Stenografske beleške › Deseti saziv
STENO BELEŠKE, 1. dan
2014-12-26 · Izvorni fajl Skupštine za ovaj dan
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram Dvanaestu sednicu Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2014. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 110 narodna poslanika.
Podsećam vas da je članom 88. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine predviđeno da kvorum za rad Narodne skupštine prilikom utvrđivanja dnevnog reda postoji ako je na sednici prisutna većina od ukupnog broja narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 145 narodnih poslanika, odnosno da je prisutna većina od ukupnog broja narodnih poslanika, i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine, u smislu člana 88. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine.
Saglasno članu 86. stav 2. i članu 87. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu sazvala u roku kraćem od roka utvrđenog u članu 86. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine i, izuzetno, za petak, dakle mimo dana utvrđenih u članu 87. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, zbog potrebe da Skupština što pre razmotri predloge akata iz predloženog dnevnog reda.
Uz saziv ove sednice koji vam je dostavljen sadržan je predlog dnevnog reda sednice.
Pre utvrđivanja dnevnog reda sednice, saglasno članu 92. stav 2. i članu 93. Poslovnika Narodne skupštine, potrebno je da Skupština odluči o predlozima za stavljanje na dnevni red akata po hitnom postupku, predlogu za dopunu dnevnog reda i predlogu za spajanje rasprave.
Vlada je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog zakona o energetici, koji je podnela Narodnoj skupštini 22. decembra 2014. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 133, protiv 6, nije glasalo 12, od 151 narodnog poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.
Poslanička grupa Jedinstvena Srbija je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog odluke o izmenama i dopunama odluke o izboru članova i zamenika članova odbora Narodne skupštine Republike Srbije, koji je podnela Narodnoj skupštini 22. decembra 2014. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 17, nije glasalo 134, od 151 narodnog poslanika.
Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Vlada je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevno red Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Demokratske Narodne Alžirske Republike u oblasti zdravlja životinja.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za dva, protiv dva, nije glasalo 147, od 151 poslanika.
Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Vlada je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Kabineta ministara Ukrajine o saradnji u oblasti biljnog karantina i zaštite bilja.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za tri, protiv dva, nije glasalo 147, od 152 poslanika.
Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Grupa od 122 narodna poslanika poslaničke grupe Srpske napredne stranke je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog zakona o izmena zakona o planiranju i izgradi, koji je podnela Narodnoj skupštini 23. decembra 2014. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 134, protiv šest, nije glasalo 13, od 153 poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.
Vlada je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije o pravilima za sprovođenje finansijske pomoći Evropske unije Republici Srbiji u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II), koji je podnela Narodnoj skupštini 24. decembra 2014. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 143, nije glasalo 12, od 155 narodnih poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.
Grupa od 123 narodna poslanika poslaničke grupe Srpska napredna stranka je predložila da se, po hitnom postupku, stavi na dnevni red Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine nad objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, koji je podnela Narodnoj skupštini 24. decembra 2014. godine.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 138, protiv devet, nije glasalo 11, od 158 poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević, na osnovu člana 92. stav 2. i 4. Poslovnika, Narodnoj skupštini predložili su da se dnevni red sednice dopuni tačkom Predlog zakona o dopunama Zakona o visokom obrazovanju koji su podneli Narodnoj skupštini 26. septembra 2014. godine.
Da li narodni poslanik Vladimir Pavićević želi reč? (Da.) Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice Narodne skupštine gospođo Gojković, predlažem narodnim poslanicima da se u dnevni red Dvanaeste sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije uvrsti i Predlog zakona o dopunama Zakona o visokom obrazovanju koji smo u Narodnu skupštinu uputili narodni poslanik Zoran Živković i ja, 26. septembra ove godine. Dakle, poštovana gospodo, pre tačno tri meseca.
Ovim predlogom dopuna Zakona o visokom obrazovanju mi predlažemo narodnim poslanicima da se član 4. Zakona o visokom obrazovanju, kojim se definišu principi visokog obrazovanja, doda jedan veoma važan princip na kojem mora da se temelji jedan sistem visokog obrazovanja, jedne savremene demokratske države, a to je poštovana gospodo princip akademske čestitosti.
Podsećam da se među principima visokog obrazovanja u članu 4. Zakona o visokom obrazovanju navode – akademske slobode, autonomija, jedinstvo nastave i naučnoistraživačkog, odnosno umetničkog rada, otvorenost prema javnosti i građanima, uvažavanje humanističkih i demokratskih vrednosti nacionalne i evropske tradicije i vrednosti kulturnog nasleđa, poštovanje ljudskih prava i građanskih sloboda uključujući zabranu svih vidova diskriminacije.
Usklađivanje sa evropskim sistemom visokog obrazovanja i unapređivanje akademske mobilnosti, nastavnog osoblja i studenata, učešće studenata u upravljanju i odlučivanju, posebno u vezi sa pitanjima koja su od značaja za kvalitet nastave poštovana gospodo, ravnopravnost visokoobrazovnih ustanova bez obzira na oblik svojine, odnosno na to ko je osnivač, afirmacija konkurencije obrazovnih i istraživačkih usluga radi povećanja kvaliteta i efikasnosti visokoškolskog sistema, obezbeđivanje kvaliteta i efikasnosti studiranja.
Mi smatramo da kao dvanaesti princip, jedan od principa sistema visokog obrazovanja u Srbiji treba da bude akademska čestitost. Ukoliko poštovana gospodo dogovorimo ovde da otvorimo raspravu i o akademskoj čestitosti kao važnom principu sistema visokog obrazovanja, poslali bismo dve važne poruke – prvo da se zakonodavno telo pridružuje jednoj vrsti otpora destrukciji akademske zajednice koja dolazi u jednom strašnom naletu izvršne vlasti. Druga stvar, poručili bismo mladim ljudima koji tek ulaze u svet nauke i istraživanjima, da vredi pošten naučnoistraživački rad poštovana gospodo. Hvala.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 18, protiv dva, nije glasalo 139, od 159 poslanika.
Narodna skupština nije prihvatila ovaj predlog.
Narodni poslanik Katarina Rakić, na osnovu člana 92. stav 2. člana 157. stav 2. i člana 170. Poslovnika Narodne skupštine, predložila je da se obavi zajednički načelni i jedinstveni pretres u Predlogu zakona o energetici, Predlogu zakona o izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, Predlogu zakona o izmenama i Zakona o matičnim knjigama, Predlogu zakona o izmeni i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole i Predlogu zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije o pravilima za sprovođenje finansijske pomoći EU Republici Srbiji u okvirna instrumenta za pristupnu pomoć i pod dva – da li narodni poslanik Katarina Rakić želi reč? (Ne.)
Zahvaljujem. Izvolite.
Samo momenat, sada se prijavite. Izvolite.
Hvala, poštovana predsednice. Smatram da ste povredili član 27. koji govori da je obaveza predsednika Skupštine da se stara o primeni ovog poslovnika vezano za član 157. stav 2. Ja ću pročitati još jednom: Narodna skupština može da odluči da obavi zajednički načelni pretres o više predloga zakona koji su na dnevnom redu iste sednice, a međusobno su uslovljeni ili su rešenja u njima međusobno povezana, s tim što se odlučivanje o svakom predlogu obavlja posebno.
Ja vas pitam – kako su međusobno uslovljena ili povezana rešenja između Predloga zakona o energetici, koji je podnela Vlada, Predloga zakona o izmenama Zakona o matičnim knjigama koje je takođe podnela Vlada, Predloga zakona o izmenama i Zakona o planiranju i izgradnji, koji je podnela grupa narodnih poslanika pre tri dana, Predlog izmena Zakona o izmeni i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenih bez građevinske dozvole, koji su podnela 123 poslanika pre dva dana i Predloga zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije, koji je podnela Vlada pre dva dana.
Znači, ni na koji način ova rešenja ovih zakona nisu međusobno povezana i uslovljena i o njima ne možemo da vodimo zajednički načelni pretres. Ako stavite ovo na dnevni red i na glasanje vi ćete prekršiti član 27. Poslovnika koji vam daje obavezu da se starate o Poslovniku. Ovaj predlog nije u skladu sa Poslovnikom, vi to morate da konstatujete i da ga odbacite.
Na prethodnoj sednici smo imali zajednički pretres o 12 zakona koji je su bili međusobno povezani i uslovljeni i mi nismo stavili ovu primedbu. Danas na dnevnom redu su zakoni koji nikakvu vezu jedni sa drugim nemaju. Jedina želja i vaša namera je da ovo završite za dva dana. Žao mi je, to ne piše u Poslovniku. Kada promenite Poslovnik i stavite da je obaveza da se završi za dva dana, onda možete ovo da stavite na dnevni red.
Vreme vam je isteklo, u skladu sa Poslovnikom.
Nemojte da vičete, molim vas, savršeno rade mikrofoni. Čujem vas, nema potrebe. Povišeni ton ne rešava ništa u parlamentu i u našem društvu.
Dakle ako možemo da pričamo bez vikanja na bilo koga među nama. To je moja molba vama.
Drugo, vi znate dobro Poslovnik, primećujem, poslanik je iskoristio svoje pravo da na osnovu člana 92. stav 2 i člana 157. stav 2. i člana 170. predloži nešto parlamentu.
Dužnost predsednika je da stavi taj predlog na glasanje. Nemojte mahati glavama, dužnost predsednika je da stavi predlog na glasanje.
(Poslanik dobacuje.)
Dobro, znam da vas baš briga, vi ste to rekli da bi novinari nešto zapisali, a šta će predsednik da odgovori to vas baš briga.
Ne možete se javiti na odgovor. Budite molim vas kulturni, malo kulture da završim rečenicu.
Mene su u porodici naučili da sačekam da se odgovori na nešto.
(Marko Đurišić: I mene su naučili u porodici mnogo lepe stvari, samo upućujem na član 27.)
Jel' mogu da završim rečenicu? Budite ljubazni. Ne morate mahati rukama, nema potrebe.
Jel' mogu da odgovorim, da li dozvoljavate poslaniče?
(Marko Đurišić: Naravno.)
Zahvaljujem što mi dozvoljavate da odgovorim na vaše pitanje.
Dakle, poslanica Katarina Rakić je iskoristila svoje pravo, na osnovu odredbi koje Poslovnik dozvoljava, da predloži nešto parlamentu i da parlament odluči da li smatra da treba usvojiti njen predlog ili ne. Dužnost predsednika je da kada utvrđuje dnevni red, da stavlja na dnevni red kao što je stavila na dnevni red po šezdeseti put da se izjasnimo da li predlog izmena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju da se uvrsti ili ne. Parlament ima tu snagu da odredi da li će ili neće.
Sada nastavljamo da radimo po proceduri.
Da li želite da glasamo o ovome što očigledno da nije povreda Poslovnika, ali opet će parlament reći da li jeste ili nije. Ne vi, ne ja, nego parlament.
(Marko Đurišić: Da.)
Glasaćemo o tome.
Reč ima narodni poslanik Janko Veselinović.
Poštovana predsedavajuća, povredili ste član 106. Vi ste rekli za predlog gospodina Đurišića, narodnog poslanika koji je reklamirao očitu povredu i kršenje Poslovnika i to elementarnu povredu Poslovnika u kojoj spajate nespojive tačke dnevnog reda nespojivih predlagača i sve to po zakonima koji nemaju nikakve veze, da je to učinio da bi nešto zapisali novinari, ne zato što stvarno smatra da je povređen Poslovnik. Vi na taj način omalovažavate aktivnost narodnih poslanika, time i Skupštine.
Vi ste rekli da neko viče. Narodni poslanici opozicije moraju da viču da bi ih uopšte čuli i da bi sami sebe čuli zato što narodni poslanici pozicije za vreme dok mi obrazlažemo naše stavove pričaju među sobom, dovikuju se itd. Vi naravno pričate sa kolegama gore za klupom itd. ne obraćate pažnju na ono što mi radimo.
(Predsednik: Izvinjavam se, to nisu kolege za klupom, nego generalni sekretar i zamenik koji su dužni da pomažu predsedniku u radu.)
Razumem, jer ne znate kako da izađete iz ove situacije jer kršite Poslovnik i morate da se konsultujete i to je normalno.
Molim vas da ne obmanjujete javnost kada govorite u mikrofon, obraćajući se javnosti, a ne poslanicima ovde. Dakle, niko nije vikao zato što mu se viče nego zato što ne može da govori i niko nije želeo da kaže nešto radi novinara, nego radi vas, da vas upozori da kršite Poslovnik, a očito ga kršite jer su spojene tačke dnevnog reda koje nije moguće, prema Poslovniku, spojiti.
Zahvaljujem na tome što ste rekli. Neću davati komentar na to.
Naravno, član 106. govori nešto sasvim stoto od onoga što ste vi želeli da kažete. Član 106. govori o tome da poslanik govori samo o tački dnevnog reda. Mi nemamo tačku dnevnog reda. Nismo još usvojili dnevni red.
Znači, prekršili ste Poslovnik vi, ali to nije moguće.
(Janko Veselinović: 107.)
Rekli ste 106. izvinjavam se, odnosilo se samo na 106. Bićemo vrlo precizni, javnosti radi i poslanika radi koji ovde sede i slušaju o čemu mi govorimo pre prelaska na dnevni red.
Što se tiče drugog dela gde ste rekli da poslanik ima pravo, pa dozvolite da i poslanik Katarina Rakić ima pravo da iskoristi član 92. i član 157. stav 2. i član 170. To može nekom da se svidi ili ne svidi, ali poslanica Katarina Rakić je koristila svoje pravo. Nadam se da svih 250 poslanika imaju pravo da koriste svoja prava iz Poslovnika i da to ne može niko da im zabrani. Predsedavajući i predsednik parlamenta im sigurno neće braniti da koriste svoje pravo.
Što se tiče člana 157. lepo i jasno piše, što vi vrlo dobro i znate da pročitate, piše - Skupština može da odluči, znači sačekajmo momenat da Narodna skupština odluči ili ne. Ja sam pravnik, neko možda nije, ne zna toliko dobro da tumači Poslovnik i to nije za zameriti, jer smo mi predstavnici građana a ne profesionalno udruženje ovde.
Znači, birani su najbolji sa lista poslaničkih grupa glasovima građana. Tako da nije zameriti ako neko ne zna dobro da tumači Poslovnik. Izvolite.
Hoćemo li glasati, poslaničke Veselinoviću, o povredi Poslovnika, 106?
(Janko Veselinović: 107.)
Ja se izvinjavam, pričali ste pune dve minute o članu 106.
(Janko Veselinović: Da li mogu da se izjasnim?)
Izjasnite se. Izvolite.
Da, i radilo se o članu 107.
(Predsednik: Ne, ne možemo ispravke vršiti posle vaše rasprave.)
Kako ste vi vršili …(Isključen mikrofon.)
Niste dobili reč da bi diskutovali.
Primena Poslovnika je samo u pitanju na koje vi vrlo rado upozoravate predsednika parlamenta, pa se trudim. Da li još neko ima povredu Poslovnika? Za početak nema. Katarina Rakić ne želi reč.
Stavljam na glasanje predlog poslanice Katarine Rakić o spajanju rasprave. Izvolite.
Za 137, protiv 11, nije glasalo 15, od 163 narodna poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.
Pošto smo se izjasnili o predlozima za stavljanje na dnevni red sednice akata po hitnom postupku, o predlogu za dopunu dnevnog reda i o predlogu za spajanje rasprave, na osnovu člana 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, stavljam na glasanje predlog dnevnog reda u celini.
Za 136, protiv 15, nije glasalo 13, od 164 narodna poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština, većinom glasova, utvrdila dnevni red Dvanaeste sednice Drugog redovnog zasedanja, Narodne skupštine Republike Srbije u 2014. godini u celini.
D n e v n i r e d:
1. Predlog zakona o energetici, koji je podnela Vlada;
2. Predlog zakona o izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, koji je podnela grupa od 122 narodna poslanika Poslaničke grupe Srpska napredna stranka;
3. Predlog zakona o izmenama Zakona o matičnim knjigama, koji je podnela Vlada;
4. Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, koji je podnela grupa od 123 narodna poslanika Poslaničke grupe Srpska napredna stranka;
5. Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije o pravilima za sprovođenje finansijske pomoći Evropske unije Republici Srbiji u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II), koji je podnela Vlada;Prelazimo na rad po utvrđenom dnevnom redu sednice. Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pozvala da današnjoj sednici prisustvuju: Aleksandar Antić, ministar rudarstva i energetike, dr Kori Udovički, potpredsednik Vlade i ministar državne uprave i lokalne samouprave, Jadranka Joksimović, ministar bez portfelja, magistar Mirjana Filipović, državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike, Milovan Filimonović, državni sekretar u Ministarstvu finansija, prof. dr Miloš Banjac, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, Ana Ilić, zamenik direktora kancelarije za evropske integracije, Olivera Gudžulić, načelnik u Ministarstvu rudarstva i energetike, Neda Mijatović Bojanović, šef Odseka za sistemsko upravljanje u oblasti energetike u Ministarstvu rudarstva i energetike i Olga Antić Miočinović, šef Odseka u Ministarstvu rudarstva i energetike.
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni i jedinstveni pretres o predlozima zakona iz tačaka od 1. do 5. dnevnog reda, a pre otvaranja zajedničkog pretresa podsećam vas da shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelnu za poslaničke grupe iznosi pet časova.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Prelazimo na 1-5. tačke dnevnog reda: – PREDLOZI ZAKONA O ENERGETICI, IZMENAMA ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI, IZMENAMA ZAKONA O MATIČNIM KNJIGAMA, IZMENI ZAKONA O POSEBNIM USLOVIMA ZA UPIS PRAVA SVOJINE NA OBJEKTIMA IZGRAĐENIM BEZ GRAĐEVINSKE DOZVOLE I POTVRĐIVANJU OKVIRNOG SPORAZUMA O PRAVILIMA ZA SPROVOĐENJE FINANSIJSKE POMOĆI EU REPUBLICI SRBIJI U OKVIRU INSTRUMENTA ZA PRETPRISTUPNU POMOĆ-IPA II (zajednički načelni i jedinstveni pretres)
Saglasno članu 157. stav 2. i članu 170. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni i jedinstveni pretres o Predlogu zakona o energetici, Predlogu zakona o izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, Predlogu zakona o izmenama Zakona o matičnim knjigama, Predlogu zakona o izmeni i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole i Predlogu zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije o pravilima za sprovođenje finansijske pomoći EU Republici Srbiji u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II).
Da li žele reč predstavnici i predlagač? Javite se kojim redom želite. Izvolite. Reč ima potpredsednik Vlade ministar Kori Udovički.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, na početku ove rasprave u načelu dozvolite mi da dam nekoliko uvodnih napomena u vezi sa predloženim izmenama Zakona o matičnim knjiga koji je donet 2009. godine, a koji je u ovu oblast državne uprave uveo niz značajnih novina.
Predlog zakona, o kome će se danas raspravljati u Narodnoj skupštini, pripremljen je, s jedne strane radi usklađivanja sa odredbama drugog zakona, a s druge strane radi obezbeđenja potrebnih uslova za potpunu automatizaciju matičnih knjiga koje su se do sada vodile isključivo u papirnom obliku.
Naime, odredbe Zakona o matičnim knjigama koje uređuju uslove za obavljanje poslova matičara neophodno je uskladiti sa izmenama Zakona o državnoj upravi, koji je Narodna skupština usvojila ove godine, i to u pogledu uslova koje državni službenik mora da ispunjava - za davanje ovlašćenja, za vođenje upravnog postupka, i odlučivanje o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica.
Predlaže se neophodno usklađivanje uslova za obavljanje poslova matičara sa odredbama zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnoj upravi iz 2014. godine, tako da matičar, odnosno zamenik matičara može biti lice koje ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 180 ESPB bodova na osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju od tri godine društvenog smera.
Takođe, radi obezbeđenja potpune automatizacije matičnih knjiga i vođenja drugog primerka matičnih knjiga, isključivom primenom savremenih sredstava za obradu i skladištenje podataka potrebno je produžiti rok za ispunjenje propisane obaveze imalaca javnih ovlašćenja gradskih i opštinskih uprava u kome bi oni u celini izvršili dostavljanje sadržaja drugog primerka matičnih knjiga u elektronskom obliku ministarstvu nadležnom za poslove državne uprave.
U skladu sa Zakonom o matičnim knjigama iz 2009. godine u propisanom roku od dve godine ministarstvo nadležno za poslove državne uprave uspostavilo je centralni sistem za elektronsku obradu i skladištenje podataka i čuvanje drugog primerka matičnih knjiga, a centralnom sistemu su do sada pristupile sve jedinice lokalne samouprave kojima su povereni poslovi vođenja matičnih knjiga.
Međutim, polazeći od toga da se do donošenja ovog zakona drugi primerak matičnih knjiga vodi isključivo u obliku knjige tvrdog poveza i da se matične knjige ne vode samo u sedištu opštinske, odnosno gradske uprave, već i u matičnim područjima koje određuju skupštine opština, jedan broj organa kojima su povereni poslovi matičnih knjiga do sada nije postigao stepen automatizacije koji je potreban da bi mogli u ostavljenom roku, u ovom od pet godina, da završe u celini propisanu obavezu vođenja drugog primerka elektronskim putem.
Potrebno je istaći da je produženje roka predloženo nakon detaljne analize. Do sada ostvarenih rezultata u ovoj oblasti, naime ceo proces pristupanja opštinskih i gradskih uprava centralnom sistemu i dostavljanja podataka iz matičnih knjiga u ovaj sistem realizovan je fazno i bio je uslovljen prethodnim obezbeđenjem tehničkih pretpostavki za vođenje matičnih knjiga u elektronskom obliku i njihovim povezivanjem u jedinstveni informacioni sistem.
Najveći broj opštinskih i gradskih uprava je centralnom sistemu pristupio u poslednje dve godine propisanog roka, ali, bez obzira na tu činjenicu, od ukupno 1.673 matičnih područja, 1.154 je već u centralnom sistemu, odnosno dve trećine ukupnog broja matičnih područja.
Pored toga, od ukupno 113.350 matičnih knjiga koje se vode u Republici Srbiji, u centralni sistem su uneti podaci za 61.969 matičnih knjiga, sa ukupno 17.900.000 upisa.
Ako se uzme u obzir da sve matične knjige nemaju jednak broj upisa i da u centralni sistem nisu uneti podaci iz matičnih knjiga koji imaju znatno manji broj upisa u odnosu na matične knjige iz kojih su već dostavljeni podaci, predloženo produženje roka je realno za ukupno ostvarenje postavljenog cilja, potpune automatizacije matičnih knjiga.
Još bih da kažem da je predloženi rok i usklađen takođe sa trenutnim nacrtom strategije i akcionog plana uvođenja elektronske uprave, tako da će u ovom roku od naredne dve godine potpuna elektronizacija matičnih knjiga da bude postignuta na vreme i za uvođenje kompletne elektronske uprave u Srbiju. Hvala.
Reč ima ministarka Jadranka Joksimović.
Zahvaljujem. Uvaženi narodni poslanici, danas je zaista meni zadovoljstvo da predstavim Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Vlade RS i Evropske komisije o pravilima sprovođenja finansijske pomoći EU Republici Srbiji, u okviru instrumenata za pretpristupnu pomoć, tzv. IPA 2, koja je veoma važna.
Čini mi se da ponekada postoji možda i manjak razumevanja koliko je zapravo značajna pretpristupna pomoć koju EU pruža godinama Republici Srbiji i koju će nastaviti da pruža u ovom procesu pregovora i dokle god je Srbija kandidat do potpunog stupanja u članstvo, kada se, naravno, otvaraju mogućnosti za još veća i značajnija sredstva za podršku strukturnim reformama.
Zaista mi je zadovoljstvo da predstavim danas, iz razloga što smo jednom veoma koordiniranom i ažurnom aktivnošću, uspeli da, u najkraćem mogućem roku i kao prva zemlja regiona, usvojimo na Vladi Predlog zakona i, nadam se, u Skupštini usvojimo Predlog zakona o okvirnom sporazumu. To pokazuje da smo na pravi način razumeli važnost koju za nas imaju pretpristupna sredstva EU, kao i važnost efikasnog i odgovornog korišćenja…
Ja se izvinjavam predsednice, sebe slabo čujem, ako biste mogli samo … predsednice?
(Predsednik: Šta ste rekli?)
Ja se izvinjavam, zaista sebe, prosto, slabo čujem. Ne želim da se nadvikujem sa narodnim poslanicima. Ako ne zanima ljude u Narodnoj skupštini, narodne poslanike, verujem da zanima građane, a zaista ne bih da vičem.
(Predsednik: U prenosu se to ne čuje. Stalno apelujem na poslanike, svih 250.)
Dakle, da pojasnimo samo osnovne elemente okvirnog sporazuma i zbog čega je važno što smo ovako zaista promptno i, čini mi se, u rekordnom roku uspeli da potpišemo ovaj okvirni sporazum. To pokazuje, još jednom da ponovim, značaj koji kao država pridajemo i razumemo sredstva koja dobijamo kao zemlja kandidat od EU, kao i našu želju i zaista najiskreniju nameru da na najefikasniji način i na najodgovorniji način pristupimo korišćenju ovih sredstava.
Ovaj okvirni sporazum, naravno, da napomenem da govorim u svojstvu nacionalnog IPA koordinatora koji, po funkciji ministra zaduženog za evropske integracije, postoji. Okvirni sporazum između Evropske komisije i RS detaljno uređuje pravila korišćenja novog instrumenta pretpristupne pomoći koji nazivamo IPA 2 i koji se odnosi na sedmogodišnji period od 2014. do 2020. godine. IPA 1 je pokrila period od 2007. do 2013. godine. Ovo je jedan novi višegodišnji set mehanizama kojima se definiše način korišćenja instrumenata pretpristupne pomoći.
Kroz ovaj program IPA 2, Evropska komisija će zapravo usmeravati sredstva razvojne pomoći Republici Srbiji. Budući da su pravila korišćenja instrumenata veoma specifična, utoliko što Evropska komisija zahteva usvajanje jednog, i ne samo usvajanje, već zaista uspostavljanje jednog posebnog sistema i različitih tela i samih struktura, odnosno posebno kontrolnih mehanizama radi osiguravanja namenskog i efikasnog korišćenja bespovratnih sredstava, zaista je nužno da u naš domaći pravni sistem uvedemo sva pravila ovog instrumenta bez izuzetka. Još jednom, zbog toga je važno da smo ovo u ranoj fazi i uradili.
To zapravo znači da je nužno da ovaj okvirni sporazum bude potvrđen, tj. ratifikovan u formi zakona u Narodnoj skupštini i da kao takav postane deo pravnog sistema Republike Srbije. To je, naravno, urađeno i za prethodni period, za IPA 1 od 2007. do 2013. godine.
Evropska komisija je krajem avgusta 2014. godine usvojila model okvirnog sporazuma koji je jednobrazan za sve korisnike IPA 2 i zato im je naravno pripremila verziju Okvirnog sporazuma za Republiku Srbiju i dostavila na saglasnost domaćim institucijama.
Vlada RS je 19. decembra 2014. godine usvojila tekst Okvirnog sporazuma i ovlastila nacionalnog IPA koordinatora da potpiše, ja sam to potpisala 23. decembra, i mi smo razmatrali na sednici Vlade nacrt i utvrdili Predlog zakona o potvrđivanju ovog okvirnog sporazuma koji je upućen Narodnoj skupštini na razmatranje po hitnom postupku.
Ono što bih takođe želela da naglasim, to je da smo neposredno pre sednice Vlade tog dana, dakle 23. decembra, u Narodnoj skupštini RS održali i javno slušanje na temu IPA 2, gde su zaista govorili i predstavnici nevladinog sektora i svi zainteresovani narodni poslanici, tako da, i sa te strane mislim da smo u kratkom roku uspeli da poštujemo i ovlašćenja Narodne skupštine i, naravno, da organizujemo jednu, ne mogu reći debatu, ali svakako javno slušanje koje nije manje značajno.
Osnovni razlog, samo bih to objasnila, zbog kojeg Vlada predlaže Narodnoj skupštini da ovaj zakon bude usvojen po hitnom postupku, a u skladu sa članom 167. Poslovnika Narodne skupštine, jeste, kao što sam pomenula, nužnost da u najkraćem roku uspostavimo pravni osnov za korišćenje sredstava koje je Evropska komisija već odobrila Republici Srbiji i to u okviru programske alokacije za IPA 2014. godine.
To je posebno važno zbog toga što je Evropska komisija usvojila Akcioni program za Republiku Srbiju za programsku 2014. godinu, što je inače prva programska godina u okviru IPA 2. I pored 115 miliona evra bespovratne pomoći, koji će biti usmereni na različite sektorske prioritete koje je kandidovala naša zemlja, Evropska komisija je odobrila i 62 miliona evra u okviru IPA 2014. godine, isključivo za sanaciju i obnovu nakon poplava koje su nas zadesile u maju.
Upravo zbog toga je veoma važno da što pre usvojimo ovaj okvirni sporazum da bismo mogli, posebno ovih 62 miliona koji su već isprogramirani za sanaciju poplava, da u što kraćem vremenskom roku počnemo da koristimo.
Priprema posebne akcije za finansiranje prioriteta u obnovi nakon poplave iz IPA 2014. je inače usvojena i obavljena po ubrzanoj proceduri tokom leta i jeseni ove godine, u avgustu i septembru, pri čemu smo u dogovoru sa Evropskom komisijom dogovorili mehanizme implementacije koji će omogućiti ubrzanu realizaciju tih projekata. Isto važi i za dodatnih 10 miliona evra koje je Evropska komisija odobrila Srbiji u okviru regionalnog instrumenta podrške, tj. višekorisničke IPA za 2014. godinu.
Prema tome, ovo su razlozi zbog kojih smo predložili usvajanje po hitnom postupku, da bi zaista mogli odmah da pristupimo korišćenju sredstava koja nam je EU odobrila. To su, još jednom zbog građana Srbije da ponovim, bespovratna sredstva EU i ta alokacija je zaista veoma velika i značajna. To je ukupno 62 plus 10, dakle, 72 miliona evra bespovratne pomoći za sanaciju od posledica poplava iz IPA 2014. godine, a ostalih, kako sam rekla, 115 miliona za 2014. godinu je usmereno na različite sektorske reforme.
Budući da se ovim predlogom zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma ispunjavaju i međunarodne obaveze Republike Srbije i vrši se usklađivanje sa propisima EU, a da postoje zaista, mislim da ćete se svi složiti, objektivni razlozi hitnosti i interes naše zemlje da primeni ovaj mehanizam što pre, mislim da je razumljiv razlog za donošenje ovog zakona po hitnom postupku.
Evropska komisija je pripremila i Okvirni sporazum za IPA 2 za Republiku Srbiju, polazeći od nekoliko uredbi EU koji predstavljaju sekundarne izvore prava. To su Uredba Saveta ministara i Evropskog parlamenta kojom se utvrđuju zajednička pravila i procedure za sprovođenje instrumenata Unije kojima se finansira njeno spoljno delovanje i Uredba o sprovođenju IPA 2 sa posebnim pravilima za sprovođenje IPA 2 Uredbe.
Naravno, u toku današnje diskusije ja ću biti otvorena da pojasnim sve ono što predstavlja sadržinski i u odnosu na sredstva ovaj Okvirni sporazum. Za sada toliko. Hvala.
Zahvaljujem. Reč ima Aleksandar Antić.ALEKSANDAR ANTIĆ: Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na dodatno objašnjenje Predloga zakona o energetici, želim samo da informišem narodne poslanike i javnost da sam upravo došao iz Kolubare sa kopa „Tamnava-Zapadno polje“, gde sam sa predsednikom Vlade prisustvovao početku proizvodnje uglja na tom za nas najvećem i najznačajnijem kopu, da su od danas naši energetski bilansi bogatiji za novih 10.000 tona uglja i da od danas možemo da kažemo da smo u oblasti energetike sve one kapacitete koji su bili ugroženi i pogođeni poplavama doveli u red i da od danas na svim našim energetskim objektima i u svim kopovima se obavlja proizvodnja. To je, naravno, važno za budućnost naše zemlje i to je i važan ekonomski rezultat.
Ovih 10.000 tona uglja koje ćemo proizvoditi dnevno sa kopa „Tamnava-Zapadno polje“, kada se to pretvori u finansijsku vrednost, to je otprilike nekih 250.000 evra dnevno, odnosno sedam i po miliona evra mesečno. Obzirom da smo taj kop doveli u funkciju da proizvodi ovu količinu uglja minimum pet meseci pre onih prvih procena koje smo imali od strane Svetske banke, potpuno je jasno da smo uspeli vrednim radom, pre svega zaposlenih u Kolubari i njihovih partnera koji učestvuju u tom poslu, da uštedimo za ovu zemlju nekih 40 miliona evra. To je izuzetno važna stvar i za mene kao ministra, ali mislim i za sve građane Srbije.
Ono zbog čega smo, naravno, danas ovde je pitanje Zakona o energetici. Zakon o energetici predstavlja najviši pravni akt u oblasti energetike kojim definišemo politiku naše države, ciljeve i način ostvarivanja te politike u oblasti energetike. Jednostavno, ovim zakonom mi definišemo energetsku budućnost naše zemlje, funkcionisanje svih energetskih subjekata i tržišta energije.
Biću slobodan da kažem da predloženi zakon predstavlja značajan kvalitativni iskorak u odnosu na važeći zakon koji je usvojen 2011. godine i da se kao takav trudi da da odgovor na sve izazove i promene u oblasti energetike kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou.
Ovaj zakon predstavlja osnovu kako bi se obezbedilo sigurno i kvalitetno snabdevanje energijom, unapredili procesi obnovljene energetske delatnosti, poboljšao investicioni ambijent, uskladili propisi sa standardima EU i omogućila implementacija međunarodnih obaveza u oblasti energetike.
Moram da napravim jednu malu digresiju i da podsetim da je Srbija u oblasti energetike možda i najviše iskoračila u pravcu evropskih integracija, da smo deo Energetske zajednice i da smo kao takvi, kao potpisnici tih međunarodnih ugovora, u obavezi d primenjujemo pravila, regulativu i energetske direktive EU.
Moram da kažem da rok od 1. januara 2015. godine, od kada smo u obavezi da primenjujemo i one direktive iz trećeg energetskog paketa, usvajanjem ovog zakona obezbeđujemo i to je važna stvar jer pokazujemo ozbiljnost države da ispunjavamo one obaveze koje potpišemo i koje prihvatamo. Moram reći da smo, po svemu sudeći, a na kraju ću pročitati i pismo Energetske zajednice, jedina država u regionu koja je to u potpunosti uspela.
Zaista verujem da je ovaj zakonski projekat jedan nesumnjivo reformski zakon, sa reformskim karakterom, sa ciljem da značajno unapredi energetski sektor. Ovaj zakon unapređuje energetsku bezbednost države i sigurnost i boljitak za sve građane Srbije.
Pre svega, unapređenjem uslova za isporuku energije, sigurnim snabdevanjem i zaštitom kupaca električne energije, kao i izgradnjom novih energetskih objekata pokušava da organizuje i održi funkcionisanje tržišta električne energije, uspostavi svojinu nad mrežama operatora sistema, podstakne korišćenje obnovljivih izvora energije, definiše položaj Agencije za energetiku, kao i svih drugih subjekata značajnih za obavljanje energetske delatnosti na teritoriji Republike Srbije.
Cilj ovog zakona je da omogući povoljniji i sigurniji investicioni ambijent pouzdanim regulatornim okvirom, smanjenjem administrativnih procedura, kao i jasnim definisanjem uslova, prava i obaveza i međusobnih odnosa energetskih subjekata čiji je osnivač Republika Srbija, kao i onih koji dolaze iz privatnih sektora.
Ovaj zakon bez ikakve dileme širom otvara vrata za investicije u energetiku koja je jedna od najperspektivnijih privrednih grana Srbije i za koju postoji velika zainteresovanost stranih investitora.
Mislim da slobodno mogu da kažem da ukoliko postoji jedna oblast u društvenom i privrednom ambijentu Srbije u kojoj ne postoji manjak investicija i manjak investitora, to je oblast energetike. Mi u ovom trenutku imamo jedan veliki broj investitora koji radi na realizaciji različitih projekata, ali i veliki broj investitora koji dolaze iz Evrope, iz čitavog sveta i koji bukvalno traže od nas da im damo bilo kakve projekte ukoliko postoje i ukoliko postoji naš ekonomski interes kako bi se ti projekti realizovali.
Nažalost, ovaj trenutak i nije najpogodniji za takvu investicionu politiku zbog niske berzanske cene električne energije i takvi projekti u ovom trenutku imaju jednu, da kažem, usporenu tu studiju izvodljivosti, ali mi naravno radimo na praćenju svih tih trendova i bez ikakve dileme vreme pred nama će doneti nove energetske projekte.
Pre nekoliko dana smo potpisali ugovor o zajmu sa kineskom „Eksim bankom“ i Srbija će posle gotovo 30 godina dobiti konačno prvi veliki energetski objekat. Daleko smo odmakli u aktivnostima vezano za rudnik „Štavalj“ i novi termoblok od nekih 300-350 megavata u tom delu Srbije. Radimo ozbiljan projekat vezan za proširenje proizvodnje uglja u rudniku „Kovin“, sa opcijom da se i tu izgradi jedan novi energetski objekat.
Ako tome dodamo politiku podsticaja koju Republika Srbija ima u oblasti obnovljivih izvora energije i otprilike tarife za nekih, za objekte za više od 1.000 megavata instalisane snage, bez obzira da li dolaze iz energije vetra, solarne energije, iz hidropotencijala ili biomase, možemo jasno videti da je pred Srbijom u narednih nekoliko godina jedan ozbiljan investicioni ciklus.
To je oblast energetike koji će bez ikakve dileme dovesti do toga i da Srbija u vremenu pred nama ima dovoljne količine električne energije i da ispunjavamo one naše međunarodne obaveze o potrebi za 27% električne energije trošimo iz obnovljivih izvora.
Moram da kažem da je ovaj zakon u proteklim nedeljama i mesecima bio u ozbiljnoj žiži javnosti kako domaće stručne, tako i međunarodne javnosti da je jedno od prvih pitanja koje smo imali, od predsednika svih stranih investitora i diplomatskih i zastupnika iz njihovih zemalja, bilo kada će biti donet novi zakon o energetici.
Obzirom da je to pitanje dolazilo iz zemalja EU i od predsednika ruskih, američkih, kineskih kompanije, od predsednika najvećih međunarodnih finansijskih institucija, Svetske banke i IBRD, imali smo ta pitanja i na poslednjem srpsko-kineskom forumu, mislim da sve to govori da je ovaj zakon imao izuzetan značaj i da postoje velika očekivanja od usvajanja samog zakona.
Zaista verujem, pošto pre svega politika ove vlade jeste okrenuta ekonomiji, budućnosti zemlje i okrenuta stvaranju jednog boljeg investicionog ambijenta, pre svega verujem da će ovaj zakon poboljšati investicionu klimu, dovesti predlagače kako domaće, tako i strane, a što naravno predstavlja prostor za otvaranje novih radnih mesta koji je prioritetni zadatak Vlade Republike Srbije.
Ovaj zakon predstavlja kao što sam rekao jedan ozbiljan iskorak u usaglašavanju naše normative sa standardima EU. Ovaj zakon predstavlja osnov za ispunjenje i punu primenu naših obaveza iz trećeg paketa propisa EU koji je stupio na snagu 2011. godine sa našom obavezom da ga primenjujemo od 1. januara 2015. godine.
Taj treći paket podrazumeva poštovanje niza direktiva i uredbi kojima se regulišu pravila za unutrašnje tržište električne energije, prekograničnu razmenu električne energije, jačanje nezavisnih regulatornih tela poput Agencije za energetiku, kao i promociju pre svega obnovljivih izvora energije obzirom da je jedna od direktiva EU naročito odluka Ministarskog saveta energetske zajednice iz oktobra 2012. godine koja Srbiju obavezuje, kao što sam rekao, da do 2020. godine imamo udeo potrošnje i od 27% iz obnovljivih izvora.
Ne želim da sada prepričavam ono što ste mogli da pročitate u obrazloženju zakona, ali želim vašu pažnju da usmerim na nekoliko elementa. Prvi važan element za mene je jačanje institucionalne uloge Agencije za energetiku kao nezavisnog regulatornog tela, sa veoma značajnom pozicijom u sistemu državnih institucija.
Davanje veće nezavisnosti i samostalnosti, ali i ovlašćenja u radu ovoj agenciji ne predstavlja samo ispunjenje našim međunarodnih obaveza, nego predstavlja i pobedu struke nad dnevnom politikom. I predstavlja pobedu jedne dugoročne strategije razvoja energetskog sistema Srbije u odnosu na sve ono što na dnevnoj bazi nam se čini manje ili više afirmativno.
Zakon potvrđuje, ali i proširuje delokrug ovlašćenja Agenciji i praktično joj daje pun suverenitet u određivanju cene električne energije, kao i gasa. Naravno cena pristupa transportu gasa i nafte, kao i cena troškova priključaka na prenosni i distributivni sistem, ali i davanje saglasnosti na sva pravila o radu tržišta električne energije, nafte i gasa, kao i pravilima rada svih prenosnih i distributivnih sistema.
Zaista jedan širok dijapazon ovlašćenja koja, ponavljam, tom najstručnijem telu koje mora biti potpuno nezavisno daje ovlašćenja koja obezbeđuju i nama koji, kako da kažem, vodimo Vladu i vama koji predstavljate zakonodavnu vlast u Republici Srbiji. Znači, to nam daje jednu sigurnost da svi ovi procesi koji su i važni za energetsku stabilnost i bezbednost zemlje se obavljaju sa jednom supervizijom koja je, moram da istaknem, ekspertska.
Kao drugi element ovog zakona koji je izuzetno važan, moram da pomenem jačanje regulative u oblasti obnovljivih izvora energije. Predloženi zakon o energetici promoviše obnovljive izvore energije i uređuje zakonodavni okvir dajući pre svega investitorima koji su dominanti u oblasti obnovljivih izvora veću pravnu sigurnost. Tako da ću sada samo po tezama pošto sam izgleda odužio.
Zakon donosi u oblasti obnovljivih izvora nekoliko značajnih novina. Jedan je to da prvi put u Srbiji je uveden jedinstven model ugovora o otkupu električne energije ili kako ga famozno zovu PPA, ali mogu slobodno da kažem da mi se čini da ovaj zakon imao je tu neophodnu dozu hrabrosti da je u tom segmentu omogućena sigurnost investitorima da mogu da računaju da će isti uslovi važiti za njihove investicije od početka izgradnje pa sve do kraja investicionog ciklusa.
Bitna razlika u odnosu na prethodni zakon, a pogotovo onaj zakon koji je važio pre 2011. godine, jeste to da se ranije investitor prepuštao ogromnom riziku između potrošnje više desetina miliona evra i garancije javnog snabdevača da će svu proizvedenu električnu energiju otkupiti. To je razlog zašto danas nemamo velike projekte iz obnovljivih izvora i to je razlog zašto ćemo ih nakon usvajanja ovog zakona imati.
Novim zakonom omogućavamo zaključenje ugovora sa investitorima koji su pribavili građevinske dozvole i obezbedili finansijske garancije, čime oni stiču privremeni status povlašćenog proizvođača. Tu su naravno sve podsticajne mere i svi uslovi uključujući probni rad budućeg objekta, definisani i garantovani projekti već pre početka građenja.
Takav ugovor pod odloženim uslovima koji se tiče isključivo obaveze takvih investitora da taj svoj, da kažem slobodno, rezervisani kapacitet koji stiču privremenim statusom iskoriste tako što će svoj objekat završiti u rokovima koji su predviđeni i steći naravno status povlašćenog proizvođača.
Ono jedno od pitanja sa kojima smo se suočavali oko koga je bilo dosta problema ovim zakonskim rešenjem nalazim odgovor na ta pitanja, a vezana su za priključak na prenosni sistem od strane investitora iz oblasti obnovljivih izvora energije, to pitanje smo rešili na način što smo zakonom propisali mogućnost investitorima da sami o svom trošku izvrše radove, naravno, u skladu sa tehničkim zadatkom koji daje operator sistema da izvrše priključenje na sistem i na taj način da sami utiču i na troškove, ali i na dinamiku svih tih aktivnosti.
Moram da kažem bez želje da danas ovde pred narodnim poslanicima bilo šta guram pod tepih da postoji jedno pitanje oko koga je bilo dosta polemike i oko koga, ja znam da su ovde i kod vas u poslaničkim klubovima dolazili različiti predlozi amandmana i znam da je bila i kod vas jedna ozbiljna polemika na temu tih amandmana koji su vezani za određena pitanja koja se preklapaju na relaciji Zakona o energetici i Zakona o planiranju i izgradnji, a vezano za priključak na distributivnu mrežu i tu ima nekoliko pitanja koja moram ovde pred vama da pomenem.
Jedno pitanje Zakon o planiranju i izgradnji, u cilju ubrzavanja čitave jedne procedure koju investitori imaju, predviđa da je obaveza energetskih kompanija da u fazi izrade lokacijske dozvole daju sve tehničke elemente uključujući cenu za priključenje na distributivni sistem i da se samim time ukine rešenje o priključenju kao institut koji postoji u sadašnjem zakonu i u svim prethodnim aktima po kojima se u Srbiji radi.
Mi zaista kao ministarstvo izuzetno uvažavamo takav stav i takvu potrebu da se investitorima u stvaranju te klime pruže sve pogodnosti, ali nismo bili u mogućnosti da prihvatimo takvo tumačenje uzimajući u obzir da je rešenje o priključenju jedan izuzetno odgovoran akt koji garantuje u trenutku kada znamo kakav objekat se gradi sigurno, bezbedno, kvalitetno napajanje električnom energijom i priključak na sistem u skladu sa tim.
U trenutku kada se radi lokacijska dozvola, ministarstvo, ali i ostale energetske kompanije su na stanovištu da mi ne posedujemo neophodan broj podataka o objektu koji treba da se priključi na mrežu električne energije.
Te odgovore na pitanja kakav je priključak, kakva je snaga, kakva tehnička rešenja su neophodna za priključenje mi dobijamo tek nakon izdavanja građevinske dozvole.
S druge strane, taj mehanizam rešenja o priključenju ne važi samo za nove objekte. On se odnosi i na postojeće objekte koji ranije nisu bili priključeni na mrežu, kao i za slučaj promena uslova isporuke energije u objektu koji je već priključen na sistem, spajanja, razdvajanja instalacije, odnosno mernih mesta, promena odobrene snage, objekta kupca, kao i ponovnog priključenja usled isključenja.
Ministarstvo rudarstva i energetike čvrsto stoji na stanovištu da mi ne možemo institut odobrenja za priključenje da izbrišemo u ovom zakonu.
Mi ćemo naravno, u vremenu pred nama do pune primene Zakona o planiranju i izgradnji koji je predviđeno u tom domenu od 1. marta 2015. godine to usaglasiti na nivou Vlade, ali je dodatni razlog zašto institut odobrenja za priključenje mora da ostane u ovom zakonu.
Ukoliko bi ga mi danas izbrisali iz ovog zakona do 1. marta 2015. godine niko u Srbiji ne bi mogao da se priključi na električnu energiju.
I konačno, mi duboko verujemo da je ovo jedno vrlo stručno pitanje na koje odgovor ne treba da daju političari, niti interesne grupe, bile one okupljene u investicionim forumima ili na bilo kom drugom mestu, već isključivo oni ljudi koji su odgovorni za sigurnost i bezbednost snabdevanja električnom energijom, odnosno struka, i ponavljam struka u stoprocentnom odnosu stoji iza ovakvog rešenja.
Na samom kraju želim da ponovim još jedanput te opšte ciljeve koje Predlog zakona koji se želi predlogom da se postignu, pod jedan - to je potpuno usklađivanje domaćeg regulatornog okvira sa trećim energetskim paketom koji se odnosi na električnu energiju, prirodni gas i obnovljive izvore energije, pod dva – stvaranje uslova za obezbeđivanje sigurnog snabdevanja tržišta Republike Srbije energijom i energentima, pod tri – stvaranje uslova za efikasno funkcionisanje tržišta električne energije i prirodnog gasa, pod četiri – stvaranje uslova za uspostavljanje i funkcionisanje organizovanog tržišta električne energije, pod pet – stvaranje uslova za učešće stranih pravnih lica na bilateralnom bilansnom i organizovanom tržištu električne energije, pod šest – zaštita svih kategorija kupaca, a naročito energetskih ugroženog kupca.
Moram ovde da potcrtam još jedanput da Vlada i Ministarstvo vode jednu odgovornu socijalnu politiku ove oblasti, da smo zadržali instituciju zaštićenog kupca da ostvari sve one mere koje su bile prisutne i u budžetu za 2014. godinu, da imamo na poziciji Ministarstva rudarstva i energetike čini mi se oko 700 miliona dinara kojima subvencionišemo one ljude u Srbiji koji iz različitih razloga ne mogu da plaćaju električnu energiju, da im obezbeđujemo od 120 do 240 kilovat-sati električne energije mesečno, kao i određene količine gasa i toplotne energije.
Ovaj zakon obezbeđuje i neke formalne stvari, poput zabrane međusobnog subvencionisanja energetskih subjekata, stvara uslove za dostizanje obavezujućeg i nacionalnog cilja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i potrošnje biogoriva u transportu.
Znam već sada imam neki presek i znam šta je bilo u raspravi i ja se plašim da li ćemo uspeti da dostignemo tih 10% i naravno pričaćemo tokom rasprave o tome, ali u svakom slučaju ovaj zakon, ponavljam, ima snažnu tu izraženu investicionu notu i notu zaštite prava potencijalnih investitora i pre svega tih iz oblasti obnovljivih izvora energije.
Ovaj zakon naravno, pojačava napore države vezano za suzbijanje nelegalnog tržišta nafte i derivata nafte i konačno ono što sam rekao jača nezavisnost Agencije za energetiku i otklanja nedostatke primene važećeg Zakona o energetici.
Želim da se zahvalim u ovom trenutku, naravno, na prvom mestu ovim ljudima koji sede levo i desno pored mene, ali i čitavom timu koji sedi u Ministarstvu i sprema se da analizira amandmane narodnih poslanika. Iza ovog zakona je naravno jedna ogromna energija i višemesečni rad ove ekipe ljudi, ali naravno i tima i ljudi iz prethodnog ministarstva energetike kojima se takođe ovom prilikom zahvaljujem, kao i izuzetno velikom broju subjekata koji su uzeli učešće u javnoj raspravi.
Mislim da bi mi trebalo sada nekoliko minuta da pročitam sve institucije koje su dale doprinos da ovaj zakon bude zaista dobar i ja ću sada reći neskromno možda da je on zaista dobar, a najbolje svedočanstvo za to da je ovaj zakon dobar je stiglo iz institucija koje su vrlo stroge u oceni zakonskih projekata i koje na našem evropskom putu i jesu u obavezi i imaju to pravo da kontrolišu naš zakonodavni okvir i pročitaću nekoliko segmenata iz dopisa koji smo dobili iz Energetske zajednice koja od Evropske komisije jeste nama „nadzorni organ“ u tom domenu ispunjavanja naših obaveza koji kaže da se sekretarijat direktno uključio u proces izrade zakona putem dostavljanja nekoliko rundi komentara i razgovora o tekstu zakona u Beogradu.
Predlozi zakona su značajno poboljšavani nakon svakog kruga i ovaj dokument je dostigao stanje za koje verujemo da adekvatno prenosi odredbe trećeg paketa, te stoga preporučujemo da bude usvojen, kao i finalna ocena da Srbija će ispuniti rok od 1. januara 2015. godine za primenu trećeg energetskog paketa i ne samo to, već bi mogla da bude i prva ugovorna strana koja je završila proces ažuriranja svog zakonodavnog okvira.
Mislim da zaista su ovo dobre ocene i ocene da je Srbija naravno u svakom smislu na pravom putu, ali da je u oblasti energetike taj pravi put već u velikoj meri prošla.
Pozivam narodne poslanike da u jednoj pristojnoj demokratskoj atmosferi imamo jednu kvalitetnu raspravu o ovom zakonskom rešenju. Mi smo u potpunosti spremni da čujemo sve primedbe, predloge, sugestije i da ih uvažimo naravno ukoliko predstavljaju poboljšanje u odnosu na zakonski projekat, bez obzira da li ti predlozi dolazili iz redova vladajuće većine ili opozicije i naravno, pozivamo vas da podržite ovaj zakon zato što je ovaj zakon dobar za budućnost naše zemlje. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Katarina Rakić, u ime predlagača po tački 2. i 4. dnevnog reda. Izvolite.
Hvala. Poštovani predsedavajući, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću danas govoriti kao ovlašćeni predlagač zakona o izmenama i dopunama Zakona i izgradnji, kao i o Predlogu zakona o izmenama i dopuni Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole.
Pre svega, želim da kažem da predložene izmene i dopune ovih zakona nisu tako obimne ali da su od velikog značaja za građane Srbije, kako za građane Srbije, tako i za samu privredu Srbije.
Prvo ću govoriti o izmenama koje se tiču Zakona o planiranju i izgradnji. Tu su dve izmene, a obe se odnose na odredbe koje su tretirane u članu 97. predloženog zakona.
Naime, predlažemo brisanje stava 4. ovoga člana, koji kaže da jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom utvrditi i drugačije koeficijente zona, odnosno namena, koje će se primenjivati u zonama koje se nalaze izvan gradskih centara te jedinice lokalne samouprave.
Smatramo da ovaj stav treba brisati jer u našem pravnom sistemu te zone nisu pravilno definisane, tako da može doći do zloupotreba, da jedinice lokalne samouprave mogu same definisati te zone i na takav način može se doći do zloupotrebe. Samim tim, neke zone mogu biti isključene od plaćanja doprinosa, te se na takav način može dovesti da se zakon uopšte ne primenjuje, što svakako predstavlja veliki problem za sprovođenje ovog zakona.
Što se tiče druge izmene ovog zakona koju predlažemo, ona se odnosi na stav 9. i predlažemo da se doprinos za uređenje građevinskog zemljišta, pored svih ostalih objekata koji su navedeni u ovom stavu, ne obračunava i za proizvodne i skladišne objekte, kao i za podzemne etaže objekata visokogradnje.
Naime, ovde je došlo do greške prilikom prihvatanja amandmana na Zakon o planiranju i izgradnji koji je nedavno usvojen. Predlog koji je Vlada predložila pre prihvatanja amandmana, svakako je ove objekte već tretirao, međutim, prilikom usvajanja amandmana, došlo je do greške i ovi navedeni objekti su u tom trenutku bili izostavljeni.
Svakako da smatramo da izuzimanje ovih objekata od plaćanja naknade za doprinos jedinicama lokalnih samouprava neće predstavljati problem, već će svakako privući nove investitore i da će lokalne samouprave svakako privlačenjem novih investitora imati dosta više prihoda iz drugih priliva nego od samog doprinosa.
Takođe, podatak koji imamo jeste da prihodi od proizvodnih objekata po osnovu dosadašnjih naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta za prihode jedinica lokalnih samouprava iznosi tako nešto oko 0,06% od ukupnog prihoda, a kao što sam već navela, prihodi koji bi ovi proizvodni objekti pravili lokalnim samoupravama plaćanjem raznih doprinosa i raznih durih priliva svakako bi bili veći od ovog procenta koji sam rekla da iznosi do sada 0,06% od ukupnog udela u budžetima lokalne samouprave.
Takođe i predlog za izuzimanje podzemnih etaža od plaćanja doprinosa svakako ima za cilj postizanje i uvođenje međunarodne dobre prakse da određeni sadržaji se tretiraju na takav način, a pre svega za očuvanje životne sredine i svakako podsticanjem energetske efikasnosti.
Želim da navedem da ono što smo pričali u načelnoj raspravi kada smo donosili Zakon o planiranju i izgradnji, doprinos svakako predstavlja jedan od najvećih parafiskalnih nameta tako da mi je drago što ga u ovom predlogu možemo ukinuti.
Što se tiče Predloga izmene i dopune Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, ovde predlažemo jednu izmenu i jednu dopunu.
Što se tiče same izmene, ona se odnosi na rok koji je ovaj zakon propisao i koji se zaključuje 31. decembra ove godine i smatramo, obzirom na to da je ovaj rok oročen, da njega treba brisati obzirom da dosta predmeta imamo koji nisu okončani i da greškom lokalnih samouprava ne treba dovoditi ljude u situaciju da svoj posao ne privedu kraju.
Dopuna koju predlažemo jeste da objekti kojima je upisano pravo svojine, da oni ne mogu biti rušeni. Oni objekti koji su dobili rešenje o rušenju, predlažemo da ovim zakonom budu ta rešenja stopirana sve do pravosnažnog donošenja rešenja o legalizaciji.
Smatram da će ovo građanima svakako značiti jer se na ovaj način precizira nešto što je do sada bilo na tumačenju lokalnim samoupravama i svakako je bilo jedan od velikih problema u ovom zakonu.
Na ova dva predloga Vlada je dala pozitivno mišljenje tako da i vas pozivam da u danu za glasanje podržite ove izmene i dopune zakona. Hvala.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne)
Onda prelazimo na izlaganja ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa. Prvi je narodni poslanik Srđan Kružević. Izvolite.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre u Vladi sa saradnicima, kolege narodni poslanici, dozvolite mi da kažem da će JS odnosno poslanička grupa JS podržati predložene zakone, ali ćemo se danas u našem izlaganju bazirati na Zakon o energetici.
Što se tiče Vlade Republike Srbije i Ministarka energetike, želim da u ime svoje stranke i poslaničke grupe čestitam na svom zalaganju koje ste u ovom mandatu ispoljili i da konstatujem još jednom, iako je to više ponovljeno upravo u ovom domu, da poteškoće sa poplavama koje su nas zadesile i ovo u prethodnom periodu što se desilo u istočnoj Srbiji svakako pokazuje spremnost i odlučnost ove vlade da se uhvati ukoštac i sa neplaniranim stvarima.
Verovatno bi strategija razvoja bila možda malo drugačije da nas nisu zadesile ogromne poplave koje su najviše ugrozile „Kolubaru“, ali sa ovim programom sa kojim je Vlada izašla i sa stvarima koje su ispred nas siguran sam da će se ti problemi prevazići.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo da čujem od ministra Antića činjenicu da je danas „Kolubara“ počela sa eksploatacijom rude. To je zaista velika pohvala ne samo za Ministarstvo, premijera Vučića, nego za sve izvođače radova koji su bili na terenu i, koliko sam čuo, danonoćno radili svoj posao.
Što se tiče Zakona o energetici, ja sam verovatno bio jedan od najvećih zagovornika njegove promene u proteklom periodu jer sam se u praksi suočavao sa anomalijama zakona iz 2011. godine i svakako predstavlja zadovoljstvo da danas mogu da diskutujem o ovom novom zakonu u kojem sam prepoznao ispravke određenih stvari, a ministar je vrlo iscrpno govorio o tome u svom izlaganju.
Kada kroz energente sagledamo naftu i gas, jasno je da Srbija nema puno prostora za određene aktivnosti u toj oblasti jer smo, kao većina svetskih zemalja, zavisni od drugih na tom polju, pa bih se najviše posvetio električnoj energiji kao energentu koji Srbiju može da učini energetski nezavisnom, odnosno vrlo stabilnom.
Ne postoji nijedna država u Evropi i u svetu koja svoji ekonomski razvoj ne bazira na energetskoj nezavisnosti. Srbija je bila vrlo blizu granice da postane ekonomski zavisna, a činjenica da u prethodnih 30 godina nije urađena nijedna velika investicija u oblasti energetike govori u prilog tome, ali ja ću se kasnije još vratiti na elektroenergetske objekte i to da je 30 godina zaista dugačak period da se ništa nije ulagalo.
Naravno, pozdravljam i odredbe zakona koje podstiču opredeljenosti naše države da se podstakne proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, ali definitivno Srbija svoju energetsku stabilnost mora da temelji na baznoj proizvodnji i to je opredeljenost svih evropskih zemalja i zemalja u našem okruženju.
Daću jedan prost primer da Nemačka svoju proizvodnju električne energije bazira na 85% proizvodnje iz uglja, iako pričaju da je to najprljaviji model dolaženja do električne energije. Nemci su prethodnih 20 godina izgradili termopostrojenja od 70.000 megavata, pa su pravili čak i pojedinačna postrojenja od 800 megavata, a čak su neka bila na postojećim elektranama i od 1.000.
Da uporedim to sa Srbijom. Srbija u termopotencijalu ima 4.000 megavata, a ukupno instalisanog kapaciteta 7.000. Naravno, od izuzetne važnosti je izgradnja novog bloka u Kostolcu od 350 megavata i to je stvar koja će u Srbiji povećati proizvodnju električne energije za 8%.
S druge strane, ako pogledamo tu investiciju, to je najveća pojedinačna investicija u prethodnih 30 godina i iznosi milijardu dolara i apsurdno je uopšte pričati da dovođenjem investicije od milijardu dolara šta se sve u Srbiji pokreće, tako da energetika i što se tiče izgradnje novih kapaciteta vrlo usko je povezana sa svim granama privrede.
Naravno, Srbiji je potrebno još blokova poput ovoga i bili smo blizu realizaciji projekta koji postoji odavno, a to je TNT3, ali zbog nekih grešaka iz prošlosti, gde se nedovoljno ulagalo u Kolubarski basen, njegovo širenje i eksploataciju, dovodi se sada u pitanje zbog nedovoljne količine energenata u toj oblasti šta će se desiti sa tim projektom. S druge strane, „Drmno“ i „Kostolac“ imaju još 400 miliona tona novog uglja i možda ne bi bilo loše razmišljati o izgradnji neke termoelektrane na tom području.
Što se tiče obnovljivih izvora električne energije, tu se otvaraju mnoga pitanja. Kao što je i sam ministar Antić rekao, obaveza koju je Srbija prihvatila da 27% svoje električne energije troši, odnosno bruto potrošnje troši iz obnovljivih izvora, želim da naglasim da je planom iz 2009. godine, kada smo imali baznu poziciju od 21,2%, sve analize su pokazale da do sada nismo išli baš planiranim tokom i da nismo bili blizu ostvarenja tih 27%, na čega nas je članstvo u energetskoj zajednici u krajnjem slučaju i obavezalo.
Međutim, ovo što predviđa novi zakon i rešenje problema koji su nam bili prepreka da se investitori opredele za obnovljive izvore, posebno iz sunca i vetra, vidim da je ovaj zakon dosta toga promenio i da Srbiju privlači tržište za takvu vrstu ulaganja, što pozdravljam, pa bih se samo posvetio na par sekundi tome.
Dakle, svaka ta investicija obzebeđuje povećanje bankabilnosti, garanciju kvaliteta, smanjenje administracije o kojem ste pričali. Ono što je zanimljivo jeste da je izgradnja hidroelektrane do 100 kilovata nema obavezu da u statusu, odnosno sticanja privremenog statusa proizvođača nema obaveza nikakvih bankarskih garancija.
Ono što je meni interesantno i o čemu sam pričao i u ranijem periodu ne sa ovog mesta je da svaki proizvođač električne energije iz obnovljivog izvora ima priliku da sam izgradi priključak, odnosno da sam izgradi trafostanicu, a tek metodologijom koja dolazi posle toga operator distributivnog sistema će mu obračunati tu trafostanicu odnosno njegovo odlaganje kroz priključak i platiće manje taj priključak, tako da ubrzavamo taj proces i to je jako dobro.
Međutim, u prethodnih 14 godina Republika Srbija je izdala dozvole za 1500 megavata kroz obnovljive izvore električne izvore i tu se postavlja jedno pitanje ne ovoj vladi nego prethodnima – kako je moguće da je tek za vreme ove vlade otvoren prvi solarni park, otvorio ga je upravo ministar Antić i šta se dešava sa ostalim stvarima?
Međutim, da ne budem patetičan i da se ne vraćam u prošlost, jer reči koje je izgovorio ministar daju veliko ohrabrenje za budućnost, ali za ovu vrstu proizvodnje iz obnovljivih izvora električne energije neophodne su ogromne subvencije države. Ono što je zanimljivo statistički izreći je da ova vrsta proizvodnje u svetu zauzima svega 0,5% ukupne proizvodnje električne energije.
Opet bih uzeo primer Nemačka koja sa svojih 85% proizvodnje iz uglja tek kroz 14 godina planira da spusti tu proizvodnju na 78%, tako da iako malo kaskamo nije to tako strašno, jer se eto i u velikoj Nemačkoj dešavaju ovakve stvari koje su strateški predviđeni, ali kada sam već kod strategije, želim da naglasim da je strateški ispravan razvoj obnovljivih izvora električne energije i proizvodnje na taj način električne energije i da koliko imamo megavata u obnovljivim izvorima, isto toliko moramo imati rezerve u termoenergije da bismo napravili jedan balans između obnovljivih izvora koji u datom momentu mogu da nestanu, a moramo imati adekvatnu rezervu.
Jedna od opcija je, ako ne i najbolja, izgradnja reverzibilne hidroelektrane na Bistrici. Tamo je potencijal otprilike 600 megavata i kada bismo tu reverzibilnu hidroelektranu dodali ovome što radimo u Kostolcu na 350 megavata i u perspektivi još jedne takve od 350, o kojoj ste vi takođe pričali, ministre, mislim da Srbija stiče jednu dugoročnu nezavisnost u električnoj energiji i zaista jednu dobru poziciju.
Naravno, prepoznao sam da ovaj zakon podstiče i izgradnju mini-hidroelektrana koje su u svakom slučaju dobrodošle.
Vratio bih se na ono da Srbija nije imala ulaganja u elektroenergetski sistem 30 godina. Želim da pohvalim ovu vladu i želim da kažem da je jako dobro što je ova vlada napravila prvi korak i posle 30 godina dovela jednu ogromnu investiciju u vrednosti od milion dolara u Kostolac. Siguran sam da ćemo zajednički napraviti i drugi i treći korak i na taj način, naravno, obezbediti sigurnu budućnost.
Kada pričam o tim investicijama, svakako to govori da je vrednost i značaj elektroenergetskih investicija dokaz da je Elektroprivreda Srbije najznačajniji sistem koji Republika Srbija ima, a njena imovina svakako najvrednija imovina kojom Republika Srbija raspolaže. Sa tim sistemom je potrebno vrlo obazrivo i pažljivo rukovati i rukovoditi i sve promene koje su u tom sistemu planirane neophodno je pažljivo sprovoditi.
Drugi deo mog izlaganja bih bazirao na liberizaciji, odnosno na otvaranju tržišta električne energije. Poznato nam je da je 2013. godine tržište otvoreno za velike kupce, 2014. godine za srednje, a ono što je najvažnije je 1. januar 2015. godine, kada se otvara tržište za domaćinstva. Postoji niz primera iz našeg okruženja, što u ovom slučaju može da predstavlja sreću za naše društvo, da je neki deo našeg okruženja išao par koraka ispred nas, pa možemo da učimo na njihovim greškama.
Naime, u Srbiji je 80 licenciranih snabdevača registrovano. Imali smo primere u Evropi, u Italiji, u Nemačkoj, gde su se pojavljivale određene privatne kuće koje su nudile prodaju električne energije, pa se tako npr. u Nemačkoj pojavila jedna privatna kuća koja je imala dvoje zaposlenih i uz uslugu prodaje struje, odnosno električne energije, nudila je i besplatan internet.
Na taj način je ta privatna firma, preduzeće, zaradila dve milijarde evra, dve milijarde evra tuđe struje koja je prodata, a ne Nemačke, u ovom slučaju u perspektivi govorim o srpskoj struji i novca, koji je zaradila druga kompanija, a ne državna kompanija. Nemci su nedugo nakon toga i menjali svoj zakon.
Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da je neophodno da insistiramo na što većem marketingu, na što većem upoznavanju stanovništva i potrošača iz kategorije domaćinstva, da prepoznaju EPS snabdevanje kao pouzdanog snabdevača, da prepoznaju EPS snabdevanje kao snabdevača koji prodaje struju proizvedenu u Srbiji i da prepoznaju EPS snabdevanje kao, uslovno rečeno, protočni bojler kroz koji će ići novac za plate zaposlenima u EPS-u, u proizvodnji, na kopovima, u distribucijama itd.
Daću još jedan primer koji se dogodio u Italiji. Pojavila se opet strana kompanija, neću da je imenujem, znam koja je, koja je ponudila 70% jeftiniju električnu energiju u odnosu na ono što su mogli da kupe kod svog proizvođača regionalnog. Desilo se to da je ta kompanija godinu dana držala cenu koja je bila 70% niža, regionalni proizvođač električne energije je zatvorio svoja postrojenja, a nakon toga je taj snabdevač povećao svoju uslugu za 300%.
Opet napominjem, sve stvari koje se dešavaju u našem okruženju moramo da gledamo kao jednu dobru lekciju, da ne kažem školu, i da odatle izvlačimo pouke kako ne bismo mi došli u takvu vrstu problema. Naravno da moramo da idemo ukorak sa Evropom, naravno da su sve ovo stvari koje Evropa od nas očekuje i naravno da su to stvari koje će poboljšati rad i sistem funkcionisanja EPS, ali opet naglašavam, moramo da pazimo i da budemo obazrivi.
Ono što javni snabdevač, koji je zavisno preduzeće od EPS, nudi je identično onome što će ponuditi i drugi, ali evo, npr. dogodilo se da, konkretizovaću, apotekarska ustanova u Novom Sadu dobije za 100 hiljada dinara veće račune za električnu energiju zato što je u javnoj nabavci, odnosno na tenderu prošao jedan privatni snabdevač koji je imao mogućnost da sakrije određene odredbe ugovora, iako je tipski tender bio raspisan i da sada naplaćuje neke svoje usluge za 100 hiljada dinara više. Naravno, sada se tamo traži model da se takav ugovor raskine i da se priđe snabdevaču koji je pri EPS-u.
Dakle, postoje određeni problemi, ali svakako, ovaj zakon predstavlja jedan ogroman iskorak unapred u oblasti energetike. Kao što je ministar Antić rekao, dobio je zakon najviše ocene od stručnih tela koje ja isto znam da su vrlo rigorozna i to je ono što mora da ohrabri sve koji se bave energetikom, a u krajnjoj liniji i kupce električne energije.
Još jednom želim da kažem da će JS podržati ovaj set zakona, da izrazim još jednom veliko zadovoljstvo što ministar Antić zastupa oblast energetike u Vladi Republike Srbije Republike Srbije. Mislim da, ministre, radite to jako dobro i mislim da treba da nastavite samo ovim putem. Svakako, tim kojem pripadate je vrlo energičan, vrlo sposoban i verujem da ćete nastaviti sa takvim radom.
Još jednom, JS će glasati za ovaj set zakona. Hvala.
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Nada Lazić. Izvolite.
Poštovani predsedavajući, poštovana gospodo ministri, poštovane kolege poslanici i poslanice, ja bih svoju diskusiju počela od razloga za donošenje ovog zakona po hitnom postupku.
U obrazloženju se kaže na strani 206. da je Republika Srbija u skladu sa Zakonom o ratifikaciji ugovora o osnivanju energetske zajednice između Evropske zajednice i zemalja regiona, među kojima je i Srbija, da ne nabrajam sve ostale zemlje, i na osnovu odluke Ministarskog saveta od 5. oktobra 2011. godine, a to je danas i ministar spomenuo, preuzela obavezu da direktive iz trećeg energetskog paketa ugradi u svoj zakonodavni sistem do 1. januara 2015. godine, kao i da se u potpunosti otvori tržište električne energije i prirodnog gasa itd, da ne čitam celo to obrazloženje.
Danas je 26. decembar 2014. godine i ja se pitam šta se čekalo i do sada i zašto zakon nije ranije ušao u skupštinsku proceduru, nego ga sada donosimo bukvalno da bi stupio na snagu od 1. januara 2015. godine.
Podsetiću članove Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku, a i narodne poslanike ovde prisutne, da je na sednici koja je održana 18. juna 2014. godine, ovog odbora, razmatran Izveštaj o radu Agencije za energetiku Republike Srbije za 2013. godinu, na kojoj je Odbor utvrdio predlog zaključka povodom razmatranja i uputio Narodnoj skupštini sa predlogom da ga Narodna skupština razmotri i donese zaključak po hitnom postupku u skladu sa članom 167. i 193. poslovnika o radu Narodne skupštine.
Znači, mi smo tada na zasedanju ovog odbora doneli odluku, odnosno diskutovali o Izveštaju o radu Agencije za energetiku i uopšte o stanju u oblasti energetike u Srbiji, tada u junu, i uputili Skupštini na usvajanje. Ovaj izveštaj do dan danas nije stavljen na dnevni red Narodne skupštine, a da je razmatran, narodni poslanici i građani imali bi mnogo jasniju sliku o tome šta se mora usaglasiti, koji su rokovi, koje su naše obaveze, kako će se to odraziti na svakodnevni život građana i mnogo bi lakše bilo da u nepuna dva dana sagledamo mi kao poslanici ovaj zakon od ukupno 434 člana.
Treći paket direktiva koji se ovde pominje kao razlog, pre svega uslov za donošenje izmena, odnosno ovog zakona, predviđa nove odgovornosti članica, odnosno i nas kao nekoga ko želi da uđe u EU, u pogledu emisije ugljendioksida, u pogledu obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti i to će se odraziti na obaveze koje imamo i na ono što treba da uradimo. Zakon će biti usvojen, ali i tu smo, što bi se reklo, sve usaglasili, samo je pitanje kako će se to u posle praksi sprovoditi.
Želim da navedem samo nekoliko činjenica koje su iznete na tom sastanku, odnosno Odboru, kada je prezentiran Izveštaj Agencije i tada je bilo rečeno da će Vlada dostaviti strategiju razvoja energetike koja predviđa rast potrošnje energetike, a rast bi bio pokriven delom izgradnjom novih elektrana, uglavnom na nove izvore energije, ali dugoročno posmatrano, kapaciteti u elektroprivredi su dosta stari i treba ih zanoviti. To je i moj prethodnik pomenuo.
Kaže – Savet ministara energetske zajednice odložio je primenu evropske direktive o velikim ložištima, koja je trebalo da stupi na snagu 2018. godine, pomereno je za 2023. godinu, što nama omogućava da prilagodimo elektroenergetski sistem zahtevima te direktive. Ali, ako budemo radili kao što donosimo ovaj zakon u zadnjem momentu, bojim se da negde 2022. godine, pred doček nove godine, kažemo – vidite, nismo uspeli da ispunimo ni mali procenat uslova iz direktive. Ovde se u izveštaju spominje, za dugoročno snabdevanje gasom, Južni tok, ali tada još uvek nisu bili poznati novi momenti u vezi Južnog toka. Takođe, u izveštaju se spominje da je samo 10% domaćinstava priključeno na gas u Srbiji. Srbija, po stanovniku, troši trećinu gasa u odnosu na prosek potrošnje po stanovniku EU. Tvrdi se da je to sektor u kome bi mogao da se napravi veći razvoj.
Uzimajući u obzir da je stopa siromaštva porasla u ovoj zemlji, pogotovo ako se uzme u obzir da su smanjene plate i penzije velikom broju građana, bojim se da će i ovako mala potrošnja gasa… Iako znam kakvo je stanje, u Vojvodini ima dosta potrošača gasa, odnosno korisnika koji su priključeni na gasnu mrežu, a ne koriste je zbog toga što nisu u mogućnosti da plaćaju.
U ovom izveštaju se pominje da ima oko 70 hiljada energetski zaštićenih kupaca, koji su ostvarili pravo na umanjenje mesečnih računa, ali uzimajući u obzir nivo siromaštva u Srbiji, broj energetski zaštićenih potrošača mora biti veći. To je na ovom sastanku, u razmatranju izveštaja, bilo i rečeno.
Na kraju, što se tiče obnovljivih izvora energije, nadležno je Ministarstvo rudarstva i energetike, jer sam tada postavila pitanja, a bio je razmatran izveštaj samo Agencije. Kada je u pitanju vreme potrebno za pripremu dokumentacije, pošto se tamo spominje korišćenje hidrosistema, odnosno hidroelektrana i solarne energije, gde se upravo prednost daje hidrosistemima, navodi se jedna činjenica koju zaboravljamo, odnosno ne vodimo dovoljno računa.
Rečeno je, kada su hidroelektrane u pitanju, da je potrebno za pripremu dobijanja dokumentacija za izgradnju hidroelektrana, taj postupak je, kaže, prema podacima Evropske komisije, oko tri godine u nekim zemljama, a u nekim članicama EU i do šest godina, kada su u pitanju veće hidroelektrane, zato što su propisi stroži nego u Srbiji, pre svega, propisi iz oblasti zaštite životne sredine. Ovde je spomenuta izgradnje jedne reverzibilne hidroelektrane.
Volela bih da čujem šta o tome misle zaštitnici životne sredine, gde bismo imali korist, a gde bismo imali štetu, da se tu napravi bilans. Ukoliko se nešto ne preduzme, rok za primenu direktive o velikim ložištima do 2023. godine će biti veliki problem za Srbiju. Posebno je naglašeno da će otvaranje svakog novog pogona, a ovde smo čuli dosta priča o novim investitorima, zahtevati određenu potrošnju električne energije, odnosno tražiće novu instalisanu snagu.
Na tom sastanku sam postavila pitanje – šta je sa energetskim pasošima, odnosno u izgradnji, gde su prostori da se uštedi energija, da se ne govori samo o velikim sistemima, velikim potrošnjama itd, gde može da se uštedi, odnosno svakog potrošača zanima da plaća što manje račune?
Tada sam napomenula, to možete svi vi da vidite, svedoci smo da na svakom koraku imamo zgrade koje nisu dovršene, kuće koje nisu dovršene, a sve su priključene na energetski sistem. Kako tim ljudima pomoći da naprave termoizolaciju, da se potrošnja energije smanji i da se ugledamo na praksu koja postoji u zemljama EU?
Priliku da to vidimo imamo u susednim zemljama u kojima su korišćeni evropski fondovi, a korišćeni su i fondovi tih zemalja da se, recimo, zameni stolarija, da se ne gubi energija zbog toga što jednostavno ne dihtuje, pa se gubi puno energije, da se napravi izolacija starih zgrada, kao i da pravila poštuju novi objekti, a sve to uz pomoć državnih fondova, namenskih fondova za te potrebe i fondova EU.
Meni je drago što je gospođa Joksimović ovde. Možda može da nam odgovori, kada su u pitanju IPA fondovi, da li će tu biti prostora za subvencionisanje ovakvih projekata koji će omogućiti da se potrošnja energije, pogotovo potrošnja energije u domaćinstvima, smanji što je moguće više, jer će to biti olakšica za građane?
Mogućnost korišćenja alternativnih izvora energije, odnosno poljoprivrednog otpada. Godinama slušam, jer sam bila u tom poslu dugo, da se može koristiti poljoprivredni otpad, da se može koristiti stajnjak za dobijanje energije. Imali smo jedan projekat Svetske banke za korišćenje stajnjaka na velikim farmama. Nažalost, kada je projekat završen, dao je odlične rezultate, država ga nije dalje nastavila, odnosno nisu postojali neki fondovi da se tako nešto uradi.
Nažalost, i Fond za životnu sredinu je 2012. godine ukinut, tako da se ni iz tog fonda nisu mogla koristiti sredstva za izgradnju takvih postrojenja za dobijanje biogas. Isto tako, korišćenje otpada, ovde vidimo da je u zakonu on formalno predviđen, ali je jasno da takve aktivnosti moraju da se stimulišu sredstvima, moraju da se podrže subvencijama ili nekim drugim podsticajnim merama, jer zeleni kilovat, odnosno štednja energije je svugde skupa, odnosno ona se mora stimulisati.
Primer radi u Bursi, u Turskoj, 30% otpada se koristi za dobijanje energije. Time su rešili pitanje otpada, obezbedili određenu količinu energije i stvorili zelena radna mesta. Nažalost, kod nas se o tome uopšte ne govori. To je oblast u kojoj možemo da zaposlimo armiju ljudi, ali u ovom trenutku se to ne sagledava.
Kod nas su te stvari trošak, ne koristi se znanje naših ljudi koje školujemo, niti koristimo iskustva iz drugih zemalja. Mislim da bi trebalo koristiti iskustva zemalja EU i drugih zemalja koje su ovu oblast uredile, odnosno jednim udarcem su rešile pitanje otpada, odnosno otpadnih materija u životnoj sredini, zaštitili životnu sredinu i sačuvali energiju.
Naime, Republika Srbija je u obavezi da primeni direktive o promovisanju i upotrebi energije iz obnovljivih izvora energije i o promociji i upotrebi biogoriva ili drugog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora energije. To je ono što smo mi prihvatili i što stoji u direktivama. Namerno nisam navela brojeve direktiva, jer mislim da to ne zanima ni poslanike, a ni građane.
Direktivom o obnovljivim izvorima energije postavljaju se obavezujući, naglašavam, nacionalni ciljevi koji treba da se dostignu kroz promociju obnovljivih izvora energije u sektorima električne energije, grejanja, hlađenja i u sektoru transporta, kako bi se obezbedilo da do 2020. godine udeo obnovljivih izvora energije, ovde smo to čuli, bude onih 27% u ukupnoj potrošnji energije. Postavljam pitanje – gde se danas u tom pogledu nalazimo i koliki je procenat dostignut do sada?
Mislim da će 2020. godina jako brzo doći. Ovde se u zakonu, u poglavlju pet, pominju obnovljivi izvori, u članovima od 65. do 87. i govori se o podsticajnim merama za povlašćene proizvođače električne energije, a to su proizvođači koji koriste alternativne, odnosno obnovljive izvore energije.
Pomenuću samo član 79. gde se kaže da svi krajnji kupci električne energije su dužni da plaćaju naknadu za podsticaj povlašćenih proizvođača električne energije, osim u slučajevima koji su definisani zakonom, da ne čitam dalje ovaj član zakona. Upravo ta sredstva koja treba da budu podsticajna, mislim da bi trebalo da stoje u jednom zasebnom fondu. Ja bih taj novac nazvala „zelenim novcem“, jer mu je krajnji cilj da štiti životnu sredinu, posredno ili direktno, i da se ta sredstva, na taj način, usmeravaju.
Član 341. zakona odnosi se na biogoriva koja se koriste na tržištu, odnosno trebalo bi da se koriste i govori o sredstvima koja se koriste za podsticaj za stavljanje biogoriva na tržište. Kaže – ta sredstva se prikupljaju kao naknada za biogoriva, a obveznice za plaćanje ove naknade su energetski subjekti koji obavljaju energetsku delatnost, proizvodnja derivata nafte, trgovina naftom itd.
Znači, nekakvi izvori koji se prikupljaju, ali to su sredstva u okviru budžeta. Opet navodim mogućnost da se eventualno formira poseban fond, ako on već do sada ne postoji ili nije aktivan, i da se ta sredstva, na taj način, usmeravaju.
Na kraju, iz diskusije ministra Antića, vidim da se pominje mogućnost izgradnje jedne termoelektrane kod Kovina. Ta tema mi je malo bliže poznata. Naime, radi se o podvodnoj eksploataciji lignita koja postoji izvestan broj godina.
Problem je na ovom području što je to istraženo područje kao potencijalno izvorište podzemnih voda za teritoriju celog Banata. Poznata je možda činjenica i iz medija da je Banat posebno ugrožen lošim kvalitetom podzemnih voda, odnosno voda koje se koriste za piće.
Upravo je ovo područje Kovin – Dubovac, Dubovac – Banatska Palanka, istraženo kao potencijalno izvorište. Sada se pojavljuje mogućnost izgradnje jedne nove termoelektrane i ako uzmemo u obzir da se blizu nalazi Deliblatska peščara, koja je zaštićeno prirodno dobro, to je onda dvostruka šteta.
Mislim da o ideji da se takva jedna termoelektrana izgradi u tom području, treba jako, jako dobro razmisliti i uvažavati stavove onih koji se bave, odnosno koji zastupaju interese zaštite životne sredine i normalno mišljenje građana samih, koji žive u tom području. Znam da su bile ranije i rasprave na tu temu.
Nažalost, ljudi iz sektora energetike su jači, to znam iz iskustva, kroz posao kojim sam se bavila, tako da se bojim da to ne nadjača celu ovu ostalu održivu priču kada je životna sredina u pitanju i da se ipak ne izgradi takva jedna termoelektrana koja će napraviti ogromne štete životnoj sredini, a svedoci smo i na drugim mestima da tako nešto postoji.
Poslanički klub LSV dao je određeni broj amandmana. Dosta tih amandmana su redakcijske prirode, što govori samo o tome koliko je zakon na brzinu pripreman, pa se pojavljuju i gramatičke i slovne greške. A što se tiče nekih drugih amandmana, mi smo ih predložili, pogotovu kada su u pitanju nadležnost AP Vojvodine, u zavisnosti od toga da li će naši amandmani biti usvojeni, mi ćemo u danu za glasanje tako glasati. Hvala lepo.
Reč ima ministar Aleksandar Antić.
Pre svega, zaista nemam nameru da nakon svake diskusije narodnog poslanika reagujem, samo ovako ponekad ću se javiti da iskomentarišem ono što mislim da je bitno i da je važno.
Naravno, želim da se zahvalim gospodinu Kružoviću na podršci i razumevanju rešenja zakona, kao i potrebi da idemo na liberalizaciju tržišta koja nije samo deo naših međunarodnih obaveza, nego jednostavno i deo jednog normalnog poslovnog ambijenta koji Srbija mora da ima u svakom segmentu, pa samim time i kada je električna energija u pitanju i gas.
Ono što ljudi treba da znaju u Srbiji da to što smo liberalizovali tržište od prvog 2015. to ne znači po definiciji da će sada da „nagrnu“ ponuđači električne energije domaćinstvima. Neće iz jednog prostog razloga. Cene električne energije s kojom mi idemo u ovom trenutku prema domaćinstvima je ubedljivo najniža u Evropi i samim tim te strane kompanije nemaju nikakav motiv da još uvek ulaze na naše tržište.
Koliko se sećam, nemojte me držati za reč, u svaki dinar, ali otprilike proizvodna cena električne energije s kojom EPS snabdevanje ide, da kažem, u sistem, sve ostalo su mrežarine i distributivni segment i otprilike oko 29 evrocenti po kilovatu, odnosno 29 evra po megavat-satu, da se držimo megavata.
Ako uzmemo da je sada cena električne energije na berzi preko 40 evra, potpuno je jasno da neko ko sa tom električnom energijom trguje na tržištu i ima po 40 evra, neće doći sada da je ubaci kod nas u distributivni sistem po 29 evra, tako da naši proizvođači električne energije, bez ikakve dileme ostaju dominantni na našem tržištu, što je za nas bitno.
Ono što je plan Vlade Srbije je da izgradnjom većeg broja elektroenergetskih objekata u narednih nekoliko godina, mi imamo viška u električnoj energiji da se pojavimo kao ozbiljni igrači koji će da izvoze električnu energiju, tako da tu nema mnogo razloga za brigu.
Želeo bih naravno, uz uvažavanje svih ovih reči i rečenica koje smo čuli od uvažene koleginice, da kažem da ćemo, pošto smo to tek danas dobili, pažljivo razmotriti amandmane LSV, pre svega, u segmentu koji tangiraju nadležnosti AP Vojvodina i to ćemo uraditi vrlo odgovorno. U toku dana ćemo se baviti tim amandmanima, ali želim da iskomentarišem dve stvari.
Jedna stvar je vezano za činjenicu da se ovaj zakon danas nalazi pred narodnim poslanicima i ne želim da se pravdam, ali hoću da objasnim, pre svega, ova vlada je izabrana krajem aprila, ja sam došao za ministra rudarstva i energetike čini mi se 27. aprila. U maju smo ušli u poplave i verujte mi, čitav maj je nažalost ostao zabeležen i posvećen isključivo borbi protiv poplava.
Ja sam radnu grupu za finalizaciju ovog nacrta formirao u junu i od juna smo mi taj zakonski projekat radili i usaglašavali sa Evropskom komisijom i Energetskom zajednicom. Mi smo ga 5. novembra uputili u Vladu Republike Srbije ostalim ministarstvima na davanje mišljenja. Šestog novembra smo dobili definitivni papir od Energetske zajednice da su u taj zakon transponovane sve one obaveze koje smo kao država imali i od 6. novembra, odnosno od 5. novembra do 19. decembra je trajao jedan ozbiljan proces usaglašavanja ovog zakona u Vladi Republike Srbije.
Mi smo bili u obavezi da pribavimo 13 mišljenja različitih ministarstava ili organa Republike Srbije i konačno 19. decembra je taj zakon usvojen i evo 19. decembra se našao vrlo brzo u skupštinskoj proceduri.
Samo hoću da kažem, znam da vi ne morate da uvažite moje objašnjenje, ali postoji jedno ozbiljno objašnjenje. Reč o jednom ozbiljnom poslu, zakonskom projektu koji ima preko 400 članova. Ponavljam, obaveza je da se usaglasi u zemlji i u inostranstvu.
Na samom kraju, postavili ste pitanje o trenutnom procentu potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora, sve naše međunarodne obaveze i dogovori su pravljeni na osnovu bilansa iz 2009. godine i po tom bilansu iz 2009. godine, učešće obnovljivih izvora po potrošnji električne energije je bilo 21%.
Ono što treba da znate, nažalost to nisu fiksni podaci, potrošnja električne energije se menja, ima svoje amplitude. Ima godina u kojima je viša, ima godina u kojima je ona manja. Ta 2009. godina je godina u kojoj nije radila Železara Smederevo. Kada ona radi u punom kapacitetu, naš energetski bilans se povećava na način da se podigne za 5-6%. Dakle, rad Železare utiče sa 5-6% u našem energetskom bilansu. Te godine to nije radilo.
Mi smo u međuvremenu stavili u funkciju 50 megavata obnovljivih izvora i za 100 megavata je izvršena revitalizacija u okviru hidropotencijala. Dakle imamo nekih novih 150 megavata.
Godina 2015. je godina u kojoj očekujem da će Železara raditi punim kapacitetom. To je dobro za čitavu zemlju. Svi živimo sa nadom da će taj posao konačno biti konstituisan, tako da potrošnja raste. Mi smo malo podigli broj objekata iz obnovljivih, ali po svemu sudeći kada ta dva elementa uzmemo u obzir to će i dalje biti na tih nekih 20-21%.
Zato nama ovaj zakon u prvi plan stavlja stvaranje investicione klime za izgradnju novih objekata iz obnovljivih izvora i zato sam potpuno uveren da ćemo u tome uspeti. Mi u ovom trenutku imamo nekoliko zaista ozbiljnih projekata koji su u različitim fazama.
Pre svega, mislim o projektima iz energije vetra. Nekoliko projekata je već došlo na nivo da imaju građevinsku dozvolu. Sada tokom Samita Kina – Srbija, jedan od tih projekata je potpisao ugovor sa kineskom „Eksim bankom“ i, čini mi se kompanijom „Goldvind“ koja će isporučiti, moram da kažem, ''vetrenjače'', suštinski vetrogeneratore, tako da taj projekat vrlo brzo počinje.
Kada su ostali projekti u pitanju, nakon usvajanja ovog zakona, nama počinje da teče rok za usvajanje podzakonskih akata. Jedan od tih podzakonskih akata je upravo onaj „PPJ“ o kome sam govorio, i čim postignemo dogovor oko tog„PPJ“, on je, taj je uslov za bankobilnost njihovih proizvoda i njihovi već maltene spremni ugovori, „Kontinental vind“, oni su vrlo blizu tog aranžmana sa „IBRD“, koji bi taj projekat finansirao, zajedno sa kompanijom „Mazdor“ iz Ujedinjenih arapskih emirata.
Reč je o „Kontinental vindu“, znači, američka investicija. Preostala dva velika ta projekta su isto, ja mislim, u fazi vrlo brz obezbeđivanja finansija. Mislim da je MK već počeo da radi jedan manji vetropark. Sve to ide nekim dobrim tokom.
Nama ostaje jedan ozbiljan deo posla vezano za definisanje modela tog „PPJ“ ugovora i tu nas čeka puno izazova. Nažalost, mi smo sada došli u toj energiji iz obnovljivih izvora, pre svega energiji vetra, kao zemlja, ''na dnevni red'', nakon Rumunije i Bugarske.
Rumunija i Bugarska su imale jedan ozbiljan nalet investitora koji su radili te vetroparkove u proteklim godinama, međutim, rumunska država i njihove energetske kompanije su poprilično se pokazale u tom projektu nestabilno, tako da finansijske institucije sada pokušavaju na nama da isprave sve te probleme koji su bili u Rumuniji i Bugarskoj i da na minimum, na nulu svedu bilo kakav rizik za svaku investiciju i da taj ukupan rizik prebace na nas kao državu.
Ono što vi treba da znate ovde kao narodni poslanici i naravno ukupna javnost je da ćemo mi kao Vlada da se trudimo i da se borimo da zaštitimo i interese naše države i dostojanstvo naše države. Pre svega, polazeći od premise da svaki od investitora koji dođe u Srbiju da investira, ne može da traži od naše zemlje da ima veću zaštitu i povoljnije uslove nego što ih ima u svojoj zemlji.
Mi još nismo ušli u EU, ali smo jedna ozbiljna država koja ima ozbiljno zakonodavstvo, koja ima ozbiljan odnos prema investicijama i kod koje ugovor predstavlja svetinju. Tako da mislim, ne možemo mi, još uz sve ovo što dajemo kao okvir, da dajemo za svaku investiciju, bez obzira što je ona iz privatnih izvora, da dajemo još neke državne garancije da ćemo izvršiti otkup struje.
Ali, ponavljam, to je nešto što je pred nama. Verujte mi da moje ministarstvo, ova ekipa ljudi s kojima radim ima zaista puno iskustva i pregršt znanja da ćemo znati da taj segment ispregovaramo maksimalno dobro, u interesu države. Naravno, to je pitanje koje je od šireg značaja, pa će i Vlada na čelu sa premijerom gospodinom Vučićem dati konačan sud i ukupna javnost će biti o tome, pre svega, obaveštena i naravno samim tim i narodni poslanici, uz uvek opciju da dođemo na odbor i da svako to prolazno vreme koje je važno dogovorimo i definišemo sa Skupštinom i da kroz to zajedno prođemo.
Reč ima ministar Jadranka Joksimović.
Zahvaljujem. Uvažena narodna poslanice, zaista je vaše pitanje po meni korisno, višestruko korisno i baš mi je drago što ste postavili pitanje i dali mogućnost da dodatno pojasnim neke elemente IPA II za period 2014. do 2020. godina, ali istovremeno ste dali jedan dobar predlog koji može da bude tema prioritizacije budućih infrastrukturnih objekata u oblasti energetike u ovom slučaju.
Prva stvar koju želim da napomenem to je da ovaj program IPA II podrazumeva period, kao što sam rekla, od 2014. do 2020. godine i tu je Srbiji na raspolaganju oko milijardu i po evra bespovratnih sredstava. Dakle, za sedam godina, da ne bude zabune koja se često javlja u javnosti, što znači da godišnje imamo oko 200 miliona, nešto malo više evra bespovratne pomoći. Od toga, moram da vam kažem da za ovih sedam godina, narednih, za oblast energetike će biti namenjeno 125 miliona evra u tih sedam godina.
Za samo 2014. godinu od 115 miliona za tu vrstu sektorske podrške imaćemo 12,6 miliona namenjenih za oblast energetike. Između ostalog, moram da pomenem da je od 12,6 devet miliona namenjeno za smanjivanje emisije štetnih gasova na Tentu A4 bloka, što je takođe vrlo važno.
Vaše konkretno pitanje se ticalo mogućnosti da se eventualno kroz IPA II subvencioniše smanjenje potrošnje energije, uslovno govoreći, kroz mogućnost izolacije, gradnje, ne samo nove gradnje, nego i postojeće stambene infrastrukture i poslovne.
Samo subvencionisanje je prilično problematično. Ono teško ide kroz mehanizme IPA II. Međutim, ono što postoji kao nova mogućnost u ovom programu IPA II jeste uvođenje sektorske budžetske podrške kao nekog modaliteta za pružanje pomoći.
Sektorska budžetska podrška bi mogla da bude korišćena od 2016. godine za deo projekata iz infrastrukture, pa između ostalog i energetske infrastrukture. Naravno, ova budžetska podrška i odobravanje ove budžetske podrške je nešto zahtevnije. Zahteva uređenje u domenu javnih finansija, budžetsku transparentnost i postojanje jedne kredibilne sektorske strategije.
Zbog toga je bio važan ovaj budžet koji smo pre neki dan usvojili koji uvodi delom red u javne finansije i mislim da će nam takav način formulisanja budžeta i u narednim godinama olakšati da budemo korisnici i primaoci budžetske podrške kao modela.
Takođe je vaše pitanje značajno je pokazuje ljudima, i ja bih volela da to građani razumeju, da IPA fondovi zaista imaju konkretan efekat jer zaista možemo ukoliko dobro isplaniramo, dobro isprogramiramo da budu zaista vidljivi i opipljiv način na korist unapređenju života naših građana, i podizanju energetske efikasnosti.
Ono što može da bude problem to je da za ovih 125 miliona evra u narednih sedam godina mi moramo da zadovoljimo nekoliko važnih stvari, prioriteta u uređenju energetske infrastrukture, a tu je i gasna interkonekcija i liberalizacija tržišta i sami ste pomenuli obavezu rezerve nafte i naftnih derivata, tih skladišta kao i podizanje nivoa učešća obnovljivih izvora energije. Do 2020. godine 27% treba da bude učešće.
Prema tome, mi moramo da napravimo dobru prioritizaciju i zbog ovako zahtevnih stvari koje nas čekaju u oblasti energetike. Kažem opet, nisam sigurna koliko sredstava možemo da izdvojimo, ali zbog toga je važno da je ova Vlada zaista prva u regionu formirala nacionalni odbor za investicije u oblasti infrastrukture i kao predsedavajući su ministar finansija i naravno ja kao nacionalni IPA koordinator i tu zapravo možemo da vidimo šta nam sve od sredstava stoji na raspolaganju, da kombinujemo što grantove iz nekih razvojnih kredita, što IPA. Vrlo je korisno vaše pitanje i svakako ćemo imati u vidu da i to može da bude jedan od elemenata u prioritizaciji infrastrukture projekata.
Mislim da je vrlo značajno napomenuti da smo u obnovi kuća koje smo radili nakon poplava i za koje smo koristili fondove EU, upravo jedan od zahteva i mogućnosti koja je korišćena jeste bila korišćenje tih materijala koji već sami po sebi znače i bolju izolaciju i smanjenje potrošnje. Tako da u svakom slučaju to jeste mogućnost koja nam stoji na raspolaganju i ja verujem da ćemo 2016. godine i tu uvrstiti u projekte. Hvala.
Reč ima poslanik Branka Bošnjak.
Uvaženi predsedavajući, da li mogu samo da vas zamolim, da li postoji mogućnost, vidim da je ministar energetike tu, ali čini mi se da je trenutno izašao samo da telefonira, da li postoji mogućnost da govorim kada se vrati u salu, pošto bih izuzetno mnogo želela da se obratim njemu? Ne bih želela da njegove saradnike opteretim eksplicitnošću svog izlaganja i da moraju da mu prenose sve što želim da mu kažem, ako je to u mogućnosti.
(Predsedavajući: Jedino što mogu da uradim, jeste da zamolim nekog drugog ako želi da … Inače, formalnopravno…)
U redu. Poštujemo formalnopravno, zato smo Skupština da poštujemo formalnopravno.
Na početku bih zaista, uvaženi predsedavajući, htela da pozdravim vas, da pozdravim kolege iz Ministarstva i, samo ako nije problem, da ovaj dogovor i skinete sa vremena mog obraćanja. Da li može?
(Predsedavajući: Samo se prijavite ponovo.)
U redu, prijaviću se ponovo.
(Predsedavajući: Izvolite.)
Hvala vam. Poštovani predsedavajući, gosti iz Ministarstva, ja bih danas u okviru objedinjene rasprave želela nekoliko stvari da kažem vezano za Zakon o energetici, takođe, nešto malo o zakonima iz oblasti planiranja i arhitekture, obzirom da sam arhitekta i da se već preko 30 godina bavim arhitekturom, a već preko 15 godina energetikom u graditeljstvu i u arhitekturi.
Želim da, naravno, zbog značaja ovih zakona, svoje izlaganje fokusiram na Zakon o energetici i u tom smislu bih želela da kažem da u okviru SDPS moje obraćanje će biti želja doprinosa primeni ovog izuzetno dobrog zakona.
Zgradarstvo je, na žalost, najveći zagađivač ove planete i, ne znam koliko možda niste to očekivali, svako od vas je pretpostavljam mislio da je industrija veći zagađivač ili, ipak, eventualno, saobraćaj, zgradarstvo sa utroškom energije i utroškom energije prvo u eksploataciji i gradnji je najveći zagađivač planete. Utoliko mislim, ministre, da bi eventualno ovo moje arhitektonsko izlaganje mogao da bude neki doprinos u vašoj oblasti.
Mi se trenutno nalazimo u eri treće svetske energetske krize i kao zemlja uvoznik energenata, prevashodno nafte i gasa, činimo svoju ekonomiju prilično zavisnom i, nažalost, vrlo nekonkurentnom. U tom smislu, u cilju obezbeđenja energetske bezbednosti, mislim da je vrlo važno da se nakon ovog zakona napravi strategija primene zakona i strategija razvoja energetike, kako bi se zapravo ovaj odličan zakon i sproveo u delo.
Šta to dalje znači? Mislim da treba da imamo jasnu energetsku strategiju primene raznovrsnih izvora energije, zatim, to podrazumeva modernizaciju energetskih objekata, racionalnu upotrebu kvalitetnih energenata, korišćenje obnovljivih izvora energije, naravno, to sve zakon i predviđa, ali nam treba, vrlo bitno, strategija i primena zakona, ulaganje u nove energetske izvore i striktno poštovanje jednom donete strategije.
Šta su problemi Srbije? Srbija je najneracionalniji korisnik energije u Evropi. Mi trošimo više od 10 puta više energije po jedinici društvenog proizvoda od zemalja EU, a, nažalost, loš nam je odnos i loše nam je poređenje i sa zemljama u okruženju. Trošimo pet puta više energije po jedinici društvenog proizvoda od zemalja u okruženju.
Mi uvozimo posebne energente i to nas stvara energetski zavisnim, imamo niskokalorični lignit, nažalost niskokalorični, i, naravno, „Kolubara“ i „Kostolac“ i nisu neiscrpni izvori. Naravno, štetnost dima kao posledica korišćenja tih energenata je najbolje poznata Obrenovčanima.
Šta su rešenja? Do 2020. godine Srbija treba da dostigne cilj od 27% učešća obnovljivih izvora energije u ukupnom energetskom bilansu. Imamo apsolutno sve izvore alternativnih energija, osim energije mora i okeana, sve druge imamo. Šta imamo? Imamo energiju reka, potencijal hidroelektrana, energiju vetra za neke vetroregeneratore, energiju sunca za izgradnju solarnih kompleksa, energiju biomase i, ono o čemu posebno želim danas da govorim, imamo geotermalne izvore energije.
Kao neko ko se time bavi više od 15 godina, želela bih nešto da govorim o podacima koji su dostupni meni i nekim promotivnim projektima u kojima sam učestvovala. Šta je uopšte geotermalna energija? To je energija podzemnih voda i toplih stena, koja se nalaze pod zemljom naravno. Srećom, Srbija na gotovo celoj svojoj teritoriji je izuzetno bogata geotermalnom energijom. To se posebno odnosi na velike gradove, Beograd skoro na celoj svojoj teritoriji leži na geotermalnim izvorima.
Kao početna inicijativa, ono što posebno želim da vas zamolim, o čemu treba da razmišljate, za Beograd je neophodno sačiniti jedan geotermalni atlas koji bi dao, sa svojim predistražnim radnjama, tačne podatke u kojim zonama se nalaze racionalni za korišćenje izvori te energije. Znamo da ga ima ispod Beograda, ali nije svaka zona podjednako racionalna. Ovo se odnosi i na Niš i na Novi Sad, posebno akcentujem Beograd obzirom da sam se time i konkretno bavila.
Na primer, tačno se zna da u zoni Beogradske toplane, na nekoj dubini od 2.000-3.000 metara nalaze se topli izvori vode temperature koja je oko 50, 60, a možda čak i 70 stepeni i korišćenjem te energije kao dopuna, kao zamena, kao ekonomska zamena nafte koju koristimo za grejanje vode imali bi za rezultat mnogo nižu cenu energije koju dajemo građanima i, naravno, mnogo racionalnije korišćenje i jeftinije za građane.
Veliko ratno ostrvo je označeno kao zona koja bi izvorima geotermalne energije mogla da da energiju sasvim dovoljnu za ceo Zemun. Ada ciganlija se smatra da leži na izvorima geotermalne energije koja bi mogla da da energiju za celu Čukaricu. Zna se da u zoni Aerodroma, o tome su rađena i ispitivanja i ispitivanja, ima dovoljno energije koja bi apsolutno mogla da zameni kompletnu energiju koju troši objekat Aerodroma. Ovo takođe važi i za objekat Arene.
Kada kažemo da se radi o energijama na dubini od 2.000, 3.000 metara, čini se da je to nekakva bitna dubina. Za racionalnost korišćenja tog energenta to se smatra srednjim, pa čak i plitkim dubinama.
Šta bi još mogle te bušotine da donesu? One su po pravilu i višenamenske bušotine. One svojim ispitivanjem za rezultat imaju i kompletne seizmičke podatke koji govore o nekim rizicima od zemljotresa. Nažalost, mislim da je Beograd, možda jedini, a možda postoji i još jedna prestonica u Evropi, koji nema podatke o seizmičkim rizicima.
Vas ministre posebno želim da zamolim da date doprinos u afirmaciji projektovanja koje se zove „Projektovanje zelene arhitekture“, pojam koji se sam po sebi podrazumeva. On znači projektovanje, ali i gradnju sa punom svešću o ekologiji, energetici i o ekonomičnosti.
Šta sve zelena arhitektura znači? To je arhitektura koja maksimalno koristi obnovljive izvore energije, to je arhitektura koja podrazumeva konzervaciju i recirkulaciju vode, odnosno prikupljanje atmosferske vode i otpadnih voda koje se recirkulišu, koja maksimalno koristi recirkulacione materijale, odnosno koristi materijale koji se recikliraju posle rušenja nekog objekta, znači to su materijali koji se odnose na neke deponije koje su relativno blizu, a koje nisu štetne gradovima.
Zelena arhitektura je i dalje integracija različitih izvora energije i to je model gradnje pametne kuće. Pametna kuća podrazumeva kuću koja štedi energiju, a krajnji ishod je naravno i ekonomičnost.
Da bi pojasnila šta znači zelena arhitektura, želim nekoliko dobrih primera iz sveta da navedem. To zeleno projektovanje, naravno, započeto je još velikanima Rajtom, Maltom, Korbizjeom, ali u današnje vreme savremene arhitekte projektuju svest o zagađenju planete.
Sada je zapravo baš kruna mog obraćanja ministru i ako nemate ništa protiv, ministre, želim samo da vam kažem da mnoga ministarstva energetike u svetu, posebno EU, podstiču projektovanje zelene arhitekture time što nagrađuju najzelenije projekte u određenoj godini. UNESKO svojim odlukama, zatim udruženja arhitekata i ponovo kažem ministarstva energetike godišnjim nagradama za najekonomičnije, energetski nezavisne i arhitektonski definisani kao zeleni objekti nagrađuju se arhitekti, graditelji, investitori koji grade po principu zelene arhitekture. Ja bih vas zamolila da posebno o tome razmislite.
Da bih kroz primer rekla šta to znači, evo jedan od najpoznatijih zelenih projekata, zelenih objekata, a to je Svetski trgovinski centar u Bahreinu. To je objekat koji se sastoji od dve kule i te dve kule su povezane pasarelama. To je objekat koji je potpuno energetski samostalan, koristi energiju vetrogeneratora. Znači, na pasarelama između tih kula nalaze se vetrogeneratori. Objekat koristi geotermalnu energiju i većina ta dva objekta ima fasadu koja se zapravo sastoji se od solara, odnosno fasada su stakleni solari. Ona je svojom formom i dizajnom tako prilagođena da se strujanjem vazduha štedi energija za grejanje i hlađenje.
Sigurno najveći živi svetski arhitekta, ne samo po principu projektovanja zelene arhitekture, nego generalno najveći živi svetski je verovatno Norman Foster, ali je i najveći promoter i zagovornik zelenog projektovanja. Kao najbolji primer je sigurno poslovno-stambeni kompleks u Singapuru.
To je objekat koji u Singapuru koristi geotermalnu energiju za toplotne pumpe kao izvor energije, zatim sa dve udvojene fasade i zelenim pojasmo između stvara energetski kontrolisanu arhitekturu. Takođe, talasastom formom krova omogućava prikupljanje atmosferske vode, korišćenje te vode, a čak se radi i recirkulacija otpadnih voda.
Da ne bih sada previše pričala o tome, hoću samo da vas navedem na takav način razmišljanja. Naravno, nije to jedino vaša oblast, oblast jednog drugog ministarstva reguliše projektovanje u arhitekturi, ali vas molim da razmišljate o zelenoj arhitekturi u kontekstu uštede energije.
Na kraju svog izlaganja, u ime SDPS, želim da vam kažem, kako kaže jedna dobra italijanska poslovica – nije bogat onaj ko mnogo zarađuje, bogat je onaj ko mnogo štedi. U tom smislu je i moj doprinos ovim izlaganjem. Želim takođe da kažem da će SDPS podržati i ovaj zakon i sve ostale zakone u ovom paketu. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI (Vladimir Marinković): Zahvaljujem. Reč ima ministar energetike, gospodin Aleksandar Antić.
Želim da zahvalim gospođi Bošnjak na ovoj zaista inspirativnoj diskusiji. Kada kažem inspirativnoj, pre svega mislim zato što je prepuna tema o kojima Ministarstvo rudarstva i energetike razmišlja ili bi trebalo da razmišlja daleko intenzivnije, daleko ozbiljnije i verujte mi da se to zaista nalazi u našim razmišljanjima i našim planovima.
Pre svega, moram da se složim sa vašom poslednjom ocenom i tom italijanskom poslovicom, koja kada se pretoči u energetski sektor definitivno se može ekonomski izračunati na način da svaki dinar koji ulažemo u uštede donosi više energije od izgradnje novih energetskih objekata. Tako da, za nas u ovom trenutku možda i najveća investicija treba da ide u pravcu štednje.
S druge strane, mi moramo graditi nove energetske objekte zbog budućnosti naše zemlje i zbog činjenice da će potrošnja električne energije, pogotovo posle 2020. godine, po svim strategijama rasti.
Geotermalni potencijal naše zemlje je nesumnjivo veliki. Nažalost, materija je potpuno neistražena. Mi ćemo pokušati preko našeg sekretarijata, odnosno našeg sektora za obnovljive izvore da to promovišemo do mere da to postane pre svega interesantno privatnim investitorima.
Apelujem na sve nas, znam da gospođa Bošnjak nije deo tog problema, ali da moramo da izađemo iz tog problema koji sagledava u energetici isključivo državu kao najvećeg investitora. Ne, upravo ulazimo u vreme kada privatne investicije, privatno-javna partnerstva, ti koncepti postaju dominantni. Država će sve manje investirati i to objektivno u nekim godinama pred nama i neće biti posao države.
Mi znamo da pitanje arhitekture i pitanje svih tih elemenata, pa čak i energetskog pasoša nije baš u nadležnosti Ministarstva energetike, ali se isto tako slažem da bi trebalo da budemo deo promocije tih ideja i deo jednog šireg projekta koji treba da podrži zeleno projektovanje, odnosno zelenu arhitekturu.
Konačno, moram da se osvrnem na strategiju razvoja energetike, odnosno energije za neki naredni period i da kažem da smo mi kao Ministarstvo napravili jednu strategiju za koju sam lično mislio da je jako dobra. Stavili smo je u proceduru pred Vladu Srbije na usvajanje, ali nažalost onda se desio ovaj set stvari vezano za odluku ruskih partnera oko nastavka realizacije projekta Južni tok i ja sam bio prinuđen da tu strategiju povučem i da jednostavno sada malo pokušamo da damo neke odgovore na ovu novonastalu situaciju, pre svega uzimajući u obzir obavezu da tome pristupimo odgovorno.
Nismo mogli da se pravimo da je sa Južnim tokom sve u redu i da idemo na usvajanje takve strategije. Moramo tu strategiju ponovo da sagledamo i da je nakon izrade ponovo uputimo na usvajanje.
Zahvaljujem, ministre Antiću. Za reč se javila narodna poslanica Dubravka Filipovski. Izvolite.
Zahvaljujem. Kolege i koleginice narodni poslanici, uvaženi ministri, na početku mog izlaganja o ovim zakonima želim da kažem da je veoma važna informacija koju nam je ministar Antić na početku današnjeg zasedanja rekao da su svi kapaciteti EPS-a vraćeni u funkciju i da posle elementarnih nepogoda i poplava koje smo imali imamo proizvodnju električne energije i uglja u onom obimu koji smo imali pre. To je vrlo važna informacija za sve građane Srbije i svakako dobra vest za kraj godine.
Što se tiče predloženih zakona koje imamo danas u ovoj objedinjenoj raspravi, mislim da su razlozi za donošenje novog zakona o energetici više nego jasni, da su oni dobro sagledani pre svega u činjenici da je u periodu od 2011. godine, kada je donet aktuelni zakon, pa do sada resorno ministarstvo uočilo više problema u praksi tokom primene ovog važećeg zakona, da je velika dinamičnost promena u oblasti energije i da je i to jedan od razloga što donosimo novi zakon, kao i naravno usklađivanje sa zakonima u EU.
Od ovog novog zakona očekujem kao što ste i vi ministre Antiću rekli u svom načelnom obraćanju da će on pružiti institucionalni ambijent, da će se njime skratiti procedure i definisati uslovi u oblasti energetike.
Predviđanja su da novi zakon omogući sigurno i kvalitetno i pouzdano snabdevanje električnom energijom i prirodnim gasom, da će omogućiti uravnoteženi razvoj celokupnog energetskog sektora, da će omogućiti podsticanje konkurentnosti na tržištu, efektivan nadzor tržišnih delatnosti, razvoj energetske infrastrukture i uvođenje savremenih tehnologija, i zaštitu kupaca i korišćenje obnovljivih izvora energije.
Međutim, moram da naglasim da nije mali korak što je u dosadašnjoj primeni ovog zakona izvršeno računovodstveno i pravno razdvajanje prenosa električne energije od delatnosti proizvodnje i distribucije i trgovine električnom energijom. U skladu i pred raspravu o novom zakonu o energetici dobili smo jednu dobru vest od direktora, vršioca dužnosti, direktora EPS-a, gospodina Aleksandra Obradovića, koji je rekao da će od nove godine početi ozbiljnije aktivnosti na korporativizaciji EPS-a.
Mi smo nedavno u ovom visokom domu ponovo pomerili krajnji rok za završetak ovog velikog posla i iskreno se nadam da će korporativizacija EPS-a biti okončana i pre njegovog isteka i da ćemo mi konačno imati sve informacije o imovini, kapitalu EPS-a, o zaposlenima, o pretvaranju EPS-a u akcionarsko društvo i koje će na jedan potpuno jasan način izaći na tržište i na kojem će se utvrditi prava vrednost, rekla bih, ovog srpskog dragulja i najvažnijeg resursa u Srbiji.
Pored promena u organizaciji EPS-a ne mogu da ne spomenem i Agenciju za energetiku kao nezavisno regulatorno telo koje se bavi unapređivanjem razvoja tržišta energije na principima nediskriminacije i efikasne konkurencije. Moje kolege su spomenule, i ja takođe pozdravljam činjenicu i jedan dugoročni plan resornog ministarstva da do 2020. godine udeo obnovljivih izvora energije čini najmanje 27% u ukupnoj potrošnji energije.
Kada je u pitanju snabdevanje električnom energijom, pozitivan efekat novih zakonskih rešenja treba da osetimo svi mi kao individualni kupci, jer će nam otvaranje i liberalizacija tržišta dati mogućnost da sami izaberemo svog snabdevača električnom energijom, ali relativno jednostavno i bez dodatnih troškova.
Novi Zakon o energetici predviđa i viši stepen pravne zaštite za krajnjeg potrošača. Na ovaj način menja se tradicionalni podređeni položaj potrošača u odnosu na snabdevača koji se još uvek svakodnevno manifestuje redovima na šalterima za reklamacije naših elektrodistribucija, gde građani gube i vreme i živce, a najčešće odlaze kući nezadovoljni pruženim objašnjenjem.
Kada pominjem potrošača, odnosno krajnjeg kupca električne energije posebno je važna socijalna komponenta u zakonu koja prepoznaje kategoriju energetski ugroženog kupca električne energije, odnosno prirodnog gasa i zakon precizno navodi kriterijume, kao i proceduru za sticanje ovog statusa čime se u dobroj meri štite ekonomski interesi najsiromašnijih i najugroženijih građana.
Mislim da je veoma važno što se novim zakonom uvodi obaveza pružanja javne usluge i što se na taj način jasno definiše da obaveza pružanja javne usluge mora biti jasno definisana, transparentna, nediskriminatorna, vremenski ograničena, kao i da mora garantovati ravnopravnost energetskih subjekata u pružanju javnih usluga.
Sa aspekta sigurnosti i kontinuiranosti snabdevanja jako je važnija činjenica da pravna lica koja vrše snabdevanje gasom imaju obavezu da obezbede obavezne rezerve prirodnog gasa koja su najmanje jednake tridesetodnevnim prosečnim potrebama njihovih kupaca u tekućoj godini.
U sklopu opšte budžetske konsolidacije nije ni malo zanemarljiv i efekat koji zakon treba da ima na dalje suzbijanje nelegalnog tržišta naftnih derivata. Postojećim zakonom nije bilo propisano adekvatno praćenje tokova derivata nafte, pa samim tim ni mogućnost potpunog suzbijanja crnog tržišta naftnih derivata. Ovim zakonom propisana je obaveza da se pribavi saglasnost za skladištenje nafte i njenih derivata kao i biogoriva za sopstvene potrebe i snabdevanje sopstvenih vozila na sopstvenim stanicama.
Vidim da je ministar izašao, ali tu su njegovi saradnici pa sam na kraju ovog svog izlaganja o energetici želela da mu postavim i jedno pitanje. Verujem da ćete mu vi preneti, i da će on u toku današnje rasprave meni odgovoriti na to pitanje, a odnosi se na podatak – koliko je izolacija ugrađeno u postojeće objekte u Srbiji i da li Ministarstvo poseduje tačne podatke još koliko objekata treba na neki način uraditi u tom smeru, s obzirom da smo mi jedan od najvećih potrošača električne energije i da bi izolacija po novim tehnologijama u znatnoj meri smanjila potrošnju električne energije?
Svakako želim i da obavestim i resornog ministra i građane da će poslanička grupa Nove Srbije u danu za glasanje podržati zakon o energetici.
Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije o pravilima za sprovođenje finansijske pomoći EU Republici Srbiji u okviru instrumenata za pretpristupnu pomoć, odnosno IPA II, svakako da je, uvažena ministarko Joksimović, u apsolutnom interesu građana Republike Srbije donošenje ovog zakona i iskorišćenost IPA fondova za period od 2014. do 2020. godine.
Svakako ovako koncipiran sporazum predstavlja neophodan pravni instrument na osnovu koga bespovratna pomoć iz fondova EU treba sukcesivno da bude realizovana u Republici Srbiji u pomenutom dugoročnom periodu.
Posebno treba naglasiti činjenicu da se usvajanjem ovog zakona stvaraju uslovi za sprovođenje bespovratne pomoći namenjene za sanaciju i obnovu nakon poplava u 2014. godini i to u iznosu od 62 miliona evra, što je Evropska komisija već odobrila pre nedelju dana, zato je sasvim razumljiva brzina zbog kojeg se ovaj sporazum našao u skupštinskoj proceduri. Ohrabruje činjenica koju ste malopre izneli da je u Srbiji formiran Nacionalni odbor za investicije.
Ono što mene posebno raduje i što vidim promene u pozitivnom smislu je i činjenica da se evropske integracije polako, ali sigurno spuštaju na lokalni nivo i da je sve veći broj lokalnih samouprava potpuno svesne da mora da na vreme počne da pravi projekte u smislu realizacije ovih IPA fondova. Ono što bih želela da postavim pitanje je – koliko je od ovih milion i po izdvojeno za zaštitu životne sredine i za poljoprivredu?
Takođe, poslanička grupa Nove Srbije će u danu za glasanje podržati i ovaj zakon. Hvala vam.
Zahvaljujem, gospođo Filipovski. Reč ima narodni poslanik Marko Đurišić.
Hvala, poštovani predsedavajući. Gospodo ministri, poštovane kolege narodni poslanici, prvo nekoliko komentara na ovu sednicu danas i dnevni red koji je predložen i činjenicu da raspravljamo o pet zakona koji, kao što sam rekao jutros, kod povrede Poslovnika, nemaju nikakve veze jedni sa drugim, a mislim da je ovaj dnevni red na određeni način prava slika rada ove skupštine u 2014. godini.
Imamo četiri zakona od pet koji su došli po hitnom postupku i to je otprilike i procenat zakona koji ova skupština po hitnom postupku usvaja, usvajala, 80%.
Kolega Đurišiću, o tome smo jutros raspravljali….
Samo vi polako, govorim o načelnoj raspravi i o svim ovim zakonima i mislim da možete da mi dozvolite da kažem nešto, jer ovaj trend se, nažalost, pogoršava.
U decembru, od 19 zakona, uključujući i ovih pet koji su na dnevnom redu, 18 ih je po hitnom postupku. Znači, nema nikakve javne rasprave, nema kvalitetne rasprave u parlamentu, jer ovi zakoni koji su stigli kod nas imaju skoro hiljadu strana. Poslati su u parlament u ponedeljak. Kao što znate, radili smo ponedeljak na utorak do 02.00 ujutru, a sredu smo radili 23 sata. Postavlja se pitanje – za koje vreme i kada su poslanici mogli da se kvalitetno pripreme i raspravljaju o ovim zakonima?
Ovi zakoni su izuzetno važni za građane Srbije za ekonomski razvoj. Smatramo da je potpuno neodgovorno da na ovaj način radimo i to je nešto načelno što mora da se kaže, o svim ovim zakonima zajedno. Može da se kaže da se ovde vidi kakve reforme sprovodi Vlada Republike Srbije. Da li su reforme kada Vlada, odnosno čak ne ni Vlada, pošto moram da kažem, očigledno u Vladi sede kukavice, političke kukavice…
Gospodine Đurišiću, izvinjavam se, zamolio bih vas da se obraćate primerenije…
Ja vas molim, premijer nam je rekao i tada je konstatovano da je termin „politička kukavica“ legitiman.
Ja vas molim da termine koristite pristojne…
Molim vas, „politička kukavica“ je nešto o čemu nam je premijer govorio ovde u ponedeljak najmanje sto puta.
Molim vas, nemojte tako, ako možemo da se vratimo na dnevni red.
Molim vas, „politička kukavica“ je termin koji je premijer uveo u ovu salu i predsedavajući mu je za to dao pravo i sada pustite mene da koristim samo one reči koje koriste drugi poslanici ili ministri, premijer, kada dođu ovde.
(Isključen mikrofon)
(Marko Đurišić: Nisam ovde izneo nikakvu uvredu. Šta je ovo, zašto sam isključen? Na šta ovo liči? Da li može neko da mi uključi mikrofon?)
Nije vam isključen mikrofon, stvarno. Neka tehnika pogleda šta je, mislim da ste shvatili da predsednik parlamenta nije neko ko tehnički rukovodi. Nisam vas razumela.
(Marko Đurišić: Dobro, da li može neko da mi uključi mikrofon?)
Nekako ste uspeli sami da isključite. Ponovo da vam uključe?
Izvolite.
Gospođo predsednice, ja vas najiskrenije molim da mi dozvolite da radim ovde svoj posao u skladu sa Poslovnikom za koji su me građani izabrali. Nemojte mi isključivati mikrofon.
Vi nemojte da obmanjujete javnost da tvrdite da vam predsednik parlamenta isključuje mikrofon, to je izuzetno ružno, u skladu sa Poslovnikom.
Nemojte mi isključivati mikrofon, meni je, predsedavajuća, isključen mikrofon.
Nije.
Ja ga sam nisam isključio.
Vi ste sigurno jedno osam minuta potrošili u raspravljanju sa raznoraznim predsedavajućima.
Ja ga sam sigurno nisam isključio, a to je vaš manir da isključujete mikrofon, a ne moj.
Nemojte da izmišljate, poslaniče. To je izuzetno ružno.
Ko gleda, zna ko kome i kada isključuje mikrofon.
To je izuzetno ružno. Ovde sedi toliko ljudi, predsednik parlamenta, zamenika, bivših predsednika parlamenata koji znaju…
Da li se ovo vreme sada računa meni što govorite? Da li vi možete mene da pustite da ja govorim u okviru svog vremena? U redu je, ali vas molim da vi pustite mene.
Znači, politički kukavičluk.
Molim vas, čekajte, nešto se čudno dešava. Sada vam je neko opet, nije predsednik parlamenta, počeo da obračunava vreme ispočetka i da vam daje vreme koje vam ne pripada, što je vrlo interesantno.
Kakve to veze ima sa mnom? Kako ja mogu da utičem na to?
Isto kao što ja isključujem mikrofon.
Kako ja utičem na to vreme? Ja vas molim da me pustite da govorim i da me ne ometate.
A ja vas molim da mi ne pretite i da mi ne mašete rukom, jer se osećam ugroženom u parlamentu i imam osećaj kao da mi pretite, vrlo mi je neprijatno da vodim sednicu kada vi poslaniče govorite, zato što se osećam kao da vršite agresiju na mene.
Žao mi je zbog toga.
Vi mašete i vičete na mene. Nadam se da ćete mi se izviniti kao predsedniku parlamenta, ugrožavate dostojanstvo ovog parlamenta time što vičete na predsednika parlamenta.
Da li mi nećete računati ovo vreme koje ste mi oduzeli svojim komentarima koji apsolutno nisu primereni i nemate pravo na njih po Poslovniku?
Svašta.
Ja govorim o kukavičluku Vlade, jer nije smeo niko iz Vlade, ili nadležna ministarka da dođe i da nam kaže… Molim vas, u prenosu, građani ne mogu da čuju o čemu govorim.
Spustite ruku, molim vas.
Nemojte molim vas da mi govorite gde treba da držim ruke, stvarno nije u redu.
Spustite ruku, plašim se već koliko ste agresivni.
Nemojte da se plašite, nemate razloga da se plašite. Nikada nisam, za razliku od vaše stranke, ovde fizički nasrtao u prošlosti na predsedavajućeg u ovom parlamentu, nemate razloga da se plašite.
(Zoran Babić: Mi nismo glasali iz Atine, iz Bodruma.)
Niste glasali iz Bodruma, ali ste proterivali građane Srbije…
Poslaniče, ja ću vas sada isključiti, pa ćete početi ispočetka da govorite o temi. Sada ću vas isključiti, to vam govorim unapred i dobićete reč da govorite o temi ispočetka, kada budete bili spremni za to.
(Marko Đurišić: Ja sam spreman stalno.)
Samo momenat, da tehničke službe, pošto vi sigurno kao intelektualac znate i znate kako ide sve, ne mora gospođa Čomić da vam daje uputstva kako se radi u parlamentu, a sada će tehničke službe da omoguće da vam vreme ide ispočetka, jer ste sve ovo iskoristili u neke druge svrhe. Imam razumevanja za vas, a ja se više neću plašiti.
(Marko Đurišić: Nije ni trebalo da se plašite.)
Potrošili ste šest minuta i 05 sekundi. Možemo da se dogovorimo koliko želite da se vrati vremena, jer smo se raspravljali.
Kažu mi iz službe, šest minuta i 05 sekundi.
(Marko Đurišić: Dobro, ja vama verujem. Vi ste rekli šest minuta i ja vama verujem.)
Evo, da se nađemo na pola puta, da sam vam ja uzela tri minuta. Izvolite sada.
(Marko Đurišić: Da li može ponovo da mi se uključi mikrofon?)
Moram da izbrišem listu, pa da se ponovo prijavite.
Izvolite sada.
Hvala. Govorio sam sve vreme o ovim zakonima i kako su oni došli do nas i kakvu poruku šalju i kakve političke posledice imaju. Govorio sam o političkom kukavičluku, da nemamo ministra iz Vlade Srbije koja je branila Zakon o planiranju i izgradnji, koji smo usvojili pre 15 dana i koji sada menjamo.
I nije smela ministarka da dođe ovde, nego su poslanici vladajuće većine stavili svoje potpise kako bi ispravili tuđu grešku. Mislio sam da je samo to u pitanju. Međutim, po izlaganju jednog prethodnog kolege, gde je upućena kritika prethodnim ministrima energetike, možda je to razlog, jer je ministarka koja bi trebalo ovde da govori o Zakonu o planiranju i izgradnji bila dve godine ministarka energetike.
Možda bi trebalo da postavimo pitanje – šta je ona za to vreme radila da stanje bude u energetici tako loše, a da će se tek sada promeniti?
Takođe, slika reformi je, i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine, gde se briše rok koji je donela ova skupština pre godinu dana, da se upis treba izvršiti do 31. decembra ove godine, a sada se taj rok ostavlja neograničen.
Isto važi i za Zakon o matičnim knjigama. Država je imala pet godina da završi posao, a sada dolazi Vlada, u ovom slučaju ministar, što je dobro, i kaže – dajte nam još dve godine.
Mislimo da je to prava slika reformi ove vlade koja ništa ne može da uradi od onoga što je obećala, koja ne može da odgovori na krizu u kojoj se Srbija nalazi, koja ne može da doprinese boljem životu građana, koja nije u stanju da ispuni ni sopstvena obećanja.
Podsećam, za 100 dana Vlade u ekspozeu rečeno je da će biti usvojeni neki zakoni. Neki su usvojeni, ali neki do dana današnjeg nisu i očigledno neće u ovoj godini, a to su vrlo važni zakoni, složićete se, zakon o stranim ulaganjima, zakon o javnim preduzećima, zakonom o platnim razredima, zakon o hipoteci, zakon o registru korisnika javnih sredstava i njihovih zaposlenih i angažovanih lica.
Znači sve ove stvari iz ekspozea premijera, a tamo je bilo nabrojano 15 zakona, pet nije usvojeno do dana današnjeg, ne u prvih 100 dana Vlade, nego u celoj ovoj godini prvoj Vlade.
Zato se postavlja pitanje – na koji način mi da verujemo da će i ova dva zakona, za koje smatramo da su dobri, a to su Zakon o energetici i zakon, odnosno Predlog zakona o potvrđivanju okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Evropske komisije biti sprovedeni na način na koji je to zamišljeno ovim zakonom. Imamo otvorenu sumnju da će ovi zakonski predlozi biti sprovedeni i da će imati efekat kakav je predviđen zakonom.
Smatramo da su ova dva zakona dobra i mi ćemo za njih glasati, a pošto ima još tri zakona za koje nećemo glasati, stavili smo na ovoj prijavi za reč oznaku „protiv“, a za ova preostala tri zakona nećemo glasati.
Sada bih iskoristio u preostalom vremenu, koje ne znam doduše tačno koliko mi je jer sam bio ometan od strane predsedavajućeg, da kažem i da postavim nekoliko pitanja, jer mislim nažalost nisam ni dovoljno kvalifikovan niti sam imao dovoljno vremena da se do kraja upoznam sa svim predlozima, zakona o energetici pre svega, da bih mogao o svim aspektima tog zakona da govorim.
Prvo bih hteo da se osvrnem na jednu stvar koju nam je ministar na početku ovde rekao, a to je činjenica da je danas počela proizvodnja uglja sa kopa „Tamnava“ i kako je rekao ministar, tu će se dnevno 10.000 tona uglja iskopavati i time će se zadovoljiti sve potrebe Termoelektrane „Nikola Tesla“, što je važno za očuvanje energetskog sistema Srbije, stabilnost pri napajanju električnom energijom i da građani ne treba da brinu da će biti restrikcija.
Ja bih želeo da postavim pitanje, a šta je onda sa uvozom uglja iz Rumunije koji građani Srbije treba da plate osam milijardi dinara? Osam milijardi dinara. Taj istovar, koliko znam, počeo je prošle nedelje, ne, počeo je ove nedelje tek istovar i postavlja se pitanje da li nam je taj ugalj uopšte i trebao, a pogotovo se postavlja pitanje pod kojim uslovima smo ugovorili taj posao?
Da li je cena uglja u Rumuniji između 32 i 35 evra i da li je cena uglja koja će biti isporučen ovde u Srbiji 60 evra i ko će uzeti tu razliku? Da li je toliki trošak transporta i da li se on transportuje u gepeku nekih kola, ako to toliko košta?
Postavlja se pitanje – ko radi taj posao? Osobe koje su ranije imale problema sa zakonom u obavljanju nekih poslova i koji je kredibilitet firmi koje rade taj posao?
Hteo bih takođe da postavim pitanje ministru, s obzirom da su se, verovatno, nadam se da se građani sećaju, skandala sa početka ove godine 2014, kada su građani u januaru dobili enormne račune za električnu energiju, ako se sećate računi su bili duplirani, triplirani, pa su onda građani mogli da se žale, ja sam se žalio i onda mi je volšebno smanjen taj račun za pola, jer je očigledno neko hteo da krade od građana Srbije.
Tada je isto rukovodstvo, odnosno isti je direktor bio pre godinu dana kao i sad i postavljam vama pitanje ministre – da li ih držite pod kontrolom, da li ih držite na oku da ponovo u januaru se ne desi da građani Srbije, ionako osiromašeni rezultatima rada ove vlade, ne dođu u situaciju da im se pošalju duplo, tri puta, četiri puta veći računi za električnu energiju, kao što je to bio slučaj u januaru prošle godine?
Mislim da to vrlo zanima građane Republike Srbije, a da vi ako ste bili ministar, doduše u drugom resoru pre godinu dana sada ste u resoru zaduženom za energetiku, da ćete unapred da povedete računa i da pratite na koji način će računi za električnu energiju u decembru ove godine biti isporučeni građanima.
Složićete se da je ovaj decembar bio vanredno topao što se tiče spoljne temperature i da je potrošnja električne energije sigurno bila manja od prosečne potrošnje u decembru i vi sigurno možete o tome mnogo da nam kažete i mislim da građane pre svega to zanima.
Ove tehničke stvari koje se nalaze u zakonu, građani o njima ne znaju mnogo, postaviću jedno pitanje – u članu 179. u kome se praktično formira berza struje, odnosno da li se formira, da li će biti formirana prava berza struje i ko će biti nadležan za kontrolu? Da li će za kontrolu biti nadležna možda Komisija za hartije od vrednosti?
Kaže se, jer imamo sad već slučaj da se Elektromreža Srbije, kao društvo za transport električne energije, registrovala i za trgovinu električnom energijom, da li će ona raditi nešto vezano za trgovinu, što je jedan neuobičajeni slučaj u evropskoj praksi i nije nešto što možete da nađete i u drugim zemljama?
Takođe želim da postavim pitanje na osnovu nečega što piše u obrazloženju ovog zakona, a vi ništa niste rekli o tome. Kaže se u obrazloženju da primena direktive 2009/73, da je za primenu te direktive, da bi se ispunila potrebno je da se pored navedenog omogući kontrola, odnosno da je potrebno da se kontrola vrši u dva različita ministarstva, kontrola nad transportom i proizvodnjom energije.
Ovde vi kažete da bi se sprovela ta direktiva zahteva izmenu zakonskih propisa kao što su Zakon o Vladi, Zakon o ministarstvima i Zakon o javnim preduzećima. Postavljam pitanje, kada će se promeniti ovi zakoni da bi mogli da sprovedemo direktivu jer onda vi ovde kažete dalje ako se sve gore navedeno ne ispuni, obavljanje delatnosti operatora prenosnog, odnosno transportnog sistema neće moći da se sertifikuje, a samim tim ni da se primeni propisana uredba zakona, niti ispoštovati zahtev iz direktive.
Znači, potrebno je promeniti tri vrlo važna zakona, zakone o Vladi i ministarstvima i doneti konačno novi zakon o javnim preduzećima, što je bilo obećanje iz ekspozea premijera kada smo birali ovu vladu pre nešto više od osam meseci.
Na kraju, nešto se nalazi u Nacionalnog strategiji za razvoj energetike. Mi imamo, i to smo čuli, najveće količine električne energije, 64% se proizvodi iz termoelektrana i koristi se ugalj. Po direktivi o velikim ložištima, koja je obavezna, mora da se smanji emisija štetnih gasova, a da bi se smanjilo tako, a da se ne izgubi potencijal u proizvodnji električne energije, potrebno je izgraditi nove kapacitete snage do minimum 700 megavata, jer po toj direktivi, a ona je vrlo stroga i vrlo važna, kaže se da se termoblokovi snage ispod 300 megavata, a to su u našem slučaju TENT A1, A2, „Kostolac“, A1, A2 „Morava“, „Kolubara“ i panonske elektrane, moraju sukcesivno povlačiti od 2018. do 2024. godine kako bi se smanjila šetna emisija gasova.
Da se kod jačih termoblokova snage preko 300 megavata, a to su TENT A3 do A6 i TENT B1 i B2, „Kostolac“ B1 i B2, da se u njih moraju izvršiti značajna ulaganja od preko 600 miliona evra za ugradnju postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju, kao i elektrofilteri.
S obzirom na obimnost tih radova, kompleksnost sprovođenja javnih nabavki u ovom slučaju, koliko se odmaklo, jer možemo vrlo lako da dođemo u situaciju da se sa ovim poslom ne krene na vreme, a da mi zbog obaveza iz direktive velikim ložištima krenemo da gasimo ove manje blokove i time stvorimo manjak u elektroenergetskom sistemu Srbije, koji će onda morati da se uvozi iz inostranstva i time će se platni bilans Republike Srbije dodatno pogoršati i stvoriće se veća zavisnost od uvozne energije, a samim tim ugroziće se i energetska bezbednost.
Po zakonu se za distribuciju električne energije ne predviđa ulazak privatnog kapitala, ako sam dobro pročitao, a da se kod distribucije gasa ostavlja mogućnost uvođenja privrednog kapitala. Znači, kaže se da će se za distribuciju, da je moguće da se da preduzećima sa javnim, državnim kapitalom, privrednim kapitalom. Znači, to je što se tiče distribucije gasa.
Zanima me da li, a nešto sam čitao o strategiji energetike, odnosno pre svega vezano za električnu energiju, i postoji opasnost da se ukoliko se krene u jednom pravcu, može da dođe da Srbija nažalost postane zavisna od uvoza električne energije i kakve su procene i da li je izrađen plan dinamike usklađivanja cene električne energije sa tržišnim cenama, jer bez toga naći ćemo se u opasnosti da EPS počne da stvara gubitke i da optereti budžet Republike Srbije, umesto da stvaranjem dodatne vrednosti olakša punjenje budžeta Republike Srbije i pojača fiskalnu konsolidaciju o kojoj smo mnogo govorili u ovoj godini, na kraju godine kada smo smanjivali, zbog fiskalne konsolidacije, plate i penzije?
U svakom slučaju, puno je pitanja koje ja, nažalost, ne mogu više da postavim, jer, ako sam razumeo, nemam više vremena. Ono što je bitno jeste da ovaj zakon, ukoliko se usvoji, Predlog zakona o energetici, bude dosledno i kvalitetno sproveden.
Možda je trebalo razmisliti o posebnim zakonima za posebnu vrstu energija, znači za struju, gas, naftu, jer postoje različite dinamike za liberalizaciju tržišta. Nije ista dinamika predviđena za liberalizaciju tržišta gasa, za liberalizaciju tržišta električne energije i može da se ovako obimnim zakonom, koji sve te oblasti sažima u jednu oblast, u jedan zakon, pojavi problem sa poštovanjem rokova i sa funkcionisanjem i postupanjem državnih organa.
Ja se iskreno nadam, gospodine ministre, da će država Srbija u narednom periodu iza vašeg mandata krenuti u ove ozbiljne investicione procese u oblasti energetike, pre svega u oblasti električne energije, jer smatram da su tu veliki potencijali, možda najveći, mislim da su energetika i poljoprivreda najveći potencijali Republike Srbije za razvoj u narednom periodu, da ovaj zakon pruža zakonsku osnovu da se te investicije ostvare, ali je pitanje sada kako će efikasno država sprovoditi ceo ovaj program i strategije. Znači, da li će se u zadatim rokovima izvršiti svi planirani procesi?
Ponavljam, ponovo postoji ta opasnost da ako se ne krene sa investiranjem u ove velike blokove TENT A3, A6, B1, B2, „Kolubare“ A1, A2, ulaganje u desumporizaciju, da će se isključivanjem ovih manjih blokova doći do manjka u energetskom bilansu Srbije i da ćemo morati da uvozimo umesto da izvozimo struju, jer Srbija ima potencijal da bude glavni izvoznik u regionu električne energije i to je verovatno jedna od najviših šansi privrede Republike Srbije.
Vi ste o tome govorili i ja se s tim slažem da te velike investicije u energetiku pokreću privredu u raznim oblastima od građevinarstva i drugih segmenata i razvoja društva.
U svakom slučaju, mi ćemo podržati ovaj sporazum sa EU. Drago mi je da je ministarka danas tu i da je rekla u uvodnom izlaganju nekoliko stvari. Zahvaljujem joj se na tome. Kažem opet, jedino mi je krivo što se i ovaj zakon donosi po hitnom postupku. Mislim da je mogla ta dinamika da se malo uskladi i sa našim načinom rada i da smo ovaj sporazum mogli da dobijemo ranije kako bi ne samo mi, nego i građani mogli da se kvalitetnije upoznaju sa ovim predlogom i da znaju koje su im sve mogućnosti saradnje sa pretpristupnim fondovima EU, koji su im svi oblici saradnje mogući. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Zoran Babić, replika. Izvolite.
Gospodine Antiću, gospođo Joksimović, očita je nervoza gospodina Đurišića što će biti samo treći u nizu tih koji omalovažavaju predsednika, predsedavajućeg Narodne skupštine, samo treći u nizu koji će nas častiti tako sa „stoko“, „đubre“, „ološu“, ali pokušava da bude kreativniji pa da nađe dovoljno jak izraz kojim će valjda u političkom slepilu i mržnji da nas časti sve ovde, često mlatarajući, kako ste lepo i rekli, gospođo predsednice, rukama.
Kukavice ne dolaze u parlament, gospodine Đurišiću, a pre neku noć i svaki put kada ste pozvali, kada ste osetili potrebu da razgovarate, predstavnici kabineta gospodina Aleksandra Vučića i Aleksandar Vučić su bili ovde više i u većem broju nego što je vaših poslanika tu.
Okrenite se oko sebe, koliko je narodnih poslanika bivšeg režima ovde?
(Marko Đurišić dobacuje.)
Ovo je replika, gospodine Đurišiću. Nemojte taj prst da koristite kao pretnju. Ne plašim vas se.
(Marko Đurišić: Da li ja treba da se plašim?)
Nemojte da pretite, gospodine Đurišiću.
S druge strane, govorite o obećanjima. Molim vas, recite mi, gospodo kolege narodni poslanici, setite se jednog obećanja koje je dala DS u bilo kom agregatnom stanju, a da su ona ispunjena.
Kada kažem agregatna stanja, to me nekako podseća, to Nova demokratska stranka, Demokratska stranka, kao na „Agrobanku“ i „Nova Agrobanka“. Kada su opljačkali „Agrobanku“ samo su formirali „Novu Agrobanku“, ali je cilj ostao isti.
Recite mi samo jedno obećanje kabineta Mirka Cvetkovića koje je dao, a koje je ispunio iz ekspozea koji je bio na tri papira i gde je jedva čekao samo da ode iz ove Narodne skupštine, kojeg smo viđali možda samo na TV-u.
Da li ste obećali da ćete kroz finansiranje političkih aktivnosti da uzimate za sebe duplo više novca nego što je bilo ranije, pa i sada se trudite da za sebe prigrabite više? Da li ste obećali građanima 200 hiljada novih radnih mesta, a 400 hiljada njih je ostalo bez posla? Da li ste obećali hiljadu evra da bi Boris Tadić postao predsednik države? Koje ste obećanje dali, a da ste ispunili, da vi imate pravo da nekome spočitavate bilo šta.
Zahvaljujem, gospodine Babiću. Pravo na repliku, narodni poslanik Marko Đurišić. Izvolite.
Hvala. Poštovani predsedavajući, da, govorio sam o političkom kukavičluku jer šesti mesec zaredom niko iz Vlade ne sme da dođe u parlament poslednjeg četvrtka u mesecu da odgovara na pitanja poslanika, u skladu sa Poslovnikom. Ne znam šta je to drugo i kojim rečima da to nazovem, osim politički kukavičluk.
Mi smo bili ovde svakog četvrtka, čekali da se sazove sednica, da dođe premijer i svi ministri i da, u skladu sa Poslovnikom, koji nam ne daje mnogo vremena, postavimo makar jedno ili dva pitanja. Nažalost, to nijednom nismo imali priliku od jula, ali zato imamo situaciju da dođe premijer ovde, čeka ovde, ne znam šta radi…
(Zoran Babić: Da li je došao ili nije došao?)
Nije došao predsednik Vlade nego kada su poslanici vladajuće većine završili svoje izlaganje i onda došao je…
(Zoran Babić: Da li je došao ili nije došao?)
Molim vas, gospodine Babiću, nemojte. Normalno da su bili svi članovi Vlade.
Došao je kada smo završili svoje izlaganje.
(Zoran Babić: Da li je došao ili nije došao?)
Dozvolite gospodinu Đurišiću da završi.
Ja samo kažem kada je došao. Došao je kada je znao da ne može da dobije odgovor po Poslovniku od strane poslanika i onda je ovde stvorio jednu atmosferu koja uopšte nije dostojna parlamenta.
Nije bio sa nama ovde ceo taj dan, kao što ste vi uporno ponavljali, bio je sa nama neka tri sata.
Gospodine Đurišiću, molim vas, vi ste dobili repliku da replicirate gospodinu Babiću.
Pa, repliciram. Ko je proterivao građane Srbije devedesetih godina? Ko je bio protiv saradnje sa Haškim tribunalom? Ko je skidao ime ulice Zorana Đinđića? Ko je crtao granice ovde po Balkanu, nove granice… (Isključen mikrofon.)
Vreme, gospodine Đurišiću.
Suviše je velika ostrašćenost prema premijeru. Zahvaljujem.
(Marko Đurišić: Imam još pet sekundi.)
Dobili ste vreme. Replicirali ste.
(Marko Đurišić: Prekinuli ste me u minut i 55 sekundi.)
Izvolite. Pet sekundi.
Hvala. Ko je bio ministar informisanja kada je ubijen Slavko Ćuruvija?
Ne vredi. Izvolite, gospodine Babiću, replika.
Vrlo rado ću odgovoriti. Ko je vodio Srbiju do 2000. godina? Isti oni ljudi sa kojima ste vi 2008. godine krenuli da igrate basket i koji su vam bili potrebni da formirate Vladu, sa kojima ste se mirili, gospodine Đurišiću, koji su vam bili prihvatljivi. Nemam ništa protiv tih ljudi i protiv tih kolega, ali tada su vam bili potrebni, tada su vam bili odlični. Niste im pominjali 2000. godine.
Ko je crtao granice po Balkanu? Isti oni koji su sedeli u upravnim odborima javnih preduzeća Grada Beograda kada vam je bila potrebna njihova podrška, isti oni koji su i sada zajedno sa vama, sa vašim iznajmljenim poslanicima u Pokrajinskom parlamentu izglasali i dali podršku Vladi Bojana Pajtića, isti ti ljudi.
Da, gospodin Aleksandar Vučić je godinu i po dana bio ministar za informisanje, ali isti je Aleksandar Vučić koji je otkrio i procesuirao ubice Slavka Ćuruvije, što vi niste uspeli 12 godina. Dvanaest godina ste imali šansu i priliku to da uradite, ali niste to uradili.
Koja obećanja ste dali? Šta ste sve radili u ovoj državi, a niste ispunili? Zašto ne odgovorite? Šta je sa 1000 evra? Šta je sa 200 hiljada obećanih radnih mesta? Šta je sa politikom – i Kosovo i EU, pa nismo ni tamo ni tamo? Za svo to vreme samo ste imali priliku da se bogatite, samo ste imali priliku da upropašćavate, samo ste imali priliku da pljačkaškom privatizacijom upropastite Srbiju. To ste imali priliku i to ste radili.
Zahvaljujem. Reč ima ministar u Vladi gospođa Jadranka Joksimović. Izvolite.
Zahvaljujem. Najpre, htela sam da odgovorim poslanici Filipovski, ali ona je trenutno van sale, odgovoriću kasnije.
Što se tiče komentara gospodina Đurišića, naravno da opozicija treba da kritikuje. Mi ne želimo opoziciju koja nije aktivna, niko to u Srbiji ne želi. Lično se ne osećam političkom kukavicom, niti mislim da je bilo ko u Vladi u kojoj sedim politička kukavica, zato što u predizbornoj kampanji koju smo ove godine imali prvi put u savremenoj, hajde da kažem savremenoj, kako god to sad mogli da tumačimo, imali kampanju u kojoj je jedna stranka i sadašnji premijer, gospodi Vučić, govorio vrlo otvoreno o merama koje će biti preduzimane nakon eventualne pobede koja se u velikom procentu dogodila.
Prema tome, mi smo vrlo otvoreno govorili kakav reformski kurs i kakve teške i ekonomske i političke mere će biti sprovođene radi onoga što jeste naš cilj, a to je napredak Srbije.
Mislim da to nije politički kukavičluk. Mislim da je to vrlo fer i mislim da smo zbog toga vrlo odgovorni pred građanima Srbije. Mislim da je način na koji su prethodne vlade, u kojima je učestvovala, između ostalo, i vaša stranka, nije važno da li je bila nekadašnja DS ili sada ovako kako ste ustrojeni, ali u svakom slučaju, učestvovali ste u prethodnim vladama.
Mislim da je upravo predsednik vaše stranke nekolik puta pokazao da obećanja koja su davana i nisu sprovođena. Koliko znam, on se izvinjavao zbog toga više puta, govoreći da i sam zna bolje nego njegovi politički protivnici kakve je greške činio. To je u redu što je čovek rekao. Mislim da je to, takođe, fer.
Ali, nemojte onda da zamenjujemo teze sve vreme. Mi smo govorili šta ćemo da preduzimamo u reformskom procesu i dobili podršku građana za to. U pravu ste, vi kao opozicija treba da nadzirete da li mi to što smo rekli radimo. Ako se ne slažete sa reformskim procesom i to je u redu, to je vaša politika koju ste kandidovali i za koju niste dobili dovoljan broj glasova. To je osnova demokratije.
Vi ste makar ti koji ste se, čini mi se, više od deceniju sami sebe i nazvali na kraju krajeva Demokratskom strankom i govorili da ste jedini koji poznaju demokratski proces. Ako je to tako, onda se ponašajte u skladu sa tim.
Zaista nemam ništa protiv kritike, verujte mi i apsolutno sam raspoložena da raspravljamo danas o svemu, ali mislim da nije tema političkog kukavičluka tema za ovu Vladu Republike Srbije. To zaista mislim, a vi mi dokažite suprotno.
Što se tiče ocena o reformskom procesu, ako ne verujemo sebi i ako ne verujemo da smo dovoljno dobri, u redu je, hajde da verujemo makar onome što kažu iz inostranstva ili što kaže EU koja je naš strateški cilj. Vi ste započeli i to je u redu i niko vam ne spori da ste započeli proces evropskih integracija. Mi ga nastavljamo, mislim uspešnije. Da li su se promenile okolnosti, da li smo mi bolji, to je pitanje koje će takođe građani da procene, ali da rezultate imamo, imamo.
Tako Evropska komisija u Strategiji proširenja za 2014-2015. godinu kaže, ukratko ću, da ne zamaram, da Srbija napreduje u reformi državne uprave. Ništa od ovoga nije idealno, da budemo svesni toga, i proces pristupanja služi za to da dovršimo reformski proces, ali konstatuje se napredak u reformi državne uprave, konstatuje se napredak u primeni Strategije reforme pravosuđa i Strategije borbe protiv korupcije.
Posebno je pozdravljen, jer je nakon donošenja strategije donet, Zakon o zaštiti uzbunjivača, koji je jedinstven zakon u evropskom prostoru i koji je veliki podstrek za borbu protiv korupcije.
Dalje, konstatuje se pomak u regionalnoj saradnji, koja je dala konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala itd. Pravni okvir za zaštitu manjina je uglavnom dobar, posebno pomaci u oblasti ljudskih i manjinskih prava, održavanja LGBT Pride, koji vi, kao veliki zagovornici demokratije, niste uspeli godinama da organizujete.
To su politički kriterijumi. Govorim sada o političkim kriterijumima, ne o ekonomskim. Dakle, regionalna saradnja kada se odnosi na čitav region zapadnog Balkana sa zemljama kandidatima, nekoliko važnih poseta na bilateralnom nivou, koje su iako zloupotrebljene od nekih, na pravi način propraćene od strane ove vlade i premijera Vučića i za to smo dobili, mogu kao ministar zadužen za evropske integracije da vam kažem, verovali vi meni ili ne, da smo od svih dobili podršku i na neki način pozdravljanje tog kursa koji je Srbija zauzela u regionu.
Što se tiče ekonomskih kriterijuma, da, neki ograničeni napredak za 2014. godinu je konstatovan, ali uz naglasak da širok spektar strukturnih reformi treba da bude primenjen kako bi Srbija na srednji rok bila u mogućnosti prvo da bude konkurentnija i da bude deo tržišnih snaga u EU.
Posebno su pozdravljeni zakoni u ovoj Skupštini, da vas podsetim, o radu, privatizaciji, stečaju. Evo, danas raspravljamo energetiku, planiranje i izgradnju. To su sve zakoni za koje su i u EU rekli da će omogućiti bolji investicioni ambijent. Ako je bolji investicioni ambijent nešto što se i vas tiče, jer ste i vi potpuno ravnopravni građani Srbije, kao i mi svi ovde, i svih se nas tiče dovođenje investicija, mislim da je to nešto što je u redu. O detaljima možemo da diskutujemo i zato ste tu da podnosite amandmane. Verujem da će resorna ministarstva uvažiti sve amandmane koji će unaprediti zakonski okvir.
S druge strane, fiskalna održivost, smanjenje javne potrošnje, sprovođenje strukturnih reformi koje bi doveli ili pospešili rast, između ostalog, su projektovanje u budžetu, koji smo usvojili pre dva dana.
Ono što je bilo bitno i što je bila instrukcija ili, da kažemo, jedna vrsta sugestije od strane Evropske komisije, jeste da se unapredi naplata poreza.
Mi smo u ovom zakonu, odnosno u budžetu predvideli upravo, ne povećanje stope, dakle ni poreza, već upravo bolju naplatu, što mislim da je sa te prihodne strane takođe korektno i da će i to biti pozdravljeno od strane EU. Naravno, govorili su o potrebi smanjenja broja administrativnih procedura, o tome govori danas Zakon o kome raspravljamo, Zakon o planiranju i izgradnji. Prema tome, zaista mislim da ako ne verujemo sebi, onda ajde da verujemo onima koji, budnim okom, prate naš napredak i naše reforme.
Da li je sve idealno? Ne mislim da je sve idealno, ni vi ne mislite, ni niko u Srbiji ne misli, ali da smo na nekom dobrom putu i da je ova vlada zauzela reformski kurs, građani će oceniti ako ne budemo istrajali na tome. Zbog toga je tolika podrška premijeru, dakle pre svega, naravno premijeru kao prosto čoveku koji vodi jedan tim u Vladi, ali pretpostavljam onda i celoj Vladi.
Mislim da je vrlo ubedljiv. Očekujemo nastavak i političkog dijaloga, da ne zaboravim i taj deo, da ne ispadne da želim da to izbegnem, između Beograda i Prištine, koji će, nadam se, otvoriti mogućnost da budemo i uspešniji u evropskim integracijama.
Prema tome, sve zamerke koje ste izneli mogu da stoje na ovaj ili onaj način, ali političkom kukavičluku, posle svega ovoga, mislim da zaista nema mesta. Hvala.
Reč ima ministar u Vladi, gospodin Aleksandar Antić. Izvolite.
Pre svega, očigledno sam imao pogrešnu procenu da je moj apel da danas probamo da budemo na nivou značaja tema kojima se bavimo, značaja pre svega za budućnost Srbije, da pričamo u jednoj mirnoj demokratskoj atmosferi o svemu tome, znači mislio sam da je taj apel uspeo, ali to je očigledno ipak previše optimistično bilo sa moje strane.
Meni je drago što čujem da ćemo imati podršku iz opozicionih redova za Predlog zakona o energetici i tu jesam zahvalan. Smatram da to jeste jedan dobar politički gest, ali s druge strane ne mogu da prihvatim i da se složim sa ocenama da u Vladi Republike Srbije sede političke kukavice, pre svega, zato što je ova vlada u potpunosti posvećena tome da menja Srbiju, a da Srbija bude bolje mesto za život i da stvara Srbiju u kojoj će naša deca osetiti posledice, pozitivne posledice, svih ovih žrtava koje mi danas trpimo.
Ova vlada ne da je politički kukavica, nego je možda i previše hrabra u odnosu na silinu svih problema sa kojima se suočava i sa čime se hvata ukoštac, počev od donošenja najtežih zakonskih projekata, koji jesu bili deo ekspozea i koji su bez ikakve dileme ispunjeni, do teških mera fiskalne stabilizacije koje u ovom trenutku zaista bole sve nas, ali dugoročno treba da Srbiji donese puno benefita i puno koristi.
Ponavljam, takvu ocenu ne mogu da prihvatim, ne mogu da se složim s njom, i to ne zato što mi smetaju reči, nego zato što ne odgovara istini, a neistine nikad ne prihvatam. Pogotovu i danas o tome pričati kada na skupštinskoj sednici imamo tri ministra od kojih su dve dame, i to govori da nismo danas, niti ikada pobegli od ove Skupštine i uvek smo tu da odgovorimo na sva pitanja.
Prilikom usvajanja budžeta, mislim da smo i tada odgovorili na sva pitanja i mislim da bi ono sve kraće trajalo i da ne bi ni trajalo onoliko dugo da ministri u Vladi Republike Srbije nisu bili deo tog dijaloga i nisu odgovorili na sva pitanja.
Moram da prokomentarišem nekoliko pitanja koja ste pokrenuli. Prvo, danas smo pustili u rad proizvodnju uglja na kopu Tamnava - zapadno polje. Ta proizvodnja sa kojom smo danas krenuli je 10 hiljada tona dnevno. Mi smo s time izašli na nekih 75 hiljada tona dnevno uglja, što suštinski, u zavisnosti od vremena, može da pokrije naše potrebe koje u onim teškim i hladnim zimskim danima idu i do 95.000 tona.
Mi na kopu za Tamnava-zapadno polje još nismo uspostavili punu proizvodnju uglja zato što rehabilitacija tog kopa još nije završena. Nama sada radi jedan bager, jedna glodalica i mi sa njom, ponavljam, ostvarujemo značajnu proizvodnju. Tih 10 hiljada tona uglja dnevno proizvedeno je u Tamnavi – zapadno polje. To je otprilike nekih 250 hiljada evra struje dnevno, odnosno nešto više od toga, i skoro osam miliona evra mesečno. To jeste značajno za našu proizvodnju električne energije i uglja i to je, bez ikakve dileme, odlična vest.
Ako tome dodamo činjenicu da smo u letnjim mesecima, upravljajući prilično vešto sistemom i zahvaljujući dosta dobroj hidrologiji, napravili preko dva miliona tona uglja rezervi na deponijama, otuda meni hrabrost da danas kažem da je naš energetski sistem stabilan i bezbedan.
Međutim, mi imamo nekoliko različitih stres-testova koje smo radili sa Energetskom zajednicom i Evropskom komisijom u kojima smo morali da vršimo različite anticipacije različitih geostrategijskih događaja koji se mogu dešavati u našem okruženju i na našim transportnim linijama dopreme energenata. Iz tog razloga, Srbija u nekim od tih scenarija mora dodatno da se osigura.
Zbog toga imamo dodatne količine električne energije koje imamo ugovorenu, pre svega, sa Republikom Srpskom, ali i potrebu da obezbedimo dodatne količine uglja, kako bi taj ugalj predstavljao dodatnu garanciju da u nekim najgorim scenarijima mi možemo da ga pretvorimo u električnu energiju.
Cena uglja koji se uvozi je u skladu sa kalkulacijom opravdanosti troškova za proizvodnju električne energije. Nemojte me držati za reč, za zarez, ali ta cena po kojoj je TENT, odnosno EPS nabavio ugalj, gospodine Đurišiću, ako želite da čujete podatak, jeste mislim 35,8 evra po toni franko TENT. Znači, to je ta cena, a ne 60 evra. Mislim da takva cena predstavlja uznemiravanje javnosti.
Znači, 35 zarez nešto evra po toni, i to se uklapa u proizvodnu cenu električne energije. Da je bilo skuplje od toga, mi ne bi uvozili ugalj, nego bi probali da nabavimo još električne energije, jer bi nam bilo jeftinije da kupimo električnu energiju u takvom scenariju.
Kada je januarski račun u pitanju, od prošle godine, mogao bih da kažem da to nema veze sa mnom, ali hajde da govorimo istinu. To je prvi mesec u kome je račun izašao u novom obliku i novom dizajnu i softveru. Kao takav je očigledno imao dosta grešaka koje su ispravljene i u mesecima nakon toga nije bilo nikakvih problema.
To i jeste politika ovog ministarstva, da ostvari jednu čvrstu vezu i pokušavamo, pod znacima navoda, snažnu kontrolu i nadzor nad radom javnih preduzeća. Verujem da smo uspeli da se nametnemo javnim preduzećima i svim energetskim kompanijama, kao jedan ozbiljan partner sa kojim moraju da rade i koga moraju da uvažavaju. U tom domenu, verujem da imamo dobru kontrolu i dobru komunikaciju sa javnim preduzećima. Mislim da će to za ukupno njihovo funkcionisanje i, pre svega, zbog građana biti dobro.
Postavili ste još nekoliko pitanja. Pitali ste zašto ovaj zakon ne predviđa uvođenje, oko distributera u oblasti gasa? Zato što se tu predviđa da ima i privatnih. Znači, postojeće faktičko stanje je da mi imamo 34 distributera gasa koji funkcionišu sa dva operatora transporta, „Srbijagasom“ i „Jugorozgasom“. To je faktičko stanje. Mi nismo želeli da otvaramo naš distributivni sistem električne energije. To niko ne radi ako ne mora, a mi ne moramo, tako da to nismo ni uradili.
Kada je u pitanju tržište, odnosno berza, ja se izvinjavam, ako se sećate, to je bilo u javnosti pre nekoliko meseci, u francuskoj ambasadi potpisan je taj sporazum o „džoint venčer“ projektu između EMS-a i francuske kompanije „Epeks pot“, i oni će u tom zajedničkom aranžmanu biti operatori te berze. Čini mi se da se projekat zove „Sepeks“.
(Marko Đurišić: Ko kontroliše rad berze?)
Ko kontroliše rad berze? Da se ne bih sada pravio pametan, sigurno postoji dovoljno kvalitetan odgovor na to pitanje i daću vam ga u toku dana.
Po pitanju direktive vezano za velika ložišta, prvo, mi smo to morali naravno da upišemo i u strategiju i u sve naše akte. Nismo srećni zbog toga što smo upisali i bez ikakve dileme, o tome ćemo još pregovarati kada su u pitanju ova manja ložišta od 300.
Kada su u pitanju veća ložišta, mi smo već ušli u aktivnosti i velike projekte odsumporavanja, pre svega, kad je TENT u pitanju. Mi smo ovaj jedan blok ozbiljni u Kostolcu završili iz one prve faze kineskog kredita. A kada je odsumporavanje u pitanju tu imamo onaj „Džajk“ aražman i japansku investiciju, sa kojom ćemo probati u vremenu pred nama da taj posao završimo. Naravno, gradeći nove termoblokove koji ispunjavaju te najviše standarde i koji neće biti predmet tog straha.
Znači, odgovor na vaše pitanje – da, ušli smo u investicije i odgovor na vaše pitanje da li ćemo gasiti ove manje je – probaćemo da to dobro ispregovaramo i da to pomerimo kao što ćemo, ne znam da li će gospođa Čomić se javljati za reč, a znam da je tu temu pokrenula, kao što ćemo biti u situaciji i obavezi i to ne samo mi, nego većina zemalja iz energetske zajednice, da još jedanput razgovaramo na temu realnosti, da do 2020. imamo 10% namešavanja biogoriva ili je realno da to bude nekih 6%, što govore neke novije studije i kalkulacije.
Zahvaljujem, gospodine Antiću. Reč ima Marko Đurišić, replika.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Trebao bi sada da dobijem pravo na tri replike jer sam od strane tri prethodna govornika, da kažem, spomenut, i moje izlaganje je bilo pogrešno protumačeno. Ali evo da probam, ne znam koliko ćete mi dati vremena, da li ćete biti fleksibilni kao u ponedeljak.
Ja sam ovde nazvan „političkom kukavicom“ od premijera. Ja se ne osećam političkom kukavicom jer sam podržavao politiku pomirenja u regionu. Ne osećam se političkom kukavicom jer sam podržavao hapšenje Karadžića i Mladića. Ne osećam se političkom kukavicom zato što sam podržavao politiku borbe protiv organizovanog kriminala i donošenja Zakona o imovini stečenoj kriminalom…
(Predsedavajući: Gospodine Đurišiću, ja vas molim. Imaćete vreme…)
Pa samo repliciram ko je politička kukavica.
(Predsedavajući: Dozvolite, molim vas.)
Evo, samo molim vreme.
(Predsedavajući: Imaćete vreme, ali vas molim da ne pričate o vama nego da replicirate onima za koje mislite da su vam dali mogućnost za repliku. Koji su pogrešno protumačili vaše izlaganje, ili za koga smatrate da treba da imate pravo da replicirate. Izvolite.)
Ne smatram da sam politička kukavica jer sam podržavao politiku koja je dovela do ukidanja viza i dobijanja statusa kandidata Republike Srbije.
A oko toga šta je ova vlada obećavala, a nije ispunila, evo nekoliko stvari. Otvaranje pregovora do kraja godine, izjava premijera od maja meseca ove godine. (Isključen mikrofon.)
Stvarno vam neću dozvoliti.
(Marko Đurišić: Ja vas molim da odgovorim.)
Ako replicirate…
(Marko Đurišić: Ja vas molim da odgovorim, prvo ste mi rekli…)
Gospodine Đurišiću, vi imate sada potrebu da govorite o vama, o vašem liku i delu, o vašim…
(Marko Đurišić: Ja vas molim da odgovorim.)
Pa ja vas molim, ako smatrate da je neko od prethodnih govornika dao vama mogućnost za repliku, molim vas da replicirate.
(Marko Đurišić: O tome govorim. Samo to i radim.)
Pa ne replicirate, vi pričate o nečemu što mislite da je bilo, šta je bilo. Stvarno nije u redu. Želim da se vratimo na raspravu, na ovu temu, da govorimo o zakonu koji je na dnevnom redu. Ja vas molim, ako smatrate da trebate da replicirate na izlaganja koja su prethodila, molim vas da se usredsredite na to. Izvolite.
Hvala. Govoreno je o tome da su u kampanji spominjane reforme. U kampanji je gospodin Stefanović, potpredsednik SNS, rekao da neće biti smanjenja plata i penzija, naprotiv, biće povećanja. U februaru ove godine možete da nađete to. Tako se dobijaju izbori.
Evo sad u kampanji za lokalne izbore u nedelju, kaže se – živećete bolje 2015.godine. A prošle godine, pre godinu dana, rečeno je za izbore na Voždovcu, živeće se bolje 2014. godine. To su ta obećanja koja se ne ispunjavaju. Šta je Evropska komisija rekla o slobodi medija? Šta je… (Isključen mikrofon.)
Ne vredi, gospodine Đurišiću, ja vas molim da se vratite na temu da govorite o zakonu, vi govorite o kampanjama, o slobodama medija, o svemu tome, a ne govorite o temi koja je na dnevnom redu.
(Narodni poslanik dobacuje.)
Ne vredi, gospodine Đurišiću. Vi ništa drugo ne radite nego sprovodite neku vašu kampanju, da li lokalnu, da li neku, nije mi jasno uopšte. Ne odgovarate.
Neću dozvoliti, gospodine Đurišiću, da se ovaj visoki dom pretvori u bilo šta što nije funkcija ovog doma. Ja vas molim, ko god želi da govori o zakonu koji je na dnevnom redu, neka se prijavi, dobiće sve vreme, čak i više vremena, ali samo o dnevnom redu.
Izvolite. Reč ima ministar.
Gospodine Stefanoviću, po kom osnovu samo?
Po Poslovniku ili? Zašto vas pitam, ministri su se javili, da li vi imate prednost ili oni. Zato pitam po kom osnovu ste se javili? Po Poslovniku, izvolite.
Izvinite. Hvala na razumevanju.
Dakle, 106. i 107. Zato što imamo jednu situaciju koja se često ponavlja u skupštinskoj raspravi, gospodine predsedavajući.
Dakle, moramo primeniti ista pravila na sve učesnike u parlamentarnoj raspravi. Gospođa prisutna ministarka Joksimović je određene stvari iznela, neke u upitnoj formi, neke u kategoričnoj formi i poslanik Đurišić je potpuno u skladu sa Poslovnikom, koji ste vi prekršili ne dajući mu reč, želeo da ukaže na neku nekonzistentnost i između ostalog da odgovori na pitanje ministarke.
Dakle, uz to imate vrlo jasno izraženo slaganje ministarke da se dozvoli poslaniku. Pazite dokle smo mi došli, da predstavnik izvršne vlasti traži od vas, kao predsedavajućeg, da poslanik Skupštine ima pravo, po njenom mišljenju koje uvažavam, da kaže i odgovori na njeno pitanje. A vi tvrdog srca, odbijate predstavnika izvršne vlasti da poslaniku, vašem kolegi, date da završi svoj govor.
Jel' vidite koliko je to apsurdno? Možda prvi put u istoriji, ali ova sprega izvršne vlasti i parlamentarne je danas vašim postupkom, gospodine predsedavajući, ozbiljno narušena. Taman smo krenuli u pravcu konventskog sistema, gde ćemo svi biti deo jedne izvršne vlasti, i vi ste danas pokazali da vas nije briga šta kaže izvršna vlast. Molim vas da pronađete neku konzistentnost u sebi. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine Stefanoviću. Kao predsedavajući sam zadužen za red na sednici parlamenta. Ovo je parlament.
Kao predsedavajući u ovom trenutku želim izgleda više nego vi, da mi ovde govorimo o dnevnom redu, da imate vreme koje želite, čak i više vremena, ali samo je moja molba ponovo da se govori o dnevnom redu, da ministri obrazlažu zakon koji je na dnevnom redu, vi da dajete svoje mišljenje o podnetom zakonu, ali da ne pričamo o bilo čemu drugom.
Imaćemo sednica kada možemo i o svemu i svačemu da pričamo, ali sada vas molim da pričamo o dnevnom redu i o zakonu koji je na dnevnom redu.
To je po članu 106, ako želi da još jednom vas…
Da li želite da se Skupština izjasni? (Ne.) Hvala.
(Marko Đurišić: Mogu li da završim repliku?)
Gospodine Đurišiću, neki drugi put ćete završiti repliku.
Da li još neko po povredi Poslovnika?
Ministar, gospođa Jadranka Joksimović, ima reč. Izvolite.
Izvolite, gospođo Joksimović.
Izvinjavam se. Dakle, zaista jesam smatrala da treba poslanik da kaže, ali se ne mešam u odluke Narodne skupštine i u pravu ste - to je razdvajanje vlasti zakonodavne i izvršne i ako je predsedavajući parlamenta tako smatrao, to je sasvim u redu. Mislila sam da mogu i na to da odgovorim i sada mislim da nije umesno, pošto je poslanik izašao iz Skupštine i ne želi da čuje, onda neću ništa reći, osim toga i samo toga, da ne postoji kontradikcija između evropskih integracija i reformi.
Nama su reforme put da sami sebe poboljšamo. Neka bude otvoreno i nekoliko poglavlja, ali ako mi nismo suštinske reforme započeli, ništa građanima neće značiti ni otvaranje poglavlja. Meni je žao i svima nam je žao što nismo ove godine otvorili poglavlje. Neki politički čini mi se kriterijumi su prevladali, nego oni meritorni koji procenjuju realan napredak po poglavljima.
Nadam se da ćemo ove godine to uspeti i ne želim dalje da se upuštam u ovu vrstu rasprave. Hvala.
Zahvaljujem.
(Narodni poslanici dobacuju.)
Reč ima… Mislim da je bespredmetno. Izvolite, gospodine Babiću.
Zahvaljujem kolegama koji kažu da nemam kome da repliciram, a oni koji napuštaju verbalno bojno polje, neka ostane iza one dečije pesme - „Kukavice kukaju, vitezi se bore“.
Srpska napredna stranka je u kampanji veoma hrabro obećavala teške reforme, obećavala mere koje neće biti popularne. Na tim reformama i na tim merama… Vredeo je poziv.
Ono što su ispunjena obećanja, a to su mere koje su bile nametnute. Za 61% penzionera penzije nisu umanjivane, niti će biti umanjivane, a onima kojima su umanjene, umanjene su zbog pogubnih i loših populističkih poteza, neodgovornih, neutemeljenih u ekonomiji i poteza koje je bivši režim povlačio samo zarad dobijanja izbora i opstanka, ostanka na vlasti.
U jednoj stvari bih vas ispravio, gospodine predsedavajući. Ne verujem da su neke izjave i neki burni govori dati u smislu nekih lokalnih izbora, jer znate to su političke opcije i političke stranke koje su toliko jake i toliko popularne da čak nisu mogli ni tih par ljudi, koje bi stavili na listu, nisu mogli da nađu, nisu želeli ljudi da stanu na listu tih političkih stranaka i ne učestvuju u nekim mestima na izborima.
Međutim, ovde bih više voleo da mi govorimo ne kao u smislu pitanja, već da bi se neka pitanja postavila da se kvalifikujete onim što ste vi obećali, a ispunili. Još pre petnaestak-dvadeset minuta u jednoj replici sam zamolio kolege i 20 minuta ama niko ne može da se seti jednog obećanja kabineta Mirka Cvetkovića, bivšeg režima koje je dato i koje je ispunjeno. Ali, ni jedno jedino.
Ja se sećam obećanih 200.000 radnih mesta, 400.000 ljudi je ostalo bez posla, ali ono što je obećano, a da je ispunjeno, sećam se i onoga da je rečeno - statistički je Srbija izašla iz krize još 2012. godine, ali to njeni građani neće da osete, ali za neke druge stvari zaista se ne sećam.
Vreme, gospodine Babiću.
Da li gospodin Đurišić želi reč? Izvolite, replika gospodinu Babiću.
Nemam nikakav problem da sedim i da diskutujem o svemu onome što je bilo. Naravno bilo bi mnogo bolje da mi diskutujemo o onome što će biti. Ali, pošto se vi stalno vraćate u prošlost, hajde da se vraćamo u prošlost.
Znači, šta je uradila ta vlast i koja su to obećanja? To je dobijanje statusa kandidata, ukidanje viza za građane Srbije. To je otvaranje „Fijata“ u Srbiji. To je socijalni mir 2008. i 2009. godine u vreme najveće svetske ekonomske krize u poslednjih 50 godina. Završetak saradnje sa Hagom. Borba protiv organizovanog kriminala. Donošenje zakona o oduzimanju imovine stečene tim kriminalom, protiv koga ste vi bili. Protiv koga ste vi bili, kao veliki borci za borbu protiv organizovanog kriminala.
Šta imamo danas? Kako Evropska komisija gleda to što već više od tri meseca traje štrajka advokata u Republici Srbiji? Da li je to pozitivno ocenjeno u izveštaju Evropske komisije? Kako Evropska komisija vidi stanje u medijima u Republici Srbiji? Da li su mediji u Republici Srbiji slobodni ili imate cenzure i autocenzure?
(Ninoslav Girić: Struja.)
Struja…
Drago mi je što ministar demantuje ono što piše u jednom od tabloida, ne u ovome, da ne kažem šta od novina to ime, u tabloidu jednom, gde je pisalo da je ova cena navodno 60 evra kada se preračuna. Meni je drago da to nije istina, kao što nije istina mnoge stvari koje tamo pišu, a koje vladajuća većina ovde ponavlja iz dana u dan kada im ide u korist, a o ovome je ćutala, a kada piše o nekim drugim onda to ne dovodi u pitanje.
Znači, možemo da vodimo ovde razgovor o prošlosti koliko hoćete i svaki put kada krenete tu temu ja ću vam postavljati ista pitanja. Kakva je politika bila vaših lidera 1992, 1993, 1996…
(Predsedavajući: Vreme.)
… 1998, 2000. godine, 2003, 2005, 2008. godine. Ko je organizovao miting u Beogradu kada je uhapšen Karadžić?
Dovoljno je 30 sekundi što sam vam dao više. Gospodin Zoran Babić, replika.
Što se tiče medija, ja bih pitao gospodina Đurišića - gde je bio pre dve večeri? U neslobodnoj zemlji, bio je u emisiji sa mnom. Na javnom servisu. Mogao je da priča. Pričao je u glas, pričao je šta je god želeo i šta mu je god palo na pamet. Da li u zemlji sa neslobodnim medijima se tako nešto ne dešava? Ono što su činjenice vas opovrgavaju, gospodine Đurišiću, a to ljudi ne zaboravljaju.
Borba protiv korupcije. U Specijalnom sudu za organizovani kriminal sa tim i takvim borcima protiv kriminala i korupcije, znate li vi šta su zatekli? Tri optužnice. Najkorumpiranija zemlja u Evropi sa najvećom stopom kriminala i korupcije – tri optužnice. Isti ljudi.
Nikoga nismo menjali, zato što je pravosuđe i tužilaštvo i sudstvo kompletno nezavisna grana vlasti. Nikoga, isti ti ljudi, samo zato što im je rečeno - radite svoj posao u skladu sa zakonom bez obzira kako i bez obzira gde. Za godinu dana 180 optužnica je podignuto i potvrđeno. Ne tiče me se ni protiv koga, niti da li su članovi, ili nisu članovi, ili su bliski ili nisu bliski. E to je borba protiv kriminala i korupcije.
Pominjete neke medije, pominjete neke mitinge. Što niste rekli da je na tom mitingu ubijen Ranko Panić? Zašto ne kažete koliko godina ste tapkali u mestu, a nije otkriven ubica? Sada je otkriven onaj koji je tako nešto izvršio.
Kažete - borba protiv korupcije. Kad je uhapšen Šarić? Kažete da je socijalni mir kupovan. Godine 2008. kada se, kako kažete sada ste se setili, 2014. godine, da 2008. i 2009. je bila najveća kriza, a tada ste nas vi, gospodine Đurišiću, ubeđivali da je kriza šansa za Srbiju, da nas kriza ni dotaći neće, pa kada niste govorili istinu (Predsedavajući: Vreme.)…tada ili sada. Najvažnije, mi sada plaćamo cenu te vaše neodgovorne politike i neprepoznavanja krize u kojoj smo se nalazili.
Reč ima ministarka Jadranka Joksimović.