Stenografske beleške › Trinaesti saziv
Treća sednica Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2022. godini, 4. dan
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Treće sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2022. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 87 narodnih poslanik.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 120 narodnih poslanika, odnosno da su prisutna najmanje 84 poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Da li neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi da zatraži obaveštenje ili objašnjenje u skladu sa članom 287. Poslovnika?
Reč prvo ima Robert Kozma.
Hvala vam, predsedavajući.
Imao bih pitanje za ministarku zaštite životne sredine Irenu Vujović, pitanje o „Junirisku“ i kompaniji registrovanoj u Barajevu. Kompanija se bavi tretiranjem opasnih industrijskih otpada mid-miks tehnologijom i koja trenutno ima dozvolu za probni rad postrojenja za upravljanje otpadom. Da li je „Junirisk“ podneo zahtev Ministarstvu zaštite životne sredine za izdavanje integrisane dozvole za sakupljanje i tretiranje neopasnog i opasnog otpada na deset godina? Ukoliko jeste, ovaj zahtev je zakonski morao da bude objavljen na sajtu ministarstva sa omogućenim uvidom u podnetu dokumentaciju u roku od pet dana od dana prijema. Zašto se taj zahtev ne može naći na sajtu ministarstva? Tražim da nam se dostavi podneta dokumentacija ili omogući uvid u podnetu dokumentaciju jer imamo opravdane sumnje da je reč o „seveso“ postrojenju.
Dodatno pitanje - da li ministarstvo već izdalo integrisanu dozvolu „Junirisku“? I još jedno pitanje, ukoliko je ministarstvo već izdalo dozvolu ili će to uskoro učiniti, kako se davanjem integrisane dozvole ovakvom zagađivaču uklapa u borbu protiv zagađenja životne sredine?
Zatražio bih i informaciju od ministarke zdravlja Danice Grujičić. Da li je ministarstvo primilo Predlog zakona koje je napisala organizacija „Pravo na život – Meri“, a predložio narodni poslanik Milija Miletić? Koja je politika ministarstva prema predloženom zakonu i prema sveobuhvatnom zakonskom regulisanju pružanja medicinske pomoći? Ukoliko predlog nije razmotren, da li ministarstvo ima politiku prema usvajanju novog zakona hitne pomoći ili priprema zakon koji bi regulisao tu oblast?
Zatražio bih još jednu informaciju ministarke zdravlja Danice Grujičić, a to je dokle se stiglo sa radom posebne Radne grupe za izradu predloga pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja zdravstvene delatnosti, hitne medicinske pomoći? Radna grupa je formirana u decembru 2021. godine i u nju su bili imenovani predstavnici ministarstva, tadašnjih narodnih poslanika, ali i relevantnih organizacija, kao što je na primer „Pravo na život – Meri“. Ta radna grupa se nikad nije sastala.
Da li je tačno da je u međuvremenu formirana nova radna grupa koja više ne uključuje predstavnike koji su prvobitno imenovani, uključujući i predstavnike relevantnih organizacija civilnog društva? Da li je radna grupa pristupila izradi pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja zdravstvene delatnosti hitne medicinske pomoći? Da li možete da nam objasnite politiku ministarstva prema usvajanju ovog pravilnika i za kakvo rešenje se ministarstvo zalaže u organizaciji rada hitne pomoći?
Sadašnje funkcionisanje hitne pomoći organizovana je na način kojim se omogućava zavodima za hitnu medicinsku pomoć da sami propisuju pravila ponašanja i primenjuju ih kako im odgovara. U praksi rade kako žele i izbegavaju odgovornost. Mali domovi zdravlja se oko hitne pomoći snalaze kako znaju i umeju, na telefon se javlja ko stigne. Trenutno nije definisano ko se javlja, kakve informacije prima, kako odlučuje o stepenu hitnosti, nema procedure i obuke za to, prosto niko nije zapravo obučen za primanje poziva. Prioritizacija tako nije dobra, jer prijem poziva nije dobro organizovan.
Takođe, imao bih i pitanje za ministra finansija i ministra prosvete. Vrhovni kasacioni sud je od 5. jula ove godine promenio svoje pravno mišljenje i rekao da pomoćno tehničko osoblje zaposleno u školama, vrtićima, domovima zdravlja, bolnicama, poput spremačica, servirki, domara i pomoćnih radnika, nemaju pravo na isplatu toplog obroka i regresa. Ova promena je nastupila iznenada, obzirom da je više od dve godine praksa ovog suda bila da zaposleni u javnim službama na minimalcu imaju pravo na posebnu isplatu na ime toplog obroka i regresa.
Usled promene pravnog mišljenja Vrhovnog kasacionog suda, tetkice i domari su došli u situaciju da gube sporove i da moraju da plaćaju parnične troškove u iznosu od dve do tri njihove mesečne plate. Ovi troškovi se kreću od 60 do 90 hiljada dinara, potražuje ih gradsko i državno pravobranilaštvo, a isti se uplaćuju u budžet Republike Srbije.
Postavljam pitanje ministru prosvete i ministru finansija - zar će država da šalje javne izvršitelje na ove vredne, osiromašene, obespravljene ljude koji čiste iza bolesnih u bolnicama, iza naše dece u školama i vrtićima? Zbog čega se ovim ljudima koji rade odgovorne i teške poslove potražuju parnični troškovi koji ih vode u dužničko ropstvo, dok nam istovremeno ministar finansija poručuje da budžet preliva i daje pomoć za preko milion mladih u iznosu od pet hiljada dinara? Dugovi tetkica i domara su zanemarljiv prihod za budžet, a istovremeno predstavljaju omču oko vrata za više od pet hiljada porodica kojima se potražuju ovi dugovi. Hvala vam.
Reč ima Boško Obradović.
Poštovani građani Srbije, u ime javnosti postavio bih nekoliko važnih pitanja nadležnim ministarstvima.
Pre svega, za predsednika Vlade i ministra spoljnih poslova, šta je sadržaj nove verzije nemačko-francuskog predloga oko rešavanja statusa Kosova i Metohije? Šta je naša država odgovorila na prvu verziju ovog predloga? Šta ćemo svi zajedno odgovoriti na ovu drugu verziju predloga?
Zašto je država Srbija juče zabranila produžavanje registracije vozila sa oznakama gradova i opština na Kosovu i Metohiji - Priština, Kosovska Mitrovica, Prizren, Peć, Gnjilane, Đakovica i Uroševac?
Pitanja za predsednika Narodne skupštine - kada će biti zakazana sednica o Kosovu i Metohiji na kojoj će Skupština Srbije zauzeti zajednički stav po pitanju strategije očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije, a kao odgovor na ove najnovije pritiske iz EU? Kada će na dnevni red skupštinskog zasedanja biti stavljen Predlog rezolucije o zabrani korišćenja jednostranih sankcija, kao instrumenata spoljne politike, a koje su podnele zajedno poslaničke grupe Srpske stranke Zavetnici, Srpske koalicije NADA i Srpskog pokreta Dveri i Patriotskog bloka?
Pitanje za Ministarstvo rudarstva i energetike - koliko Srbija ima rezervi rudnog bogatstva na teritoriji naše južne srpske pokrajine Kosova i Metohije?
Pitanje za predsednika Republike - šta je potpisano u Tirani na samitu EU i država zapadnog Balkana i da li je Aleksandar Vučić stavio svoj potpis na deklaraciju kojom se osuđuje Ruska Federacija?
Pitanje za Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu - šta je sa kolektorom u selu Donje Crniljevo, u opštini Koceljeva, koji smo dobili kao donaciju od Norveške, a koji nije završen, a novca nema? Čuli smo ovde od narodnog poslanika Verana Matića da se razmišlja o tri prečistača otpadnih voda i rešavanju šest deponija u ovoj opštini, što vidimo kao rezultat pritisaka opštinske organizacije Srpskog pokreta Dveri u Koceljevi, ali tražimo da ova pitanja koja dugo stoje bez odgovora konačno budu pokrenuta i rešena.
Kao narodni poslanik koji dolazi iz grada Čačka, želim da postavim nekoliko važnih pitanja nadležnom ministarstvu, DRI, nadležnim tužilaštvima i policiji, a od kojih zahtevam da pošalju inspekcije, istražne organe u Gradsku upravu grada Čačka radi provere sledećih pitanja koje interesuju građane, a koje Srpski pokret Dveri postavlja godinama unazad.
Pod jedan, da li je gradonačelnik Čačka Milun Todorović, kao privatni investitor, za vreme svog mandata na čelu grada izgradio sprat više na zgradi u centru grada na mestu srušenog bioskopa „Sutjeska“, uprkos svim urbanističkim planovima i građevinskih dozvola? Ko je odgovoran za zagađenje reke Morave? Ko je odgovoran za eksploziju u fabrici „Sloboda“?
Ko je odgovoran za gašenje Fudbalskog kluba „Borac“ iz Čačka i kriminalne radnje u vezi sa kupovinom izvesnog seoskog kluba FK „Provo“ iz Mačve koji je preimenovan u novi FK „Borac“ iz Čačka dok su dugovi igračima i zaposlenima ostali, a novac poreskih obveznika iz budžeta grada Čačka nenamenski utrošen, iako su u Upravnom odboru FK „Borac“ sedeli ugledni čačanski funkcioneri SNS?
Zašto još uvek nije postupano po krivičnim prijavama protiv gradonačelnika Čačka Miluna Todorovića koje sam podneo zbog ugrožavanja zdravlja građana Čačka i ne činjenja gradskih vlasti po pitanju zdravstvenih posledica pandemije, zagađenja vazduha i zagađenja Morave? Kako se i kome rasprodaje gradska imovina grada Čačka? Koliko vodećih funkcionera u Gradskoj upravi grada Čačka ima kupljene fakultetske diplome?
Da li čelnici SNS iz lokalne vlasti u Čačku mogu da navedu ime jednog svog studenskog druga iz vremena studiranja? Zašto još uvek nije zaživeo fond za lečenje teško obolele dece, koji je jednoglasno usvojen na Skupštini grada Čačka još pre više od pet godina, na predlog odbornika Dveri? Zašto je Čačak jedini veći grad koji nema državni dom za stare i nemoćne? Koliko su se lokalni funkcioneri i njima bliske firme ugradili u pretplaćene infrastrukturne radove u Čačku, od popločavanja gradskog bedema i gradske plaže, preko rekonstrukcije objekata i ulica, do kupovine novogodišnje jelke? Ko je kriv za propadanje odlazaka u stečaj i gašenje najveće fabrike reznog alata u ovom delu Evrope, čuvene „FRA“ iz Čačka?
Ko je iz gradskog rukovodstva kriv za smrt dvoje ljudi i teške povrede više njih prilikom pada visećeg mosta u Ovčar banji, za koji je postojao nalog nadležnog inspektora da mora biti zabranjen za upotrebu?
Zašto je grad Čačak jedini grad u Srbiji koji ima više udruženje penzionera koji ratuju među sobom, dok su klubovi penzionera van funkcije?
I dozvolite, gospodine predsedavajući, još samo jedno pitanje, da li je normalno da osam meseci posle izbora i pet meseci posle konstituisanja ovog novog saziva Narodne skupštine Republike Srbije imamo situaciju da na RTS-u, Javnom medijskom servisu, ne postoji ni jedna televizijska emisija na kojoj bi šefovi poslaničkih grupa ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, suočavali svoja mišljenja po ključnim aktuelnim pitanjima od Kosova i Metohije, preko ukrajinske krize, do socijalno ekonomskih problema građana Srbije? Hvala vam.
Hvala, gospodine Obradoviću.
Čini mi se, ako ne grešim, da je upravo danas, ovog jutra, na Javnom medijskom servisu jedna rasprava te vrste, učestvuje Nebojša Zelenović.
Reč ima Dragana Miljenić.
Zahvaljujem, poštovani predsedniče Narodne skupštine.
Koristim priliku da u skladu sa članom 287. Poslovnika Narodne skupštine zatražim nekoliko objašnjenja. Od Vlade Republike Srbije da objasni građanima zašto se naša država usaglasila sa tzv. „Tiranskom deklaracijom“ u kojoj se Ruska Federacija optužuje za, kako se navodi, agresivni rat u Evropi.
Podsećam vas da je Vlada Srbije ta koja prema Ustavu vodi i utvrđuje spoljnu politiku države, pa se s toga opravdano postavlja pitanje – ko je ovlastio predsednika Republike da u Tirani podrži deklaraciju koja je protivna državnim, nacionalnim i ekonomskim interesima Srbije?
Da li podrška „Tiranskoj deklaraciji“ nagoveštava nameru vlasti da u narednim mesecima uskladi spoljnu politiku sa EU i uvede sankcije Rusiji, iako se tome protivi preko 80% građana Srbije?
Podsećam vas da su juče ROSU jedinice upale u Veliku Foču i zaplenile imovinu Srđanu Petroviću, vlasniku vinograda. Ovo je samo jedan u nizu napada kojima su svakodnevno izloženi Srbi na Kosovu i Metohiji.
Pre nekoliko dana imali smo upad ROSU jedinice u prostorije opštinske izborne komisije u severnom delu Kosovske Mitrovice i tom prilikom ROSU je upotrebila vatreno oružje i eksplozivna sredstva. Pitam vas, kako je moguće da se u danima kada Aljbin Kurti ponovo zastrašuje srpski narod i preti mu proterivanjem vlast usaglašava sa stavovima onih koji stoje iza projekta nezavisnog Kosova, pozivaju na ujedinjenje Kosova i Albanije i traže od Srbije da prihvati članstvo Prištine u UN?
Dok se sve to dešava, MUP Republike Srbije donosi uredbu u ukidanju srpskih registarskih tablica za Srbe na Kosovu i Metohiji, koji je direktna posledica Briselskih sporazuma, pitam vas šta je sledeće? Da li je to prihvatanje francusko-nemačkog plana koji podrazumeva ulaza Prištine u UN i konačnu predaju Kosova i Metohije? Hoće li ova vlast da zaštiti Srbe na Kosovu i Metohiji ili će da nastavi sa ustupcima i povlačenjem pred zahtevima Aljbina Kurtija? Zahvaljujem.
Reč ima Nikola Nešić.
Hvala, predsedavajući.
Moja pitanja su za ministra Bastu, Selakovića i Malog. Da li potencijalne majke trebaju da biraju između posla ili da budu majke? Rezultati popisa, kakvi god da budu, biće sigurno loši i to je poraz nas kao društva.
Slažem se da je mera populacione politike od 743 miliona evra, koliko će da se izdvoji za ovu godinu dobra, ali morate i vi da se složite da ona nije dovoljna, da moramo da nađemo još sredstava da uložimo mere populacione politike.
Sada ste počeli da promovišete ideju „Žene su zakon“. To nije vaša ideja, ali svakako slažem se da ste prepoznali značaj ovog problema.
Takođe, tadašnja premijerka i sadašnja premijerka, Ana Brnabić, pre više od godinu dana na ovom mestu, u ovom holu je rekla da mame preduzetnice nisu lepo definisane zakonima. To je kršenje Ustava Republike Srbije gde nemamo jednaka prava za sve žene i to mora da se menja.
Prošlo je više od godinu dana, promene zakona nam idu sporije od života. Moramo hitno da radimo na novim merama. Četrdeset hiljada imamo preduzetnica koje mogu da budu potencijalne mame. Potrebno je da nacionalni stadion, odustanemo možda ovog trenutka na ove tri godine, da vidimo kako će ova mera dati rezultate. Ima dovoljno sredstava. Ima, rekli ste sami, da ste meru populacione politike, koja sada iznosi 743 miliona evra, doneli 2018. godine. Možemo da napravimo komparaciju između rezultata kakva nam je politika od 2018. godine do ove godine, kakva kada bi smo uključili ovu meru.
Kada bi smo odustali od nacionalnog stadiona, možemo pokreti sve mame preduzetnice. Možemo pokriti sve potencijalne majke koje su na fleksibilnim ugovorima, to su ugovori o privremeno-povremenim poslovima, to su ugovori o delu i ostali ugovori.
Smatram da je inicijativa koju smo mi kao poslanička grupa o izmeni Zakona o zdravstvenom osiguranju napisali zajedno sa grupom građana „Mame su zakon“, čija je ovo inicijalna ideja i bila dobra, ali nismo sujetni. Smatram i pozivam sve narodne poslanike da podrže ovu ideju, da neka daju drugi predlog ako treba, mi ćemo se složiti, ali ovo treba da bude interes svih nas, Mi trebamo danas da biramo između ovoga, a to je nacionalni stadion ili da omogućimo potencijalnim majkama da ne moraju da biraju između posla i da budu majke.
Hoćemo da Srbija ostane nama, hoćemo da uvedemo nove mere populacione politike, nisu dovoljne mere, mnogo nas je nestalo. Kakvi god rezultati popisa da budu, oni nisu dobri. Moramo da se menjamo, moramo brzo da se menjamo.
Ja vas zaista pozivam, važno je da razumete ovu poruku i važno je, kažem vam, predložite vi, krenuli ste sa inicijativom “Žene su zakon“, nemojte da bude sve na tome da se završi na promociji Ere Ojdanića, ove ideje.
Hajde da konkretizujemo. Hoću od vas da čujem ne izgovore koje radio više, ko je radio manje, šta je bilo pre, hajde da čujemo rešenja. Krenite odlučno, promenite sredstva.
Evo, tri godine treba da se finansira stadion. Hajmo tri godine da uložimo u ovu grupu, u ove preduzetnice, u potencijalne majke koje rade sada na fleksibilnim ugovorima, hajde za tri godine da vidimo komparativne rezultate, mere koje sada važe sa ovim dodatnim merama, pa ukoliko su mere dobre, onda da to bude u stabilnom finansiranju, oko nekih možemo i da zamenimo Zakon o radu ovde svi zajedno.
Moramo da promenimo populacionu politiku da ne bi smo kao Srbija nestali. To vam je patriotizam, to vam je ulaganje u budućnost Srbije i to je ulaganje u našu decu. Molim vas da svi uzmete ovo ozbiljno, iskoristite potencijal koji imate. Četrdeset hiljada imate potencijalnih žena koje mogu da budu majke u ovom trenutku, da vidimo da li ova mera može da da rezultate. Hvala.
Pitanje još samo za Sinišu Malog, da li, kada će biti kapitalni projekat fabrike vode u Zrenjaninu, koju toliko dugo godina čekamo? Hvala.
Reč ima Dragana Rakić.
Imam tri pitanja.
Prvo pitanje postavljam ministru spoljnih poslova, Nikoli Selakoviću, kada će se ministar Selaković…
Pardon, bivši ministar spoljnih poslova, a šta je danas? Danas je ministar za socijalu, dakle kada će se ministar Selaković izviniti svim građankama i građanima Srbije zbog jučerašnjeg skandaloznog govora u Skupštini? On je juče ovde prebrojavao ko koliko ima dece i hvalio se da on za sada ima troje dece i učinio da se svako ko nema dece ili ima manje od troje dece, koliko ima ministar Selaković, da se oseća jako loše i povređeno.
Optužio je žene da su krive zato što se ne rađa dovoljno dece, da smo razmažene jer ne rađamo onoliko dece koliko su rađale naše bake. Optužio je žene da smo krive zato što u Srbiji postoji bela kuga, on je koristio taj izraz.
Takođe je za skupštinskom govornicom sa pozicije ministra širio potpune neistine i dezinformacije u vezi sa ženskim zdravljem. Rekao je da je za ženu najoptimalnije da rodi četvoro dece. To je potpuna besmislica, to je apsolutna laž. Šta to znači? Da mi, ostale žene, koje nemamo dece ili koje nemamo četvoro dece, da mi nismo optimalne?
Šireći ovakve neistine o ženskom zdravlju ugrozio je ne samo zdravlje žena, nego i zdrav razum svih nas.
Pozivam ministra Selakovića da svoju brigu o deci dokaže tako što će uzeti za ruku Jakšu, Nađu i Sofiju, decu koja su izbačena iz vrtića u Pećincima, samo zato što njihovi roditelji ne pristaju da glasaju za SNS i Aleksandra Vučića, neka ministar Selaković već danas uzme ovu nezakonito i nepravedno izbačenu decu iz vrtića i neka ih odvede u vrtić. To neka uradi već danas, a ne da izigrava drugu babicu Srbije, jer svi znamo ko je prva babica Srbije.
Drugo pitanje postavljam Administrativnom odboru – kada će se razmatrati ostavka Slaviše Bulatovića, poslanika SNS iz Vranja? Ovo pitanje postavljam u ime naše građanke Dragane Cvetković. Naime, porodica narodnog poslanika SNS iz Vranjske banje Slaviše Bulatovića kupila je deo školskog dvorišta u javnoj svojini i na osnovu falsifikovanog potpisa koja pokazuju dokumenta iz policije i rešenje Višeg suda u Nišu, koje je odlučivalo o pritvoru Mariji Mladenović, službenici gradske uprave u Vranju, ona je priznala da je sačinila i overila zapisnik sa potpisom koji joj je Bulatović predao, a za koji je tvrdio da pripada njegovom komšiji Čedomiru Cvetkoviću. Dragana Cvetković, Čedomirova ćerka, koja već duže vreme pokušava da istera ovu stvar na čistac, dobila je odgovor od MUP-a u kojem se navodi da je osumnjičena Mirjana Mladenović tokom saslušanja priznala da je falsifikovala Čedomirov potpis, odnosno da je zapisnik o saslušanju suseda lažan.
Zato pitam ministarku pravde, Maju Popović, da li zakoni važe za sve, da li je članska karta Srpske napredne stranke iznad Ustava i zakona i kada će Slaviša Bulatović, poslanik SNS iz Vranja, biti procesuiran i odgovarati za ovo krivično delo? To što je on još uvek član SNS i sedi ovde zajedno sa nama, poslanicima, to je slika i prilika morala u SNS. To što se vi niste ogradili od njega pokazuje da se vi krivičnih dela ne stidite i da ih podržavate.
Treće pitanje je za ministra finansija, Sinišu Malog. Građani Kikinde su me zamolili da dobijem informacije u vezi sa privatizacijom Livnice u Kikindi. Naime, u toj privatizaciji je učestvovao šef poslaničke grupe SNS Milenko Jovanov. Doduše, tada nije bio u SNS-u, tada je bio član Demokratske stranke Srbije, zajedno sa nekadašnjim ministrom za privatizaciju, Predragom Bubalom, koji je takođe bio član Demokratske stranke Srbije. Kada je otkrivena malverzacija u Livnici vezano za privatizaciju Livnice Kikinda, Bubalo je završio u zatvoru, a znate šta je Milenko Jovanov uradio – učlanio se u Srpsku naprednu stranku. Postavljam pitanje – da li to znači da članska karta SNS zaista znači izbegavanje krivične odgovornosti i da je ona iznad zakona?
Zato molim ministra finansija Sinišu Malog, koji je bio u vlasti od 2000. godine, koji jako dobro zna sve vezano za privatizacije, da mi dostavi svu dokumentaciju vezanu za ovu spornu privatizaciju. (Isključen mikrofon.)
Hvala.
Da li Narodna stranka postavlja pitanje?
Dobar dan poštovani građani. Ja imam nekoliko pitanja za ministra unutrašnjih poslova.
Prvo, zbog čega ne postoji, a u skladu sa 16 dana aktivizma nasilja nad ženama, zbog čega ne postoji javno dostupni podaci o postupanju MUP-a po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici na godišnjem nivou? Prema podacima nezavisnih izveštaja o primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, samo 6% hitnih mera izriče se radi zaštite maloletne dece koje su žrtve nasilja u porodici, bilo da su direktno žrtve ili su žrtve fizičkog ili drugog nasilja.
Da li je i na koji način Odeljenje MUP-a za prevenciju i sprečavanje nasilja u porodici uočilo ovaj problem i da li je preduzelo mere da se postupanje policijskih službenika radi zaštite maloletne dece poboljša, kako bi maloletna deca imala pravo na zaštitu i kako nam se ne bi dogodila ni Rakovica ni Vršac?
Da li je revidiran protokol o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja nad ženama u porodici u partnerskim odnosima, u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici i ako nije, zašto nije, iako nas na postojanje po postupanju po tom protokolu obavezuje Istanbulska konvencija?
Da li je lista za procenu rizika, nakon više od pet godina primene zakona, unapređena pitanjima koja predstavljaju faktore visokog rizika od ubistva i nastanka težih posledica?
Da li su policijski službenici koji rade u Odeljenju za prevenciju i sprečavanje nasilja u porodici radili analize podataka o primeni zakona, da li su radili analize slučajeva koji su se završili femicidom i ako jesu, da dostave podatke, kao i da li su predlagali mere koje unapređuju postupanje policije u slučajevima nasilja u porodici koji se završavaju femicidom i teškim posledicama?
Koja je obrazovna struktura, tj. koje završene škole, fakultete, su preporučile policijske službenike za rad u ovom odeljenju? Da li u odeljenju za prevenciju i resocijalizaciju, prevenciju i suzbijanje nasilja u porodici, da li su imali prethodna iskustva u radu sa žrtvama i počiniocima nasilja u porodici i u kojim organizacionim jedinicama?
Zašto je dozvoljeno da se devastira obuka u Centru za osnovnu policijsku obuku koja je trajala godinu dana, gde su polaznici imali uslove kao što su dvokrevetne sobe, gde su imali praksu na terenu, zašto je to devastirano i smanjena je na devet meseci, sa mnogo više polaznike i potpuno je devastirana obuka jer je i skraćena, nema prakse više i mnogo ih polaznika bude na kvadratnom metru koji nije po standardima? Da li će neko odgovarati za to?
Ministre, šta je urađeno po pitanju uspostavljanja sistema Amber alert nakon potpisivanja Memoranduma o saradnji između ministarstva i Fondacije „Amber alert Jurop“? Koje će mere ministar i prema kome preduzeti ako se utvrde nepravilnosti u postupanju, odnosno nepostupanju policijskih službenika Odeljenja za prevenciju i sprečavanje nasilja u porodici i Odeljenja za policijsku obuku u Sektoru za ljudske resurse?
Pitanje za generalnog sekretara Narodne skupštine – kada će se razmatrati inicijativa Centra za nestalu i zlostavljanu decu, za uvođenje sistema Amber alert, koja je podneta 11.2. ove godine, a dopune koje su tražene podnete su 8. i 13.3. ove godine? Da ne pričam koliko je to važno.
Poštovani generalni sekretar je ovom odlukom zabranio da predstavnice Autonomnog ženskog centra “Cen placa“ i „Astre“, koje najbolje i najkvalitetnije imaju podatke o ženama i deci koje su žrtve nasilja o femicidu drže zajedno konferenciju zajedno sa nama kako bi pomogli tim ženama i dali preporuke.
Članom 22. Odluka o unutrašnjem redu Skupštine kaže da je Narodna skupština i sva njena radna tela se koriste za sastanke poslaničkih grupa i skupova koje organizuje Narodna skupština. Da li je moguće da 250 narodnih poslanika, stručnih, edukovanih, obučenih, koji sedimo ovde nismo sposobni da rešimo pitanje građana, nego nam treba spot sa „Pinka“ i treba nam jedna Jovana Jeremić da se šeta ovde i prezentuje ljudima kako će oni rešiti pitanja svih građana?
Građani su, gospodo poslanici, glasali za nas. Ovde kuca srce Srbije. Ovde kucaju sva naša srca, 250 srca narodnih poslanika i predsedavajućih kuca za Srbiju, pa zar nama treba „Pink“ i Jovana Jeremić sa nekim tamo crnim magijama i bacanjima čini da rešava pitanja građana, a ne možemo mi? Nemojmo to da radimo molim vas.
Hvala.
Samo što se tiče ovog obraćanja u centralnom holu, to odobrava, odnosno ne odobrava predsednik Skupštine. Znate to?
Ne, ja sam se obratila generalnom sekretaru. (Isključen mikrofon.) Molim vas, ovo su pitanja za generalnog sekretara. Niko drugi.
Hvala.
Pošto juče na sednici nismo odbili oko stendbaj aranžmana sa MMF, moramo danas ponoviti to pitanje.
Dakle, Vlada Republike Srbije na sednici od 1. decembra usvojila je tekst pisma o namerama i tekst memoranduma, o stendbaj aranžmanu koji treba da se potpiše sa MMF. Taj stendbaj aranžman bi trajao dve godine, a iznos je oko 2,4 milijarde evra.
Svaki ovakav aranžman podrazumeva obavezivanje sprovođenja određene ekonomske politike koju ta institucija diktira. Zbog toga imam pitanje za potpredsednika Vlade i ministra finansija, Sinišu Malog.
Šta je tačno dogovorila Srbija sa MMF? Šta su preuzete obaveze? Da li će biti dodatnog otpuštanja zaposlenih i da li će biti privatizacija javnih preduzeća? Zašto finansijski jaka ekonomija, po rečima potpredsednika Vlade, najbrža rastuća ekonomija u Evropi mora da traži pomoć od MMF?
Osvrnuo bih se na ono što smo čuli malopre, dakle, gospodin Predrag Bubalo je pravosnažno oslobođen, a protiv Milenka Jovanova nije ni podneta nikakva prijava, tako mislim da ne stoje ove. Ne, samo radi istine moram da kažem.
Pitanje za premijerku Anu Brnabić, u 2022. godini, spoljnotrgovinski deficit je veći za tri milijarde evra nego prethodne godine, on iznosi osam milijardi evra što je čak 13% BDP. Koje će mere Vlada Srbije preduzeti kako bi zaustavila ovakav rast spoljnotrgovinskog deficita? Pošto je najveći deo tog skoka u stvari povezan sa onim što se dešavalo u EPS, dakle, sa kupovinama električne energije, sledeća pitanja tiču se Ministarstva rudarstva i energetike i ministarke Đedović.
Da li je istina da bivša ministarka Zorana Mihajlović, za koju mi je drago što više nije ministarka, potpisala obavezu o prestanku proizvodnje električne energije iz uglja u Republici Srbiji do 2050. godine? Na osnovu kojih planskih dokumenata, studije i analiza je bivša ministarka uradila ovo? Mi smatramo da je taj korak izuzetno loš za Republiku Srbiju i da je načinio veliku štetu. Zašto?
Da bih ilustrovao tako nešto navešću vam jedan primer. Dakle, u pitanju je izgradnja elektrane Kostolac B3, to je 350 megavata. Naime okvirni sporazum sa kineskom kompanijom potpisan je 2010. godine, sa izgradnjom se započelo 2017. godine, najava da će biti gotovo 2023. godine, a najverovatnije će biti gotov 2024. godine.
Dakle, od potpisivanja okvirnog sporazuma do završetka izgradnje prošlo je 14 godina, ukoliko nemamo spremne projekte nuklearne energije, a koliko znamo postoji moratorijum na nuklearnu energiju u Republici Srbiji, onda je sasvim moguće da smo zakasnili za 2050. godinu. Zbog toga tražimo od ministarke rudarstva i energetike da nam dostavi informaciju kako će Srbija 2050. godine pokriti svoje potrebe za električnom energijom?
Problemi u EPS očigledno i dalje postoje, strategija se menjala iz godinu u godinu i uglavnom se prilagođavala političkim potrebama i reaguje se uglavnom na posledice stihijski, dok se najosnovniji problemi ne rešavaju. „Elektro distribucija Srbije“ je vlasnik ISO standarda 9001, koji kao jedanu od osnovnih aktivnosti u sistemu kvaliteta prepoznaje preispitivanje. Na osnovu tog preispitivanja izgrađuje se plan preventivnih mera. U tom smislu, ministarku pitamo gde je izveštaj o tome koji su razlozi doveli do smanjenja proizvodnje električne energije i koje su mere i koji rokovi definisani na otklanjanju navedenih problema?
Na kraju, po kom kriterijumu je izabran norveški konsultant? Mi smo čuli ovde da je on najbolji. On možda jeste dobar i među najboljima po pitanju obnovljivih izvora energije, Međutim, osnovni problem je njihova energetska struktura, kada su u pitanju primarni izvori energije nije kao naša. Dakle, nama je primarni izvor energije ugalj, pa se postavlja pitanje kako su oni to najbolji. Mislim da imamo mnogo veće i bolje stručnjake kada su u pitanju termoelektrane i energija koja je nama primarni izvor energije. Hvala.
Hvala.
Reč ima Pavle Grbović.
Hvala.
Prvo pitanje upućujem generalnom sekretarijatu predsednika republike i predsedniku republike. Mislim da bi bilo dobro da dobijemo zvanični odgovor da ne bismo imali ovakve nejasnoće, da li i šta je potpisano u Tirani? Odnosno, da li se Srbija pridružila zajedničkoj Deklaraciji o usklađivanju spoljne politike sa spoljnom politikom EU?
Članstvo u EU je strateško opredeljenje Republike Srbije i svaki korak koji tome doprinosi je korak u pozitivnom pravcu. Ukoliko je neko odlučio da od tog puta odustane, bilo bi najpre politički pošteno da dođe ovde u Skupštinu, da o tome razmatramo i da se onda usvoji neka zvanična deklaracija i zvanična pozicija Srbije koja je suprotna toj koja je trenutno na snazi.
Dakle, bilo bi dobro da o tome ne saznajemo iz medija, da ne dobijamo protivrečne informacije, nego da dobijemo informaciju koja je jedino tačna i kompletna.
Drugo pitanje jeste namenjeno predsednici Vlade Ani Brnabić, kojim kriterijumima se vodila kada je za direktora BIA predložila Aleksandra Vulina? Reč je o čoveku čije političke izjave i politički akti sada kada dođe na mesto na kome se našao mogu u značajnoj meri da ugroze saradnju sa međunarodnim i sa stranim informativnim agencijama i policijama i sa zemljama EU i sa zemljama SAD, pa bih u tom kontekstu želeo da upitam i određene ministre kako su po tom predlogu glasali?
Na primer, kako je glasala ministarka za evropske integracije Tanja Miščević, da li je podržala imenovanje čoveka koji je više puta u svojstvu ministra rekao da Srbija treba da odustane od EU?
Interesuje me kako je glasao ministar Marko Blagojević, imajući u vidu da je Aleksandar Vulin kao ministar unutrašnjih poslova 2020. godine na sastanku sa Nikolajem Patruševim, sekretarom Saveta za nacionalnu bezbednost Ruske Federacije radio na formiranju radne grupe za sprečavanje obojenih revolucija? Čisto da bi se znalo šta je zadatak te radne grupe, jeste sprečavanje svakog vida opozicionog delovanja, svakog vida društvenog bunta u Srbiji, sprečavanje svakog vida rada civilnog sektora u Srbiji.
Nakon tog sastanka podsetiću vas da je više od 50 organizacija civilnog društva i pojedinaca se našlo na udaru Uprave za sprečavanje i pranje novca, gde su bili optuženi da peru novac, pa bih pitao ministar Blagojevića koji je potekao iz tog sektora, da li je glasao za imenovanje Aleksandra Vulina i kako može posle svega toga da pogleda u oči svojim dojučerašnjim kolegama? Dakle, on je čovek iz tog sektora došao.
Takođe bih pitao predsednicu Vlade, pošto je rekla da nije bila upoznata sa formiranjem te radne grupe, da li se u međuvremenu upoznala i da li je to imala u vidu kada je Aleksandra Vulina predložila na mesto na kome se on danas nalazi?
Zaista razumem i koalicione dogovore i deljenje koalicionog plena, to je sve u redu, ali zaista mislim da su mogli da ga stave na neko manje osetljivo mesto koje neće ugroziti našu saradnju sa polovinom sveta.
Takođe bih želeo da pitam i ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića da razreši jednu dilemu koja se pojavila, koju smo dobili sa strane, konkretno iz Španije. Pojavili su se određeni navodi da u Srbiji, odnosno u Beogradu, baš kao i u Madridu postoje ilegalne kineske policijske stanice. To je jedno bezbednosno veoma interesantno pitanje, jer bi to značilo da ukoliko one postoje, da je suverenitet Srbije na teritoriji našoj ozbiljno ugrožen.
Jedino što smo od ministarstva do sada čuli jeste da oni te informacije nemaju. Prosto mislim da to nije dovoljno, MUP i BIA moraju da izađu sa egzaktnim podacima da li te stanice postoje ili ne postoje, sa proverljivim i tačnim činjenicama i da sa tim upoznaju javnost da građani Srbije ne bi živeli u strahu. Prosto moramo da imamo u vidu da u Srbiji, odnosno u Beogradu već imamo više od 2.000 kamera za elektronsko prepoznavanje lica čiji je vlasnik, odnosno čiji softver se koristi kineske „Huavei“ kompanije.
S tim u vezi, moje poslednje pitanje za Anu Brnabić jeste kako je to ova prosrpska Vlada koja se nalazi na evropskom putu skrenula u totalitarizam po kinesko-ruskom modelu.
Poslednje pitanje koje imam za danas, upućeno je vama gospodine predsedniče Narodne skupštine. Dobro znate da je Zaštitniku građana istekao mandat još u julu ove godine, pa je moje pitanje upućeno vama, koje sam već uputio u pisanom obliku, ali nikada nisam dobio odgovor, kada ćete prestati da ignorišete svoju zakonsku obavezu da raspišete javni poziv i da Srbija zaista dobije Zaštitnika građana kakvog zaslužuje? Hvala.
Reč ima, Igor Braunović.
Hvala.
Poštovani predsedniče narodne skupštine, kolege narodni poslanici, ja ima jedno pitanje odnosi se na Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja i na MUP.
Reč je naime, o nepriznavanju, tj. priznavanju ratnog staža pripadnicima MUP na Kosovu i Metohiji u trajanju od marta 1998. godine do 26. juna 1999. godine. Pripadnicima vojske tadašnje Vojske Jugoslavije, današnje Vojske Srbije i pripadnicima, tj. Ministarstvo odbrane Srbije taj staž je priznat u celosti u trajanju od 15 meseci i ne samo aktivnim pripadnicima već i službenim licima, tj. civilnim licima na službi u vojsci tadašnje Jugoslavije koji su službovali na teritoriji južne srpske pokrajine u tom periodu.
Pripadnicima MUP priznat je staž isključivo u trajanju od tri meseca i to samo redovnim pripadnicima MUP u trajanju od tri meseca za vreme zločinačke NATO agresije od 24. marta do 26. juna 1999. godine. Pripadnicima rezervnog sastava MUP koji su učestvovali u ratnim dejstvima i od kojih je 75 njih položilo svoje živote za odbranu otadžbine i pripadnicima redovnog sastava MUP od kojih je 297 njih položilo živote, a 25 se vode kao nestali do dan danas taj staž nije prihvaćen, tj. ne upisuje im se u knjižicu u trajanju od tih godinu dana koliko je trajala borba kako se navodi sa šiptarskim teroristima.
Mislim da je krajnje vreme, mislim da bi bilo više nego dobro da se ta velika nepravda načinjena našim borcima, borcima za našu otadžbinu borcima za svetu srpsku zemlju Kosovo i Metohiju prizna i da ispravimo, opet kažem, tu nepravdu jer ispravili smo mnoge nepravde načinjene srpskom narodu u prethodnih 10 godina. Mislim da je krajnje vreme da se sve učini da i ova nepravda bude ispravljena, kao što je to naravno učinilo od samog početka Ministarstvo odbrane, koje ovom prilikom želim da posebno pohvalim.
Moram da kažem da sam i sam bio pripadnik oružanih snaga na odbrani zemlji na Kosovu i Metohiji. Sticajem okolnosti bio sam pripadnik i vojske, bio sam pripadnik 549 herojske motorizovane brigade, a odmah zatim bio sam i pripadnik rezervnog sastava MUP, posebne jedinice policije i vrlo dobro znam šta tim ljudima to znači, znači daleko više od nekog radnog staža i daleko više od nekih finansijskih aspekata, znači im mnogo u smislu da njihova država prizna ono za šta su se borili i prizna da su bili heroji i da su branili svoju zemlju i ti ljudi će tu svoju zemlju braniti naravno ako bude trebalo, ne daj Bože da treba, i u budućnosti.
U nadi da ćete rešiti pozitivno ovo pitanje ja vam se svima zahvaljujem na pažnji.
Reč ima Nebojša Bakarec.
Poštovani gospodine Orliću, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, pitam Vladu, Ministarstvo pravde, Poverenicu za ravnopravnost i Zaštitnika građana i nadležno tužilaštvo, kakav je njihov odnos prema nasilju dela opozicije u Skupštini i da li konkretni primeri, pretnji i uvreda, pravnog i drugog nasilja dela opozicije predstavljaju kršenje Krivičnog zakonika u vezi širenja mržnje po osnovu nacionalne ili etničke pripadnosti, rase ili veroispovesti zbog razlika u pogledu političkog i drugog ubeđenja, pola, jezika, obrazovanja, društvenog položaja, socijalnog porekla i da li predstavljaju kršenje Zakona o zabrani diskriminacije?
Deo opozicije je u Skupštini izazivao niz skandala uglavnom povezanih sa nasiljem. Izneću i obrazložiću i ono što predstavlja kršenje zakona i kratko druge primere.
Poslanik opozicione Jeremićeve Narodne stranke, Borislav Novaković više puta osuđivano lice, pokušao je 25. oktobra ove godine da se fizički obračuna sa predsednikom poslaničkog kluba SNS, gospodinom Milenkom Jovanovim. Poslanik iste stranke Stefan Jovanović 7. novembra je četiri puta psovao stranku gospodinu Jovanovu i posle toga je pokušao fizički da se obračuna sa njim.
Poslanika opozicije DS Dragana Rakić je 8. novembra zbog ometanja rada Skupštine dobila tri opomene i meru oduzimanja reči. Posle toga je bez razloga prišla gospodinu Milenku Jovanovu i u prolazu ga udarila pesnicom u rame u želji da isprovocira reakciju. Milenko Jovanov se nije ni pomerio. Zamislite da neki poslanik SNS u prolazu udari u rame nekoga iz opozicije. Taj iz opozicije bi odmah pao na pod glumeći da je zadobio tešku telesnu povredu, reagovala bi EU, UN, OEBS, a poslanik SNS bi završio u zatvoru.
Opoziciona, primetili ste da gospođa Rakić koja je žestoki kritičar Vlade, ministara nema osnovno znanje i ne zna ko su ministri u kom resoru, pa zamislite kad to ne znaju, kako tek ne znaju ništa o budžetu.
Opoziciona stranka Zavetnici, je 10. novembra počinila pravno nasilje u Skupštini, izvršili su zloupotrebu elektronskog sistema i kartica za glasanje, tako što je poslanica Zavetnika tri puta zloupotrebila karticu svog kolege poslanika Zavetnika, Dragana Nikolića, koji je pri tom priznao da ju je on nagovorio da to uradi. Zbog toga je poslanica Sanja Marić ostala bez mandata i ovde je reč o zloupotrebi službenog položaja.
Trojica poslanika opozicione stranke Dveri su 4. decembra izazvali skandal u Skupštini najgrublje vređajući premijerku Anu Brnabić kada su širili etničko i nacionalnu mržnju, diskriminaciju po osnovu rodnog opredeljenja. Povređena su četiri člana Krivičnog zakonika i Zakon o zabrani diskriminacije. O tome je u Skupštini ovde pre neki dan svedočila cenjena gospođa Snežana Paunović, potpredsednica Skupštine. Gospođa Paunović je kao direktan svedok i predsedavajuća citirala samo jednu od mnogih uvreda Ani Brnabić koje su joj uputili poslanici Dveri. Citiram, poslanike Dveri, početak citata – ti si ustaška lezbejka, kraj citata.
Potom je cenjena gospođa Paunović citirala i uvrede koje su bile upućene njoj lično. Početak citata – Vučkova kučka, kraj citata. Poslanik opet, Jeremićeve Narodne stranke, Borislav Novaković je 5. decembra izvređao gospodina Milenka Jovanova, kome je tri puta rekao - ti si jedno đubre.
Opet poslanici DS i to predsednik DS, Zoran Lutovac i Dragana Rakić, potpredsednica DS su 6. decembra u zgradi Skupštine posle sednice, pretili smrću i šamaranjem poslanicima SNS i gospodinu Milenku Jovanovu. Dragana Rakić je preteći rekla, citiram – jurićemo vas po ulicama. Nije stilska figura u pitanju. A Zoran Lutovac je posle toga pretio gospodinu Jovanovu – lupiću ti šamarčinu. U onom prvom slučaju se radi o prekršaju.
Juče je deo opozicije, dva puta, gospodine predsedavajući, izazivao nasilje u Skupštini, prekidali su zasedanje i iz svega što sam naveo, vidimo da je jedini cilj dela opozicije da izazove i izaziva incidente, da se ugrozi rad parlamenta, da se destabilizuje Srbija i da dođu silom na vlast.
Iz svega što sam naveo, vidi se da je opozicija očajna, jer poseže za očajničkim merama. Nemoćna je da ponudi bilo kakav konstruktivni program. Hajde da promenimo sve ovo, kao što je gospodin Milenko Jovanov pre neki dan rekao, da neki iz opozicije traže razumevanje, pažnju i zagrljaje i da će to od nas dobiti. Samo bih vas na kraju podsetio na onaj divni šlager, Adriano Celentano, Quatro Mille Baci, 24000 poljubaca. Pošaljimo opoziciji 24000 poljubaca i zagrljaja, da ste živi i zdravi. Živela Srbija.
Pošto se više niko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, nastavljamo sa radom.
Obaveštavam vas da je sprčena da sednici prisustvuje narodna poslanica Jelena Jerinić.
Nastavljamo po pretresu u pojedinostima o prvoj tački dnevnog reda – Predlog Zakona o budžetu Republike Srbije za 2023. godinu sa Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje za 2023. godinu; Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje za 2023. godinu; Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika za 2023. godinu i Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Nacionalne službe za zapošljavanje za 2023. godinu.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas sa su pozvani da sednici prisustvuju svi članovi Vlade, Saša Stevanović, Slavica Savičić i Ana Tripović – državni sekretari; Mirsad Đerlek – državni sekretar; Mile Jelić – državni sekretar; Darko Komnenić, Ana Tešić, Dragan Demirović, Ognjen Popović i Sonja Talijan – pomoćnici ministra; Katarina Pavičić – pomoćnik ministra; Mirjana Ćojbašić – pomoćnik ministra; Zoran Milošević – vršilac dužnosti pomoćnika ministra; Anita Dimoski – vršilac dužnosti pomoćnika ministra; Ana Jović – savetnik ministra; Zvezdan Popović – vršilac dužnosti pomoćnika direktora Uprave za trezor u Ministarstvu finansija; Tatjana Pavlica Milovanović i Dragana Dejanović – vršioci dužnosti pomoćnika direktora Uprave za javni dug u Ministarstvu finansija; Olivera Ružić Poparić, Dragana Nešić, Irena Injac, Branka Đorđević i Vladimir Pejčić – viši savetnici u Ministarstvu; Luka Zloporubović – načelnik Uprave za budžet u Ministarstvu odbrane; Milesa Marjanović i Anastazija Tanja Đelić – načelnici odeljenja; Snežana Simić – načelnik odeljenja; Milena Tadić, Svetlana Kuzmanović Živanović i Ljiljana Petrović – šefovi odseka; Marijan Blešić – rukovodilac grupe; Sanja Tomić Mihajlović – rukovodilac grupe; Jelena Dragojlović – samostalni savetnik i Milanka Marković – savetnik u Ministarstvu finansija.
Nastavljamo sa amandmanima na član 8.
Na član 8. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Natan Albahari i dr Anna Oreg i Pavle Grbović.
Podnosilac amandmana Natan Albahari.
Izvolite.
Hvala, predsedavajući.
Ispred Pokreta slobodnih građana želim da predložim jedno konkretno i dugoročno rešenje za ugrožene studente koji su pod velikim pritiskom od ogromne inflacije.
Kao što znamo povećane su svakodnevni troškovi za hranu, garderobu, prevoz, knjige i ostali materijal potreban za studiranje, a još veći udarac na studente za koje nema mesta u domovima su duplirane kirije i oni su trenutno pod ogromnim rizikom da moraju da napuste studije i da se vrate svojim kućama. To bi bilo ogromna katastrofa za njih, za njihovu budućnost, a i za budućnost naše zemlje.
Kako bismo to izbegli mi predlažemo da se deo sredstava koji je namenjen za izgradnju nacionalnog stadiona preusmeri na izgradnju jednog novog modernog studentskog grada sa 5.000 mesta.
Osim što bismo pomogli studentima i obezbedili sigurnost njihovog studiranja, ovo bi takođe omogućilo i ostalim građanima u Beogradu da imaju više mesta za iznajmljivanje stanova i time smanjili pritisak na cene. To bismo zvali – vin-vin situacija i za studente i za ostale građane.
Mi znamo da su vama trenutno bitniji nacionalni stadioni, navijači, huligani, a ne studenti.
Za Pokret slobodnih građana, za nas će uvek biti prioritet mladi, studenti i budućnost naše zemlje. Hvala.
Reč ima narodni poslanik, Milenko Jovanov.
Izvolite.
Ne možemo prihvatiti amandman jer mislimo da je posmatran na jedan celovit način pitanje mladih i studenata. Mislimo da Vlada u tom smislu i predloženim rešenjima vodi mnogo bolju politiku od onoga što je ponuđeno.
Ipak, ni ta politika nije onakva kakva je bila nekada, jer evo, ja sam danas imao prilike da saznam, gospodine Mali, a vi ste to dobili kao pitanje da sam ja kao student privatizovao Livnicu u Kikindi.
Kaže Dragana Rakić - Milenko Jovanov je učestvovao u privatizaciji Livnice u Kikindi zajedno sa Predragom Bubalom, pa je onda Predrag Bubalo otišao u zatvor, a Milenko Jovanov da bi izbegao zatvor učlanio se u SNS.
Hajdemo sada lepo da vidimo kako je to izgledalo, i zašto ova stranka se danas nalazi tu gde jeste, i zašto ta stranka danas tavori, i zašto od stranke imaju pečat, tablu i nekoliko poslanika koji su uspeli da prokrijumčare u Parlament na tuđim leđima zahvaljujući tuđoj organizaciji.
(Zoran Lutovac: O čemu priča ovaj?)
Ako možete da ne dobacujete. Saslušajte šta govori narodni poslanik, pa se javite za reč ako imate šta.
Gospodine Orliću, ovo je problem. Ovo je trebalo da bude rečeno kada ja nisam u sali i da ne mogu da odgovorim i onda je to trebalo danas da bude tema. Međutim, nekako se desilo da se amandman odnosi na studente, a ja student privatizovao Livnicu. Sačekajte da vam objasnim kako je to bilo.
Dakle, u to vreme ja kao student sa 23 godine, jer to je maj 2004. godine, gospodine Mali, dakle nepune 24 godine, dođem kod Vojislava Koštunice i Predraga Bubale i kažem - ima da privatizujete ovako ili vas neće biti. I oni šta će, ljudi urade kako sam im ja rekao.
Dakle, sa 23 godine sam privatizovao Livnicu, kaže Dragana Rakić - Pitaju građani Kikinde. Građani Kikinde vrlo dobro znaju, ne znaju doduše ko je Dragana Rakić, jer od stranke tamo imaju tablu i kancelariju, članova nema, ali vrlo dobro znaju da je moj otac radio u toj Livnici Kikinda.
Vi da ste se išta raspitivali ne biste pravili ovakve greške i to pokazuje koliko ste površni, koliko ništa ne znate, koliko vas mrzi, čak i na Gugl da odete. Da išta znate znali biste da je taj Bubalo koga spominjete bio priveden u maju 2013. godine, a da sam se ja, što piše na mom sajtu gde ste mogli da vidite, u SNS, iz DSS izašao u maju 2015. godine, u Srpsku naprednu stranku se učlanio u avgustu 2015. godine, dve godine kasnije.
Sada, pazite, građani Kikinde od 2004. godine, 18 godina traje moja zavera da sam ja sakrio kako sam privatizovao Livnicu. Ja to krijem 18 godina, i evo, taman sam mislio da ću da se izvučem, ali evo Dragane Rakić koja me je raskrinkala i ja sada nemam šta drugo, nego da se prijavim u policiju i da kažem - ljudi, ja treba da idem u zatvor, ja loše privatizujem, itd.
Šta dalje ne zna Dragana Rakić? Ona nema pojma kako je izgledala Komisija koja je pregovarala sa Cimosem. Ona ne zna ni koje fabrike danas rade u okviru Livnice Kikinda. Koliko fabrika ima u okviru Livnice Kikinda, gospođo Rakić? Koliko ih ima? Jedna, dve, tri? Pošto znate. Ako su vam građani Kikinde rekli, građani Kikinde znaju koliko ih je. Evo, ja sam vam rekao jednu, nabrojte mi još ove ostale dve.
Nabrojte mi privatnika iz Kikinde koji je kupio pogone. Recite mi kako se zove firma iz Kikinde koja je kupila pogon Livnica Kikinda, nedavno.
(Zoran Lutovac: Odgovaraš na poslaničko pitanje.)
Ne znam šta mi dobacujete, ali crtane filmove sa teletabisima ne gledam, ako ste to hteli da mi kažete. Ja sam to razumeo.
(Zoran Lutovac: Niste ni ovo čuli, predsedniče?)
Ja sam vas već jedno tri puta zamolio da ne dobacujete.
Sačekajte da završi poslanik, pa ako imate nešto, javite se za reč i kažite onda, a ne da vičete.
Da li ste se vi prepoznali? Hajde da vidimo ko je bio u komisiji, gospođo Rakić. Da li znate koliko članova je imala Komisija za privatizaciju Livnice u Kikindi? Nemate pojma. A ko vam je bio član u Komisiji? Da li znate to? Pa, ne znate ni to, šta vas briga.
Član Izvršnog veća AP Vojvodina Mirko Latinović, generalni direktor Poslovnog sistema, sada je direktor MSK, Milorad Bjelopetrović, savetnik u Ministarsvu za privredu, Petar Nađ, radnik, odnosno predsednik Sindikata Livnice, Zoran Popović, član Izvršnog odbora SO Kikinda. Gde je Milenko Jovanov? Gde sam se ja to sakrio? Tako što sam ja direktno kod Koštunice, da li je tako, otišao i rekao mu – ovako ćeš da radiš? Ja sa 23 godine sam to radio? Da li je tako?
Vi mislite ovim podmetačinama, ovim tviter-zafrkancijama da ćete da pobedite na izborima, kao što ste objavili kako sam slavio da ću biti, ni manje, ni više ministar policije? U kom lokalu sam slavio da ću biti ministar policije, gospođo Rakić? U kom lokalu? Kako se zove lokal gde sam pravio slavlje zato što ću biti ministar policije? Kažite građanima, da znaju svi. Kako se zove lokal? Koliko je ljudi bilo? Što tišina? Smešno vam je? Pa, vama je smešno. Vi lažete i smejete se. Vama je svejedno, vama je super.
Mislite da će to da vam prođe? Pa, neće. Dobićete odgovor uvek. Na vaše neistine, na vaše izmišljotine, na vaše laži, dobićete argumentovane činjenice.
A hvala vam što me smatrate dovoljno sposobnim i što smatrate da sam kao nesvršeni student uspeo da privatizujem jedan veliki sistem kao što je Livnica Kikinda.
Evo još jedno pitanje za vas - koliko je radnika imala Livnica Kikinda u trenutku privatizacije? Da li su vam rekli građani Kikinde? Nemate pojma ni o čemu, nego Milenko je iz Kikinde, pa ajde da vidimo da radimo.
Prema tome, nisam privatizova Livnicu iz Kikinde, ali mi je drago što… Ovo nikada niko nije izgovorio javno. Ovo nisu pisale čak ni lokalne novine koje je držao vaš Željko Bodružić, koji nema kakve gadosti o meni nije pisao, ali njemu nije palo napamet da napiše da sam privatizovao Livnicu. Ovo je samo palo na pamet Dragani Rakić koja, eto, valjda u nedostatku razonode u gledanju crtanih filmova o teletabisima, bavi se time šta sam ja radio pre 18 godina i još onda izmisli.
Prema tome, gospođo Rakić, građani Kikinde vas ne znaju, nemaju pojma ko ste, nikada nisu čuli za vas, ali to je manji problem, ni u Vršcu ne znaju ko ste. Nigde ne znaju ko ste.
I tu ste izmislili. Evo, sada se setih. Tu ste izmislili kako sam došao u Vršac zato što je SNS ispod 40%, pa sam došao ja da ih ribam. Gde je SNS u Vršcu danas, gde ste vi? Gde ste, liderko? Na kom ste nivou, liderko? Da li ste prešli preko cenzusa, liderko? Nema vas. Nije više smešno.
Prema tome, ovako će da prođe svaka neistina koju izgovorite.
Kolega Albahari, vaš amandman ne možemo da prihvatimo jer ne omogućavate studentima da privatizuju kompanije. Kada to budete upisali, da studenti kao što sam ja mogao kada sam bio student, da privatizuju kompanije kao što je Livnica Kikinda, onda ćemo razmisliti da podržim. Prosto, ovako kao neko ko ima emotivan odnos prema privatizacijama koje vrše studenti, založiću se kod naših poslanika da tako nešto podrže.
Hvala.
Reč ima Dragana Rakić.
Tražim pravo na repliku. Lično sam pomenuta, a inače je ovde bilo i prekršeno nekoliko članova Poslovnika, ali o tome će moje kolege.
Ja sam danas postavila pitanje vezano za privatizaciju Livnice u Kikindi. Ppitanje sam postavila stručnjaku za sve privatizacije od 2000. godine do danas, osobi koja je bila deo i bivše vlasti i ove sadašnje. Znači, najkompetentnija moguća osoba za privatizaciju u Srbiji je trenutno na funkciji ministra finansija Siniša Mali i ja od Siniše Malog očekujem odgovor, a ne od šefa poslaničke grupe Milenka Jovanova.
Zaista ne razumem zašto mi se šef naprednjaka obraćao takvim tonom kao da mi se pravda, kao da odgovara neku lekciju? Doduše, jesam bila profesorka srpskog jezika, ali ovde nisam profesorka i ne očekujem da mi se učenici pravdaju, nego samo tražim informacije od Ministarstva finansija, tako da se nadam da ću dobiti te informacije.
Gospodin Jovanov kaže da mene ljudi ne poznaju u Kikindi, čak me ne poznaju ni u Vršcu, u gradu u kome ja živim. Možda je on i u pravu, ali za neke ljude je bolje da ih građani ne poznaju.
Hvala.
Reč ima potpredsednik Vlade.
Hvala puno.
Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, dok sam išao u Petu gimnaziju imao sam profesorku latinskog jezika i kad god nisam znao šta da kažem, ja bih nešto izmislio i ona bi rekla - lupetarum, lupetarum, sedi. Pa, ja uvaženoj poslanici da kažem sledeće – lupetarum, lupetarum, a da da li znate zašto? Dobacujete danima, nedeljama već, oko stvari koje su potpuno neistinite i nije vas sramota. I možete da dobacujete koliko god hoćete, nije problem. Izmišljajte i lupetajte, radite šta god želite.
Ja sam vam više puta rekao za moje učešće u procesu privatizacije u Republici Srbiji od 2001. do marta 2003. godine, a vi kontinuirano mi spominjete i NIS i do danas i od danas itd. Pa, treba da vas je sramota. Treba stvarno da vas je sramota. Izmišljate i lažete, a ovamo se pokazujete da ste ne znam kakva osoba od integriteta itd.
Dakle, još jedanput ću vam reći - od 2001. godine, kada sam se vratio u ovu zemlju, i do marta 2003. godine. I prošli put sam govorio i o „Merimi“ Kruševac i o Duvanskoj industriji u Nišu i u Vranju i Zdravlje Leskovac i sve ostale kompanije u kojima sam učestvovao ne kao funkcioner, ne kao član vaše stranke, nikad to nisam bio, nego kao zaposleni u jednoj državnoj agenciji iz koje sam otišao u martu 2003. godina. To je bilo pre okruglo 20 godina.
Ako to možete da prihvatite, prihvatite, a ako ne možete, nije važno. Nastavite sa vređanjem, nastavite sa lažima, nastavite sa lupetaranjem.
Hvala puno.
Povreda Poslovnika, Ivana Parlić.
Predsedavajući, član 107.
Nedopustivo je kako dozvoljavate da se ruši dostojanstvo Narodne skupštine i dozvoljavate Siniši Malom da se ovako obraća narodnim poslanicima.
Molim vas, zamolite ga da ovde predstavlja ministra finansija svih građana i da se ne ponaša kao Konsiljere, kao savetnik mafijaškog klana.
Vi verovatno smatrate da je ovo bilo strašno mudro ili duhovito, ali za tu vrtu mudrosti ili duhovitosti Poslovnik predviđa izricanje opomene.
Da li to želite? Da li je to namera?
(Ivana Parlić: Uključite mikrofon da odgovorim.)
Da li vam je to namera? Da li u to hoćete da pretvorite svaku sednicu?
Hoćete? Meni je potpuno jasna vaša namera, ali dobro je da to kažete, pa i da ljudi znaju o čemu se ovde radi.
(Ivana Parlić: Vi meni replicirate?)
Reč ima Slavica Radovanović:
Izvolite.
Ja smatram da je gospodin Siniša Mali povredio član 104, uvredljivi izrazi o narodnom poslaniku.
Rekao je da mi lupetamo. Ja zaista ne vidim da ja lupetam, niti da pričam bilo šta.
Ako su teme o kojima ja pričam lupetanje, onda…
Nije, gospođo Radovanović, ništa bilo nakon vašeg izlaganja. Nema veze sa tim.
Ne, ali ja se osećam loše. Ja sam deo… (Isključen mikrofon.)
Znači, kada odgovara predstavnik Vlade nekom od narodnih poslanika, a to niste vi, onda to n ikakve veze nema sa nečim što ste vi rekli ne znam kada, prethodnih dana, tako da sigurno nije prekršen Poslovnik.
Da li želite da se izjasnimo?
(Slavica Radovanović: Da, naravno.)
Za član 104. ćemo da se izjasnimo, a za ovo prethodno neću ni da pitam. Svima je jasno šta ste radili.
Narodni poslanik Zoran Lutovac, povreda Poslovnika.
Povreda Poslovnika, član 108. – o redu na sednici Narodne skupštine stara se predsednik Narodne skupštine.
Vi se ne starate o redu u Skupštini. Vi dozvoljavate da šef poslaničkog kluba SNS radi šta hoće. Vi za njega niste očigledno autoritet. On odgovara na poslaničko pitanje. Na poslaničko pitanje ne može da se replicira. On zloupotrebljava ovu govornicu da priča šta hoće, koliko hoće i da vređa. Vi ste ovde izricali opomene za mnogo bezazlenije stvari nego što je on ovde izgovarao. Uopšte ga ne prekidate, niti ga opominjete za uvredljive izraze koje koristi ovde.
Mislim da to nije u redu i da prekinete s tom praksom. Vidite u vašoj stranci, ako nemate dovoljno autoriteta, idite kod Aleksandra Vučića i tražite da vam on dodatno da.
I ovo je bilo vrlo duhovito i šta je već trebalo da bude.
U svakom slučaju, gospodine Lutovac, vidim da niste pratili, niste razumeli. Javio se od vremena koje pripada grupi narodni poslanik, govorio…
(Ivana Parlić: Vređao.)
Nemojte da vičete, Parlić.
Razumeo sam da želite opomenu, ali nemojte da vičete.
Dakle, govorio. Nisam mu dao pravo na repliku na poslaničko pitanje. Ne znam gde ste to uspeli da smislite, gde ste to videli. Tako nešto ne postoji. Ne.
Dakle, pitam vas – da li želite da se Skupština izjasni povodom člana 108?
(Zoran Lutovac: Ne.)
Ne želite. Dobro.
Ko je još hteo povredu Poslovnika?
Izvolite.
Hvala lepo.
Mislim da je povređen Poslovnik, član 106. – govornik može da govori samo o tačkoj dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
Htela sam da pitam, znate, 50 minuta psihoterapije je danas došlo do 60 evra. Odlazak na ispovest je besplatan. Ne znam da li ova Skupština predstavlja način da se neka lična anamneza iznosi ovde i da se govori van teme, jer sam čula ovde razne ispovesti koje me zaista ne interesuju, a nisam videla da je u vezi sa poslaničkim pitanjem.
Da li i tada oduzimate od vremena poslaničke grupe, kao što ste meni na očiglednu repliku koju mi je gospođa Raguš juče tako dobrodušno dodelila, pomenuvši me, da li ste njima oduzeli vreme poslaničke grupe za ono što rade?
Gospođo Milenković Kerković, Marina Raguš ništa nije govorila danas, ni jednu reč.
Gospodine, da li se mi razumemo?
Oduzeli ste mi vreme poslaničke grupe za repliku. Pitam – zbog čega koristite duple standarde i to ne radite kada se javljaju poslanici sa druge strane?
Ja vas to najljubaznije pitam, da bih znala kako da se ponašam, jer ovo nije ispovedaonica političke prošlosti bilo čije.
Dakle, samo polako. Vidim da niste razumeli.
Samo polako, molim vas.
Ako hoćete da me saslušate, vidim da niste razumeli šta se dešava na sednici.
Jesam dobro razumela.
Niste.
Dakle, nisam ja nekome dao repliku, niti je reč o povredi Poslovnika, pa da mu onda to vreme nije oduzeto, a on ga koristio za nešto drugo.
Kad se jave narodni poslanici i koriste vreme grupa, odnosno vreme ovlašćenih predstavnika, svoje vreme troše, ja tu nemam šta više dodatno da oduzimam. Razumete?
Ne, ne razumem.
Vidim da ne razumete.
Jer, juče ste meni… (Isključen mikrofon.)
Dobro.
Jasno je i meni da ne razumete, ali moram da vas pitam – da li želite da se Skupština izjasni?
(Tamara Milenković Kerković: Naravno.)
Izjasnićemo se.
Idemo dalje.
Na član 8. amandman je podnela narodni poslanik Jelena Milošević.
Izvolite.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, koleginice i kolege narodni poslanici, za Ministarstvo za razvoj nerazvijenih opština izdvojeno je onoliko koliko je budžet jedne omanje siromašne opštine na jugu Srbije.
Sigurna sam da će se i poslanici koji žive u nerazvijenim opštinama, koji žive posebno na jugu i istoku Srbije složiti sa mnom da je to ne nedovoljno, nego izuzetno nedovoljno. Prosto je sramota koliko je to malo.
Zato sam ja u svojim amandmanima predvidela da se Ministarstvu za razvoj nerazvijenih opština, a siguran sam da bi se i ministar Tončev složio sa mnom, budući da je i on imao izjave poput moje, da moraju da se dodaju sredstva, odnosno milijarda da se doda Ministarstvu za razvoj nerazvijenih opština, 500 miliona Ministarstvu za brigu o selu i milijarda za projektno finansiranje pri Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave, jer to je upravo ono o čemu ja pričam kad god imam priliku ovde u Narodnoj skupštini, a to je da prosto nerazvijene opštine nemaju način da iz svojih budžeta finansiraju brojne infrastrukturne projekte, da nerazvijene opštine zavise od ministarstava i da pre nego što pravimo jaka sela, moramo da napravimo jaku lokalnu samoupravu.
Zamislite da izdvojimo samo polovinu novca koji dajemo za nacionalni stadion. To bi rešilo, sigurna sam, po tri najveća problema u svakoj nerazvijenoj opštini na jugu i istoku Srbije.
Zato apelujem posebno na odbornike koji žive na jugu i istoku zemlje i koji žive u nerazvijenim opštinama, da glasaju za amandman zato što oni znaju šta bi ta sredstva značila jugu i istoku Srbije, kao i samom Nišu, jer podsetiću još jednom, Niš ima najmanji budžet po glavi stanovnika od svih velikih gradova i jug Srbije se prazni.
Zato, gospodo iz vlasti, apelujem na vas da ne dozvolite da jug i istok Srbije, koji su među najlepšim predelima u našoj državi, ostanu bez ljudi. Hvala.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Dejan Radenković.
Izvolite.
Poštovani predsedniče Skupštine, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, ministre sa saradnicima, ostali prisutni ministri, mi smo podneli jedan amandman na član 8. predloga zakona, razdeo 24. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Republička direkcija za vode, Glava 24.3, da se posle programske aktivnosti dodaje nova programska aktivnost 5004 – Brana sa akumulacijom „Selova“ Kuršumlija, ukupna sredstva od 50 miliona, ekonomska klasifikacija 511 – zgrade i građevinski objekti, iznos 40 miliona i ekonomska klasifikacija 541 – zemljište u iznosu od 10 miliona.
Ovaj amandman je podnet sa obrazloženjem da akumulacija „Selova“ predstavlja značajan vodoprivredni sistem sa višestrukom namenom, pre svega za potrebe snabdevanja vodom stanovništva grada Niša i grada Prokuplja, kao i opština Blace, Žitorađa, Kuršumlija i Merošina, zatim, kao odbrana od poplava naseljenih područja u priobalju nizvodno od pregradnog mosta i zaustavljanje poplavnih nanosa i erozije zemljišta sa proizvodnjom električne energije, razvoj poljoprivrede i ribarstva, oplemenjivanje malih vodotokova, kao i za razvoj turizma u ovom kraju.
Učesnici u izgradnji ovog vodoprivrednog sistema, podsetiću, koji će se snabdevati vodom za akumulaciju „Selova“ su međusobnim sporazumom utvrdili i raspodelili procenat korišćenja vode, pri čemu 62,58% dobija grad Niš, grad Prokuplje 15,35%, Kuršumlija 10,46%, Blace 5,10%, Merošina 3,63% i Žitorađa 2,68%.
Prema zaključenom sporazumu u gradnji vodoprivrednog sistema „Selova“, koji je još odavno bio, da ne podsećam sada građane, to najbolje znaju građani Kuršumlije, osim gradova i opština koji će se snabdevati vodom, treba da učestvuje i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koje je nasledilo obaveze tadašnje republičke samoupravne i interesne zajednice vodoprivrede.
Zbog značaja ovog vodoprivrednog sistema neophodna su dalja kontinuirana ulaganja i države i lokalnih samouprava koje će se snabdevati vodom, te u tom smislu, amandmanom predlažemo da se otvori ova budžetska pozicija i da se tražena sredstva obezbede preraspodelom sredstava u okviru istog razdela kod pozicije Republičke direkcije za vode, koja pored ostalog ima i nadležnosti i pitanja vodoprivredne infrastrukture od interesa za Republiku i njen ravnomerni razvoj u ovoj oblasti.
Ja ću morati u par rečenica i reći šta je cilj ovog amandmana. Ja znam da ovo možda i nije moguće u ovom trenutku prihvatiti. Ja sam još pre par godina podneo isti ovakav amandman u cilju podsećanja da ta akumulacija stoji nezavršena, da je interes da se pokrene i da se ta akumulacija završi. I cilj našeg amandmana je da se skrene pažnja, da se ovaj deo zemlje ekonomski i politički razvije i osnaži.
Za ovaj okrug karakteristična su privredna, socijalna, demografska i politička kretanja. Sve je manji broj stanovnika na godišnjem nivou. Konstantan pad stope nataliteta i rast stope mortaliteta je osnovni uzrok za ovako poraznu demografsku orijentaciju. Tri puta je manje rođenih nego umrlih i taj odnos se pogoršava iz godine u godinu. Drugi razlog su izražene migracije ka razvijenijim opštinama, a i pogoršava se iz godine u godinu jer se odlazi u inostranstvo, mahom u nordijske zemlje.
Toplički okrug, pre svega, ima strateški značaj, nudi brojne potencijale koji se uz pametan rad mogu iskoristiti. Razvoj Toplice u dobroj meri prepušten je entuzijazmu pojedinaca u ovom trenutku, a radi se o okrugu čiji se dobar deo naslanja na Kosovo i Metohiju. Kao što je već navedeno, ima izuzetan strateški značaj za Republiku Srbiju.
Reč je o okrugu veoma pogodnom za razvoj poljoprivrede, naročito stočarstva, voćarstva, vinogradarstva. Tri banje su u tom okrugu poznate - Prolom, Lukovska i Kuršumlija, nekada su bile elitne banje. Danas u Kuršumlijskoj Banji, nažalost, skoro da nema stanovnika. Bogate su termomineralnim vodama koje se ne koriste, a hotelski kapaciteti propadaju. Ne traže se investitori ni partneri, ali država je učinila napore za taj kraj i u poslednje vreme i preduzela određene korake i ka aktiviranju Kuršumlijske Banje i ka otvaranju fabrika u tom kraju, jer je to od izuzetne važnosti, kao što sam već naveo, za taj kraj.
Ono što ovde nisam mogao da verujem šta slušam i šta pojedincima i pojedinim kolegama smeta, a to dovodi u zabludu ljude koji tamo žive. Prosto ne mogu da verujem, bar za nas je od izuzetne važnosti, i za taj kraj, autoput Niš-Merdare koji bi uticao na brži razvoj ovog kraja. Osim toga, neophodno je da se stimuliše razvoj poljoprivrede i banjskog turizma, a u Predlogu budžeta za 2023. godinu predviđena su sredstva za izgradnju autoputa Niš-Merdare, deonica Niš-Pločnik u iznosu od tri 3,5 milijardi skoro.
Radovi na autoputu Niš-Merdare su u toku i ove godine očekuje se da će za dve godine biti završen prvi deo puta kada će se spojiti Prokuplje i Niš najkvalitetnijom saobraćajnicom, a potom nastaviti dalje do Kuršumlije. Mnogo je suštinski bitna izgradnja petlje kod Merošine. Na tom budućem autoputu od Niša do Merdara… Ima primarni cilj da se poveže Prokuplje, Kuršumlija, Niš i centralna Srbija.
Izgradnja navedenog autoputa uticaće na bolju povezanost industrijskih zona Niš, Prokuplje i Kuršumliju. Veliki je značaj i za turizam, naravno, jer ćemo povezivanjem Nišavskog i Topličkog okruga dobiti osnovu za buduću turističku regiju. Znači, tri banje, Đavolja varoš, to ne smemo da prepustimo da ostane u takvoj fazi i zato je ovo jedan apel, jedna poruka, da se akumulacija Selova završi. Naravno, da u perspektivi to sagledamo, vidimo, da to bude u nekom daljem planu razvoja tog kraja. Ono što je važno, mislim, treba da damo svoj puni doprinos da pomognemo ovom kraju, kao i svim nerazvijenim opštinama u Srbiji, da ekonomski ojačaju, da zaustavimo dalje negativne demografske i migratorne trendove.
Nadam se, mada možda ministar, ako on ima diskreciono pravo, možda može da prihvati ovaj amandman, ako to nešto ne remeti, mada sumnjam u tako nešto, da je to sada u ovom trenutku moguće. Bilo bi dobro da se na neki način pokrenu radovi na akumulaciji Selova, iz ovih razloga koje sam naveo. To je obaveza moja prema tom kraju. Mislim da je svima nama obaveza da povedemo računa o svim krajevima koji su nerazvijeni.
Ne bih više da dužim, možda sam i malo previše pričao o amandmanu. Zahvaljujem vam se na pažnji. Ako bude bilo potrebe, javiću se i po drugim amandmanima ispred SPS. Hvala.
Hvala.
Na član 8. amandman je podnela narodni poslanik Selma Kučević.
Izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, ukoliko dozvolite koristiću i vreme iz člana 158. stav 8. zato što smo onemogućeni da govorimo u raspravi u načelu u svim ovim veoma važnim pitanjima zbog krivotvorenja prijava za reč, ali o tome nekom drugom prilikom.
S obzirom da smo mi ovih dana imali priliku da vidimo na koji način su planirana sredstva za narednu godinu, kao i koje će to projekte država podržati, mi smo ovim amandmanima pokušali da ispravimo taj zanemarujući odnos prema pojedinim lokalnim samoupravama, a pojedini amandmani koji se tiču boljeg životnog standarda, položaja studenata i omladine su, nažalost, odbijeni. Mnogo toga smo mogli čuti o ovom budžetu, koji je, slobodno mogu reći, sve osim realan i sve osim što prati oblasti koje su prioritetne za investiranje.
Postavlja se pitanje - ko će građanima devastiranih opština da objasni zašto se u ovom predlogu budžeta ne nalazi niti jedan njima važan i krucijalan projekat?
Pre samo nekoliko dana opštinu Tutin je zadesila poplava. Naneta je velika materijalna šteta, ali šteta kao šteta, naravno, biće sanirana. Međutim, ugašen je i jedan ljudski život, utopljen je dečak, i to je nedostatak koji ne može niko da nadoknadi. Godine 2015. je izdata dozvola za uređenje rečnog korita Vidrenjak. Projektna dokumentacija je usaglašena 2019. godine i ovaj projekat zaista mora biti na listi svih prioriteta kako bismo osigurali da se ovakva tragedija više nikada ne ponovi.
Mnogo puta do sada sam govorila o veoma važnim projektima opštine Tutin, značajnim za građane ove opštine, kao i problemima migracije, onda najveće stope nezaposlenih, ali nasuprot svemu tome najveće stope nataliteta upravo u ovoj opštini.
Projekat sportske hale sa kojim smo aplicirali započet je 2005. godine. Projekat je prošao sve faze, odobren je od Kancelarije za upravljanje javnih ulaganjem i nikako da pronađe mesto u budžetu. Zatim, rekonstrukcija OŠ „Rifat Burdžević Tršo“ koja je izgrađena davne 1969. godine, a koja osim osnovnog održavanja nije imala nikakve rekonstrukcije niti sanacije. Ovo je jedna od dve gradske škole koju pohađa preko 1.300 učenika. Zbog povlačenja sredstava, usled pandemije, na čekanju je i projekat sanacije objekta dve srednje škole u Tutinu, kako tehničke škole, takođe i gimnazije. Dakle, ove dve škole u različitim smenama koriste isti objekat i sanacija ovog objekta i adaptacija je zaista preko potrebna.
U prigradskim delovima grada Kleče i Velje Polje imamo veliki broj dece školskog uzrasta koja prelaze na putu do škole nimalo bezazlen magistralni put. Urbanističkim planom je predviđena izgradnja novog školskog objekta u naselju Mala Ravan prema kojem gravitiraju i Kleča i Velje Polje. Zbog prirasta stanovništva i širenja grada, zaista imamo veliku potrebu za izgradnju ovog školskog objekta.
Opština Tutin nema ni školski, ni javni gradski bazen. Projekat zatvorenog bazena predviđen je u sklopu školskog kompleksa „Tršo“. Ovaj projekat je predviđen i projektovan u dvorištu osnovnih škola „Rifat Burdžević Tršo“ i „Vuk Karadžić“ u kojem nastavu pohađa 2.100 osnovaca. Ovaj projekat je veoma značajan kako za sve ove osnovce, takođe i za sportske klubove, ali i omladinu ove opštine.
Ovim amandmanom, takođe, su predviđena sredstava za bolnički kompleks koji se sastoji iz dve celine. Dom zdravlja sa dispanzerom je izgrađen 1980. godine i njemu je preko potrebna i rekonstrukcija, sanacija, izmena dotrajalih elemenata. Takođe, bolnica koja je izgrađena 1980. godine sa kompleksom koji je nekad skorije izgrađen, ali nažalost nije kompletan i nije funkcionalan.
S obzirom na to da većina projekata koje sam upravo nabrojala jesu izgrađeni u drugoj polovini prošlog veka, usvajanjem ovog amandmana stvaraju se realne mogućnosti da građani opštine Tutin dobiju bolje uslove obrazovanja, usluge zdravstvene zaštite i zdravog odgoja dece kroz sportske aktivnosti.
Zaista nemamo nikakav problem sa ulaganjima, niti rušenjem i izgradnjom novih funkcionalnih mostova, niti sa koncertnim dvoranama, stadionima, ali smatram da je zaista važno znati šta su prioriteti i kako te prioritete pravilno poređati. Svakako smatram da je obaveza…
PREDSEDAVAJUĆA (Snežana Paunović): Vreme, koleginice Kučević.
Završavam.
Svakako smatram da je imperativ i obaveza mnogo više pažnje posvetiti devastiranim opštinama, kao i ravnomernom regionalnom razvoju koji nažalost sve više služi kao floskula, a ne kao princip kojim treba da se rukovodimo. Zahvaljujem.
Hvala.
Kolega Jovanoviću, po Poslovniku?
Izvolite.
Gospođo predsedavajuća, član 108.
Ja moram da vam se požalim, ugrožen je red i mir na sednici. Otkad sam došao u ovu Skupštinu, gospodin Atlagić me fiksira i upućuje neke erotske pokrete ka meni, a u tome mu se stalno pridružuje gospodin Marijan Rističević.
Da li je moguće, gospođo Paunović, da se to dešava? Ja ne znam šta je sa njima? Molim vas da me zaštite. Čak ide dotle da mi Marijan Rističević šalje privatne erotske poruke. Ja ne znam odakle mu moj viber telefon. Ja vas molim da se s tim prekine.
Kolega Jovanoviću, hajte sad malo ja pošto ste ukazali na povredu Poslovnika. Kolega Jovanoviću, da bih mogla da zaštitim vas otkako ste rekli tzv. „zlostavljanja“ bilo bi lepo da svi zajedno zaštitite mene od istog.
Dakle, ja vas molim, ja neću primeniti kaznene odredbe, nemojte da vičete sad me saslušajte, ja sam vas slušala. Ja neću primeniti kaznene odredbe i molim kolege da se ponašaju u skladu sa onim što građani Srbije očekuju od njih kada im ukažu poverenje i izaberu ih za poslanike. Hvala.
Želite li možda da se izjasnimo o povredi Poslovnika?
(Aleksandar Jovanović: Da.)
Hvala.
Kolega Imamoviću, vi po amandmanu? Izvolite.
Hvala, predsedavajuća.
S obzirom da je samostalnim poslanicima onemogućeno da koriste svoje poslaničko pravo u raspravi …
Oprostite kolega Imamoviću, samo da probam da vas čujem, a za to mi treba mir u sali, ja uporno zvonim, ali ne reaguju kolege, molim vas.
Mislim da su stekli uslovi. Dakle, ako možete samo da mi vratite vreme.
Dakle, s obzirom samo da je samostalnim poslanicima koji nisu deo poslaničkih grupa onemogućeno učešće u raspravi u načelu, ja sam prinuđen takođe da koristim svoje pravo iz člana 158. stav 8. i želim da obrazložim zbog čega sam prinuđen da to pravo koristim.
Naime, već nekoliko sednica onemogućava se učešće u raspravi onim poslanicima koji nisu deo vašeg vladajućeg režima. Dakle, ta mesta, tri mesta koja su zauzeta i rezervisana za samostalne poslanike, dodeljuju se isključivo poslanicima iz vladajućeg režima.
Dakle, ja ovde imam svoju prijavu za reč koja je uredno zavedena 4. decembra. Dakle, dan kada ste poslali saziv ove sednice, u 11,10 časova ste pozvali saziv, u 11,11 časova sam se prijavio za reč. U toj prijavi stoji lepo – Treća sednica Drugog redovnog zasedanja, prijava za reč po prvoj tački dnevnog reda.
Tada na pisarnici nije bilo nikoga, osim poslanika iz opozicije, to i oni mogu da potvrde. Odjednom se u e-parlamentu pojavljuju tri prijave vaših režimskih poslanika koje su zavedene istog dana, a piše vreme 11,10 časova. Dakle, istovremeno kad ste vi predali saziv. I hajde da sve to, nego kaže – prijava za reč, prva rasprava. Druga prijava za reč – prva rasprava. Treća prijava za reč – prva rasprava. Na kojoj sednici? Po kojoj tački dnevnog reda? Koja prva, koja druga, koja treća rasprava?
Dakle, ovde su kolege bile vidovite i prijavile se za nekakvu prvu raspravu. Ne znamo ni koje sednice. I vi ste sve ostale samostalne poslanike jednostavno skinuli sa liste. To radite već nekoliko sednica i onemogućavate nam da kažemo i drugu stranu i drugo mišljenje i drugi glas koji dolazi iz Sandžaka.
Dakle, s obzirom sad da se ti poslanici vređaju kada ja kažem da su režimski poslanici, koleginica Selma Kučević i ja, i da bismo predupredili naše trkanje do pisarnice, koleginica Selma Kučević i ja smo potpisali zahtev da zajedno formiramo „klub Bošnjaka“. Mi ćemo to našim kolegama upravo dostaviti, naš potpisan zahtev. Dakle, potrebno je samo oni da stave još svoja tri potpisa. Dogovorićemo se ko će biti predsednik i zamenik predsednika i zamolio bih takođe da oni ovaj zahtev o formiranju i obaveštenju predsedniku predaju pisarnici, s obzirom da imaju veze na pisarnici.
E sad, ja ću naravno ovaj amandman podržati i želim da iskoristim priliku i da pozovem i ostale kolege poslanike iz Sandžaka da ovaj amandman podrže, jer pored navedenih razloga koje je koleginica istakla ja moram da kažem da je Vlada morala prihvatiti ovaj amandman iz prostog razloga što se između ostalog predviđa i saniranje i renoviranje jedne škole koja je u gradskom području Tutina, s obzirom da se na Pešteru već godinama unazad škole rekonstruišu, pa i grade, privatnim sredstvima naših privrednika.
Mi smo takođe pokušali amandmanom na ovaj isti član zakona i da uvrstimo povećanje budžeta Ministarstvu bez portfelja koje vodi kolega iz naše suprotstavljene partije, ali smo hteli da mu povećamo budžet kako bi on mogao u svom ministarstvu ugraditi i program povratka i održivog opstanka prognanih Bošnjaka iz opštine Priboj.
Dakle, za one koji ne znaju, program održivog opstanka i povratka Bošnjaka u opštini Priboj je usvojen 2011. godine i njegov zadatak je bio da se na makar taj način, simbolični način obeštete oni Bošnjaci koji su bili meta etničkog čišćenja i koji su bili meta masovnih zločina i otmica, sprovedenih u Severinu, Štrbcima i Kukurovićima.
Obratite pažnju na vreme, molim vas, završite.
Dakle, do 2014. godine mi smo taj program sprovodili. Izgrađene su 74 kuće i 2014. godine je ova Vlada Aleksandra Vučića to finansiranje zaustavila.
Od 2014. godine do danas ni jedan jedini dinar nije uloženu taj program…
Vreme, kolega Imamoviću. Uz moju toleranciju niste uspeli da završite, a molila sam.
Iskoristili ste dragoceno vreme objašnjavajući nam vaš odnos sa pisarnicom. Ja nekako ne znam kako bih sa ove pozicije mogla da vam pomognem ili odgovorim, osim da napomenem da Skupština Srbije ima dve pisarnice.
Sa druge strane, ono što, koliko shvatam, imate nameru da uradite, jeste da formirate poslanički klub i ja vam želim sreću. Svakako će nadležni organi Skupštine Srbije odgovoriti na jedan takav vaš zahtev.
Kolega Fehratoviću, napominjem, javljate se po amandmanu. Ovo je pet minuta, odnosno treće u nizu koje će biti potrošene i to znači da za samostalne poslanike više nema vremena. Izvolite.
Poštovana predsedavajuća, zahvaljujem se na ovom vremenu. Evo, kolega Imamović je upravo meni doneo ovaj njegov predlog, ali ovo je još jedan od performansa koji uporno rade.
Ja ću ga podsetiti da znam kako je biti samostalni poslanik. Od 2016. do 2020. godine sam isto tako bio samostalni poslanik i znam kako se oseća. Prosto, da bi ste mogli da se prijavite za reč, morate biti vredni, morate doći u Narodnu skupštinu, morate prisustvovati ove u plenumu, morate biti aktivni. Ne možete očekivati da iz Novog Pazara klikom se prijavite za reč za govorenje u plenumu.
Isto tako, kolega je juče govorio na jednom onom presu, pa smo mu mi odgovorili i dobro je što me je poslušao kada sam mu kazao da ima pravo da iskoristi ovih pet minuta po amandmanu, da mu niti mi kao poslanici, niti vi kao predsedavajući ne možete to sprečiti. Dobro je što je došao pomalo pameti, pa je iskoristio ovih pet minuta, ali nije dobro što je na ovaj način jer ja smatram da ne trebamo mi na ovaj način zloupotrebljavati ovo vreme i prosto sam prinuđen.
Žao mi je što kolega ne vidi da u ovoj Skupštini ima osam narodnih poslanika Bošnjaka. Nije samo dva, nije samo pet, već osam i svi se oni trude da se bore za prava svog naroda, za dobrobit svojih krajeva odakle dolaze, za dobrobit Sandžaka, za dobrobit građana Republike Srbije i trude se da to urade na onaj način kako su to njihove politike pripremile.
Žao mi je što se na ovaj način ovde koristi ova govornica, da se kaže – ovaj je režimski, onaj je režimski, a pri tome se dobija amnezija.
Evo da podsetim Imamovića, on je u koaliciji sa tom vladajućom partijom i u Tutinu i u Priboju, pa tamo nisu režimski ili jesu režimski, a bio je deo i ovih republičkih vlasti isto sa SNS ovde, pa kako tada nije govorio o režimskim i nerežimskim Bošnjacima.
Protiv sam bilo kojih podela, postoje dobri i loši ljudi, postoje pripadnici jednog ili drugog naroda, postoje pre svega građani Republike Srbije koji su nas ovde delegirali, da se borimo za njihova prava, da se borimo da njima bude bolje i da se borimo da ostvarimo ono što je Ustavom i zakonima zagarantovano, a ne da manipuliramo, a ne da se bavimo populizmom, a ne da zloupotrebljavamo ovu govornicu kako bismo jednostavno zaradili neke jeftine političke poene.
Ne vodi to ni čemu. To nije dobro. To nikako ne vodi onome čemu bismo trebali da svi težimo, a to je da radimo za dobrobit građana Republike Srbije i da radimo isključivo za dobrobit Bošnjaka.
Sad, vi ne budete ni na jednom zasedanju, nema vas ovde u plenumu nikako. Odradite neku konferenciju tamo, napadnete svoje kolege i svog rada i svog naroda i onda time želite da pravite neke performanse. Zašto? Zato što niste deo vlasti koje ste nekada bili. Ja znam da je to teško. Znam da nije lako kada padnete sa jedne velike pozicije na neku manju, ali to je politika. Oni su u toj politici 30 godina, trebali su naučiti kako je i kada ste vlast i kada ste opozicija. Trebali su naučiti kako se i u jednom i u drugom slučaju morate dostojanstveno ponašati i boriti za interese svoga naroda.
Mi iz Stranke Pravde i pomirenja smo baštinili, baštinimo i baštinićemo isključivo politiku partnerstva, ne poltronstva, politiku i i , politiku koja traži i teži dobru i Bošnjacima i Srbima i svim drugim građanima Republike Srbije.
Evo ovde imaju poslanika iz Priboja, koga pri tome i ne uračunavaju u Bošnjake u ovoj njihovoj podeli, koji je isto tako iz tog bošnjačkog korpusa i koji zna najbolje kako je taj program od te 2011. godine do sada korišćen, nekorišćen, upotrebljavan i zloupotrebljavan.
Mi se borimo za suštinski za taj narod u Priboju, kao što smo stali onoga trenutka kada su se desile one nemile scene prošle godine i doveli do toga da tom politikom pomirenja i predsednik Aleksandar Vučić dođe u Priboj i da se zaustave sve one ludarije, sve one gluposti, da jednostavno težimo tome da živimo onako kako treba, kako je časno, kako je dostojanstveno i da ih podsetim da ćemo mi kao poslanici podržati ovaj amandman, jer je u interesu građana Tutina, kao što ćemo podržati amandmane i kolega drugih poslaničkih partija koji su u interesu građana Novoga Pazara, ne zbog njih, ne zbog njihovih politika, već isključivo zbog građana Pazara, Tutina, Priboja i svih drugih gradova i zbog građana i Bošnjaka, Srba i svih ostalih.
Hvala kolega, hvala vam.
Kolega Puškiću, povreda Poslovnika.
Zahvaljujem gospođo Paunović, predsedavajuća.
Smatram da je povređen Poslovnik, član 107. - dostojanstvo Narodne skupštine. Ustav Republike Srbije i teritorijalna organizacija, zakoni ne prepoznaju nikakav Sandžak, pa se samim time nameće i činjenica zbog čega neko ne može da ima ovde poslanički klub i vreme.
Ako neko dolazi kao narodni poslanik iz Srbije, ma iz kog okruga, sredine dolazio on ima ravnopravni tretman…
Kolega Puškiću, vi i ja stalno samo jedan problem. Ja vama isključim mikrofon i budem najgora na svetu, pa ću to uraditi ponovo.
Ne pokušavajte više ljubazno vas molim, da na taj način zloupotrebite povredu Poslovnika.
(Boško Obradović dobacuje.)
(Borko Pušlić dobacuje.)
Prvo, apsolutno bismo, kolega Obradoviću, ja shvatam da želite da mu pomognete, ali ako obojica pričate u glas, ja ću se svakako manje čuti od vas.
Dakle, molim vas, nisam povredila Poslovnik, sigurna sam.
(Borko Puškić: Nisam završio izlaganje.)
To što niste završili znači da ste već iz povrede Poslovnika krenuli u repliku, a to vam neću dozvoliti.
Da li želite da se izjasnimo o povredi Poslovnika?
Ne želite ili želite? (Da.)
Hvala.
(Boško Obradović: Povreda Poslovnika.)
Dragan Nikolić, povreda Poslovnika.
Samo budite strpljivi, svi ćete imati pravo.
Gospođo predsedavajuća, povredili ste član 109. Poslovnika Narodne skupštine Srbije.
(Marko Atlagić dobacuje.)
Profesore, malo ućutite ako je moguće.
Ako upotrebljavate psovke ili … izraze
Kolega Nikoliću, meni se obraćate.
Ja sam uvređen time što da li su poslanici vladajuće stranke ili su poslanici iz opozicije konstantno upotrebljavaju izraze – Sandžak, a vi bi to trebalo da prekinete i da im objasnite da je ovo Republika Srbija, da ne postoji nikakav Sandžak jer je on svojevremeno postojao kada su bile age i begovi u ovoj Srbiji i Turci, a sada ih nema i da im kažete da je Sandžak podrazumevao i deo Srbije i BiH i Crne Gore današnje. Vi to niste uradili, pa ste povredili Poslovnik, a u svemu ostalom što je izneo prethodni govornik apsolutno je pohvalio ovaj amandman, odlučio da će da glasa za njega i da ga podrži, ali ovo je za nas iz Srpske stranke Zavetnici vrlo uvredljiv izraz pa vas ja molim da sledeći put prekinete taj njihov poriv da nam neke toponime koji ne postoje više ili su postojali pre 100 godina ne upotrebljavaju u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Hvala vam.
Hvala.
Da li želite da se Skupština izjasni o povredi Poslovnika?
Kolega Nikoliću, reklamirali ste povredu Poslovnika i od tog trenutka me ignorišete.
Osim što ja nisam povredila Poslovnik ipak pitam da li želite da se izjasnimo o tome? Hvala.
Znači, ne želite.
Kolega Obradoviću, i vi po Poslovniku.
Izvolite.
Gospođo predsedavajuća, pozivam se na kršenje Poslovnika u članu 27. stav 2. gde jasno kaže da predsednik Narodne skupštine ili u vašem slučaju predsedavajući stara se o primeni ovog Poslovnika.
Po ko zna koji put vas podsećam da kada se narodni poslanik javi za reč po potanju ukazivanja na povredu Poslovnika on ima obavezu da kaže na koji član se poziva i ima dva minuta da obrazloži zbog čega je po njegovom mišljenju povređen Poslovnik.
Ne mogu da razumem zašto predsedavajući sednica Narodnih skupština neprestano prekidaju narodne poslanike iz opozicije koji ukazuju na povredu Poslovnika pre nego što su završili svoju misao uz Poslovnikom dozvoljenih dva minuta.
Vaše je pravo, stoji u članu ovog Poslovnika, da vi odredite da li je Poslovnik povređen ili ne. Vaše je pravo kako ćete interpretirati naša ukazivanja na povrede Poslovnika, ali vaše pravo nije da nas prekinete. Samo zbog toga nastaje problem ovde. Ponovo ste ga inicirali.
Zašto kolega narodni poslanik Borko Puškić ne bi završio svoju misao? Nikoga ne vređa. Govori potpuno u temi. Obrazlaže zašto ono smatra da ste vi povredili Poslovnik i dozvolite da to u tih predviđenih dva minuta ponovim jer se tiče ovog da ste vi dužni da se starate o primeni ovog Poslovnika.
Dakle, kada bilo koji narodni poslanik, bez obzira ko je u pitanju, pomene nepostojeći teritorijalni deo Srbije koji je u svoje vreme važio kao okupatorski naziv za deo Srbije pod turskom okupacijom tzv. Sandžak, vi ste dužni da ga upozorite da Sandžak ne postoji od kada se Srbija oslobodila od turskog ropstva, da postoje upravni okruzi u Srbiji, da oni svi dolaze ili iz Raškog ili iz Zlatiborskog upravnog okruga kao narodni poslanici, da je to potpuno normalno i da je to prava stvar, ali da ne mogu koristiti termin Sandžak koji vređa srpski narod, koji ne želi da se ovde u Skupštini Srbije govori okupatorskim turskim terminima, jednostavno.
Kolega Obradoviću, lepo ste pročitali član koji ste reklamirali. Do dva minuta sa pravom predsedavajućeg da oceni da li je nešto povreda Poslovnika i ukazivanje na to ili je replika.
Kolega Puškić je prekinut u onom trenutku u kom je njegovo ukazivanje na povredu Poslovnika zašlo duboko u repliku.
Vi niste prekinuti. Završili ste svoje izlaganje sa čak nekih sedam, osam sekundi preko. Dakle, nije do mene nego do načina na koji govorite, pa vas molim da svoje kolege edukujete da Poslovnik brane na način na koji vi to radite.
Da li želite da se izjasnimo o povredi? (Da.)
Hvala.
(Enis Imamović: Poslovnik.)
Svi imate Poslovnik.
Kolega Imamoviću, prvo ste hteli reč kao repliku.
(Enis Imamović: Povreda Poslovnika.)
Prvo imate Poslovnik, pa onda imate repliku.
Ajte, kolega Imamoviću.
Hvala predsedavajuća.
Ovako, povredili ste član 109. da se opomena izriče narodnom poslaniku…
Žao mi je. Taj član je već reklamiran. Ne možete ponovo da se pozivate.
Reklamiram ga po drugom osnovu. Dakle, opomena se izriče narodnom poslaniku ukoliko na bilo koji drugi način ugrožava …(Isključen mikrofon.)
Kolega Imamoviću, sad ću ja opet biti zla veštica, ali ne možete dva puta reklamirati isti član. Hvala vam.
Jahja Fehratović ima reč, povreda Poslovnika.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.
Član 108. stav. 2.
Ja sam juče, poštovana predsedavajuća, stvarno je besmisleno ovo kuda nas ovi poslanici vode i ja ću vas zamoliti da zaista više ne dozvolite na ovaj način da se raspravlja.
Ja sam, da vas upoznam, juče mogao reagovati kada je kolega koji dolazi iz Prijepolja rekao da dolazi iz raške oblasti. Raška oblast isto nije ustavna kategorija, a Prijepolje pripada Zlatiborskom upravnom okrugu.
Dakle, ako hoćemo da obrćemo stvari, onda… (Isključen mikrofon.)
Kolega Fehratoviću, sada i vi ostajete bez prava da dalje koristite ovu povredu Poslovnika za repliciranje.
Ja vas molim da se uozbiljimo. Moja tolerancija je do maksimuma prisutna, ali ume isto tako i da prestane, te vas molim da ovaj pokušaj da se onako nevešto svi zajedno prepucavate u visokom domu na način na koji to ne priliči, ja zaustavljam ovog trena. Hvala najlepše.
Kolega Imamoviću, imate novi član Poslovnika? Izvolite.
Povredili ste član 103, niste mi dali pravo da ukažem na povredu Poslovnika koja je učinjena po osnovu člana 109. a to je ugrožavanje prava na slobodu govora.
Kolege iz Dveri već nekoliko puta pokušavaju da nama ovde ospore pravo da mi svoj prostor na kojem smo autohtoni nazivamo njegovim pravim imenom, a to je Sandžak. Ja nisam čuo njih da im smetaju neki nazivi po Beogradu, čak i na svom sajtu im nije problem da objavljuju – Dveri, Beograd, druženje sa građanima na Karaburmi. Predsednik Dveri… (Isključen mikrofon.)
Ponovo ulazite u repliku. Kolega Imamoviću, ja sam vas lepo pitala da li želite repliku ili želite Poslovnik?
Kolega Imamoviću, ni jednog trena nisam povredila Poslovnik, član 109. je pre vas već jednom reklamiran, zato niste dobili pravo da govorite po članu 109. Sada ste zloupotrebili član koji ste pročitali i govorite u svojstvu nekoga ko replicira. Kao i kolegama pre vas, i vama gasim mikrofon i zaustavljam ovaj besmisleni krug replika i kršenja Poslovnika, da ne bih morala da dođem do faze da eventualno koristim kaznene mere.
Nastavljamo dalje.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Nebojša Zelenović.
(Enis Imamović: Imam pravo na repliku.)
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Zelenoviću.
Hvala.
Iskreno, mislio sam da je Ćuta pre mene, pa nisam bio fokusiran. Izvinjavam se što se odmah nisam uključio.
Ja sam predložio da se novac koji je predviđen za putovanje u Japan delegacije na neodređen sajam ili kako god se to zove, ekspo ili kako god, potroši pametnije i da se uloži u mlade, nauku i obrazovanje. Verujem da je to dobar put.
Juče smo čuli ovde jedno interesantno stanovište novog ministra za
pitanja porodice. Ja mislim da on čovek ne zna gde je krenuo i da ne zna šta je ideja, kao i da je dosta zbunjen, toliki novac se odvija za potporu i podršku ali nikako se ta stvar ne vraća kroz određene rezultate. Veliki broj ljudi odlazi, mi nemamo dobre rezultate popisa, ne znamo tačno ni koliko ljudi nedostaje u ovom trenutku ili koliko ljudi nema u Srbiji, da li 650 hiljada, 850 hiljada, možda i milion, a ono što sam čuo od ministra a što me je zaprepastilo je to da svaki potentni muškarac treba da radi ono što može da radi, a da svaka žena treba da ima bar četvoro dece i da je to najbolje za ženu. Po meni, to je dosta pogrešan pristup.
Mislim da treba postaviti druga pitanja ovde i da to treba da uradimo svi zajedno, a to su – zašto ljudi danas ne žive u Srbiji, zašto ljudi odlaze odavde? Možda zato što ceo život plaćaju zdravstveno osiguranje a ne mogu da se leče? Možda zato odlaze? Možda odlaze zato što će ih neko istući, njihovo dete kad ode u školu, ili će možda istući nastavnika ili profesora?
Na kraju, imaćemo problem da o rezultatima PISA testiranja i ne govorimo. Možda zato što ministarka pravde lomi kolač na slavi Srpske napredne stranke? Možda će zato ljudi otići, pošto je to dosta jasan signal kuda odlazi naše pravosuđe. Možda zato… (Isključen mikrofon.)
Hvala lepo, ali isteklo je vreme. Nemate više vremena grupe.
Kolega Imamoviću, reklamirate povredu Poslovnika? (Da)
Izvolite.
Povredili ste član 104. i niste mi dali pravo na repliku.
U članu 104. jasno stoji da ste bili dužni da mi nakon što me je kolega spomenuo po imenu date pravo na repliku.
Tačno, kolega Imamoviću, i pitala sam vas, ako se sećate, ako se vi ne sećate stoji u stenogramu, „da li se kolega Imamoviću javljate po replici“.
Poštovana predsedavajuća, vi bi trebalo da znate da pre prava na repliku ide pravo na povredu Poslovnika. Ja sam reklamirao pravo na povredu Poslovnika i nakon toga sam vam naglasio da ću nakon toga koristiti pravo na repliku.
Da kažem kolegi i da ga pozovem da upravo zbog ovih stvari koje se dešavaju u Skupštini i zbog… (Isključen mikrofon.)
Šta god da ste želeli da mu kažete, to mu nećete reći ni sada kroz povredu Poslovnika. Ja sigurno nisam povredila Poslovnik, vrlo transparentno i glasno sam vas pitala da li želite reč po povredi Poslovnika ili repliku? Upali ste u sopstvenu zamku zloupotrebe Poslovnika, prekinula sam vašu polemiku.
Da li želite da se izjasnimo?
Imate vi sva prava u ovom parlamentu, ali ih koristite pametno, nemojte sami sebi nauštrb se ponašati u parlamentu.
Da li želite da se izjasnimo o povredi Poslovnika? (Da)
(Enis Imamović: Imam pravo po oba osnova. Napravili ste još jednu grešku.)
Na član 8. amandman je podnela narodni poslanik Tatjana Manojlović.
Izvolite.
Poštovani građani Srbije, želela sam ovim amandmanom da ukažem da ova vlast vrlo tendenciozno nakon što je uništila i druge stubove ovog društva, i pravosuđe, i tužilaštvo, i prosvetu, uništava i zdravstvo.
Zdravstveni radnici u Srbiji primaju 30% manje plate nego njihove kolege u okruženju i o tome u nizu godinama ukazuje i Fiskalni savet, ali ova država ništa ne preduzima da se bar primeni Zakon o platnim razredima kojim bi to donekle bilo ublaženo. Mi i dalje prisustvujemo egzodusu zdravstvenih radnika tako da ne treba da nas začudi ako uskoro ne bude imao ko da nas leči.
O tome kolika je ne briga ove vlasti o zdravlju ljudi svedoči i to što je Beograd, a i moje rodno Valjevo vrlo često na listi najzagađenijih gradova u svetu. Što se tiče Valjeva, Valjevci znaju o čemu se radi. U državnom „Krušiku“ dnevno se spali i do sto tona najnekvalitetnijeg lignita, a u dimnjake se ne ugrađuju filteri. Kažu zato što nema novaca. Aleksandar Obradović je svojevremeno objasnio zašto novca u „Krušiku“ nema, pa zamalo da ga proguta mrak.
Što se tiče Valjeva, nedavno su i četiri najstručnija lekara iz angio sale podnela ostavke kao moralni čin, ukazujući da im nije dozvoljeno da koriste najsavremeniju opremu i u punom kapacitetu koriste angio salu…
Vreme gospođe Manojlović, pošto je vreme poslaničke grupe potrošeno. Hvala.
Reč ima Svetlana Milijić, po amandmanu.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.
Uvaženi građani Srbije, poštovani predstavnici Vlade Republike Srbije, kolege i koleginice narodni poslanici, dosta toga danas čujemo o tome kako zdravstvo ne valja, kako ne ulažemo u zdravstvenu zaštitu, pa nije tako.
Građani dobro znaju o čemu se ovde radi. Budžet za zdravstvo Republike Srbije je nikada veći. On iznosi 490 milijardi dinara. Podsetiću vas da je samo pre tri godine iznosio 270 milijardi dinara. Ne želimo da se sećamo koliko je iznosio pre deset godina.
Nikada do sada više se nije ulagalo u edukaciju naših zdravstvenih radnika i slanje na specijalizacije koje vi gospodo preko puta niste 10 godina odobravali. Te specijalizacije danas finansira država, one se finansiraju preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Ne zaboravite da je od 2020. godine krize koja je izvana Kovidom – 19, odnosno virusom SARS KOV2, koji izaziva Kovid – 19 na listu lekova obaveznog zdravstvenog osiguranja uloženo preko 58 miliona evra.
Ne zaboravite dragi građani, da je od 2009. do 2012. godine uvedeno samo 17 inovativnih lekova, a od 2017. do 2022. godine 87 inovativnih lekova inovativni lekovi su jako skupi lekovi i prosek lečenja po jednom osiguraniku iznosi 350.000 evra. E, zato država Srbija ulaže u svoje građane i u njihovo zdravlje. Inicijativa RFZO i Vlade Republike Srbije je da se povećaju sredstva koja se opredeljuju za lečenje retkih bolesti. Draga gospodo iz opozicije, 2009. i 2012. godine, vi ste lečili devet osiguranika od retkih bolesti.
Setite se koliko ste para za to opredelili. Danas Srbija leči preko 600 osiguranika i izdvaja preko četiri milijarde evra. Mene bi bilo sramota da bilo šta govorim o zdravstvu u današnje vreme, sećajući se onog prošlog vremena, a sećaju se i građani Srbije. Danas naša osiguranice sa navršenih 45 godina imaju pravo na neograničen broj vantelesnih oplodnji i o trošku države, jer je Srbija jedina zemlja u svetu pored Irske koja je starosnu granicu podigla na 45 godina, a jedina zemlja na svetu koja ima neograničen broj pokušaja za prvo dete i to na inicijativu predsednika Republike Aleksandra Vučića.
Pa, što niste vi to uradili? Umeju građani Srbije to da prepoznaju. Srbija će se na čelu sa Aleksandrom Vučićem i Vladom Republike Srbije i dalje boriti za život svakog građanina i za svako novo rođeno dete u ovoj Srbiji. Zahvaljujem.
Hvala vam.
Na član 8. amandman je podnela narodni poslanik prof. dr Jelena Jerinić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Hvala.
Na član 8. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Dušan Radosavljević i Vojislav Mihajlović.
Da li neko želi reč?
Prijavite se kolega.
Uvažena predsedavajuća, poštovani članovi srpske Vlade, dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, teško je stanje u poljoprivredi i ono nije od juče, sigurno da je zbog više decenijskog izopštavanja, omalovažavanja i svega što je prema njemu učinjeno, zato ovaj amandman ima samo jednu nameru, samo jednu svrhu da popravi barem to malo stanje.
Naime, na razdelu 24. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, glava 24) i tačka 3. Republička direkcija za vode, programska aktivnost, projekat 4.009, elektrifikacija sistema za navodnjavanje opredeljeni iznos od 200 miliona dinara treba povećati za još 100 miliona dinara iz razloga, jer je električna energija najjeftiniji energent u navodnjavanju zbog enormnih troškova kada se koriste naftni darivati, a u cilju suzbijanje suše.
Na razdelu 24. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede glava 24) i tačka 6. Uprava za agrarna plaćanja, opredeljeni iznos od 65 miliona 302.538 dinara, treba povećati za još 250 miliona dinara barem onoliko koliki je dug države prema poljoprivrednim gazdinstvima u ovom momentu za neisplaćene subvencije.
Na razdelu 24. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede glava 24) i tačka 7. Uprava za poljoprivredno zemljište, opredeljeni iznos od 532 miliona 741.000 dinara, treba povećati za još 100 miliona dinara u cilju povećanja i ukrupljavanja poljoprivrednih površina i podsticaj lokalnim zajednicama za sprovođenje komasacije i arondacija u cilju povećanja produktivnosti, racionalnosti i efikasnosti u poljoprivredi i boljoj i efikasnijoj primeni sistema za navodnjavanje i racionalnoj primeni poljoprivredne tehnike.
Naime, od kredita dobijenog od UAE jedna četvrtina bi se odnosila na poljoprivredu. Uprava za agrarna plaćanja je na današnji dan dužna poljoprivrednicima oko 250 miliona dinara, a naročito su ugrožene grupe proizvođača mleka gde su subvencija dosta kasni što daje za rezultat raspad ogromnog broja muznih krava, odnosno stoke, faktički u Srbiji uskoro biti neće.
PREDSEDAVAJUĆA(Elvira Kovač): Molim vas, morate završiti rečenicu, vreme poslaničke grupe je potrošeno.
Obzirom da je isteklo vreme, samo ću naglasiti na kraju, da seljak nije na teretu budžeta, sam uplaćuje penziono i socijalno, nema plaćeno bolovanje i godišnji odmor. Stub je društva, sve nas hrani, pa vas molim da ovo podržite, jer samo vaskrsom poljoprivrede može vaskrsnuti srpsko društvo i država. Zahvaljujem.
Po amandmanu, narodni poslanik Marija Rističević. MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, o poljoprivredi pričaju oni i o podsticajima oni koji su zajedno sa Dušanom Petrovićem delili vlast.
Meni je pomalo dirljivo kada oni nastupaju s obzirom da su 2012. godine sa Dušanom Petrovićem ukupno za poljoprivredu opredelili za oba ministarstva, poljoprivredu i trgovinu 44 milijarde. Danas se samo za Ministarstvo poljoprivrede, to jest agrarni budžet izdvaja 79 milijardi. Dakle, skoro duplo više nego što su oni izdvajali za oba ministarstva. Podsticaj subvencije u poljoprivredi 2012. godine iznosili su 19 koma nešto milijardi. Ove godine to je bilo 67 milijardi, a sledeće godine 68 milijardi. Zato je za mene dirljivo kada neko ko je zajedno sa Dušanom Petrovićem vladao do 2012. godine, u Šapcu i malo duže, kada krene sa pričom o poljoprivredi, kako nedovoljno ova vlast izdvaja za selo. Izdvajamo samo tri i po puta više nego što su oni izdvajali. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Nisam htela nikoga da prekidam, ali ću zamoliti narodne poslanike da zaista ne dobacuju, da imamo toliko strpljenja da dok druge kolege govore ne dobacujemo i ne komentarišemo, naročito ne glasno.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Predrag Marsenić. Izvolite
Hvala vam.
Dakle, naša ideja je da odustanemo od auto-puta Niš-Pločnik, ne zbog toga što smo mi protiv auto-puteva, nemojte pogrešno da nas shvatite, dobro je praviti auto-puteve, to jeste razvojna šansa, ali smatramo da je u ovom trenutku nekako logičnije i bolje, s obzirom na čitavu situaciju u energetskom sektoru na situaciju da moramo da kupujemo struju i da ne možemo da proizvedemo dovoljno struje za sve naše građane, da je bolje te pare usmeriti u revitalizaciju blokova A1 i A2 u Tentu, samo zbog toga.
Ono što smo čuli, koliko juče, a čuli smo i mesecima iza nas, oko norvežanske firme koja je konsultantska, šta su prvo oni rekli. Rekli su da nam je potreban profesionalni menadžment. Šta će prvo da uradi profesionalni menadžment? Pa, da podigne cenu struje, da podigne cenu električne energije i to građani naši neće moći da plaćaju. Čitav taj sistem je koncipiran tako da proizvodi jeftinu električnu energiju za naše građane. Šta znači taj profesionalni menadžment? Evo, napraviću vam jednu paralelu. Zapravo, 1979. godine došlo je do velike havarije u EPS-a, 60 kilometara dalekovoda je palo.
Temperature su bile minus 24, bila je elementarna nepogoda. Samo za četiri nedelje neprofesionalni menadžment, jer to nije bio profesionalni menadžment u to vreme EPS-a, je uspeo da sanira te štete. Znači, samo za četiri nedelje. Šta to kazuje? To kazuje da nam nije potreban profesionalni, nego stručan i pošten menadžment. Svaki stručan i pošten menadžment kada vidi situaciju u kojoj se nalazi i Blok A1 i A2 u TENTU-u će vam reći da vam je potrebna ta revitalizacija.
Razmislite o ovom amandmanu. Nije ovo ništa strašno. Bilo je u prošlim budžetima i trebalo bi da se prihvati.
Hvala vam.
Zahvaljujem.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Srđan Milivojević.
Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Srđan Milivojević.
Izvolite.
Poštovani građani Srbije, ja sam predvideo da se sredstva u budžetu po ovom amandmanu prebace na obrazovanje. Smatram da je obrazovanje veoma važna stvar, veoma važan segment našeg društva.
Takođe, predvideo sam da se amandmanom preraspodele novci koji se daju Republičkom geodetskom zavodu. Predvideli ste 12% povećanja, a niste to iskazali u budžetu, a planirate još da zaposlite 460 ljudi. Verovatno će polovina biti botovi, što takođe nije dobro.
Kada govorimo o ovoj norveškoj kompaniji, a malopre je kazao kolega Marsenić, pa to su čuvena vikinška prezimena Baračkov iz Banata, Dalibor Stojčić iz Požege, Ćirić iz Dragačeva, Petrušić. Svi oni rade u toj norveškoj kompaniji, to su poznata vikinška prezimena. Tu nema ni govora da ima neke korupcije. To radi na jedan pošten, transparentan način, ova Vlada.
S druge strane, kada govorimo o obrazovanju i hvalimo se uspesima u medicini uskoro neće imati ko da nas leči. Sto miliona evra je neugrađena oprema u Kliničkom centru Srbije po izveštaju državnog revizora.
S druge strane, čuvajte onog deda Sredoja iz Topole, baba Milunku iz Ćuprije, oni će da vam nameštaju ruke i noge kada se uganu, vadiće vam zube frizeri, u opštinskom odboru Srpske napredne stranke će biti oftamolog neki lokalni vulkanizer, a pre nego što dođete na očni pregled moraćete kupiti dve zimske gume.
Na sve to vi nam nudite zagrljaj i poljupce. Nama nudite poljupce? Znate li da ovde sedi Marija Lukić? Njoj ste već poslali 20.000 poljubaca i zbog toga ste u zatvoru, neki od vaših istaknutih članova koje ste branili.
Izvinite, gospođo Kovač, vas sam pre dva dana loše pomenuo u televizijskom nastupu, i ovim putem vam se javno izvinjavam. Vi niste bili ni uplašeni, ni zbunjeni kad smo mi izašli. Izvinite što sam to neprimereno kazao na vaš račun, da mi ne zamerite, imali smo vrlo korektne koalicione odnose. Drugi su bili uplašeni i zbunjeni, vi ne.
Hvala.
Prihvatam izvinjenje. Bila sam iznenađena tim vašim nastupom.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Matić, po amandmanu, pretpostavljam.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Prethodni govornik je napomenuo nešto što mislim da nije tačno zato što pominjanje Republičkog geodetskog zavoda i zapošljavanje novih ljudi, jednostavno ova Vlada je uvidela potrebu za takvim nečim. Imajući u vidu, ja sam i govorio u svom obraćanju o značaju i radu Republičkog geodetskog zavoda, i naravno da tamo treba povećati broj ljudi iz razloga na poslove koje rade, obim, potrebu znanje.
To su uglavnom specifična znanja. Jednostavno, u jednoj državnoj instituciji ili posebnoj organizaciji treba onoliko ljudi koliko stvarno treba da bi zadovoljilo potrebe ove države.
Iz tih razloga mislim da to nije tačno i da zapošljavanje u Republičkom geodetskom zavodu, ti ljudi koji su zaposleni da će biti botovi Srpske napredne stranke, jednostavno ne stoji, jer znam kako se sprovodi postupak prijema u Republički geodetski zavod.
To radi u Vladi, ja mislim, određena institucija koja kada prima sprovodi sve ono što je potrebno i to traje i preko šest meseci. Mislim da sve ono što se negativno kaže za Republički geodetski zavod nije tačno. Na kraju krajeva, moje bazno obrazovanje je iz tog dela, tako da dosta dobro poznajem tu oblast.
Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
(Srđan Milivojević: Želim reč.)
Samo da razjasnimo. Ništa uvredljivo nije rekao. Vi možete da pričate kao ovlašćeni. Imate malo više od dva minuta. Ako želite da trošite to vreme za repliku.
Moje diskreciono pravo, procenila sam da zaista…
Na član 8. amandman je podnela narodna poslanica dr Dragana Rakić.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodna poslanica Dragana Rakić.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovane građanke i građani Srbije, podnela sam amandman kojim je predviđeno da se više sredstava iz budžeta izdvoji za razvoj ženskog preduzetništva.
Smatram da je ekonomsko osnaživanje žena veoma važno. Trenutno u Srbiji, kako statistika govori, svega 30% firmi na svojem čelu imaju žene. Taj procenat mora da bude povećan bar na 50%, jer toliko u našem društvu ima žena.
Zašto je važno da imamo što više ekonomski snažnih i finansijskih nezavisnih žena? Zato što je samo ekonomski slobodan čovek istinski slobodan, a slobodan čovek znači slobodno društvo, a jedino takva slobodna, demokratski uređena društva mogu da se razvijaju i napreduju. To su društva u kojima žive srećni ljudi, to su društva u koja se neki ljudi doseljavaju i ne iseljavaju se iz takvih država.
Takođe, imajući u vidu statistiku koja je porazna, recimo, samo ove godine 23 žene su nastradale u porodičnom nasilju, jedna devojčica, a mnoge od tih žena bi danas bile žive da su bile finansijski nezavisne i da nisu bile prinuđene da žive u partnerskim odnosima u kojima su trpele nasilje.
Da je država imala više sluha i da je podsticala žene da osnivaju svoje firme i da budu finansijski nezavisne verujem da bi mnoge žene izašle iz nasilnih partnerskih odnosa i napustile takve veze.
Nemam iluzija. Vi nećete prihvatiti ovaj amandman, kao ni mnoge druge veoma dobre amandmane koje su predložile moje kolege, narodni poslanici ovde i takvi amandmani neće biti usvojeni sve dok ovde ne budu sedeli ministri i članovi Vlade kojima je na prvom mestu dobar interes za opšte dobro, a ne lični interes u fokusu.
Hvala.
Zahvaljujem.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik dr Zoran Lutovac.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Zoran Lutovac.
Izvolite.
Naveo sam da vi trebalo prebaciti novac za nekoliko grupacija. Među njima su osobe sa invaliditetom. Nažalost, nismo mogli da čujemo predloge da se sredstava opredele za osobe sa invaliditetom.
Ono što je veoma važno reći, da mi u našem društvu imamo, pre svega pogrešan odnos prema ovoj grupaciji, našim sugrađanima. Deluje isključivanje, milosrđe, sažaljenje, pa čak i divljenje. Nije to što oni žele da čuju. Oni žele da budu uključeni u ovo društvo. Oštećenje nije problem ili nedostatak, ono je prosto jedan atribut neke ličnosti i oni imaju slogan – gledaj mene, a ne moje oštećenje.
Ono što je potrebno našim sugrađanima sa invaliditetom jeste da im se omoguće jednake mogućnosti i šanse, kako bi ravnopravno sa drugima mogli da unaprede svoju zajednicu.
Poslednjih decenija se zapravo lagano sa medicinskog modela prešlo na socijalni model u pristupanju invaliditetu. Drugim rečima, invaliditet se smešta u društveni kontekst. Reč je o tome koliko je okruženje prilagođeno različitim potrebama pojedinaca.
Mi živimo u eri digitalizacije. Naša premijerka je po tome poznata, ali ima važnija posla, pa ću zamoliti ovde prisutne da joj prenesu da je digitalizacija ta koja omogućava nešto da se uradi po pitanju pristupačnosti.
Pristupačnost znači mogućnost učestvovanja u svakodnevnom životu. Ovde ću konkretno govoriti o jednom pravu, a to je – nesmetani pristup autovizuelnim uslugama. To znači pravo na slobodu izražavanja, slobodan pristup informacijama. To je moguće uraditi… to pokazuju primeri drugih država.
Vreme.
Imam pravo i ovlašćenog.
Ovlašćeni je narodni poslanik Srđan Milivojević.
Ja sam šef poslaničke grupe.
Znači, u Portugalu osobama sa čulnim oštećenjima se pristupa tako što im se omogućuje taj pristup digitalno i oni koji nemaju tu mogućnost neće ni dobiti uopšte dozvolu za emitovanje.
U Nemačkoj nema obaveze za titlove, zvučne opise ili prevode na znakovni jezik, ali u Nemačkoj to rade na osnovu političke kulture i na osnovu osećaja dužnosti i obaveze. U Belgiji se te obaveze utvrđuju na osnovu godišnjeg prihoda. U Engleskoj na osnovu udela gledanosti.
Ono što je važno reći jeste da vi ne možete na našim programima sa nacionalnom frekvencijom gotovo da primetite tako nešto. Ja sam jednom slučajno jedino video film Andreja Tarkovskog, „Rubljov“, gde je pokušano da se osobama sa oštećenjem taj fil prikaže na adekvatan način.
Ono što sam još hteo da kažem jeste to da skrenem pažnju i ministru Malom, koji sada razgovara telefonom dok ja pričam, da sam mu veoma zahvalan što je objasnio građanima Srbije da on nije bio član Demokratske stranke, jer je zahvaljujući njemu i njemu sličnima Demokratska stranka dobila onu čuvenu etiketu koju tabloidi stalno stavljaju, a to je - žuti lopovi i da mu kažem da kada se obraća našoj poslanici kaže – u vaše vreme, da je naša poslanica Marković tek godinu dana u politici, a da je o vremenu o kojem govori, to bilo njegovo vreme.
U to njegovo prvo prošlo vreme su se Srbi vraćali u Srbiju. Postojala je grupa za prosperitet Srbije, gde su se mladi okupljali, svi mladi iz sveta i vraćali su se, jer su imali nadu. To je vreme kada je bio Zoran Đinđić premijer.
Ovde smo čuli i nešto o dualnom obrazovanju. Kako smo došli do dualnog obrazovanja? Neću sada da govorim o tome koje su prednosti, koje mane dualnog obrazovanja, samo ću reći da je predsednik otišao u Švajcarsku, oduševio se i van strategije, gde nigde nije predviđeno uopšte dualno obrazovanje, jednostavno promenio strategiju obrazovanja i rekao – od sada imamo dualno obrazovanje. Tako funkcioniše Srbija.
Vreme.
Biće nezgodno ako ode i vidi piramide i kaže ministru turizma - izgradite piramide u Srbiji.
Hvala.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Boško Obradović.
Da li neko želi reč? (Da.)
Narodni poslanik Boško Obradović.
Hvala, predsedavajuća.
Ja bih želeo da kroz ovaj amandman još jednom oslikamo ono što je poslanička grupa Srpski pokret Dveri - Patriotski blok govorila sve vreme ove skupštinske rasprave o najvažnijem našem aktu u jednoj kalendarskoj godini, a to je nesumnjivo usvajanje budžeta za sledeću godinu.
Dakle, mi smo ovde ukazali da postoji zaista ta jedna neverovatna anomalija, da na godišnjem nivou država Srbija plaća različite sudske troškove, penale i sve drugo po raznim izgubljenim sudskim sporovima u visini od 150 miliona evra.
Ponoviću za sve narodne poslanike i za sve građane Srbije, verujem da malo ko u Srbiji zna za ovaj podatak da iz izvršenja budžeta i prethodnih godina država Srbija na godišnjem nivou plaća 150 miliona evra različitih sudskih penala.
Ko je sada odgovoran, zašto smo došli u tu situaciju da smo izgubili te sudske sporove i o čemu se tu zapravo radi trebalo bi da nam odgovori nadležna Vlada Srbije, jer možda nije sve njihova krivica, ali je nesumnjivo da mi te penale plaćamo.
Šta bismo sve mogli da uradimo za 150 miliona evra na godišnjem nivou? Mogli bismo, i mi to predlažemo u ovom amandmanu, nekoliko stvari. Pre svega, da podržimo studente i subvencionišemo rešavanje pitanja studentskog smeštaja u ovoj ogromnoj krizi, odnosno skoku cena zakupnine stanova ili da možda renoviramo neku državnu imovinu i pretvorimo je u studentski smeštaj ili da napravimo potpuno nove studentske domove i studentske kampuse, što su Dveri predložile i u Beogradu i u Nišu i u Kragujevcu i u Novom Sadu. Mogli bismo da radnicima iz pljačkaških privatizacija vratimo one zarade koje im još uvek nisu isplaćene. Mogli bismo da podržimo socijalno ugrožene kategorije stanovništva da mogu da prežive ovu zimu, da plate energente i povećane troškove života i mogli bismo, naravno, da pojačamo deo koji se tiče prevencije onkoloških oboljenja, te nove epidemije koju naši građani nažalost danas žive.
Hvala vam.
Zahvaljujem.
Po amandmanu,narodna poslanica Aleksandra Tomić.
Izvolite.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege poslanici, državi bi bilo mnogo lakše kada bi pravosuđe rešilo mnoge sudske postupke koji traju više desetina godina i kada ne bi izdvajala ovolike količine finansijskih sredstava iz budžeta, ali ono što nas je ovde sve začudilo je upravo to da kada pričamo o privredi i podsticajima koje država daje, mislim da negde zaklapamo oči pred činjenicama da je u poslednjih deset godina država mnogo uradila kada je u pitanju podrška malim i srednjim preduzećima kroz podsticaje i to je ono što je nastavak politike ove Vlade u sledećoj godini.
Od ukupnog budžeta od 30.864.000.000 dinara, koje je predviđeno za Ministarstvo privrede, 28 milijardi ide za podsticaje, pogotovo kada je u pitanju preduzetništvo – 23 milijarde, za razvoj malih i srednjih preduzeća, gde je i žensko preduzetništvo – 1 milijarda dinara, za regionalni razvoj – takođe 1 milijarda dinara i to je ono što je pokazatelj da politiku podrške, kada su u pitanju i žensko preduzetništvo, a i deo koji se odnosi na socijalne kategorije, idu deo kroz Ministarstvo za rad i socijalna pitanja, ali kroz preduzetništvo takođe idu kroz ovo ministarstvo. Preko sto miliona dinara svake godine su raspisivani konkursi za žensko preduzetništvo. Mnoge izmene i dopune zakona kada je u pitanju podrška ženama su, naravno, proces. Tek od 2015. godine ova skupštinska većina je uspela da zakonski i sistemski reši ove probleme, tako što je podržala ne samo žene preduzetnice, već i žene poljoprivrednice kroz određena sistemska rešenja kada su u pitanju zakoni uopšte u poljoprivredi i mislim da to ne treba spočitavati uopšte nema, nego to treba, jednostavno, se vratiti u prošlost i reći da do 2012. godine ova pitanja nisu ni pominjana, a kamoli da je nešto odrađeno u smislu podrške države.
Vlada Republike Srbije kroz Ministarstvo privrede za sledeću godinu je opredelila 28 milijardi dinara za nove programe kada je u pitanju podrška preduzetništvu, kada je u pitanju regionalni razvoj i mislim da u tom delu kada pričamo o dualnom obrazovanju nije gospodin Vučić video to pa primenio, nego je GIZ i Ministarstvo za ekonomski i regionalni razvoj Vlade Republike Nemačke u saradnji sa Vladom Republike Srbije potpisalo jedan projekat, da je radilo istraživanje više od tri godine šta je problem u našem obrazovanju i kako bi moglo da se sprovede dualno obrazovanje u našem sistemu i tek na osnovu rezultata tih projekata je došlo do saradnje i implementacije, pre svega, kroz zakonska rešenja, a onda sada imamo i direktnu primenu.
Znači, saradnja privrede i sistema obrazovanja kroz srednje obrazovanje i sledeći stepenik je, praktično, saradnja sa fakultetima. Znači, nemojte da iznosimo ovde neistine zarad građana Srbije i da bi dobili neke jeftine političke poene zato što deca danas rade u velikim sistemima zahvaljujući ovakvom sistemu obrazovanja koje je uvedeno u Srbiji, naravno, onog trenutka kada je SNS preuzela odgovornost vršenja vlasti i to su pozitivni efekti rada ne samo privrede i ne samo rada ove Vlade i mislim da u tom smislu treba da kažete – bravo, čestitam vam. Da li treba nešto dalje da se unapređuje? Da li država treba dalje da izdvaja za to? Naravno da treba. Da li treba da izdvaja 100 ili 200 miliona, to je u redu, ali da kažete da ništa nije bilo u redu i da ništa nije urađeno, to ne stoji i to nikada nećemo prihvatiti i to ćemo uvek, svuda, na svakom koraku sa građanima Srbije da podelimo te uspehe zajednički. Prema tome, mislim da je s razlogom Vlada odbila ova prethodna tri amandmana, a da s razlogom će sigurno prihvatiti bilo kakva konstruktivna rešenja.
Hvala.
Zahvaljujem.
Reč ima potpredsednik Vlade Siniša Mali.
Izvolite.
Hvala puno.
Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, samo par napomena oko brige o mladima, koja je za nas izuzetno važna i koja je sastavni deo i budžeta koji je pred vama i, rekao bih, celokupne ekonomske politike kojom se bavimo u poslednjih deset godina.
Ja sam to i juče govorio, za naše mlade najvažnije je da vide Srbija ide napred, da vide optimizam, da vide nove škole, nove bolnice, nove autoputeve i da vide da se otvaraju nove fabrike, da oni imaju mogućnost da zasnuju radni odnos, da svoje snove ostvare ovde, da zasnuju svoju porodicu i kroz mere pronatalne politike koju sprovodimo i u koju nikada više nego danas nismo ulagali. Taj optimizam je veoma važan. Nije ni slučajno što i po istraživanju Bečkog univerziteta, odnosno Instituta, izvinjavam se, vi imate podatak da se veći broj mladih ljudi u Srbiju vraća, nego što odlazi iz nje. Pokazali smo se koliko smo ozbiljni tokom pandemije Kovida 19, pokazali smo se i da je stopa nezaposlenosti danas rekordno niska uprkos najvećoj ekonomskoj krizi od Drugog svetskog rata na ovamo u celom svetu.
Mislim da je ta generalna percepcija Srbije kao, na kraju krajeva, ne samo percepcije, nego i po pokazateljima najbrže rastuće ekonomije u poslednje dve kumulativne godine u Evropi, upravo jedan od najvažnijih faktora koji naše mlade usmerava ka tome da ostanu u Srbiji i da svoje snove ostvare ovde.
Nevezano samo za taj generalni dojam i generalni utisak i generalnu perspektivu, ono što je meni važno je nekoliko konkretnih inicijativa koje smo sproveli u 2022. godini, koje nastavljamo i u 2023. godini i o kojima želim sada da govorim.
Prvi je „Prva moja plata“. Niko se toga nije setio. Mi smo se od 2020. godine setili da damo mogućnost našim studentima i đacima koji to žele, da steknu svoje prvo iskustvo u nekim kompanijama, u nekim fabrikama. Kao što znate, najteže je uvek da nađete prvi posao. Ako pomognemo da se pronađe prvi posao, ako pri tome država i da deo plate za te naše mlade, onda smo veliku stvar uradili. To je program „Moja prva plata“ koji se uspešno sprovodi od 2020. godine, dakle, 2020, 2021. i 2022. godina. Preko 30.000 mladih je svoje prvo radno iskustvo steklo kroz ovaj program, pri čemu smo ove za narednu godinu povećali naknade, gde će svakom od tih mladih koji dobije posao, uz platu koju dobija u toj kompaniji, za prvo radno iskustvo od države dobiti i 30.000 dinara ukoliko ima fakultetsko obrazovanje, 25.000 dinara ukoliko ima srednju školu.
Doprinosimo delom i plati, upravo kako bi stimulisali poslodavce da učestvuju u ovom programu. Preko 10.000 kompanija u Srbiji učestvuje u tom programu. Ovo je za nas jedan veliki uspeh i pokazatelj i način kako treba pomoći mladima konkretnim merama da se zaposle i da na osnovu toga dobiju i stalan posao.
Ono što je meni posebno važno, pošto smo čuli i par poslanika koji govore o studentima, sve su to floskule i želje, ali mi smo i konkretne stvari uradili tokom samo ove 2022. godine. Kažem, radi se o veoma teškoj godini kada je ekonomija u pitanju. Mi smo uveli praksu plaćanja, dakle, plaćamo praksu ukoliko studenti idu na praksu kod državnih organa. To do sada nije bilo. To je upravo jedan od načina da našim studentima obezbedimo i dodatni prihod, kako bismo im olakšali njihovu poziciju u ovom trenutku.
Takođe smo povećali broj budžetskih mesta na master studijama za osetljive grupe po afirmativnim merama. To smo povećali za 138 mesta, plus strukovne studije još 119 mesta. Ovo je upravo bio zahtev studenata sa kojima sam se ja više puta i susretao. Kako smo to obećanje dali, tako smo ispunili. Sada, kažem, imate 138 mesta više za budžetska mesta kada su fakulteti u pitanju i za strukovne studije još 119 mesta, što je izuzetno važno. To je bio veoma važan zahtev naših studenata. Inače, takođe smo u razgovoru i pregovorima sa njima dozvolili i studentima da učestvuju u programu „Moja prva plata“, što je, takođe, jedan od načina da ih i finansijski pomognete, a na kraju krajeva, i da steknu svoje prvo iskustvo.
Juče sam govorio o tome i ponoviću, mi smo ove godine povećali i stipendiju sa 8.400 dinara na 13.000 dinara, povećali smo i učeničke kredite sa 5.400 na 8.400 dinara, dakle, za 50% smo povećali ta davanja studentima, upravo kako bi ublažili negativne posledice ove krize koja utiče i na njih, utiče i na nas.
Ono što je meni posebno važno, jedan od poslednjih zahteva studentskih organizacija bio je studentska kartica, kartica koju mogu da koriste i oni, odnosno oni prevashodno, da vrše plaćanja, da dobijaju popuste u raznim institucijama, prodavnicama, maloprodajnim lancima, itd. Mi ćemo tu inicijativu završiti do kraja naredne godine. Intenzivno se već radi i na softverskom rešenju i na modelu i na svemu ostalom, kako bi ta studentska kartica postala i kartica za plaćanje, sa velikim brojem benefita za naše studente. Inače, ono na čemu Darija radi kao ministarka za porodicu je da uvedemo i dečije kartice, takođe, a boračke kartice smo uveli već ove godine, upravo kartice koje nude čitav niz pogodnosti za naše borce, kako bi im olakšali negativne posledice ove krize koja trese ceo svet u ovom trenutku.
Dakle, jedno su želje, jedno su čestitke, jedno su floskule, ali ovo su konkretne aktivnosti, konkretne stvari koje radimo upravo kako bi podržali i naše studente, upravo kako bi podržali naše mlade da svoje snove ostvare u našoj zemlji. Hvala puno.
PREDSEDAVAJUĆA (Snežana Paunović): Kolega Veselinoviću, po Poslovniku?
Izvolite.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram član 116. Poslovnika i molim vas da me pažljivo saslušate da obrazložim ovaj član.
Dakle, u prethodnom govoru ministar, potpredsednik Vlade je uznemirio javnost. Uznemirio je mlade ljude, govoreći o nekim studentskim karticama. Na birou je trenutno 19 hiljada zdravstvenih radnika nezaposlenih, među njima dve hiljade lekara koji… (Isključen mikrofon.)
Iskusno, kolega Veselinoviću, iskusan pokušaj, ali ulazite u repliku.
Čini mi se da nije korektno da na ovaj način zloupotrebite član 116, štiteći one čiji glas niste bili u prilici da čujete ni pre ove sednice, a kamoli u proteklih šest minuta, koliko je govorio potpredsednik Vlade.
Ja vas molim da ovu naviku promenite, da ne bih morala da primenim kaznenu politiku Poslovnika. Hvala vam.
Idemo dalje.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Sandić.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Sandiću.
Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani predstavnici Ministarstva finansija, samo ste vi ovde, kolege poslanici, poštovani građani Srbije, predlažem amandman na član 8. razdeo 18 – Ministarstvo za evropske integracije, gde se 70,5 miliona dinara odvaja za informisanje javnosti i obuku u evropskim integracijama. To brišemo, ostaje 0,71 milion prebacujemo za Kancelariju za Kosovo i Metohiju, za funkcionisanje predškolskih i mreže škola osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Obrazložiću ukratko. Naravno, 70 miliona za informisanje građana o evropskim integracijama, pa pobogu, imamo toliko nevladinih organizacija koje su finansirane baš iz te EU da protežiraju tu svetlu evropsku budućnost. Imamo mnogo i političkih stranaka na našem političkom nebu kojima je i dalje jedina parola EU nema alternativu. Imamo medije, elektronske i pisane, koji nas ubeđuju i govore o toj svetloj budućnosti u EU, ali zajedničko im je što niko ne kaže istinu, da na tom putu, zarad evropskih fondova, mi treba da se odreknemo 15% naše teritorije, treba da se odreknemo i da priznamo tu lažnu državu Kosovo. O tome treba pričati i to je istina.
Naravno, ovih 71,5 miliona dinara mnogo je bolje preusmeriti građanima na Kosovu i Metohiji, jer ako tamo ne napravimo uslove i u školstvu i u zdravstvu, u tome što nam je ostalo, što radi po našem sistemu, ako tamo ne zadržimo decu, građane, doktore, lekare, vaspitače, učitelje, sveštenstvo, onda će naša borba za vraćanje Kosova i Metohije u punopravni poredak Republike Srbije, ustavni poredak, biti mnogo, mnogo teže.
Zbog toga apelujem na vas da ovaj amandman prihvatite. Evo, konkretno, da ne bude da je paušalno, imamo OŠ „Svetozar Marković“ u Velikoj Hoči koja nema fiskulturnu salu.
Nemamo više vremena, kolega Sandiću.
Samo da završim, molim vas.
U Zvečanu škola „Vuk Karadžić“ – kotlovi su zastareli, grejanje je slabo. U Kosovskoj Vitini – grejanje, takođe, zbog kotlova je slabo. Znači, ovih 71 da usmerimo na ovo. Hvala vama.
Hvala vam.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Jovanović.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Jovanoviću.
Dobar dan.
Zaista vas molim, znate šta je moj problem, evo, gospodin Atlagić, pogledajte, kako me gleda, stvarno nema smisla.
Ajte, kolega Jovanoviću, obratite malo pažnju na predsedavajući sto. Vi gledajte u mene da bi vam bilo lakše.
OK. Evo, prelazim na amandman. Jako ću kratko.
Budžetom je predviđeno 23 milijarde za subvencije preduzećima od posebnog značaja, među kojima je i „Knauf“ u Surdulici, a da li vi znate šta taj „Kanuf“ u Surdulici radi? Masovno truje građane Surdulice.
Mi imamo jedan problem – Agencija za zaštitu životne sredine nikako da odvoji 20, 30 hiljada evra da se postave merači da vidimo čime se to sve truje masovno taj narod dole.
Druga stvar, ja sam odmah i tražio sastanak. Bili smo u toj fabrici sa rukovodstvom „Knaufa“. Prave se blesavi, kao i svi. Jer, to što radi što radi „Knauf“ u Surdulici, u Nemačkoj taj isti „Knauf“ ne sme da pomisli da radi. To što je u Srbiji dozvoljeno, to u Nemačkoj je kažnjivo zakonom, i to krivičnim. Za to se ide na robiju.
Sad ista fabrika tu u Surdulici se pravi blesava, i država se pravi blesava. Teško im je da odvoje 20, 30 hiljada evra za početak da vidimo čime se truju. Dakle, drugari, to tako stoji u Surdulici.
Imam jedan predlog šta raditi sa 23 milijarde dinara. Gospodin Siniša Mali bi mogao te pare da preusmeri u propalu fabriku „Linglong“ u Zrenjaninu i da sagradi jedan veliki zatvor za sve one koji su se bavili kriminalnim radnjama, počev od Vlade pa na dole. Tako da, gospodine Mali, tu su i njive, pa malo berete kukuruz, pa krompir, pa onda šetnjica unutra u zatvoru, i vi i gospodin Vesić, videćete, biće vam super. Hvala lepo.
Hvala vam, kolega Jovanoviću.
Na član 8. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljubinko Đurković i Marija Vojinović.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Đurkoviću.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, uvažena predsedavajuća Narodne skupštine Srbije, ja sam stekao uverenje da predloženi amandman će biti prihvaćen, koji je i proistekao iz moje diskusije na plenarnoj sednici od pre neki dan, a podržale su ga moje kolege narodni poslanici iz različitih političkih opcija vladajuće većine, kao i sam ministar, gospodin Selaković. Apsolutno sam uveren da će ovaj amandman biti prihvaćen. Hvala.
Hvala.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Stojanović.
Da li neko želi reč?
Izvolite.
Pomaže Bog visoki srpski dome i svekoliki srpski rode.
Podneo sam amandman na član 8. S obzirom da smo juče puno čuli o tome da se Srbija suočava i spada u zemlje koje imaju najnižu stopu prirodnog priraštaja i da je jedna od najstarijih populacija u Evropi, ovim amandmanom ispred Srpske koalicije NADA – Novi DSS i POKS predlažem da se deo sredstava prenese u program podrške porodici i deci kako bi na taj način dodatno motivisali porodice da se poveća stopa nataliteta.
Hteo bih samo da dodam i da prenesem svoj utisak, s obzirom na jučerašnje izlaganje ministra Selakovića da Srbija ima ozbiljan problem sa natalitetom. Očekivao sam da će da kaže i da pogodi u centar. Ne kažem da se ne slažem sa onim što je on rekao, nego sam mislio da će da ozbiljnije istakne problem nataliteta. Ovde sada u postupku donošenja budžeta za 2023. godinu čujemo – milioni, kamioni, avioni, želje, itd. Sve je to u redu i to liči na ono što treba da se desi, međutim nisam čuo rešenje, ali ono pravo rešenje koje će pogoditi u centar.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, dozvolićete mi, poštovani ministre, da vam nešto predložim. Kada bi svako od nas vratio kod sebe i u sebi onu staru ulogu provodadžije i da svako od nas isprovodadžiše bar jedan brak u toku ovog mandata i da to prenesemo na odbornike u lokalnoj samoupravi i kada bi utanačili i definisali odnos prema nečemu što svi izbegavaju, a to je abortus, rešili bi ovaj problem. Hvala.
Kolega Stojanoviću, hvala vam.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Milovan Jakovljević.
Da li neko želi reč?
Izvolite.
Poštovane kolege narodni poslanici, da li znate koliko imaju apanažu, prinadležnost, platu, nazovite kako god hoćete protivgradni strelci u Srbiji danas. Četiri hiljade dinara, da ne verujete, i nošen tom nepravdom ja sam napisao ovaj amandman gde sam predvideo da se 100 miliona dinara preusmeri ovim ljudima, tako da umesto četiri hiljade dinara na mesečnom nivou tih šest meseci od 15. aprila do 15. oktobra ti ljudi imaju 24 hiljade dinara, što nije nešto posebno visoka plata, ali je na nekom nivou da će ljudi biti motivisani.
Dodatni problem je, kada su lokalne samouprave…
Molim vas da upozorite, predsedavajuća, ja ne mogu da govorim dok ljudi govore u glas, ako možete i da mi vratite vreme. Predsedavajuća? Da li me čujete?
Zamolio sam vas da ih upozorite i da mi vratite vreme, jer je nemoguće govoriti na ovako ozbiljnu temu dok ljudi govore u glas, svi redom, i s leve i s desne strane.
Ja se sa vama potpuno slažem i setite se toga kada budete govorili u glas kada neko drugi govori. Izvolite.
Jedinice lokalne samouprave imaju problem, ne samo u finansijskom smislu, nego i pravno-administrativnom kako da nadomeste i motivišu te ljude da u pola tri noću, kad grmi, seva, kiša pada izađu i zaštite naše nebo. Sedam miliona hektara oni čuvaju i neba i zemlje, a pet miliona i 100 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta.
Ja se pitam - da li svi mi radimo u interesu osiguravajućih kuća ili poljoprivrednih proizvođača? Ako je Vlada donela odluku da se subvencionišu poljoprivredni proizvođači koji osiguravaju, to je dobra mera, ali trajno se uništi usev, bolje je mnogo raketama i ovim ljudima dati prinadležnosti i na toj poziciji 500 miliona evra smo opredelili za nabavku i raketa i za plate tim ljudima. U tom smislu, molim Vladu i resornog ministra koji je nadležan, a mislim da je Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije nadležan, da razmotri ovaj amandman i da pozitivno odgovori. Hvala vam.
Hvala, kolega.
Reč ima Stefan Krkobabić, po amandmanu?
Zahvaljujem, potpredsednice.
Što se tiče ovog amandmana, mi nećemo glasati za isti, uz dužno poštovanje prethodnom govorniku, upravo ne zbog ovoga gde je rekao da bi trebala da se prebace sredstva, nego odakle bi trebala da se uzmu sredstva. Trebala bi da se uzmu sredstva sa pozicije koje idu za zadruge i koje idu za dodelu kuća mladim ljudima koji su odlučili da se vrate na sela Srbije.
Ne odobriti sredstva zadrugama znači biti protiv zadruga i zadrugarstva. Biti protiv zadruga u suštini je biti protiv sela Srbije. Nema i neće biti uspešnog sela bez uspešne zadruge.
Zadruga jeste u biti našeg naroda i to od vremena Svetozara Markovića, ali je pre svega nezaobilazan deo privrednog identiteta EU, a i šire. Biti protiv zadrugarstva je i biti protiv praktičnih koraka na našem evropskom putu, jer upravo zadrugarstvom se najviše približavamo evropskom konceptu. Pitamo se, zašto zadruga? Zato što je posed u Srbiji mali i usitnjen. Od tri hektara na jugu, do 12 hektara na severu po gazdinstvu. Zato su zadruge imperativ. Jedina šansa da mali poljoprivredni proizvođač postane robni proizvođač, u krajnjoj liniji, da na svom posedu živi i preživi. Sto zadruga se gasilo godišnje.
Evo program Vlade i Ministarstva za brigu o selu omogućio je da se formira preko 1.100 novih zadruga, dok su 207 finansijski potpomognute. To su novi voćnjaci, povrtnjaci, nova matična stada, proizvodno proizvođački kapaciteti. Jednom rečju, fabrike pod otvorenim nebom. Za jednu zadrugu treba najmanje pet osnivača. Sada kada pomnožite broj zadrugara i dodate kooperante, onda se radi o desetinama hiljada ljudi.
Što se tiče izdvajanja novca da mladi ljudi dobiju krov nad glavom i nasele napuštene kuće u selima Srbije, nema Srbije, uvaženi narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, sa praznim kućama i pustim krajevima, pogotovo rubnim.
Ova Vlada i Ministarstvo za brigu o selu omogućili su da se dogodi čudo, da mladi ljudi sa manje od 30 godina starosti reše da ostanu u svojim selima, ali i da se odvoje i zasnuju svoja domaćinstva. Rešili su da ostanu, a ne da napuste ovu zemlju. Isto tako, neki drugi mladi ljudi, gotovo 20% njih, obuhvaćenih ovim programom, rešili su da odu iz grada, iz prigradskih naselja, iz podstanarskog statusa i da potraže svoju budućnost u praznim seoskim kućama širom Srbije i to u 1.630 kuća u 119 jedinica lokalne samouprave. To znači više od 5.000 ljudi, žena i muškaraca sa preko 2.000 dece koji su oživeli neka sela, neke škole i dali novi impuls životu.
Da budemo konkretni, od 13 do 15 zahteva mladih ljudi dnevno stiže u Ministarstvo. To je na godišnjem nivou, gospodo, oko 5000. Podsetiću vas, i sa time ću završiti, na stav predsednika Republike Aleksandra Vučića, koliko god bude bilo zahteva mladih ljudi da svoju budućnost vide u selima Srbije, toliko će biti i odvojeno sredstava. Zahvaljujem.
Hvala, kolega Krkobabiću.
Primili ste ostavku narodnog poslanika Arpada Fremonda na funkciju narodno poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srbije i izveštaj Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja Narodne skupštine povodom razmatranja ove ostavke, koji je utvrdio da podnošenjem ostavke nastupio slučaj iz člana 131. stav 2. tačka 6. Zakona o izboru narodnih poslanika i predlaže da Narodna skupština, u smislu člana 133. istog zakona, konstatuje prestanak mandata ovom narodnom poslaniku.
Saglasno članovima 132. i 133. Zakona o izboru narodnih poslanika, Narodna skupština, na predlog Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja Narodne skupštine, konstatuje da je prestao mandat, pre isteka vremena na koji je izabran narodnom poslaniku Arpadu Fremondu danom podnošenja ostavke.
Saglasno Zakonu o izboru narodnih poslanika izvršiće se popunjavanje upražnjenog poslaničkog mesta u Narodnoj skupštini.
Po kom osnovu kolega Jakovljeviću?
(Milovan Jakovljević: Replika.)
Kolega Jakovljeviću, prijavili ste se za reč, ne znam po kom osnovu.
(Milovan Jakovljević: Replika.)
Ko vas je pomenuo?
(Milovan Jakovljević: Gospodin Krkobabić.)
Ne sećam se da vas je pomenuo.
Nastavljamo dalje.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik mr Nenad Tomašević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Đurđević Stamenkovski, Nikola Dragićević, Dragan Nikolić, Dragana Miljanić, Strahinja Erac, Zoran Zečević i Bojana Bukumirović.
Da li neko želi reč? (Da.)
Dragana Miljanić, izvolite.
Poštovana potpredsednice Skupštine, uvaženi članovi Vlade, narodni poslanici, poštovani građani, predložili smo da se deo sredstava namenjen za rekonstrukciju i opremanje ugostiteljsko-rezidencionalnog objekta „Klub poslanika“ izdvoji i nameni za povećanje službenih dnevnica, dnevnica za trupno dežurstvo i dnevnica u kopnenoj zoni bezbednosti, a za vojnike Vojske Srbije.
Takođe predlažemo i uvećanje boda za troškove stanovanja, a koji sada iznosi 18 dinara i 44 pare. Mi se zalažemo da ovo uvećanje bude 25%, koliko inače iznosi planirano uvećanje osnovice plate za vojnike u 2023. godini. Takođe, predlažemo da stručne službe procene da li su ova planirana sredstva opravdana i potrebna baš u iznosu od 320 miliona dinara.
Naš predlog je, dakle, ukoliko stručne službe konstatuju da se rekonstrukcija može sprovesti i sa manjim sredstvima, da se deo od tih sredstava namenjenih za rekonstrukciju „Kluba poslanika“ preusmeri u povećanje sredstava namenjenih vojnicima onako kako smo to i naveli u našem amandmanu.
Reč je o ljudima koji brinu o bezbednosti građana Srbije, koji su svakodnevno posvećeni tom zadatku. Prema tome, ukoliko ova vlast već tvrdi da je opredeljena za poboljšanje materijalnog položaja vojnika, mislimo da je naš amandman konkretan predlog kako bi to bilo moguće učiniti. Zahvaljujem.
Hvala.
Reč ima Dragan Nikolić, po istom amandmanu. Izvolite.
Gospođo predsedavajuća, podržavajući ovaj amandman, imajući u vidu da sam ja blizu kopnene zone bezbednosti i da apsolutno znam u kakvom stanju su vojnici koji danonoćno štite našu bezbednost i sigurnost, siguran sam da ćete usvojiti ovaj amandman, jer dok smo mi u toploj sali i dok smo bezbrižni i živimo u miru, oni su 24 časa na terenu, na hladnom, u lošim uslovima i mislim da će Vlada izaći u susret i usvojiti ovaj amandman. Hvala.
Hvala.
Po amandmanu Đorđe Stanković.
Po mom amandmanu?
Nisam vaš amandman ni pročitala.
Izvinjavam se.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Đorđe Stanković.
Izvolite, prijavite se.
Hvala.
Juče kada sam podnosio amandman na temu poreza na luksuz, odnosno na temu poreza o imovini koji treba da se poveća, imao sam repliku od strane jedne poslanice SNS i u toj replici smo čuli razne hvalospeve na temu Niša, koji u tom mom amandmanu čak nije ni bio pomenut previše.
Tu smo čuli da se u Nišu živi fantastično, da je u suštini situacija sa mladima nikad bolja, da mogu da se dobiju neki jeftini stanovi, a svi znamo da to nije istina.
Ono što sam hteo da naglasim jeste da je u Nišu stanje nikad gore. Infrastruktura je apsolutno katastrofalna, u gradu ulice bukvalno liče na one na Marsu, uprava bukvalno nikad gora u smislu da je stala neka reorganizacija, svi su u v.d. statusu. Ne samo načelnici uprava, nego su u v.d. statusu i direktori. Oni se na neki način omalovažavaju i maltretiraju na svakom koraku.
Konstantno imaju potrebu da dolaze ovde na Zemun, da donose neke kese, neke torbe i da polažu račune nekim ljudima koji apsolutno nemaju veze sa Nišom, ali vode taj grad. To je ono što ja smatram da je nedopustivo, a da u isto vreme pričamo da je tamo stanje nikad bolje. To je jedna apsolutna neistina.
Naravno, za sve ove stvari imamo i dokaze, ako bude bilo potrebno. Ono što je meni važno jeste da se stvari promene i to se neće desiti pod ovim okolnostima i u ovom sazivu.
Jednostavno, i gradonačelnica grada Niša, a i koordinator koji je zadužen za Niš, a to je Bojan Bajagić, konstantno vrše pritisak na sve ljude koji su odgovorni za napredak grada. Jednostavno, ja smatram da ovde hvalospevima nije mesto. Jednostavno, mi svi znamo istinu šta se tamo dešava. Hvala.
Hvala, kolega.
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Nikola Nešić.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Nešiću.
Hvala predsedavajuća.
Da li nam je zaista neophodna rekonstrukcija Kluba poslanika na Dedinju i da li je to sada primerno i da li je neophodno? Koliki je zaista to prioritet?
U okviru Ministarstva poljoprivrede pod nazivom „Privlačenje investicija“ treba proširiti formirati odeljenje ili sektor ekonomskih diplomata? Umesto da poslanici uživaju još jednom u nizu objekata treba da se formirane diplomate rastrče po svetu.
Srbija ima šansu bude još efikasnija u privlačenju stranih, direktnih investicija, podršci, izvozu i promociji svojih privrednih potencijala, ako bi se to radilo na sistematičniji i strateški način, koristeći obučen, ozbiljan i strateški tim ekonomskih diplomata po ugledu na razvijene zemlje poput Holandije, Velike Britanije, Amerike i Švedske.
Potrebno je jasno odrediti kojih su to pet privrednih grana sa najvećim potencijalom za dugoročni razvoj Srbije sa aspekta stvaranja dodatne vrednosti, održavanja zaposlenosti i privlačenja i zadržavanja talenata i naše konkurentnosti na regionalnom i globalnom nivou.
Fokus će nam pomoći da odaberemo prave ljude za taj posao, da ih adekvatno obučimo i postavimo jasne ciljeve za svaki od ovih top sektora. Fokus će nam dalje pomoći da jasno targetiramo ključna i izvozna kao i ključna tržišta za privlačenje stranih investicija i privlačenje neophodnih kadrova kako bi se Srbija razvijala u smeru visoko tehnološkog razvoja inovacija i drugih sektora koji komparativno mogu da naprave veliki ekonomski rast. Rast baziran na izgradnji infrastrukture i niskokvalifikovane i malo plaćene radne snage nije nešto čemu Srbija treba da teži na srednji ili duži rok. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, saglasno članu 27. i članu 87. 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da ćemo danas raditi i posle 18.00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre donese akte iz dnevnog reda ove sednice.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Srđan Milivojević.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Milivojeviću.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, podneo sam amandman kojim tražim da se povećaju plate pripadnika VBA i VOA. Neophodno je da povećamo materijalni položaj te dve zaista dostojne službe da budu u odbrambenom sistemu Srbije. Njih čine najčestitiji ljudi.
Nažalost, bezbednosni sistem Srbije je načet. Srbija je po globalnom indeksu organizovanog kriminala prva u Evropi, podvlačim, prva u Evropi i među 10 prvih zemalja u svetu. Ova crvena zastrašujuća linija pokazuje da smo mi prvi u Evropi. Zašto smo mi prvi u Evropi? Zato što visokopozicionirani član SNS Veljko Belivuk sa svojim saradnicima, Markom Miljkovićem, izvršava stravične zločine u Ritopeku dok policija buduće žrtve prati. Nekoliko desetina žrtava je bilo pod tajnim nadzorom i mi nemamo nikakav odgovor kako je moguće da ti ljudi budu ubijeni?
Da li je to normalno da živimo u zemlji u kojoj Darko Šarić u pritvoru Specijalnog suda za organizovani kriminal ima dva satelitska telefona i pet mobilnih telefona i naručuje ubistva?
Da li je normalno da policijski oficir Milan Vukomanović otkrije šverc oružja u organizaciji Slobodana Tešića i zbog toga bude suspendovan s posla? Umesto da bude nagrađen njega prebacuju u Upravu kriminalističke policije sa mesta inspektora za borbu protiv korupcije uz obrazloženje da treba pomoć, a onda policajci iz tog odeljenja vraćaju u njegovo odeljenje.
Kako je moguće da Milan Dumanović bude suđen zajedno sa Milanom Trbovićem za izdavanje službene tajne o Srebrenici, a onda oslobođen na Apelacionom sudu? Ko će da plati štetu? Šteta je višemilionska.
Hvala gospodine Milivojeviću.
Isteklo je vreme.
Reč ima narodni poslanik Milenko Jovanov.
Replika, naravno.
Nedavno je jedan beogradski dnevnik obavestio javnost o tome da klan Veljka Belivuka deluje iako je on u zatvoru. Da ne dozvoljava primat određenim segmentima njegovog delovanja, da se i dalje ti ljudi međusobno obračunavaju i da taj klan i te kako funkcioniše u tom kriminalnom miljeu, a sve u cilju zaštite onoga što je imao dok su bili na slobodi pre nego što ih je ova vlast uhapsila, ova vlast strpala u zatvor, ova vlast izvela pred sud i u skladu i koordinirano sa odbranom koju vrše njegovi advokati.
I mi sada ponovo imamo priliku da vidimo delove te odbrane i Skupštini Republike Srbije. Nažalost. Nažalost, od onoga koji poziva na to da predsednikov i brat i sin završe kao Gadafi, silovani i ubijeni u šahtu, i koji se toga ne odriče nego nam objašnjava šta je hteo da kaže time i da je zapravo hteo jednu plemenitu misao da iznese a ne nešto loše, čujemo stvari koje bi trebalo da budu podrška onome što je odbrana koju osmislio Belivukov advokatski tim, da za sve ono što je radio kaže da nije radio, a da za ono što nije radio kaže da je radio ne bi li time uplašio, valjda, predsednika Vučića koji će zbog toga ne znam šta ili nekog iz SNS itd. da zaustavi.
Ima da odgovaraju i oni, a dokle će klupko da se odmota to ćemo tek da vidimo.
(Srđan Milivojević: Do vas. Do vas.)
Ne do mene. Vi ste ga…
Vreme, kolega Jovanov.
Samo da završim. Ne mogu zaista. Pogledajte.
(Srđan Milivojević: Do Andrićevog venca.)
Kolega Milivojeviću, da bismo ispoštovali tajming, budite ljubazni i saslušajte svog kolegu.
Razumem nervozu, jer kada se kaže odmotavanje klupka, za se u kom će pravcu, evo vidite, to klupko da ide.
(Srđan Milivojević: Do Andrićevog venca.)
A to znači da će i oni koji su bili njegova podrška, podrška njegovoj odbrani u jednom trenutku biti raskrinkani, a gde ćete vi biti u tom koordinatnom sistemu dobro se zabrinite.
Najzad, naš bezbednosni sistem su načinjali oni koji su u vreme bombardovanja postavljali lokatore. Hvala.
Hvala kolega Jovanov.
(Srđan Milivojević: Replika.)
Nije vas pomenuo, kolega Milivojeviću.
(Srđan Milivojević: Pomenuo je prethodni govornik.)
Pre vas je govorilo bar deset ljudi.
Nemojte kolega, molim vas.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Borko Puškić.
Da li želite reč, kolega?
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani građani Republike Srbije, uvaženi gospodine Siniša Mali, vicepremijeru i ministre finansija, voleo bih da date pojašnjenje građanima Republike Srbije na ovaj moj predloženi amandman, a on traži određenu intervenciju iz razloga što smo trebali ovu sednicu sa ovom temom sa 12,5% povećanja plata da imamo praktično u avgustu da bi ona došla blagovremeno.
Mi sada imamo situaciju da ćemo u januaru da otpočnemo sa tim povećanjem i da će prva primanja krenuti u februaru mesecu. Praktično kasnimo sa time i prestižu taj indeks inflatorni na privredu, na ekonomiju, na životne cene, na životne namernice, koji više ne može da se trpi, koji se ne meri jednim ciframa nego dvocifrenim i to je vrlo ozbiljna egzistencijalna situacija velikog broja građana, ako imamo činjenicu da imamo milion penzionera koji imaju ispod 30 hiljada dinara, ako imamo 650 hiljada penzionera koji imaju manje od 24 hiljade dinara i ako imamo preko 100 hiljada penzionera koji imaju samo 10 hiljada dinara.
Složićete se, građani Republike Srbije, da je to nedovoljno, da je to mizerno, da to nije za dostojanstvo jednog čoveka u 21. veku i da u tom pravcu mi predlažemo ispred Srpskog pokreta Dveri niz, da kažem, lekova, odnosno mera koje bi mogle to da preduprede i unaprede, a to jeste da se smanji PDV na životne namirnice, na meso, na voće, na povrće, da se obezbedi setom određenih vaučera za hranu i za ogrev, da se ne isključuje struja do maja meseca nikome, da se omogući reprogram dugova i da se za bebu hrana i oprema u potpunosti niveliše PDV, odnosno da se poništi.
To su neke mere koje bi mogle da pomognu konkretno građanima Republike Srbije, kako bi se ovaj inflatorni udar mogao na neki način premostiti. Hvala.
Hvala.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Borislav Novaković.
Da li neko želi reč?
Izvolite.
Poštovana potpredsednice, poštovane koleginice i kolege poslanici.
Za razliku od predlagača koji smatra da treba ljudima koji rade u upravi povećati platu za 12,5%, ja sam predložio da to bude za 20%. Nisam to činio iz demagoških razloga, da bih se pokazao, kao neko ko više brine o time ljudima od vas i nisam to učinio da bi se politički nadgornjavao. Učinio sam to, zato što smatram da je to suštinski važno.
Kada u Srbiji kažete da je činovnik ili birokrata, vi želite da ga uvredite, vi želite da kažete da je to čovek koji radi više u svom interesu, nego u opštem interesu i hoćete da kažete da je neljubazan i da je nedovoljno prilježan, kada su u pitanju njegove obaveze. Kada u svetu kažete da je neko dobar činovnik i dobar birokrata, vi ste uputili kompliment, jer ste rekli da je to čovek koji poznaje zakone, propise, da je on objektivan, nepristrasan i da ne radi u svom interesu društva, dakle u opštem interesu.
Supstancijalni deo politike ne činimo mi, političari, mi se u zavisnosti od političke volje građana menjamo na četiri, osam, 12 godina, čuvari znanja i oni o kojima najviše treba da brinemo su ljudi koji rade u upravi i javnim komunalnim preduzećima. To su ljudi koji čuvaju znanje i oni se svake četiri godine pomole Bogu da dođu neki normalni političari, da nemaju višak ideja i da suviše ne eksperimentišu. Zato je vrlo važno da taj deo zaposlenih u upravi, ti profesionalci, ti ljudi koji brinu o opštem interesu, ti ljudi koji čuvaju i državu i društvo svojom profesionalnošću i kompetentnošću, budu nagrađeni, vi ne možete više nigde da motivišete ljude koji odlaze u advokaturu, koji odlaze u privatne firme, koji beže iz uprave i nećemo imati uskoro kvalitetnu upravu, a onda ni državu koja funkcioniše u punom kapacitetu. Hvala.
Hvala vam.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Miodrag Gavrilović.
Izvolite, kolega Gavriloviću.
Kao i moj kolega Goran, mislim da je bolje i pametnije povećati malo više plate, za korisnike budžetskih sredstava.
Međutim, ja treba malo razmisliti o tome kako i na koji način, ne samo motivisati ljude, nego na neki način staviti da postoji odgovornost. Videli smo ovih dana kako pljušte kazne, opomene i sve ostalo u ovoj Skupštini, od strane predsednika Skupštine i kako se to olako daje.
Da li treba da nagradimo i sve one koji rade, kao korisnici budžetskih sredstava, u opštinama, koji ne poštuju zakone? Daću par primera, recimo u opštini Vlasotince, u slivu reke Vlasine i u slivu reka Južne Morave, reka Vlasina Gradska reka, Preslačka reka, reka Poštica, Kovanštica, Bistrica i posebno Rubska reka na svom toku imaju 18 mini hidro-centrala, 12 je u opštini Crna Trava, šest je u opštini Vlasotince.
Ono što je važno, da se posvetim samo Rubskoj reci, da bi videli gde je problem, ona je dužine 25.800 metara. Na njoj se nalaze četiri hidrotehnička objekta, dve mini hidorelektrane, Porečje, Lanište, ribnjak Krupjaj, vodozahvat izvorišta, vodosnabdevanje Gradišta.
Planira se i treća mini hidrocentrala koja je dobila građevinsku dozvolu na jedan čudan način, zato što je opština mimo svih propisa izdala građevinsku dozvolu iako se traži da se uradi studija o proceni uticaja na životnu sredinu. Građane u ovom slučaju niko ništa ne pita. Međutim, svojevremeno građani opštine Vlasotince su se okupili ispred opštine i pod jednim divnim sloganom „Sloboda je voda“ tražili da se izbrišu lokacije za izgradnju mini hidroelektrana, što je opština usvojila, a kasnije bez javne rasprave uspela da da građevinsku dozvolu za treću mini hidroelektranu.
Na ovaj način Rubska reka se stavlja 80% pod cevi i korišćenje za funkcionisanje hidrotehničkih potencijala.
Vreme. Hvala.
Na član 9. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Miroslav Aleksić i Vladimir Gajić.
Da li neko želi reč?
Reč ima Miroslav Aleksić.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovana predsedavajuća.
Dakle, trenutno imamo na stanju masovan odliv vojske Srbije i to je nešto što se krije. Žao mi je što ovde nema ministra Vučevića koji se od mog jučerašnjeg obraćanja više nije vratio u salu, ali dobro. Dakle, postoji jako veliki zahtev od strane angažovanih snaga koji se ne procesuira u smislu odlazaka iz vojske i to predstavlja jako veliki problem i moj amandman je upravo u tom smislu da se poboljšaju uslovi pripadnicima vojske i da se plate podignu za minimum 30% u 2023. godini, a onda da se nastavi dalje.
To je jedan od razloga. Drugi razlog je i masovna zloupotreba profesionalnih pripadnika vojske Srbije koji služe za kampanju Aleksandru Vučiću i ovoj vlasti. Sedam i po hiljada njih je sada raspoređeno duž linije sa KiM i drže ih u kasarskim uslovima u taktičko borbenim grupama i u Novom Pazaru, i u Raškoj, Kruševcu, a i u Kuršumliji.
Sada, kada govorimo o popunjenosti brigada neću to da kažem zato što volim ovu zemlju, zato što brinem o njoj i neću da iznosim te podatke, ali vrlo dobro, zna to i ministar odbrane, a znaju i oni koji zloupotrebljavaju vojsku, kakva je popunjenost danas brigada u vojsci i da ona nažalost u ovom trenutku nije operativno osposobljena. O tome treba danas da brinu i da se o tome staraju.
No, njima to i nije preterano bitno. Nije im bitno ni što vojnici napuštaju zbog uslova rada vojsku, pa pokušavaju da to reše tako što Vučević kaže – da, sada ćemo u vojsku da šaljemo sve one koji je nisu služili do 40 godina starosti. Ne vredi više do 30, nego do 40 godina. To im nije smetalo da formiraju tajnu službu pri vojsci, petu u državi Srbiji, bez ikakve kontrole. Pored BIA, pored VOA, pored VBA, IPAD, formirana je još jedna koja se zove Centar za operativno tehničku podršku pri vojnoj policiji, pri Generalštabu. Ne kontroliše niti ministarstvo, niti država Srbija, van ikakve kontrole. Šta rade oni tamo?
Šta radi Đura Jovanić Pekar, šef VBA? Proganja opoziciju i druge građane Srbije, bez ikakve kontrole. Kupili su opremu. Dok nema para za vojnike, za plate ima para za opremu, najsavremeniju za praćenje i prisluškivanje.
Od SDPR ste napravili jedno od najneuspešnijih preduzeća za trgovinu oružjem u Srbiji. Pored „Telekoma“ koji ste upropastili, pored EPS koji ste upropastili, upropastili ste i SDPR, zadužili ga emitovanjem obveznica za preko 300 miliona evra, dali sve agente za prodaju oružja Slobodanu Tešiću i Slobodan Tešić sada prodaje i bogati se kao vaš kadar, prodajući srpsko oružje koje kupuju ispod cene i po damping cenama. U tome mu pomažu Nenad Baća Miloradović, čuveni, siva eminencija u Ministarstvu odbrane, Đura Pekar Jovanić VBA, kao i Brana Prostran, koji je prijatelj lični porodice Vučić. Koji brine, koji sa njima ide, putuje po manastirima, pravi zgrade, Brana Prostran. Još jedan čovek koji je siva eminencija i koji uništava zajedno sa vama odbrambenu industriju Srbije i vojsku Srbije sa ovima drugima koje sam pomenuo.
Tu su još i firme kao što je „Kaotiken“, „Prointer“ i one druge koje zna gospodin Siniša Mali, koje se bave softverom, pa im je malo bilo da uzimaju sve ove pare za raznorazne IT usluge iz Ministarstva finansija i drugih, nego su našli da uzimaju sada i od vojske i od SDPR. I naravno, ne mogu, a da ne pomenem, koliko ste ogrezli u kriminal i korupciju u Srbiji.
Ovo je nalog kojim se policijski službenik Milan Vukomanović zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova, u Upravi kriminalističke policije u odeljenju za borbu protiv korupcije presmenjuje samo zato što je otkrio koruptivne radnje u „Zastavi oružje“ i Slobodana Tešića. On je čovek koji je otkrio korupciju u vašoj zemlji kojom vi upravljate, naprednjaci i vi ste ga smenili gospodo.
To je tema nad svim temama, kada ovakvi ljudi budu imali podršku institucija, tužilaštva ove zemlje, pravosuđa, onda ćemo biti država. Gledajte šta podržavate. Hvala.
Hvala.
Kolega Jovanov, replika.
Izvolite.
Ne znam, evo ti ćeš da mi objasniš.
A tebe kad vidim, bolje da ne kažem gde mislim da sam.
(Srđan Milivojević: U Skupštini si.)
To mi poslednje padne napamet, iskreno rečeno.Kad u tvom pravcu pogledam, poslednje što pomislim je da sam u Skupštini Srbije.
Sve bi ovo bilo lepo da…
Izvinite, kolega Jovanov, ja ću vama svakako vratiti vreme, nego ne razumem kome se obraćaju poslanici poslaničke grupe Zavetnici.
Hajde da upristojimo ponovo rad parlamenta, ako vam nije teško, da ne bismo došli do faze da ponovo budem ja kriva iz ugla kolega iz poslaničke grupe Zavetnici.
Sve je to u redu. Kad me Srđan Milivojević bude strpao u zatvor, on će mi donositi svoje elektronske ribizle da mi olakša zatvorske dane. Evo, odmah smo se dogovorili i sve je u redu. Pritom, osudiće me na nacionalnom stadionu, tamo će da mi sudi i onda će da me strpa u zatvor i donosiće mi ribizle koje je izmislio i ukrao sa sajta RTS-a.
(Srđan Milivojević: Kuluvija je tamo.)
Tako je, sve je u redu, a šta ćeš sa Koluvijom da radiš, to ne znam.
U svakom slučaju, ja sam i juče rekao da je interesantno da nam uvek oni koji imaju razloga da ćute o određenim temama drže predavanje upravo o tim temama. I sada onaj koji je ćutao kada je kadar njegove bivše stranke, a tada je bio u G-17 plus, pravio cirkus u aferi „Satelit“, koji je ovu zemlju koštao 27 miliona dolara, drži gorljiva predavanja o vojsci. Njemu je jako stalo do vojske, njemu je jako stalo do ne znam ni ja čega, optužuje ovde ljude bez ikakvog dokaza, bez ičega, a onda kad ga ti ljudi tuže, on se pozove na poslanički imunitet. Isto kao što je radio i u Trsteniku, petljao, mutio, e, kada je trebalo da odgovara i kad dođe državni revizor, on trči kod sudije za prekršaje pa dobije 90 hiljada kaznu za nenamenski potrošena sredstva u iznosu od više desetina miliona dinara.
I to je tako stalno. Bez ikakve odgovornosti, bez ikakvog dokaza, optužuju se ljudi, kleveću se ljudi najstrašnije, a onda kada se neko pozove na svoje pravo da zaštiti svoje ime i ugled na sudu, onda se povlači poslanički imunitet. Odreknite se poslaničkog imuniteta borče za pravdu u ovoj zemlji. Nemojte da se krijete iza Skupštine, hrabro izađite pred sud i recite – jeste, ja sam to rekao i nemam problem da odgovaram za to i dokaži da je tako kao što govoriš, a ne da pljuješ i psuješ i napadaš ljude, a onda kad te tuže, bežiš, e, znate, ja sam poslanik i ne možete mi ništa.
Vreme, kolega.
Hvala.
Kolega Aleksiću, po kom osnovu se javljate?
(Srđan Milivojević: Da ne bismo ponovo ustajali.)
Zašto, kolega Milivojeviću, baš je lep prizor kad ustanete.
Ponovo molim, ja predsedavam, svi ostali samo imate potrebu da budete u fokusu.
Kolega Aleksiću, po amandmanu ili replika? Da li vas je pomenuo kolega Jovanov?
Izvolite.
Hvala.
Nijednom jedinom rečju prethodni govornik nije odgovorio na sve ono što sam izneo o stanju u vojsci i to zapravo najbolje govori o tome da je to sve istina.
Što se tiče pozivanja na imunitet, nažalost, ja sam samo običan poslanik, koji ima pravo u okupiranom i privatizovanom tužilaštvu da se pozove na imunitet, jer ja nemam konfor kao njihov predsednik Aleksandar Vučić… (Isključen mikrofon.)
Hajmo samo da se dogovorimo da možda nemate pravo da tužilaštvo zovete baš okupiranim iz doma Narodne skupštine.
Dakle, ja sam se pozvao na imunitet jer nemam taj konfor da sudije u državi Srbiji sami proglašavaju imunitet Aleksandru Vučiću po tužbama od Vuka Jeremića, mene i drugih raznih političara koji smo ga tužili. Čim Aleksandar Vučić bude skupio hrabrost da se pojavi na sudu i za tužbe koje imamo protiv njega odgovara, evo, ja obećavam, i ja ću se pojaviti odmah. Eto toliko o tome. Hvala.
Hvala.
Kolega Jovanov, izvolite.
Sad ste imali prilike sve da čujete, šta se uradi i šta je poenta.
Dakle, iznesemo hiljadu optužbi, bez ikakvog dokaza, bez ičega, jer kaže – ni na šta što sam rekao nije odgovoreno. Zamisli, ma jel moguće?
(Dragana Rakić: Pa, niste odgovorili ništa.)
Samo molim liderku da ne dobacuje. Vi ste već danas jednom prošli ko bosi po trnju i nema potrebe to da radite na svakih sat vremena. A drugo, čekamo pola osam, kad je vaš termin za viku, tako da je sve u redu.
U svakom slučaju, ono što jeste poenta, to je da nemamo mi običnog poslanika, imamo neobičnog poslanika koji ne poznaje zakone ove zemlje a treba da ih donosi. Imamo neobičnog poslanika koji ne zna šta piše u Zakonu o predsedniku Republike. On ne zna šta je imunitet predsednika Republike, koji nije samo unutrašnji, nego i spoljnji. On ne zna za to. On sebe stavlja u istu ravan sa predsednikom Republike. To jednostavno nije tako. Zakonski sistem kaže da nije tako, ne ja. Predsednik se ne poziva na imunitet, nego sud po službenoj dužnosti konstatuje da ima imunitet predsednik Republike, a vi se na njega pozivate. To je razlika.
Znači, vi se na taj imunitet pozivate, a kad se na njega ne pozovete ili je u pitanju građanska parnica, onda vas osude da ne govorite istinu. Tako to izgleda. I to je najbolji dokaz zašto bežite od suda. Ne bežite vi zato što ste obični ili neobični poslanik, niti zato što nešto znate što niko ne zna, itd.
Sa druge, jako mi je interesantno, ova postavka, kad dođem ja na vlast, ja ću sebi da sudim, jer tada će biti nepristrasno. Da li je to logika? Na kakvu vi to vlast mislite, na onu koja će da sprovede revanšizam, što unapred zna ko će za šta da odgovara i koliko će da sedi u zatvoru? To je ta vlast. Da li to planirate? Neozbiljno je to.
Kolega Aleksiću, nećemo dalje u repliku.
Želite po amandmanu?
Imate već dvojicu kolega koji čekaju da govore po vašem amandmanu, ali ako sebe smatrate prioritetom, dajem vam reč.
Dakle, pošto je gospodin Jovanov pravnik mogao bi barem da pročita Poslovnik i da vidi da predsednik države uživa isti imunitet kao i on sam.
Drugo, ako njemu sud sam uspostavlja imunitet, to su neka nova pravila, ali da vas obavestim, to je oboreno u sudu, kao protivzakonito. Ima i onih drugih koji nisu predsednik države, koji ne smeju da se pojave na sudu, evo ga Siniša Mali, ima tu i vaših kolega poslanika. Ni po jednoj tužbi koju sam podneo, jer ne može sud da mu uruči. Ne znam gde vam je Sandra Božić, evo jure je dve godine, ne mogu adresu da nađu. Toliko o vašoj hrabrosti.
Nemojte da pričate o tome, o imunitetu, o tužbama, o zloupotrebama, tužilaštva, pravosuđa itd. Nemojte to nama da pričate, jer vi ste ti koji bežite i zloupotrebljavate vlast, jer ne smete da se suočite sa zakonima ove zemlje i vi ih kršite. To važi i za predsednika države, važi i za sve druge. Zahvaljujem.
Hvala vam.
Replika, kolega Jovanov.
Pošto kolega Milivojević dobacuje, da mi nije bilo dosta, samo da kažem da mi je njegovih ribizla nikad dosta i kotleta jagnjećih u elektronskoj formi koji su, kako kažete, prste da poližeš, kuvar da postanem. Jel tako beše, a ptičice cvrkuću izmišljene.
(Srđan Milivojević: Hvala na replici.)
Pa, ne možete dobiti repliku, jer vi ne govorite, vi dobacujete. Ko da vam da repliku za to?
U svakom slučaju, ono što jeste tačno to je da je Administrativni odbor ima nekoliko zahteva za skidanje imuniteta. Među njima je kolega koji je maločas govorio. Kolege koje je on naveo nisu na tom spisku, niti je ko za njih to tražio. Eto, to zarad istine i zarad onoga kako stvari stvarno stoje.
I ja opet kažem, a šta vas briga za druge. Pustite nas da budemo kukavice koje beže od suda, a vi nam svojom hrabrošću pokažite kako treba da se ponašamo. Vi nam svojom hrabrošću pokažite kako se ode na sud, ponovi se sve ono što je rečeno u javnosti i kažete – da, ja sam spreman da za ono što mislim i odgovaram. Tako stvari funkcionišu. Tako se ponašaju hrabri ljudi.
A ovo pozivanje na imunitet, tu ipak hrabrost ne razumem. Kako će se odbori i kada o tome izjašnjavati imaćemo prilike da vidimo, a onda i kako će se sud o tim stvarima izjasniti u skladu sa onim što je u njegovoj nadležnosti.
Hvala.
Hvala, kolega Jovanov.
Polako, elektronski sistem beleži sve osim ovu vašu viku u sali. Dakle, ja imam redosled prijavljenih govornika, samo budite strpljivi.
Reč ima potpredsednik Vlade, gospodin Siniša Mali.
Izvolite.
Hvala puno.
Dame i gospodo, samo jedno obaveštenje.
Dakle, jedan od narodnih poslanika ovde jeste me tužio. Čekam ja to ročište da se desi. Ni na koji način ga ne izbegavam, nego se radujem tome. Nadam se samo da se taj isti poslani koji me je tužio zato što sam ga nazvao da je lopov, prevarant, itd. Nadam se samo da se neće ponovo pozvati na poslanički imunitet.
Hvala puno.
Zahvaljujem.
Reč ima kolega Aleksandar Marković. Po amandmanu.
Izvolite.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Jako kratko. Nisam ni želeo da se javljam, jer amandman je sam po sebi besmislen, a to zna dobro i predlagač amandmana. On ga je i predložio samo da bi imao nekoliko minuta mogućnosti da iznosi razne neistine, budalaštine koje je ovde iznosio.
Ono što je problematično, to je gomila uvreda koje je izneo na račun srpske vojske, na račun oficira srpske vojske, odnosno Vojske Srbije ako vam je draže.
Želim da mu kažem, dakle, prvo zbog građana i zbog istine, general Đura Jovanić, direktor Vojno bezbednosne agencije, general srpske vojske ili general Vojske Srbije, kako god vam bilo draže, mislim da bi trebali da imate bar dužno poštovanje prema funkciji, prema zvanju Generala Vojske Srbije, ali s druge strane, kako i očekivati da oni koji su temeljno i sistematski godinama i decenijama dok su vršili vlas uništavali Vojsku Srbije, degradirali Vojsku Srbije, topili naoružanje, rasprodavali naoružanje i opremu za staro gvožđe u vreme dok su vršili vlast, a sve to uz izreku njegovog tadašnjeg partijskog, da kažem, koalicionog partnera, predsednika Republike – šta će nam vojska? Dakle, to je bila mantra kojom su se oni rukovodili. Šta će nam vojska. Vojska nam ne treba. Pa, hajde da ukinemo i redovno služenje vojnog roka, hajde da rasformiramo sve jedinice, hajde da degradiramo čitav odbrambeni sistem.
Za razliku od njih mi koji smo sa mrtve tačke ponovo pokušali da izgradimo moderan, kvalitetan i funkcionalan odbrambeni sistem ove zemlje, da osposobimo i da unapredimo i bolji materijalni položaj pripadnika Vojske Srbije što upravo ovaj budžet govori o prilog tome, a to je povećanje plata za 25% pripadnika Vojske Srbije.
Prethodni govornik je propustio da iznese tu činjenicu, pa je napisao neki amandman gde on predlaže još veće povećanje, ne pita se odakle novac za tako nešto, kao da je ovo malo povećanje, 25% će biti veća plata pripadnicima Vojske Srbije.
Ne. Šta on radi? Vređa vojnike, vređa vojsku, vređa generale, vređa državu. Pominjali su ovde i loš materijalni status i slabu potpunu i loše kasarske uslove, itd. pa, je morao da ispolji i ovde koliko je neznalica u pitanju.
Prethodni govornik bi morao da zna da ti loši kasarski uslovi kako ih je nazvao, da su to zapravo, predsedavajuća redovni uslovi u kopnenoj zoni i bezbednosti na Karaulama, na izdvojenim objektima. Što je najgore, u pitanju je poslanik koji je član Odbora za odbranu i unutrašnje poslove.
Pa, pogledajte, koliko je to i licemerno s jedne strane i potpuno degutantno pričati na ovaj način o toj temi.
Zato ga pozivam da uputi jedno izvinjenje Vojsci Srbije, svim pripadnicima Vojske Srbije koje je ovako bestidno uvredio.
Zahvaljujem i predlažem da odbijemo ovaj amandman.
Hvala.
Reč ima potpredsednik Vlade, gospodin Siniša Mali.
Izvolite.