije formirane za tu namenu.
Stranka demokratske akcije je ušla u Vladu Republike Srbije sa namerom da pomogne u rešavanju mnogih problema koji su prisutni u našem društvu, da pomogne što bržem i efikasnijem priključenju naše zemlje EU, da zaštiti i unapredi prava Bošnjaka, obezbedi brži razvoj nerazvijenih područja, a posebno regije Sandžaka.
Kancelarija za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja bavi se područjem koje obuhvata 46 opština sa oko milion stanovnika. Stepen razvijenosti tih opština je ispod 60% republičkog proseka. Prema podacima Agencije za privredne registre, iznos podsticajnih sredstava plasiranih u nedovoljno razvijene opštine u 2012. godini je 3,15% ukupnih sredstava plasiranih u Republici Srbiji i od 2010. godine pa nadalje taj procenat je stalno u padu. Iznos podsticaja za nedovoljno razvijena područja po glavi stanovnika je 9.797 dinara u 2012. godini, dok je u ostatku Srbije taj iznos 19.930 dinara.
Prema podacima Agencije za privredne registre, broj privrednih društava i preduzetnika u nedovoljno razvijenim opštinama stalno opada. Tako je, primera radi, broj preduzetnika u 2005. godini bio 3.943, a u 2013. godini 1.868. Broj privrednih društava je 2005. godine bio 441, a ove godine 207. Od 173 strane direktne investicije od 2000. godine, svega tri su se odnosile na nedovoljno razvijene opštine, u ukupnom iznosu od 14.000.000 evra, što je 0,001% ukupnih stranih direktnih investicija.
Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza dodeljuje u okviru svojih programa od 4.000 do 10.000 evra po radnom mestu. Prosečan iznos sredstava koji je do sada dodeljen u nedovoljno razvijenim opštinama iznosi 4.750 evra.
Ukupan budžet Kancelarije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja u ovoj godini je 487.263.000 dinara ili 0,047% budžeta Republike Srbije.
Lako je zaključiti da se nerazvijena područja uz ovakav odnos društva i sa ovako skromnim budžetskim sredstvima Kancelarije ne mogu razviti ni održivo, niti bilo kako. Naprotiv, razlika u razvijenosti između ovog područja i ostalog dela Srbije će se stalno uvećavati, i uvećava se.
Zbog svega toga, ministar Ugljanin je podržao inicijativu za rekonstrukciju Vlade i dao konkretan predlog. Kancelarija za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja treba da preraste u ministarstvo, sa većim nadležnostima i budžetom, ili da se pripoji nekom drugom ministarstvu, jer bi samo tako mogla da odgovori nameni za koju je i formirana. U ovom predlogu zakona koji je pred nama toga nema, ali mislim da nije kasno i da bi taj predlog trebalo prihvatiti.
Bez obzira na to, mi ćemo u danu za glasanje glasati za ovaj zakon jer verujemo da će Vlada Republike Srbije prepoznati potrebu bržeg razvoja nedovoljno razvijenih područja i ubuduće za tu namenu izdvojiti znatno više novčanih sredstava. Hvala vam.
Hvala i vama. Reč ima narodni poslanik Momo Čolaković.
Poštovani predsedavajući, predsedništvo, gospodine ministre sa saradnikom, uvaženi narodni poslanici, postavio sam sebi pitanje pre nego što sam ustao da li ima bilo šta novo da se kaže u vezi sa predlogom zakona o razdvajanju ova dva ministarstva, odnosno o ministarstvima, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Konstatovao sam da baš nema mnogo šta da se doda, zbog toga ću vrlo kratko govoriti.
Pre svega, želim da izrazim zadovoljstvo, u ime poslaničke grupe, zbog toga što je naša ideja od pre tri-četiri meseca sazrela i prihvaćena – da se ova dva ministarstva formiraju od jednog ministarstva. Mi smo to pokrenuli zbog toga što mislimo da su u ovim oblastima i ovim funkcijama države najveći problemi, a ne zbog toga što smo mislili da neko to loše vodi. To moram javno reći.
Zbog toga mislimo da treba ovaj zakon podržati i podržavamo argumente koje je ministar izneo u vezi sa Predlogom zakona. Koji su razlozi, danas je bilo puno reči o tome. Dodaću dva o kojima nije bilo reči.
Prvi je taj da su ove dve državne funkcije veoma značajne, bitne; one opredeljuju tok daljih reformi, svih o kojima je ovde bilo reči. Mnogo ćemo lakše rešavati reforme i obrazovanja, i zdravstva i, kako neko ovde pomenu, penzijskog i invalidskog osiguranja i svih drugih funkcija države ako budemo rešili ekonomske probleme, probleme proizvodnje i probleme zaposlenosti i stvorili preduslove i materijalnu osnovu da ovo drugo rešavamo, a ne obratno.
U tom kontekstu, samo bih replicirao jednom od narodnih poslanika koji je pomenuo reformu penzijsko-invalidskog osiguranja i po ko zna koji put zloupotrebio skupštinsku govornicu da pomene PUPS i Milana Krkobabića. Za nas je to neprihvatljivo, nedopustivo i za svaku osudu.
Drugi razlog je... Mi očekujemo da se u četvrtak ili petak otvori rasprava o rekonstrukciji Vlade i personalnim rešenjima i tada ćemo govoriti i insistirati na onome što smatramo najvažnijim, vezano za današnju raspravu o zakonu. Za nas je najvažnije i najbitnije – privredna reforma, zaposlenost i rešavanje problema mladih ljudi. U tom kontekstu, posebno insistiramo na socijalnoj politici, ostvarivanju svih stečenih prava svih građana ove države i najvećoj mogućoj brizi o najsiromašnijim građanima ove države, o čemu danas nije bilo mnogo reči, zbog politikantstva.
Zbog toga mislimo da bi bilo jako dobro da se na sednici koja predstoji drugačije ponašamo, da se pripremimo drugačije nego što smo danas i da tada govorimo o stvarnim zahtevima i budućnosti ove naše prelepe države. Zahvaljujem na pažnji.
Reč ima Vladimir Ilić. Imate osam minuta na raspolaganju.
Nadam se da ću biti kraći od toga. Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, drage kolege, danas je gospodin Čedomir Jovanović rekao jednu stvar o kojoj skoro čitav dan razmišljam. On je rekao da je najvažniji resurs Srbije u ovom trenutku vreme. To je jedna velika istina. Dakle, Srbija ima gotovo sve, ali nema više vremena.
Kakva je korist za građane Srbije od današnjeg dana i današnje rasprave? Složićemo se svi – nikakva. Čije smo vreme danas potrošili? Evo, dvanaest sati raspravljamo. Potrošili smo naše vreme, ali smo za to dobro plaćeni; dakle, nismo, bar što se nas lično tiče, ovde džaba sedeli, dobićemo plate i dnevnice za to što smo radili. Potrošili smo i vreme građana Srbije. I, što kaže narod, ni po jada za današnji dan, to je samo jedan dan; kada smo već kod vremena, potrošene su silne godine. Dvadesetak godina se na sličan način ovde odvijaju jalove rasprave, bez efekata i bez rezultata.
Kada smo kod vremena, sutra će biti tačno trinaest meseci otkako je formirana Vlada, 390 dana, a ideja rekonstrukcije je stara 170 dana, to će sutra biti to vreme.
Zamišljeno je da ta rekonstrukcija bude dubinska, temeljna i suštinska. Sudeći po tekstu zakona koji je danas pred nama, očigledno da neće biti takva. Moram da priznam, uvaženi ministre, danas se većina ovde složila oko toga, i sam tekst zakona ostavlja utisak da je pisan navrat-nanos, na brzinu.
Ako obratite pažnju na obrazloženje zakona, u njemu stoji: „Poštujući načelo racionalnosti, donosi se ovaj zakon...“, a načelo racionalnosti, kako ga vi ovde predstavljate, znači da umesto 17 ministarstava ima 18 ministarstava. Dakle, po tom načelu kako je ovde predstavljeno, ispada da je manje veće od većeg, a da je veće manje od manjeg, pa ko razume.
Zakon jeste pisan na brzinu; imaćemo prilike da u raspravi o pojedinostima razgovaramo o tome kakva su rešenja ponuđena. Ono što je ključno jeste razdvajanje Ministarstva finansija i privrede. Možda neko misli da je to dobro, ja sam siguran da je to loše. Svejedno ko će biti personalno rešenje za budućeg ministra finansija ili privrede, mislim da bi bilo daleko praktičnije da je ovo ostalo isto. Jer, u uslovima ekonomske krize ministar finansija i ministar privrede moraju da budu vrhunski sinhronizovani. Najbolje je kad je to objedinjeno u jednoj ličnosti, iz jednostavnog razloga što se mere koje se donose u ministarstvu finansija u najvećem obimu odnose na privredu. Ukoliko neko želi da napravi dobar privredni ambijent, da ne optereti privredu previše, a da pri tom obezbedi stabilnost u javnim finansijama, mora da ima tu vrhunsku sinhronizaciju. Ako imate dva ministra u ovim okolnostima, mnogo je teže postići ravnotežu i konsenzus oko toga.
Čuli smo danas opravdane primedbe kada je u pitanju ministarstvo ekologije, koje kao takvo nije definisano, i složiću se da ste mogli da ponudite bolje rešenje.
Ali, očigledno je da ovaj zakon ne oslikava tu težnju da rekonstrukcija bude suštinska, dubinska i temeljna. Radi se, zapravo, o jednoj personalnoj rekonstrukciji. Mi zaista nemamo ništa protiv toga. Nemamo razloga, kao Ujedinjeni regioni Srbije, da budemo nezadovoljni, niti ljuti, jer nismo u koaliciji. Naši partneri su odlučili da nastave dalje sami i mislim da je to politički korektna odluka. Možda nije trebalo baš da nas toliko dugo zamajavaju sa pričom o suštinskoj rekonstrukciji, ali, bilo kako bilo, mislim da su nam na neki način učinili i uslugu. U najmanju ruku, vreme koje je pred nama pokazaće šta je bila ključna ideja rekonstrukcije i mi ćemo biti, bar u narednom periodu, rasterećeni. Jedno veliko breme odgovornosti će sići sa naših leđa. Razbiće se i neke predrasude i stereotipi koji se vezuju za Ujedinjene regione Srbije.
Mi nemamo razloga da budemo razočarani. Mislim da smo dobro radili. Bili smo korektni koalicioni partneri, nisam čuo danas nijednu suštinsku primedbu u odnosu na nas. Neću ponavljati rezultate koje su Ujedinjeni regioni Srbije i naši ministri postigli za ovih godinu dana, samo ću spomenuti da više od trećine svih zakona koji su ovde izglasani jesu zakoni koje smo mi predložili.
Na kraju, želim iskreno i od srca, pre svega zbog građana Srbije, da poželim uspeh rekonstruisanoj vladi, jer je njen uspeh pre svega u interesu Srbije i njenih građana. Mi ćemo meriti efekte i rezultate nove, rekonstruisane vlade ne prema tome šta ko govori šta će raditi, nego prema onome kako će raditi i prema rezultatima.
Dakle, ja želim premijeru da ova vlada bude nazvana vladom premijera Dačića, kao što je to slučaj sa prethodnim vladama, od Marjanovića, Đinđića, Koštunice, Cvetkovića.
(Predsedavajući: Vreme.)
Skratiću, pošto smo ušli već u dvanaesti sat. Zaista želim uspeh ovoj vladi, pre svega zbog građana Srbije. Hvala.
Hvala i vama. Imam samo jednu malu opasku, verujem da je to vaš lapsus. Poslanici ne primaju dnevnice, samo putne troškove.
Pošto na listama , doduše, ima još govornika, bolje da kažem da smo utrošili vreme koje je na raspolaganju. Pre zaključivanja načelnog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika?
Reč ima Vladimir Cvijan.
Uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, dvanaest sati smo diskutovali o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Sad, kada čovek sabere na kraju dana, a ima i više od dvanaest sati, najmanje smo pričali o samom zakonu, najmanje smo pričali o kvalitetnim rešenjima koja ovaj zakon donosi i koja će doneti onog momenta kada bude usvojen.
Nažalost, građani su posle dužeg vremena imali priliku da ponovo gledaju Narodnu skupštinu i verovatno im se nije svidelo ono što su gledali. Videli smo ponovo neku retoriku međusobnog optuživanja, iznošenja proizvoljnih optužbi. To svakako nije nešto što nam je na ugled.
Ali, hajmo još jednom da sublimiramo, da podvučemo crtu, da vidimo zapravo o čemu smo danas razgovarali kada smo govorili o samom zakonu, o kome smo, kažem, najmanje pričali. Zaključili smo da je predloženi zakon, koji je izradilo Ministarstvo pravde, zapravo jedan, tehnički i na svaki drugi način, kvalitetan zakon.
Zaključili smo da predlog da se podeli ministarstvo finansija i ministarstvo privrede, odnosno da sada imamo ta dva ministarstva jeste jedan predlog koji je i ranije imao podršku i u stručnoj javnosti i u političkoj javnosti. Legitimno je reći da je to možda i pogrešan potez, ali mislim da svi treba da podržimo da se jedno takvo rešenje makar isproba, da prosto vidimo kako će to rešenje u praksi funkcionisati.
Poslanička grupa SNS u potpunosti smatra da je dobro rešenje da to zaista ogromno ministarstvo, sa ogromnim brojem nadležnosti, bude podeljeno na dva ministarstva, da dva stručnjaka, dve grupe stručnjaka zajedno probaju da posao odrade na jedan bolji način.
Moram reći da je izuzetno dobro što je dijaspora prepoznata na jedan kvalitetniji način, kad govorimo o nadležnostima Ministarstva spoljnih poslova.
Takođe moram reći da je dobro da su nadležnosti Ministarstva pravde u oblasti svojinskih odnosa precizno prepoznate. To je i do sada bila praksa, ali sada ćemo imati preciznije prepoznate te nadležnosti u Zakonu o ministarstvima.
Kada se sve sabere i oduzme, da vidimo koje smo kritike čuli. Čuli smo krajnje legitimnu kritiku da je, recimo, trebalo uneti u tekst Zakona o ministarstvima i ministarstvo za zaštitu životne sredine. Generalno, to nije loša ideja. Čuli smo i kritiku da je trebalo uneti posebno ministarstvo za evropske integracije. Srpska napredna stranka podržava evropske integracije i, generalno, to nije loša ideja. Čuli smo ideju da je trebalo uvesti i posebno ministarstvo za zaštitu ljudskih prava. Podržavam, i to je dosta dobra ideja. Čuli smo ideju da je trebalo uvesti posebno ministarstvo vera. Pa, ni to nije loša ideja, zašto da ne? Stepen verskih prava u Srbiji je zaista na veoma visokom nivou, to nam i Evropa poručuje, ali ne bi bilo loše da imamo i posebno ministarstvo.
Sad pitam opoziciju, koliko to onda ministarstava treba da imamo? Po nekim procenama, ako bismo pažljivo sagledali sve amandmane koji su podneti ovim povodom, Srbija bi trebalo da ima Vladu sa jedno 35 ministarstava. To nije u skladu sa politikom Srpske napredne stranke, moram reći, ni u skladu sa politikom drugih stranaka, da troškove državne uprave treba smanjivati.
Zato treba podržati ideju Ministarstva pravde i Vlade koja je predložila ovaj zakon, a to je da se napravi Vlada sa 18 ministarstava, što je, da budem iskren, kad pogledamo uporednopravno i u regionu, jedna sasvim, sasvim optimalna cifra.
Dobro je što će, naravno, nastaviti da postoji i Kancelarija za dijasporu, jer potpuno su odvojena pitanja nadležnosti Kancelarije, u skladu sa Zakonom o dijaspori i Srbima u regionu, i Ministarstva spoljnih poslova. Naravno da će oni koji su do sada bili zaposleni i dalje biti zaposleni; mi poštujemo Ustav, poštujemo princip stečenih prava. Naravno da će arhive biti preuzete da bi se na taj način rešili zahtevi građana, molbe, žalbe i sve ostalo o čemu nadležni organi odlučuju.
Trideset i nešto amandmana je podneto. Iskreno se nadam da će za dva dana, kada bude diskusija o tim amandmanima, diskusija biti kulturnija, da će diskusija zaista biti usredsređena na ono što ti amandmani predlažu, odnosno na ono što u zakonu piše, da se nećemo baviti tabloidnim pisanjem, da se nećemo baviti optužbama da li je neko uradio ovo ili ono, da se nećemo baviti optužbama da je neko kriv, a da presude nema. Toga smo se nagledali 2011. i 2012. godine, mislim da konačno s tom praksom treba da prestanemo.
Nema spora da će zakon u ovom tekstu Srpska napredna stranka, naravno, podržati u danu za glasanje. Ako neki od amandmana mogu da doprinesu da tekst bude kvalitetniji, siguran sam da će takvi amandmani biti prihvaćeni. U svakom slučaju, svi amandmani će biti pažljivo pročitani.
Još jednom da ponovim, sve čestitke Ministarstvu pravde, ministru Selakoviću i njegovom timu na izradi ovakvog zakona, koji je po svim kriterijumima dobro napisan, evropski napisan, koji je prošao sve nadležne odbore Narodne skupštine. Moram da podsetim, Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo je jednoglasno ovaj zakon ocenio kao zakon u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom, Odbor za pravosuđe je sa devet glasova za i svega tri glasa protiv takođe usvojio ovaj zakon, tako da su sve procedure i svi evropski standardi ispunjeni do kraja. Hvala svima.
Reč ima narodni poslanik Janko Veselinović. Imate šest minuta na raspolaganju, izvolite.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ponoviću nekoliko rečenica koje sam izrekao, a ministar je na tren imao obavezu da izađe.
Dakle, uvaženi ministre Selakoviću, ne sporim kvalitet zakona koji ste vi stavili u proceduru u Narodnu skupštinu. Demokratska stranka je, opet ću ponoviti, za razliku od vaše stranke kada ste bili u opoziciji, bila konstruktivna opozicija, vrlo često je glasala za zakone za koje smo smatrali da nude dobrobit građanima Srbije i da su na evropskom putu. To nije sporno. Vrlo često se na odborima vodila konstruktivna rasprava i vrlo često ste vi prihvatali naše amandmane.
Ono što vama u Ministarstvu pravde ne možemo da oprostimo, to je Zakon o amnestiji. Tu smo lomili koplja, sećate se, u raspravi. To ćemo, dok ste god na mestu ministra, da vam prigovaramo, i vama, i vašem predsedniku stranke i predsedniku Vlade. To je bio loš zakon, u loše vreme.
Druga stvar preko koje ne možemo da pređemo jeste činjenica da su ključni, sistemski zakoni, koje ste najavljivali, stigli u Skupštinu, pa su potom vraćeni i nikad više se nisu našli na dnevnom redu Narodne skupštine. Kakvi problemi postoje, vezano za te zakone, nama nije jasno. Ali, činjenica je da se ti zakoni nisu našli pred narodnim poslanicima. Ukoliko se nađu i ukoliko budu prihvatljivi za Demokratsku stranku, mi ćemo opet biti konstruktivni u toj raspravi.
Međutim, možemo vam danas obećati, vama i vašoj stranci, da nećemo ćutati na poništavanje odnosno unižavanje nezavisnih institucija, pravosudnog sistema, drugih institucija koje bi trebalo da budu nezavisne, kao što su zaštitnik građana, Agencija za borbu protiv korupcije, da ne nabrajam, a koje je, po nama, vaša stranka ugrozila, odnosno vladajuća koalicija.
S druge strane, nećemo, predsedavajući, ni vama ni predsedniku Skupštine dozvoliti više da narodni poslanici vladajuće koalicije, u nedostatku argumenata da zaštite, odnosno da odbrane neodbranjivo... Ovaj zakon jeste prazan skup. On je pravnički korektno napisan, nije to sporno, ali je prazan skup.
Šest meseci ste pričali o rekonstrukciji, da bismo dobili zakon kojim jedno ministarstvo delite na dva i ono što ste nam objasnili o nekim novim nadležnostima. Nismo očekivali, posle godinu dana nikakve vladavine, vladavine jednog čoveka koji je instrumentalizovao medije, policiju, sve nezavisne institucije radi pravljenja svog imidža... Vi ste ponudili jedan zakon koji ne nudi rešenja.
Nadam se da će novi ministri, verujte mi da delim vašu želju, da budu bolji od starih i da ste našli ministre koji će sledeću maturu sprovesti kako treba, da ste našli ministre koji će smanjiti nivo aflatoksina, isplatiti premije poljoprivrednicima, koji će nastaviti sa projektima koje je Demokratska stranka započela.
Ali, Demokratska stranka više nema pravo da ćuti o vašem nakaradnom odnosu prema parlamentu, u kome se svaka kritika smatra vređanjem nekog kulta koji ne sme da se pominje niti kritikuje, o politici koja vodi ka unižavanju, ka uništavanju opozicije. Nas se ne tiče šta vi radite sa vašim koalicionim partnerima i na koji način pregovarate, ali mi (nadam se ni ostale opozicione stranke) nećemo ćutati kada mi pričamo o zakonu, o rekonstrukciji, odnosno o Zakonu o ministarstvima, a vi pričate o penjanju na vrhove. Sat ili dva pričate o tome ko se popeo na koji vrh, i na drugi način skrećete temu.
Tema danas jeste ova vlada, dosadašnji rad Vlade, način na koji želite da je prekomponujete, način na koji ćete u petak predložiti koji će ljudi voditi tu vladu. Nas interesuje kako će Srbija izgledati u 2014. godini, da li će narod, građani Srbije živeti bolje ili ćemo ići dalje u sunovrat u svim oblastima koje su vas zabolele kada sam ih pomenuo.
Uvaženi ministre, molimo vas da uvažite amandmane koje smo podneli, odnosno koje smo hteli da podnesemo. Nismo sigurni da su oni završili u Vladi zbog toga što smo imali malo vremena da bismo adekvatno amandmane priložili; gospodin Đelić je pripremao amandmane, a na pisarnici izgleda nisu primili te amandmane, tako da je to jedan nakaradni odnos prema veoma važnom pitanju. Mislim da je to sramota za ovu skupštinu.
U svakom slučaju, ne očekujte od nas da nećemo brinuti o građanima Srbije, ali ne očekujte od nas ni da ćemo ćutke slušati uvrede koje iznosite na račun Demokratske stranke i opozicije u celini.
Pošto nema više ovlašćenih predstavnika, pitam ministra da li želi reč? Izvolite, gospodine ministre.